Tamo negdje drugog siječnja zamalo smo otišli u kino. Star Wars. Zaista sam željela pogledati taj film. Mnogi se iznenade što ja uopće volim takve filmove. Valjda ih moj senzibilitet podsjeća više na sladunjave ljubavne filmove. Često se pitam da li me drugi vide kao nekog tko čita Koelja i one popularne ženske bestsellere?
No, to zapravo nije važno u ovoj mojoj priči. Ja sam se spremila za kino. Već sam vidjela dva velika paketa kokica i ledenu coca colu. Svoju glavu na njegovom ramenu i kako za čas "mijenjam" galaksije.
I da skratim.. Ja sam došla, pokucala na vrata.
On mi je otvorio.
I mi nikad nismo otišli u kino. :)

U meni još spava nova godina. Vruć radijator grije ručnike, a na stočiću dogorjeva mirišljava svijeća.
Moj sapun nivea blueberry ljepše miriše na njegovoj koži. Mene nije bilo sramota nespavati i mirisati blueberry. Mirisi su mi podsjetnik. - Govorim i pustim ga da spava. Srce mu kuca ujednačeni ritam a ja stražarim. Ne, jer se nečega bojim, nego jer želim da slušam.
Da me je pitao, ja bih mu to rekla.
Teško da bi mi išlo to s riječima. Govorim stotine drugih jezika. Ne očekujem tumačenja.
Zapravo, volim taj osjećaj lebdenja "iznad", koji mi pruzaš. Promatrati svoje lice, kosu, vidjeti trepavice, pore, osjetiti kako miriše koža kao i tvoja. Sve počinje od tebe a završi duboko duboko u meni kad mi uradiš sve što znaš.

Od 30.12. prošle godine nisam radila. Večeras zaista moram na posao i teško mi je povjerovati u to. Jutros smo u 08. i nešto zaključali vrata, Ja sam uspjela da se isparkiram a on je stigao na bus za Bg. Od snijega ništa, tek je popodne počeo da pada. Dva tri parčeta pite od višanja i dvije čaše za vino, čašice za rakiju i ostale stvari uspješno su vraćene kući. Perilica je uključena bez obzira na "skupu struju". Sistem vraćanja stvari na mjesto. Centrifuga bešumno vrti plahte i ručnike.
Mama je dobila pohvalu za sarmu.
Mene još zebu hladne noge.
Čudan je takav život. Od do.

Novu godinu je dočekala bosih nogu na hladnim pločicama. Stiskale su je njegove ruke. Štikle su bile odbačene u ćošak, a brižljivo ispeglana kosa niije više ličila ni na šta. Jedino tko ju je vidio osim njega, bio je M koji je još spremao susjedni apartman kada je stigla tamo. Pozvala ga je na rakiju, navratio je nakon pet minuta a onda se povukao zaželjevši joj sretnu novu godinu. Dobro, ne računa rijetke ljude u busu na njenoj liniji koji su išli svojim putem. Uostalom imala je kapu. I debelu jaknu. Ispod koje joj je pulsiralo tijelo. Jedino su usne ostale žarko crvene. Ne sjeća se što joj govori dok joj zapetljava kosu. Dok je steže ispod kičme. Misli na slatkasti parfem što mu izbija iz pora na vratu. Na toplinu koja je obuzima krenuvši od mozga i spuštajući se svim poznatim i nepoznatim krvotocima. Misli na taj osjećaj koji nikako neće proći. Od kog se otimala, s kojim se borila, i koji ju je napokon pobjedio.

01.01. negdje popodne, padale su sitne prve pahulje snijega dok ju je držao za ruku.