Tesko da ce se danas desiti ista zanimljivo pa mi je poprilicno svejedno kad cu napisati ovaj 347.

Kisa, kisa, kisa.

Beograd je i dalje udaljen istih 200 kilometara, a nikakvu ulogu trenutno nema ni da je u pitanju recimo Wellington.

Poslije adrenalinskog dozivljaja punog dodira, uvijek rijeci nekako zvuce nedovoljno, oprano. Iako kad bolje razmislim, mene i njega, jednom su spojile upravo rijeci.

Zarobljena na poslu sa friškim sjećanjima kao lancima oko zglobova.

Pacijenti su okej, pratnja, užasna kao i uvijek.
Zamjerke, zamjerke, zamjerke.
Često se pitam da li misle da imamo čarobni štapić? Vilinsku prašinu? Viška soba, po mogućnosti deluxe, gdje bi njihovi najdraži ostali dok oni ne završe neki svoj posao, ne dođu im djeca iz vrtića, muž ne završi smjenu,dok ne svane, ili dok pacijent jednostavno ne umre?

Naravno nisu svi takvi, ali se zna to zaređati, baš bude naporno. A moraš uvijek biti bar pristojan, ako ne nasmiješen i full, extra, naj, raspoložen.
Jer čim prekršiš neki njihov zacrtani kodeks u glavi, ti si najgora i ništa ne radiš i primaš plaću bezveze i prijete ti pravima pacijenata i izmišljenim pravima pratnje,
i tužbama i direktorom i tko zna čime sve ne.

Imam ja i svoje favorite. Ljubazne i strpljive ljude. One koji kažu molim i hvala. Koji se tebi nasmiješe. Koji se ne prijete poznanstvom sa direktorom, položajem u firmi ili snagom svojim mišica.

Za njih odradim extra stvari a da oni to ni ne znaju.
Mene se oduvijek moglo kupiti pravim osmjehom. Jedan mi dosta.

Zarobim se mojim friškim sjećanjima i čekam 20.00.

Vec rano jutros smo se dohvatili mastovito zamjenjivati boje nebu, prirodi, i ostalom, a onda smo oboje zakljucili da bi ljubicasato nebo bilo previse futuristicki a da zeleno uz sivo bas nekako ide.
i da mi bas tako volimo.
zategli plahte i prekrivace, oprali par casa i salica, izbacili smece
smejali se
(ljubili malo)
oboje smo bili za ostati
ali ja sam zbog obveza ipak morala da budem zlica koja odlucuje da ne moze ostati jos jedan dan

- Bice ti zao za par sati
( a meni je vec i tada bilo zao, pa sam ga stisla u zagrljaj da mi ostane za poslije)

Baletanke su mi uskoro bile skroz mokre
kao i njemu starke
autobus je dosao par minuta ranije
jedan brzinski poljubac
opet otimanje kisobrana,
nisam stigla da masem jer sam morala platiti kartu i pukla mi je ukrasna vrecica
a vozac bas i nije imao strpljenja za nas rastanak

Zato me moj mob razumije i odmah mi se nadje u ruci
Stiskam mokri kisobran medju koljenima
" Vec mi falis.."

Ja sam ponekad osoba na rubu živaca.

(probuditi se ujutru i znati da ću tebe opet danas vidjeti)
Sjedit ću iza reklamog panoa u autobusu i "putujte po Srbiji" biće najbolja stvar koju tada vidim.

"U ovom autobusu je dozvoljeno ljubljenje" me sada tjera na smijeh.
A onda sam skoro plakala.
Osobama na rubu živaca je dozvoljeno plakanje.
Kao i ljubljenje.
U autobusu se može odigrati cijeli jedan film, ako znaš gdje da gledaš.

Ti nikada nisi na rubu živaca.
Ti to guraš drugačije.
Muški.
Ti moje rubove rješavaš poljupcima.
Ja msilim da je ljubljenje na javnim mjestima prevaziđeno.
Klinački.
(netko iza nas diže pogled sa telefona, mogu da osjetim kako "prevrće" očima)
Ti zatvoriš oči kada se ljubiš. Zar to nije najljepša stvar na svijetu?
Ja otvorim oči da bih to vidjela.

Jer ja sam ponekad osoba na rubu živaca.

Lijepo je ljubiti se na kisi pod crvenim kisobranom.

Lijepo je planirati ici na svirku s tobom, zamisljati kako bi mi isle visoke pete uz uske traperice, a tebi tvoja crvena majica od juce, kad mi je ono zakucalo srce dok si mi prilazio, a ja se sretna privila uz tebe, osjecati atmosferu i zvucnike, osjecati dim i ukus neke zestice kako klizi niz suho grlo, a onda otovriti oci tik uz tvoje trepavice, kisa nastavlja da pada oko nas i po crvenom kisobranu, autobus stize, uzimam nasmjesena kisobran i sanjarim dalje.

Volimo vina. I crno i belo, u zavisnosti uz šta ga pijemo... Premda ponekad to zavisi i od raspoloženja. Ili godišnjeg doba.

Recimo, s jeseni i zimi bolje legne čaša kakvog crnog, s proleća i leti belog. Laganija hrana, laganije vreme, laganija odeća, pa tako nekako i vino - još jednom: belo. Kilometraža prilično duga, pa u odabiru nikad ne omanem. Tikveška bela su odlična, Alexandria ili (nešto skuplja, doduše) Tamjanika, a nedavno sam otkrio predivan fruškogorski Orfelin (Kovačević).

Mnogo toga je kod vina važno, meni najvažnije da je suvo i dobro ohlađeno. Starost manje-više... I još nešto je važno: vino mora, ali mora da bude - strpljivo. To što ste ga danas kupili, ne znači da ono sme da insistira da ga danas odmah i popijete.

Jedno takvo, belo i strpljivo, kupili smo pre dve-tri nedelje. Upravo ga pijemo. Nazdravljamo, gledamo se i smeškamo. Bez reči.

Ne znam da l' je u vinu istina, neka se time bave mudriji od mene... Znam da, pod prigušenom svetlošću, malo lampi, malo sveća, ona večeras ima oči i kosu boje vina. Strpljivog.

A.

Mislila sam da zapocnem post, pa da ga kasnije na licu mjesta, zavrsim, jer tamo nemam wi fi, osim na iphoneu, ali to je meni tako majusno i nepregledno, da mi emocije, bojim se ne bi stale u taj skuceni prostor od editora.

Osjecam neku klinacku energiju i to je jedna od mnogih stvari koja me usrecuje u ovoj vezi.

Da je on malo otvoreniji i opusteniji ja bih odavno okacila nase slicice/smejalice. Mozda ga i nagovorim jednom

Tesko mi se bilo odvojiti od mog ususkanog posta, pa mi se sad cini da ce nam jedan faliti.
Nazove me i nesto prica, a ja mislim na njega ali u postu.
Ovo ljeto bi moglo biti drugacije jer ide u Francusku.
I drago mi je zbog toga i zbog te Francuske.
Sjetila sam se kako je jednom to trebao biti Dubai i neki brod i sest mjeseci a mene uhvatila neka panika i frka. Ali nista nisam rekla.
Ni sad nisam rekla nista.
Zato ga i drzim u mom postu. Donijet cu nam croasane i.. Pa dovoljno je, ne?

Kišni dan, onako tugaljiv i sav siv.
U mislima si mi od jutros, što ću, ulice koje nas povezuju i stajališta za razne gradske linije i neki dućani i pločnici i male kajzerice, sve se nekako množi i svega toga je sve više.

Ovaj dan mi je ličio na onaj kada sam pješice išla u novim sivim cipelama, a ti si ostao da spavaš, sav ušuškan u onu jednu plahtu.

Već 18 dana nisam niti jednu jedinu misao prepisala od same sebe.

Raznježe me riječi potpunog neznanca. ne znam da li to govori nešto o mojoj prirodi ili smo toliko prazni da je sve dobrodošlo?

Minijatura danas, radim i smješim se svim dobrim neznancima kad su mi znanci već daleko.

Eto nekom vrlo bitnom sam u trenutku bila hirovita i nezrela, a ja bih sad to ispravila ljubeci se i mazeci.
Dobro, mogu da zamolim i da mi se oprosti, ali ne vise od jednom.

Ili hoces ili neces.

Dan nakon nocne je jedan od najgorih, kao kad te izvuku iz centrifuge. Sunce previse bljesti, najbolje je kad sve imas u kuci pa niti ne moras van.
Sesta godina rada u smjenama, bojim se da mi je bioritam sjeban skroz, hladno mi je i na suncu.

B ima obicaj da kaze da ce nas rad u smjenama i nespavanje ubrzano ostariti, ali ja necu da vjerujem u to.

Pijem kavu i sutim, osmjeh je za slobodan dan.

Juče spavanje iz potrebe, sada na silu jer treba prezivjeti nocnu.

No, raduje me vec unaprijed slijedeca sedmica zbog Bga. Ne znam sto bih radije i prije vidjela: one mostove, Dunav, ono stepeniste, ono nebo, ili bih samo njega iza prozora i uspavljivanje uz tramvaje.
Nekako mi lakse kad on dodje kod mene, moj me je grad vec i prije zaveo, sad smo samo znanci jedno drugom, dobro uvjezbani stari par.
Bg i ja smo ljubavnici, zavodljiv mi je i sjajan, volim njegov beton i staklo i tu rastucu rijeku, podsjeca me na silinu prirode, podsjeca me na sve svoje mogucnosti.

U fridzideru sam nasla bocu vina jos od veljace kad mi je sestra bila tu.
Donela je sa Braca i trebala je biti jedna od popijenih ali onda su se zaredjale te neke njene dijete, nista grickalice, nista alkohol, pa smo pile samo druga sestra i ja.
Obicno nalijemo casu, dve dok me jedna od njih fenira, i onda imam onaj kleopatra look.
Obe su otisle nazad jos u travnju, s kosom se snalazim kako znam.
Nedostaju mi obe.
Htjela sam jos jutros dok sam bila sva svoja napisati nesto, pa da rijesim to, sad, poslije 12 sati smjene, medju ljudima, nisam za nista, osim za krevet.

Ljubav je lijepa, najljepsa na svijetu. Najljepse je biti ljubljen.

Ostatak cu da odsanjam, jer sam jedva budna, ali ovih dana mi to dodje nekako potpuno isto, sretna sam i budna i kad sanjam.

Naprosto sam sama sebi zabila autogol ovim dnevnickim zapisima, no sta sad, snaci cu se vec nekako.

Prije par mjeseci nasred bolnickog hola isprepadao me je jedan tip prisavsi mi i obracajuci mi se izravno izrazio zelju da se upoznamo.
Hm, iako bih u drugim okolnostima cijenila tako izravan nastup, sama cinjenica da sam u bolnici asocirala me na to da je mozda pacijent psihijatrije.
Promrmljah nesto zauzeta sam i odleprsah (u trecoj brzini) nazad na urgentno.
G. mi je ispricao kako je u kinu vidjeo singl curu koja mu se dopala, ali joj nije prisao.

Mislim netko mora napraviti prvi korak. pa sto ako tamo neka cura pomisli da si pacijent, dok ne probas neces znati.

Proljece mirise, autobusi na relaciji 16. savrseno funkcioniraju. Jos uvijek mi poneki klinac kaze da licim na djevojcicu.
I to je to. 363.

Jbga, ne moze svaki dan zapoceti onako kako si planiras. Moj mirisi na neki umak od mesa sto bi na kraju trebao da zavrsi u lazanju.
Interesantno mi je sto mi post pocinje upravo hranom, eto, desavaju se kozmicke stvari na koje se ne moze utjecati a i sama imam zeludac i potrebu da jedem. Nisam cak ni neljubitelj dobre klope. jednostavno mi nije vazno da ono sto je u tanjuru bude savrseno. Znam neke brakove koji su se zbog toga raspali. Jgba, ja to tako, (malo zagoreno, malo presno, malo kako god), bas tako volim.
Cula sam da ta isprika nije uvijek ona koja dobro prodje. Al sto sad, zivot ide dalje, ako sam nesto naucila to je da se neke lose stvari dese da bi dale prostor onim boljima koje imaju tek da se dogode.

Uostalomj A. savrseno kuha a i voli to.
Ja volim da gledam oblake.
Savrseno.

Mnogo mi je lakse u ovom svijetu proci neprimjecena kao cudna i ranjiva, pomalo neshvacena, pomalo izvan dodirnih tocaka sa svim ostalima tek na nekim rubovima s njima spojena.

Nikad nisam zeljela da me taj svijet zgrabi, da me usvoji, nikad mu nisam zeljela pripadati.

Od tuda sve nase razlicitosti.