Napisat ću ti pjesmu jednom opet
Kad se digne lišće s bulevara,
kad zaplešu list i odbačena vrećica od nečijeg rano jesenjeg doručka
ples vrećice s dvije tri mrve susama i semenkama suncokreta
iz "Stvarno dobra pekara"
kraj tvog fakulteta


Napisat ću ti pjesmu jednom opet
kad me zarobe zgužvane plahte i tvoje ruke
kad zaplešu zvuk tramvaja i ljubičasti sumrak
s onog mog omiljenog prozora
sve s mrvicama đevreka po meni


Napisat ću ti pjesmu jednom opet
sasvim malu nepjevljivu
prolazićemo svi kraj nje
i bit će svačija a samo tvoja.

Iako sam rekla da neću skoro, naišla na još neke drage fotke, pa nekako da zaokružim ovo ljeto. Sestru sam juče ispratila na aerodrom, snažna je ta moja sestra onako krhka i mala. Već 22 godine živi daleko od nas, a kad se sretnemo vrijeme kao da stane.
Ova je iz Bg-a, na Skadarliji

Ova sa Kalemegdana

Trčala je i polu maraton koji se održavao na dan grada Subotice

Bile smo i na svadbi
Četiri sestre

Bile smo i na koncertu, samo nemam pojma tko je svirao

S ručka nakon svadbe s mojom lijepom D

I na kraju par slika Subotice


......
S aerodroma, pravo za Beograd

Restoran na Dunavu

Ručak nisam fotkala, sve smo pojeli dok se nisam sjetila
Na odlasku kiša..
Ali uz vruć poljubac sve je bilo ljepše

U svoje ljubavi prema gradovima, mogu dodati još jedan: Novi Sad.
Ono što spaja gradove koji me osvoje, je moja ljubav prema Dunavu. Moćna rijeka.

Beogradski kej i pogled na drugu stranu prema Petrovaradinu:

Petrovaradinska tvrđava:

Pitam se traju li još uvijek.. ljubavi sa mosta

Golubovi i moja seka:

Preljepa katolička crkva Imena Marijina, u samom centru Novog Sada



Nakon mise možeš odmah na kavu





Ovo sam morala primjetiti

Baš nam lijepo stoji Novi Sad :)

Ja volim čvrste i mirne ruke na volanu. Jak stisak. I čvrsto stisnute usnice. Koje ne psuju. Volim tamne oči. Koje gledaju napred i samo povremeno bacaju pogled bez pomeranja glave, na moj profil. Ja volim sklopljenih očiju gledati u tebe. Ne videti te, ali osetiti kako noć kroz koju juriš, vrhovima dodiruje sve ono što gledaš ispred sebe.
Znaš već; Sanjam pored tebe zatvorenih a otvorenih očiju: cesta ispred nas je samo jedna zakrivljena crta, obrisi svetiljki u letu dodiruju moju naježenu kožu. Oblaci i vetar preplivaju ceo Dunav iza naših leđa i sljube se niz tvoje ruke na volanu. I onda miluju moje koje su na mojim butinama bez da se pomere.
Kasnije svi ti oblaci, vetar, Dunav, jureća svetla, miris grada, buka iz Skadarske, treperave svećice sa stolova u Knez Mihajlovoj, lavež pasa, zakače se na krovni prozor, skupa sa mesecom.
Sve dok ne navučeš platnenu zavesu i sakriješ nas od svih.