Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 28.01.2007.

Zrakoplovi s nosača zrakoplova

Torpedni zrakoplovi

Douglas TBD Devastator






- posada: pilot + navigator/torpedist + vezist/strojničar
- dužina: 10.67 m
- visina: 4.60 m
- raspon krila: 15.24 m
- težina praznog zrakoplova: 2804 kg
- težina borbeno opremljenog zrakoplova: 4473 kg (max težina 4623 kg)
- motor: Pratt Whitney R – 1830-64 snage 900 KS
- max brzina: 331 km/h
- brzina penjanja: 3.7 m u sekundi
- taktički doseg: 1150 km
- naoružanje: 1 x 7.62 mm spregnuta strojnica + 1 x 7.62 strojnica u zadnjem kokpitu + 453 kg bombi + 1 x 544 kg torpedo tip Mark 13

Zrakoplovi s nosača zrakoplova

Torpedni zrakoplovi

Grumman TBF Avenger







- posada: pilot + navigator/torpedist + vezist/strojničar
- dužina: 12.20 m
- visina: 4.19 m
- raspon krila: 16.51 m
- težina praznog zrakoplova: 4788 kg
- težina borbeno opremljenog zrakoplova: 6789 kg (max težina 7876 kg)
- motor: Wright R – 2600-8 snage 1676 KS
- max brzina: 436 km/h
- brzina penjanja: m u sekundi
- taktički doseg: 4075 km
- naoružanje: 3 x 12.7 mm strojnice + 907 kg torpeda

subota, 27.01.2007.

Zrakoplovi s nosača zrakoplova

Obrušavajući bombarderi

Curtiss SB2C Helldiver (SB2C - Son of a Bitch Second Class)







- posada: pilot + vezist/strojničar
- dužina: 11.17 m
- visina: 4.01 m
- raspon krila: 15.15 m
- težina praznog zrakoplova: 4588 kg
- težina borbeno opremljenog zrakoplova: 6202 kg (max težina 7220 kg)
- motor: Wright R – 2600-20 snage 1900 KS
- max brzina: 470 km/h
- brzina penjanja: 8.9 m u sekundi
- taktički doseg: 2900 km
- naoružanje: 2 x 20 mm (topovi) + 2 x 7.62 (pomične strojnice) + bombe ukupne težine do 454 kg + 8 kom raketa 127 mm

Zrakoplovi s nosača zrakoplova

Obrušavajući bombarderi

Douglas SBD Dauntless







- posada: pilot + vezist/strojničar
- dužina: 10.08 m
- visina: 4.14 m
- raspon krila: 12.65 m
- težina praznog zrakoplova: 2905 kg
- težina borbeno opremljenog zrakoplova: 4843 kg (max težina 4853 kg)
- motor: Wright R – 1820-60 snage 1200 KS
- max brzina: 410 km/h
- brzina penjanja: 8.6 m u sekundi
- taktički doseg: 1244 km
- naoružanje: 2 x 12.7 mm (spregnute strojnice) + 2 x 7.62 (pomične strojnice) + bombe ukupne težine do 1020 kg

utorak, 23.01.2007.

Zrakoplovi s nosača zrakoplova

Grumman F4F4 Wildcat








- posada: pilot
- dužina: 8.77 m
- visina: 2.81 m
- raspon krila: 11.58 m
- težina praznog zrakoplova: 2611 kg
- težina borbeno opremljenog zrakoplova: 3359 kg (max težina 3605 kg)
- max brzina: 527 km/h
- brzina penjanja 670 m u minuti
- plafon leta: 12 010 m
- taktički doseg: 1335 km
- naoružanje: 6 x 12.7 mm (strojnice) + dvije bombe težine 45 kg

Zrakoplovi s nosača zrakoplova

Grumman F4F3 Wildcat








- posada: pilot
- dužina: 8.77 m
- visina: 2.81 m
- raspon krila: 11.58 m
- težina praznog zrakoplova: 2423 kg
- težina borbeno opremljenog zrakoplova: 3176 kg
- max brzina: 532 km/h
- brzina penjanja 701 m u minuti
- plafon leta: 8839 m
- taktički doseg: 1383 km
- naoružanje: 4 x 12.7 mm (strojnice) + dvije bombe težine 45 kg

nedjelja, 21.01.2007.

