Moj prijatelj Nenad

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je u Luksoru.
– Kaj radiš u Egiptu, dobri čovječe?
– Nisam u Egiptu, nego u Splitu. U kavani Luksor.
– Pa što radiš tamo, dobri čovječe?
– To se i ja pitam…
– Nadam se da imaš neko logično objašnjenje.
– Jutros sam bio u Sisku.
– To ti je objašnjenje? Obilaziš županijska sjedišta abecednim redom?
– Vraćao sam se autom za Zagreb kad sam vidio da mi je pčela uletjela u auto. Zabijala se neprestano u stražnje staklo želeći izletjeti. Zato sam se zaustavio i otvorio gepek da pčela izleti.
– I onda je pčela odletjela u Split, a ti za njom?
– Kad sam htio nastaviti dalje dotrčala je neka žena i uplakana zamolila da je povezem ako idem za Zagreb. Povezao sam je. Rekla mi je da je u vezi s tipom koji je nasilnik i da je odlučila pobjeći od svega. Rekla mi je da ide u Split.
– I ti si je odvezao u Split?
– Rekla je da ima kartu za vlak pa sam je htio odvesti na kolodvor. Ali domalo je neki automobil počeo blicati iza mene, trubiti i prijetiti pa sam se makao na prvo autobusno stajalište kako bih ga propustio. Ali on se parkirao iza mene, izletio iz auta, krenuo prema mojoj suvozačici i uz viku je počeo izvlačiti iz auta. Tad sam i ja izašao i krenuo prema njemu. Kad sam mu došao blizu udario me je šakom.
– Tako jako da si odletio do Splita?
– Odveo je ženu u svoj auto i otišli su. Ja sam se vratio do svog auta i nastavio sam voziti za Zagreb.
– Ali si bio toliko rastresen da si u Buzinu skrenuo za Split?
– Ugledao sam na suvozačevu sjedalu kuvertu što je ostavila ona žena. Pogledao sam je. Unutra je bila karta za vlak u jednom pravcu i nekakav papir. Na papiru je bio selotejpom prilijepljen ključić, a ispod je bila napisana šifra sefa. Pa sam zaključio da je ključić od sefa. Ispod šifre je pisalo: PREDATI U NEDJELJU U 21,00 U SPLITU U LVXORU.
– Koliko tih U…
– Otišao sam na željeznički kolodvor u vrijeme što je pisalo na karti, misleći da će moja suputnica ipak nekako uspjeti doći do Zagreba. Htio sam joj predati kartu da otputuje za Split i bude navečer u Luksoru. Ali nije došla.
– Pa si ti otputovao za Split?
– Da. Ušao sam u vlak i otputovao za Split.
– O budaletino…
– Sada sjedim u Luksoru i čekam hoće li naići netko kome bih predao kuvertu s ključićem i šifrom.
– Pa već je odavno prošlo devet sati.
– Znam, ali još uvijek se nadam.
– A ako nitko ne dođe?
– Onda ću doći sljedeću nedjelju opet. Piše da se mora naći s nekim u nedjelju u 21, ali ne piše u koju nedjelju.

Oznake: Nenad, Posebni ljudi, LVXOR