U sred ljeta, ja sam pomislila; ljeto je gotovo. Bilo je to ono jedno jutro kad sam morala potražiti čarape. Ptice zloslutnice govorile su da se neće vratit, a ja sam im konačno povjerovala. Brda se više ne pomjeraju. Nikad zapravo nisam povjerovala u ta pomjeranja brda, ali sam ih s vremena na vrijeme vidjela kako se šetaju. Možda je to bilo od Sunca. Sladoleda ili alkohola.

Sad se napokon mogu vratit mojim kristalnim pahuljama u zaleđenoj ulici. Bijeloj i hladnoj.
Javno priznati kako volim njihovu hladnoću. I takvo srce kuca.