Nosači zrakoplova

Na Athumanunhovoj sličici prikazano je karakteristično bojanje repa zrakoplova (lovaca) koji su polijetali, borili se i slijetali na USS Yorktown.

Nosači zrakoplova

Udarna i napadačka snaga nosača zrakoplova jesu zrakoplovi, pa tako USS Yorktown tijekom bitke kod Midwaya nosi slijedeće zrakoplove: Grumman F4F Wildcat njih 20 (lovci), Douglas SBD Dauntless njih 16 (lovci bombarderi), Curtiss SB2C Helldiver njih 16 (obrušavajući bombarderi) i Grumman TBF Avenger njih 13 (torpedni). Ovi pobrojani zrakoplovi bili su ustrojeni u slijedeće eskadrile: VF – 5 (fighter) u kojoj se nalaze lovci, VS – 5 (scounting) u kojoj su lovci bombarderi, VB – 3 (dive bombers) u kojoj su obrušavajući bombarderi i VT – 3 (torpedo) u kojoj su torpedni zrakoplovi. Ophodnje i pretrage vrše zrakoplovi tipa Consolidated PBY Catalina koji su ustrojeni u eskadrilu VP – 5 (patrol). Na Athumanunhovoj sličici prikazane su oznake narečenih eskadrila.

subota, 20.01.2007.

Nosači zrakoplova

Na Athumanunhovoj sličici prikazana je oznaka CV – 5 USS Yorktown i zamjenice velikih odličja kojima je odlikovan brod. Zamjenice (riboni) odličja (medalji) kojim je odlikovan brod: na vrhu: medalja za uzornu obrambenu službu, s lijeva na desno: medalja za sudjelovanje u bojnim kampanjama, medalja za sudjelovanje u bojnim operacijama kampanje 'Asiatic-Pacific' i medalja pobjede u II. Svjetskom ratu.

Nosači zrakoplova

Američki nosači – tip Yorktown

Nosač zrakoplova CVA USS Yorktown CV – 5 (tip Yorktown klasa Yorktown)





- posada časnici/mornari: 227/1990
- istisnina (deplasman) standard: 19 576 tona
- istisnina (deplasman) maksimal: 25 484 tona
- brzina: 32,5 čvora
- snaga pogonskih strojeva: 120 000 KS
- dužina: 246,75 m
- širina: 33,38 m
- gaz: 7m
- dužina PSS (polijetno-slijetne staze): 246 m
- temeljno naoružanje: 8 topova 127 mm tip L/38
- sekundarno naoružanje PZO: 16 topova 28 mm tip L/74, 30 topova 20 mm tip L/70
- broj zrakoplova lovac/bombarder/torpedni: 20/38/13
- debljina oklopa trupa: 104 mm
- debljina oklopa palube: 64 mm
- taktički domašaj: 12 000 nm kod brzine 15 čvora
- kodni naziv: 'The Lucky Y'

petak, 19.01.2007.

