Vele da bih trebao plakati milo
nad grobom tvojim dok jesen gasne
al suza nemam
plakat ne mogu i ne želim
ja imam prošlost i budućnost s tobom
ko dvije obale međ kojima plutam
zar da se utopim na pola puta
i ne izdržim trajanje mučno
slutim da je smrt strašno precijenjena
i da joj se pridaje važnost kakvu nema
tek nemoćno bijesni dok rasplesti hoće
što je ljubav splela
naša ljubav milo
tragom te niti doći ću do tebe
da opet budemo...
Oznake: smrt, život