Moj prijatelj Nenad

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je u panici.
– Zakaj, dobri čovječe?
– Znaš da s vremena na vrijeme pričam priče klincima u Domu za nezbrinutu djecu?
– Znam. Prijavio sam to nadležnom Ministarstvu, ali još nisu reagirali i zaštitili djecu.
– Sutra opet imamo susret i trebao bih naći neku dobru priču.
– Koja je tema?
– "Kako mijenjati svijet na bolje?"
– Mislim da se svijet treba mijenjati na bolje odgovornim življenjem svakodnevice i korektnim ponašanjem, odnosno ljubavlju, prema onima koji su nam bliski. No o tome ćemo prekosutra. Sada mi reci koja je tema sutrašnjeg pričanja priča u Domu za nezbrinutu djecu.
– Tema je: "Kako mijenjati svijet na bolje?"
– A-ha…
– Imaš li kakvu ideju?
– Za priču ili kako mijenjati svijet na bolje?
– Za priču. O mijenjanju svijeta ćemo misliti prekosutra. Tako si maloprije rekao, zaboravni čudače.
– Jednom sam čuo priču o okladi vjetra i sunca.
– Već vidim da je dosadno i glupo, ali nastavi.
– Kladili su se vjetar i sunce tko će čovjeku skinuti šešir. Najprije je vjetar lagano zapuhao. Ali čovjek je prihvatio obod i zadržao šešir. Vjetar je onda zapuhao jače, a čovjek je čvršće stisnuo šešir uz glavu. Kako je vjetar više i jače puhao, tako je čovjek sve čvršće držao šešir i vjetar je nakon nekog vremena odustao zaključivši da je nemoguće čovjeku skinuti šešir s glave.
– Ma…
– A onda je sunce došlo na red. Obasjalo je čovjeka i počelo sjati malo jače nego inače. Čovjek je osjetio kako mu je vruće i sam je skinuo šešir da se rashladi.
– I to je to?
– Da.
– To mi predlažeš?
– Da.
– O, Bože, na što ja gubim vrijeme, a u panici sam…

Oznake: Nenad, šešir, "Kako mijenjati svijet na bolje?"