Nosači zrakoplova

Nosač zrakoplova – glavni udar po protivniku

Nosač zrakoplova (eng. aircraft carrier, njem. flugzeugträger, fr. porteavions, rus. avianosec) – ratni brod koji je opremljen sa svim potrebitim postrojenjima, instalacijama i uređajima za smještaj, polijetanje i slijetanje bojnih zrakoplova. Tijekom II. Svjetskog rata, prema svojim temeljnim zadaćama, dijele se na flotne (CV), koji se opet dijele na teške (CVA) i lake (CVL), te na eskortne (CVE). Teški CVA nosači imaju istisninu preko 20 000 tona, razvijaju brzinu do 34 čvora i nose oko 80 zrakoplova, pretežito bombarderskih i torpednih. Laki CVL nosači imaju istisninu 0d 10 do 20 000 tona, razvijaju brzinu do 34 čvora i nose oko 50 zrakoplova, pretežito lovačkih zrakoplova koji se po svojoj namjeni dijele na lovce bombardere i izvidnike. Eskortni nosači CVE namijenjeni su isključivo za protuzrakoplovnu i protupodmorničku zaštitu konvoja, te za progon i uništavanje podmornica. Eskortni CVE imaju istisninu do 15 000 tona, razvijaju brzinu do 25 čvora i nose do 20 zrakoplova, pretežito torpednih i lovačkih.
Tijekom slijedećih postova Athumanunh će pisati u serijskom nizu, na samo sebi svojstven način, o nosačima (američkim i japanskim), zrakoplovima (lovcima, obrušavajućim bombarderima, teškim zrakoplovnim bombarderima, torpednim i izvidničkim hidrozrakoplovima), dakako opet o američkim i japanskim, odnosno o taktičko-tehničkim značajkama onih tipova brodova i zrakoplova koji su sudjelovali u presudnoj bitci kod otočja Midway. Isto tako napisat će Athumanunh i o ustroju eskadri i eskadrila (američkih i japanskih) koje su bazirale na narečenim nosačima zrakoplova, te prikazati neke od karakterističnih i prepoznatljivih oznaka koje su krasile te strašne ratne strojeve kojima su upravljali mladi i hrabri ljudi koji se nikada prije vidjeli nisu, niti su se poznavali međusobno …

utorak, 16.01.2007.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Bitka kod Midwaya – katastrofa japanske flote

Japanskom zapovjedniku admiralu Jamamotou sada je postalo jasno da varka napada prema Aleutskim otocima nije dala nikakvih rezultata, a bojni brodovi koji su upućeni prema Aleutima sada su itekako nedostajali u bitci kod Midwaya. Tako je admiral Jamamoto odmah pozvao BB i CA koje je prije dva dana poslao prema Aleutima, kao i nosače HIJMS Riujo i HIJMS Junio. Japanski brodovi plovili su najvećim mogućim brzinama prema jugozapadu, ali još su uvijek bili daleko i bilo je malo izgleda da stignu na vrijeme kao pojačanje kod Midwaya. Admiral Jamamoto osobno je zapovijedao svim brodovima koji su krenuli prema Midwayu kao pojačanje, ali sve je bilo prekasno. Japanski brodovi bili su razbacani na velikim prostranstvima Pacifika i trebalo im je puno vremena da se okupe na poziv admirala Jamamota. Sam admiral Jamamoto redom je primao poražavajuća izvješća: njegovi nosači zrakoplova kod Midwaya tonuli su redom, izgubljeno je preko 250 zrakoplova i pod dojmom svega toga admiral Jamamoto zapovijeda da se operacija osvajanja otočja Midway prekine. Sve japanske eskadre tako su se okrenule natrag, osim Zaštitne eskadre koja se sastojala od slijedećih brodova: CA HIJMS Kumano, HIJMS Suzujo, HIJMS Mikuma i HIJMS Mogami, te CL HIJMS Zincu i 12 razarača. Ti brodovi trebali su još jednom snažno bombardirati otočje Midwaya i potom se povući ne bi li tako zavarali protivnika i skrenuli njegovu pozornost s drugih eskadri. Noć je bila potpuno mračna, bez mjesečine, a japanski brzi brodovi plovili su brzinom od 33 čvora i s potpuno zamračenim svjetlima. Vladala je teška tišina koju su jedino remetili šumovi turbina i pjenušanje valova. Bilo je već 0200 i činilo se da će japansko iznenađenje potpuno polučiti uspjeh. Na Midwayu nitko nije ni slutio da opasnost još nije prošla, pa su sve snage bačene na spašavanje, raščišćavanje i gašenje požara koji su još uvijek tinjali. Odjednom iz mračnih dubina podigla se američka SS USS Tambour i opazila japanske brze brodove, te vijest poslala na Midway. Istoga trenutka oko otočja usamljena je kružila japanska SS HIJMS I – 168, jedna od mnogobrojnih koje su uzaludno čekale u tom području da započne bitka koju su američki zrakoplovi zapodjenuli na sasvim drugom mjestu. Sve druge japanske podmornice odavno su se povukle, a zapovjednik I 168 bio je tako blizu otoka pa je samoinicijativno odlučio bombardirati otočje. Tako je podmornica, kad se dovoljno približila, otvorila paljbu iz svoga 120 mm topa po otočju. Među braniteljima Midwaya nastala je panika. Po obavijesti koju su dobili napad još nije trebao otpočeti. Naime, stvorena je pogrešna slika da su paljbu otvorili japanski brodovi koji su se tek približavali otoku. No, podmornica je ubrzo prekinula paljbu i nestala u dubinama, pa su Amerikanci shvatili da je to bilo nešto sasvim drugo od brodova. O približavanju japanskih brodova obaviješten je i admiral Spruance, pa je on svoju eskadru okrenuo prema otocima i plovio brzinom od 25 čvora prema Midwayu. Japanske brodove slijedila je američka SS USS Tambour, ali je na kraju morala odustati zbog prevelike brzine japanskih brodova koju podmornica nije mogla postići. Japanske krstarice plovile su u koloni žureći da pred otočje stignu u praskozorje kako bi bombardirale otok još pod zaštitom mraka. Zapovjedni brod HIJMS Kumano plovio je prvi i njegovi su motritelji primjetili podmornicu, pa je izdana zapovijed da se smjer plovidbe odmah promjeni za 90 stupnjeva. No, bila je tamna noć i kod prijenosa signala malo se zakasnilo, pa je posljednja krstarica u koloni HIJMS Mogami prekasno primila zapovijed za promjenu smjera plovidbe i udarila je krstaricu ispred sebe HIJMS Mikuma. Sudar je poradi velike brzine plovidbe bio strahovit, te su obije japanske krstarice bile teško oštećene, a osobito HIJMS Mogami koja je ostala bez pramca. Poradi toga HIJMS Mogami morala je smanjiti brzinu na minimum. Kad je o tome izvješten admiral Jamamoto on odlučuje da se napad prekine, oštećene krstarice neka se kreću minimalnom brzinom u pratnji nekoliko razarača, dok su ostale ispravne krstarice s drugim dijelom razarača trebale okrenuti svoj smjer prema mjestu koje je bilo na 400 milja sjeverozapadno od otočja Midway. Na to mjesto Jamamoto je usmjeravao sve svoje brodove. Oštećene japanske krstarice također su