avaspavanakauču

19.07.2017., srijeda

Brodovi od papira

U sred ljeta, ja sam pomislila; ljeto je gotovo. Bilo je to ono jedno jutro kad sam morala potražiti čarape. Ptice zloslutnice govorile su da se neće vratit, a ja sam im konačno povjerovala. Brda se više ne pomjeraju. Nikad zapravo nisam povjerovala u ta pomjeranja brda, ali sam ih s vremena na vrijeme vidjela kako se šetaju. Možda je to bilo od Sunca. Sladoleda ili alkohola.

Sad se napokon mogu vratit mojim kristalnim pahuljama u zaleđenoj ulici. Bijeloj i hladnoj.
Javno priznati kako volim njihovu hladnoću. I takvo srce kuca.


- 19:00 - Komentari (14) - Isprintaj - #

13.07.2017., četvrtak

Vjetar i haljine

Lete zavjese kao ljetnje haljine.
Dignu se do pola, kao do vrha golih butina, a onda ih vjetar naglo sjuri i priljubi uza zid, kao ruke što love ljetnje haljine.

***

- 08:30 - Komentari (27) - Isprintaj - #

05.07.2017., srijeda

Narukvice

Odbačena guma za zalijevanje na stazi kraj kapije i ono tako poznato "cvrčanje" betona. Vidim nas s desetak godina kako sjedimo ispod kajsije na deki, dok nam oko glave zuje pčele. Čekamo da prođe susjeda Duška koja ide u grad. Gledamo velikim očima kako prolazi natapirane kose, plavom sjenkom premazanih očiju. Smiješi nam se. Dobaci nam osmjeh u prolazu dok plastične narukvice šareno odzvanjaju sudarajući se pri odmahivanju ruke. Tako smo željeli biti kao ona. Mirisati na parfem u jeans suknjici dok štikle odzvanjaju istim tim vrelim trotoarom od betona.

***
Beton opet "cvrči" nakon tolikih godina. Osjećaš njegovu isparavajuću vrelinu dok gaziš potpeticama po njemu. Male barice ubrzo proguta vrelina. Kajsije su neke druge, pčele neke druge, a Duška je odavno otišla iz ulice. Dok ulaziš u taxi nedaleko od svog stana, baciš pogleda na kapiju ali nema radoznale djece da im dobaciš osmjeh i mahneš rukom. Srebrne narukvice zazveckaju tek kad otvoriš zadnja vrata na taxiju.
Razmišljaš o plavom sjenilu za oči koje nikad nisi koristila i o plastičnim narukvicama.
Izlaziš iz taxija pa preskačeš dvije tri stepenice. Ulaziš u zamračenu sobu. Ljubiš tople usne. I pitaš se je li tako bilo i Duški.
- 19:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #

01.07.2017., subota

Ljeto

Uvijek je bilo teško odoljeti Ljetu.

Ljeto ima crne oči i onaj sneni pogled koji te zove.
Ljeto se rano ujutru budi i iz indiga pretvara u kristalno plavo i cijeli dan te tako plavo gleda ravno u oči.
Ljeto je uvijek budno i toplo i mokro i slano.

I neodoljivo zove.
Privlači poput najčvrščih muških šaka i ne pušta.
Ljeto je toplo i vodi te za ruku poput istih tih šaka.
Uvijek mu nanovo vjeruješ.
jer
Neodoljivo
je
Ljeto.



- 02:00 - Komentari (32) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Siječanj 2020 (2)
Studeni 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Srpanj 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (5)
Siječanj 2019 (10)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (8)
Lipanj 2018 (8)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (9)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (9)
Studeni 2017 (6)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (7)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (8)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (5)
Listopad 2016 (10)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (6)
Srpanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (7)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (5)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (11)
Listopad 2015 (16)
Rujan 2015 (16)





counter for blog










exregina.1@gmail.com