Demoni i Vile

29 rujan 2014

Stojim pred vratima.

Trenutak razmišljam, onda spuštam šaku na vrata.

Kucam.

Čujem - Slobodno.

Ulazim.

Smiješim se.

Gledam te u oči.

Gledaš me u oči.

- Šta prvo pomisliš kad me ugledaš? -

- Grrrrrrrrriz -

Ignorišem. Gutam knedlu.

- Ne priča ti se? - Pitam.

- Mirišem lijepo? - Ubacujem namjerno.

- Šta osjećaš dok me grizeš?

- Opijum.

- TI?

- Nesvjesticu.

Ignorišem.

Ponovo.

Odmičem se.

Tražim piće.

Prekidaš.

- Nešto žestoko, molim. - Na ex.

Donosiš.

Sipaš.

Tišina.

Čuje se kako tečnost udara u zidove čaše.

- Šta misliš da imam ispod majice? - Nastavljam -

- Kožu.

- Mirisnu.

- Trag crveni.


- Čiji? - Ubacujem

- Moj. Sve je moje. - Govoriš.

Srce udara. Srce je izdajica. Srce se čuje.

Osluškuješ. Pažljivo kao i uvijek.

Zatvaram oči. Trepavice. Refleks branjenja. Prepuštanja.

Poljubac.

Tonem.

Oči.

Trepavice.

Nos.

Usne.

Dlan.

Šaka.

Zglob.

Stomak.

Pupak.

Koljeno.

Butina.

Stopalo.

Prst.

Koža.

Sve.

Trag.

Mirisni.

Ludilo.

Moje.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.