se kretale prema tom mjestu, ali HIJMS Mogami nije smjela ploviti većom brzinom od 16 čvora, a HIJMS Mikuma imala je jedan propeler oštećen i za sobom je ostavljala trag od goriva koje je curilo. Razarači su pratili vjerno krstarice i cijelo su vrijeme bili uz njih. Na drugoj strani u svitanje dana uzletjeli su mnogi američki zrakoplovi koji su uzaludno tražili japanske brodove koji su se još noću kretali prema otočju Midway. Sada ih nigdje nije bilo. Eskadrila od šest 'letećih tvrđava' otkrila je jedan brod i na njega istresla svoje mnogobrojne bombe misleći da je to neka japanska krstarica. No, bila je to zapravo američka podmornica USS Grayling koja je samo zahvaljujući motritelju koji je uočio bombe u zraku brzo zaronila i spasila se pogodaka. Druga eskadrila od 12 zrakoplova koji su uzletjeli s nosača USS Enterprise opazila je dugi crni trag u moru, slijedila ga i otkrila dvije oštećene japanske krstarice. Američki zrakoplovi krenuli su odmah u napad, ali ih je dočekala snažna protuzrakoplovna paljba. Zrakoplovi su bacili svoje bombe, ali nisu pogodili. Japanski topnici dobro su gađali i pogodili jedan američki zrakoplov. Pilot zrakoplova usmjerio je svoj zrakoplov ravno u japansku krstaricu HIJMS Mikuma. Snažna eksplozija i požari koji su nastali od zrakoplovnog goriva izazvali su nova oštećenja i žrtve među posadom HIJMS Mikuma. Gusti crni dim koji se dizao sada je bio dobar orijentir za američke zrakoplove, pa se ih za nekoliko trenutaka nad oštećenim japanskim krstaricama pojavilo čak 112. Napadi su bili i više nego strašni. Svi japanski razarači i obije krstarice branili su se izuzetno hrabro i žilavo, ali veliki broj bombi koji je padao jednostavno nije mogao promašiti. Najteže pogotke zadobila je HIJMS Mikuma. Bitka je trajala satima, da bi se razvukla na cijeli dan koji je napokon zapečatio sudbinu japanske krstarice HIJMS Mikuma. Voda je prodirala u brod sa svih strana i brod se već opasno nagnuo, strojevi više nisu radili, a požari su aktivirali spremišta s torpedima i streljivom. Oba japanska razarača iz pratnje HIJMS Mikuma vidjevši da je sudbina krstarice zapečaćena potpuno su se približili i tako ne prestajući djelovati po američkim zrakoplovima spašavali posadu s krstarice. Sada su američki zrakoplovi napade usmjerili na japanske razarače i nakon nekoliko trenutaka jedan je razarač potopljen, a drugi se udaljio prema HIJMS Mogami. Bitka se sada razvila i oko ove druge japanske krstarice koja je također bila u plamenu. Nakon nekoliko trenutaka američki zrakoplovi potrošili su sve streljivo, a počelo im je nestajati i goriva, pa su se udaljili. Na pučini su ostala samo dva japanska broda. Jedan razarač i teško oštećena krstarica HIJMS Mogami. Oba ova japanska broda nekako su se dovukla do otočja Truk na kojem je bila japanska baza. Time je bitka za Midwey bila okončana teškim porazom japanske flote. Japanska flota izgubila je 4 CV, jednu CA i 2 DD. Zajedno s CV HIJMS Hiriu potonuo je i japanski admiral Jamagushi. Veliki broj brodova pretrpio je ozbiljna oštećenja, izgubljeno je 253 zrakoplova, a poginulo je oko 3500 japanskih mornara, pilota, dočasnika i časnika. Japanci su tako izgubili veliki broj iskusnih pilota i časnika, te dobro uvježbane posade brodova što će se tijekom dolazećih bitaka teško nadoknaditi i osjetno osjećati. Na drugoj strani američki gubici bili su relativno mali. Amerikanci su izgubili jedan CV, jedan DD, te 150 zrakoplova, a poginulo je 307 mornara, pilota i časnika. Ostat će nejasno zašto su japanski časnici na Aleutske otoke poslali čak svoja dva nosača zrakoplova, a njihov najnoviji i najveći nosač HIJMS Zuikaku nije čak ni sudjelovao u bitki. No, povijest je zapisala da je admiral Jamamoto želio iznenaditi Amerikance, a na kraju jedino je on bio iznenađen. Bitka kod Midwaya još jednom je potvrdila naučene lekcije iz bitke u Koraljnom moru: nosači zrakoplova sada su glavni 'igrači' u bitkama, a ne više veliki BB. Japanskih 11 velikih BB nije ispalilo niti jedan metak tijekom cijele dramatične, teške i krvave bitke kod otočja Midway. Inicijativa je sada prešla u ruke Amerikanaca koji su gradili veći broj novih nosača zrakoplova i koji će za vrlo kratko vrijeme imati veliku pomorsku snagu kakvu tijekom II. Svjetskog rata neće imati niti jedna država.

