Moj prijatelj Nenad

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da se skriva na nepoznatim lokacijama.
– Pa gdje si točno, dobri čovječe?
– Upravo sam ti rekao da se skrivam na nepoznatim lokacijama.
– Znaš da meni možeš reći. Ne bih ja nikome…
– Na nepoznatoj sam lokaciji. Izgubio sam se. Tako sam se dobro skrio da nemam pojma gdje sam.
– A zašto se skrivaš?
– Bježim od Ivane.
– Zašto?
– Zbog Ivanine Babe.
– Nisi valjda, đubre jedno gerontofilsko, nešto imao s njenom uspaljenom bakom?
– Znaš da je Ivana izluđena ponašanjem svoje bake. Otkako je ostala udovica i preselila se kod nje u Zagreb, žena je skroz poludjela.
– Koja?
– I jedna i druga. Ivana od brige, a Ivanina Baba se otkačila. Mijenja dečke, tetovira se, vozi motor, bavi se ekstremnim sportovima i svašta nešto.
– Što je ovaj put napravila?
– Koja?
– Ivanina Baba.
– Odlučila je iznenaditi Ivanu za njen rođendan pa se dala hipnotizirati. Pod hipnozom bi se ponašala pristojno i slušala sve što joj Ivana kaže.
– I kako se ti, Nenade, u to uklapaš?
– Umro je tip koji ju je hipnotizirao.
– Tak si se uklopio?
– Ivanina Baba se nije mogla vratiti na staro. Hipnotizer je u grob odnio tajnu o ključnoj riječi što Ivaninu Babu vraća u prijašnje stanje. Već tjednima je baš onakva kakvu Ivana želi. Mirna starica koja sve sluša svoju unuku. Ivana je presretna. Napokon je odahnula. Više joj baka ne pravi penzionerske tulume po stanu. Ne prešetavaju joj se drogirane babe po sobama niti iz kupaonice izlijeću goli umirovljenici.
– Sve ja to razumijem. Samo mi nije jasno zašto se ti skrivaš.
– Ivana me zamolila, kad odem u posjet majci, da pitam onu liječnicu s kojom sam dobar može li biti kakvih posljedica za Ivaninu Babu ako trajno ostane u tom stanju.
– I?
– Liječnica mi je rekla pa sam otišao kod Ivane. Ivana i ja smo sjedili u boravku, a Ivanina Baba je skrušeno heklala sa strane.
– To mi je nezamislivo.
– I neprepoznatljiva je. Jer joj je Ivana povadila sve pirsinge.
– Još ako joj je skinula kožnjak…
– Ivana je najprije dugo, dugo govorila kako uživa i da je napokon sretna. Ja sam, budala nepromišljeni, rekao da je valjda sretna što joj baka ne nabija komplekse.
– Kakve komplekse?
– Pa znaš da Ivana nema nikoga. A svaku večer mora slušati kako se u susjednoj sobi seksaju njena baka i neki bakin Miško.
– I Ivana se na to naljutila pa te počela proganjati, a ti se skrivaš na nepoznatim lokacijama?
– Ma ne…
– Nego?
– Kad sam spomenuo Miška, Ivanina Baba se vratila na staro. To je bila ta ključna riječ.
– E moj Nenade…
– Sad me Ivana naganja frustrirana i bijesna. A i Ivanina Baba me naganja.
– Zašto ona?
– Želi mi se zahvaliti. Veli da će mi dati nešto specijalno što dariva svakom svom Mišku. Sada bježim od obje. I ne znam koje me je više strah.

Oznake: Nenad, hipnoza, Ivanina Baba