Moj prijatelj Nenad

ponedjeljak, 22.09.2014.

274. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN VIDA PA, GLEDAJUĆI KAKO LJUDI ŽIVE U TAMI I NE VIDE KOD ZDRAVIH OČIJU, NADAM SE DA ĆE NAM SE ŠTO PRIJE PROSVIJETLITI PAMET…

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je u VVB-u sa drugom iz gimnazijskih klupa.
– Frajer je napisao knjigu. A kad je Matko vidio naslov počeo nas je častiti.
– Zakaj?
– Knjiga se zove VENI O VIDI I BIBI. Zapravo se radi o mom prijatelju Veniu. Venio ima kćer koja se zove Vida, a majka joj je Biba.
– Kakve to veze ima s Matkom?
– Pa VVB se punim imenom zove VENI, VIDI, BIBI. Matko je to doživio kao besplatnu reklamu.
– Matko je baš debil.
– Ti se ne razumiješ u marketing.
– A zašto je taj tvoj nazvao knjigu Veni o Vidi i Bibi ako se zove Venio?
– Veni mu je nadimak.
– Nadimak?
– Da. Skraćeno i od milja smo ga tako zvali.
– Skraćeno? Pa samo ste mu izostavili posljednje slovo.
– Pa da.
– Onda ću ja tebe od sada, skraćeno i od milja, zvati Nena.
– Nemoj tako…
– O čemu je knjiga?
– O Vidi i Bibi.
– Ima logike.
– Venio nije ni znao da mu je cura trudna kad je otišao raditi vani. Nije ni ona znala da je trudna kad je on otišao. Zaposlio se u prekomorskoj zemlji u dućanu. To je bilo davno prije Interneta i mobitela. Samo je s curom pismima komunicirao. Dogovorili su se da i ona dođe k njemu pa da će se vjenčati.
– U koju to zemlju?
– Budem ti rekao drugi put. Venio poludi čim čuje ime te zemlje.
– Zašto?
– Zato jer je dobio izgon i zabranu ulaska u zemlju.
– Zašto?
– Optužen je za diskriminaciju osoba s posebnim potrebama.
– Kaj je on neki nastran tip?
– Ma ne. Najobičniji nesporazum.
– Kaj je bilo?
– Na početku nije dobro govorio jezik. U dućan je došao neki mucavac, a Venio je mislio da ga ovaj zeza pa se fizički obračunao s njime.
– Koji kreten. Sad mi je jasno zakaj ste prijatelji.
– A onda je svakodnevno dolazio neki tip u kolicima i stalno ga nešto ispitivao u stilu kako će napraviti ovo ili ono. Venio mu je strpljivo tumačio jer je znao da već ima žuti karton. A onda ga je ovaj jednoga dana opet nešto pitao što treba napraviti s nečim i dok mu je Venio tumačio, opalo mu je to iz ruke ravno na nožne prste pa je od bola počeo poskakivati. Ljudi su to doživjeli kao ruganje hendikepiranoj osobi. Dali su mu zadnju opomenu napominjući da mu samo nedostaje kap da se prelije čaša.
– I koja kap je prelila čašu?
– Kap vodke.
– Vodke?
– Neki daltonist je redovito dolazio kupovati Pinky vodku. A tog kobnog dana nije imao Pinky vodku pa mu je dao Blue vodku, računajući da je tip daltonist pa da neće primijetiti razliku u boji.
– I je li primijetio?
– Ako je daltonist, nije nepismen.
– Ima logike.
– I tako ti je Venio završio u zatvoru čekajući deportaciju. A u međuvremenu je u zemlju ušla Biba. Nije našla Venia tamo gdje su se trebali naći. Uzalud ga je tražila. Pomislila je da ju je prevario i odlučila je sama roditi i odgojiti dijete u toj zemlji. Venia su deportirali. I kad se vratio u Zagreb doznao je da je Biba otputovala kod njega. Htio joj se vratiti, ali nije mogao jer je dobio zabranu ulaska.
– A zašto se Biba nije vratila?
– Rodila je tamo, našla posao, kasnije se udala i rodila još djece. Tek nedavno ju je Venio zguglao. Zato je napisao knjigu da joj objasni što se zapravo dogodilo.

Oznake: Nenad, Vid, VVB

- 12:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #