Moj prijatelj Nenad

petak, 11.09.2015.

315. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN SIGURNOSTI RADA NA RAČUNALU PA, SJEDEĆI ZA RAČUNALOM, NISAM SIGURAN JE LI BAŠ SVE UZ RAČUNALO RAD...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi jer se odužila njegova prepirka i da će doći u VVB bez obzira na ishod.
– I kakav je bio ishod, dobri čovječe?
– Izgubio sam. Izbacili su me trajno i nepovratno.
– Iz čega?
– Iz natjecanja u pub kvizovima.
– A ja mislio da ti se nešto dogodilo…
– To je prava pravcata nepravda.
– Budeš im pokazao kad odrasteš?
– Da sam barem kriv pa mi ne bi bilo krivo, a ovako…
– Pa kaj je bilo, dobri čovječe?
– Došao sam na ugovoreno mjesto kao i obično malo ranije. Sve je već bilo spremno, ali ljudi još nisu došli. Sjeo sam za stol i čekao. Organizatori su otišli negdje nešto obaviti i ja sam ostao sam u prostoriji.
– Jadničak moj mali, baš te izbjegavaju ljudi.
– Odjednom se na računalu s kojega su trebali projicirati pitanja pojavila ona obavijest da će se ugasiti računalo ako u roku od deset sekundi ne stisnem any key.
– Nikad čuo za to…
– I da se ne bi sve pogasilo, otišao sam do računala i stisnuo sam nešto.
– I sve pobrisao?
– Nisam. Ali uto su naišli organizatori i optužili me da sam varalica i da sam gledao pitanja i odgovore što su bili na stolu pokraj računala.
– Lukavac jedan…
– Ali nisam ništa pogledao. Znaš da nisam varalica.
– Kaj ja znam…
– Nekako sam ih uspio uvjeriti da nisam ništa gledao i nisu pravili problem sve dok nije kviz završio. Kad su pogledali odgovore moje ekipe zaključili su da sam ipak pogledao odgovore i diskvalificirali su nas. Ekipu samo iz današnjeg kruga, a mene zauvijek.
– Pa jesi li varao?
– Naravno da nisam.
– Pa kako si znao sve odgovore.
– Pitanja su bila jednostavna. Jednostavno sam znao odgovore. Ne znam kako sam znao. Ne znam ni kako sam naučio rezati nokte, ali znam ih rezati.
– Kakva su bila pitanja.
– Jednostavna, da ne mogu biti jednostavnija. Ne sjećam se svih. Na primjer, pitali su tko je srušio svjetski rekord na 100m 1936. godine. Mislim, tko to ne zna?
– Pitanje banalno do boli.
– Onda su pitali kako se zove najveći hit talijanske pjevačice Patty Pravo.
– Postoji takva pjevačica? Ime joj zvuči izmišljeno.
– Naravno da postoji. Pa tko ne zna njen najveći hit? To je opća kultura. Opće mjesto, što bi rekao Mirko. Kad se ja nađem sa svojim feministicama i malo zaružimo redovito otpjevamo: No, ragazzo, no! Tu non mi metterai tra le…
– Nalaziš se s feministicama?
– Onda su pitali koliko puta je u Bibliji zapisano „Ne bojte se!“ Svatko zna da je zapisano 365 puta.
– Za svaki dan u godini.
– Pitali su, kad smo već kod brojeva, i koliki je zbroj svih brojeva na ruletu. Čuj pitanja! I to je kao neki ozbiljni kviz?
– Zvuči kao prijemni za dječji vrtić.
– Oni su se tamo kao čudili da ja znam gdje je pronađen najstariji likovni prikaz broda ili to što znam u kojoj prigodi je prvi put upotrijebljena hrvatska trobojnica.
– Tražili su prigodu ili datum?
– Prigodu.
– Svašta. Pa to su ridikulozno simplificirana pitanja.
– Bilo je dosta pitanja iz povijesti. Na primjer, kada je zatvoren koncentracijski logor na Golom Otoku ili koja su bila kodna imena normandijskih plaža za vrijeme desanta.
– I oni se čude što to znaš?
– Pa da. Pravili su problem i oko banalnijih stvari.
– Na primjer?
– Njima je problematično to što ja znam koji je grad prvi na svijetu imao javnu električnu rasvjetu ili što znam da je Marcel Kiepach patentirao dinamo stroj.
– Pa zajedno smo bili u njegovim rodnim Križevcima i vidjeli onaj spomenik.
– Eto!
– Ovo zvuči kao zona sumraka. Što je još genijalcima bilo nevjerojatno?
– Oni misle da ja moram pogledati njihove papire da bih znao koliko slova ima armenska abeceda ili koje je godine Hrvatski Sabor proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatske.
– Kako mene žalosti da više Hrvata zna tko je zaštitnik Irske, nego tko je zaštitnik Hrvatske.
– A ako znaš, onda misle da si prevarant i izbacuju te nepovratno.
– Pa ti si znao sva pitanja na kvizu?
– Naravno da nisam. Jednoga se nisam mogao sjetiti, a jednoga sam pogriješio zbog tebe.
– Kako misliš?
– Nisam se mogao sjetiti po kojem fizičaru se zove jedinica za frekvenciju…
– Ne to. Kako misliš da si pogriješio zbog mene?
– Bilo je pitanje kako se postane popularan bloger i kako dospiješ na cool listu, a ja sam odgovorio da su mi rekli da će blog postati popularan ako se bude ostavljalo komentare na drugim blogovima.

Oznake: Nenad, Pub kviz, Sigurnost rada na računalu

- 19:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #