Stojim pred vratima.
Trenutak razmišljam, onda spuštam šaku na vrata.
Kucam.
Čujem - Slobodno.
Ulazim.
Smiješim se.
Gledam te u oči.
Gledaš me u oči.
- Šta prvo pomisliš kad me ugledaš? -
- Grrrrrrrrriz -
Ignorišem. Gutam knedlu.
- Ne priča ti se? - Pitam.
- Mirišem lijepo? - Ubacujem namjerno.
- Šta osjećaš dok me grizeš?
- Opijum.
- TI?
- Nesvjesticu.
Ignorišem.
Ponovo.
Odmičem se.
Tražim piće.
Prekidaš.
- Nešto žestoko, molim. - Na ex.
Donosiš.
Sipaš.
Tišina.
Čuje se kako tečnost udara u zidove čaše.
- Šta misliš da imam ispod majice? - Nastavljam -
- Kožu.
- Mirisnu.
- Trag crveni.
- Čiji? - Ubacujem
- Moj. Sve je moje. - Govoriš.
Srce udara. Srce je izdajica. Srce se čuje.
Osluškuješ. Pažljivo kao i uvijek.
Zatvaram oči. Trepavice. Refleks branjenja. Prepuštanja.
Poljubac.
Tonem.
Oči.
Trepavice.
Nos.
Usne.
Dlan.
Šaka.
Zglob.
Stomak.
Pupak.
Koljeno.
Butina.
Stopalo.
Prst.
Koža.
Sve.
Trag.
Mirisni.
Ludilo.
Moje.
Demoni i Vile
29 rujan 2014komentiraj (14) * ispiši * #