ponedjeljak, 15.01.2007.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Bitka kod Midwaya – bitka nosača zrakoplova III. dio

Na američkim nosačima USS Enterprise i USS Hornet posade su radile vrlo brzo. Dok su piloti na brzinu prigrizli kakve sendviče, popili kavu, neki možda popušili i cigaretu, njihovi oružnici brzo su opremali njihove zrakoplove za novi napad, jer je admiral Spruance želio nanijeti japanskoj eskadri još jedan udarac. Dok je japanski jedini nosač HIJMS Hiriu žurno plovio udaljavajući se od američkih eskadri, za njim su pojurili svi brodovi osim CV USS Yorktown i DD USS Hayman koji je ostao na straži kod teško oštećenog nosača. Oko 16 sati jedan američki izvidnički zrakoplov otkrio je japanski CV HIJMS Hiriu. Odmah se s CV USS Enterprisea podiglo 26 zrakoplova (polovica njih potjecala je s CV USS Yorktown - po Athumanunhu), a s CV USS Hornet uzletjelo je 16 zrakoplova. Japanski nosač HIJMS Hiriu dobio je čak 6 pogodaka. Cijela paluba otkinula se od broda, a mnogobrojni požari širili su se japanskim nosačem. Druga skupina američkih zrakoplova nije više željela napasti japanski nosač koji je sada bio sav u plamenu, pa su svoj teret istresli po japanskim brodovima iz pratnje. Tu se pojavila još jedna američka eskadrila teških dalekometnih četveromotornih bombardera koji su poletjeli s Havaja kao pomoć Midweyu. Kada su istresli svoj teret ti bombarderi spustili su se na Midweysko uzletište. Nakon 1700 sve se smirilo i više nije bilo nikakvi bojnih djelovanja. Samo je razarač USS Hayman čeličnom sajlo teglio oštećeni CV USS Yorktown u nadi da ga dotegli do Midwaya. Odjednom, dežurni motritelj na razaraču glasno je uzviknuo: 'Torpeda! Torpeda!' Dva torpeda jurila su prema razaraču, a dva prema CV USS Yorktownu. Bila je to japanska podmornica HIJMS I – 168 koja se prikrala američkim brodovima i poradi male brzine pogodila sa sva četiri torpeda. Američki razarač USS Hayman odmah je potonuo, a CV USS Yorktown potonuo je u praskozorje. Daleko na zapadu američke eskadre uništavale su posljednji japanski nosač. Na japanskom nosaču HIJMS Soriu posada je u međuvremenu uspjela ugasiti sve požare i posada se nadala da će spasiti svoj brod. Prebačene su sajle za tegljenje, ali u zao trenutak. Pojavila se američka podmornica USS Nautilus. Lansirana su tri torpeda i sva tri su pogodila. Novi se požar rasplamsao japanskim nosačem HIJMS Soriu. Iako umorna i iscrpljena posada opet se uhvatila u koštac s požarima. No, bilo je uzalud, požar je zahvatio glavne spremnike goriva i snažna je eksplozija prepolovila japanski nosač. HIJMS Soriu nestao je u dubinama sa oko 700 japanskih mornara. U 1915 nestao je HIJMS Soriu, a samo pet minuta u dubinama je nestao i nosač HIJMS Kaga povukavši sa sobo svojih 800 mornara. Treći japanski nosač HIJMS Akagi bio je sav u plamenu, a na njemu su ostali samo mrtvi. No, odjednom brod se počeo kretati, a kako je i kormilo bilo oštećeno vrtio se u krug. Što se doista dogodilo i tko je pokrenuo brod nikada se neće saznati. Athumanunh vjeruje da se od silne topline, koju su izazvali požari, para sama od sebe našla u pogonskim strojevima koji su pokrenuli brod. Japanski mornari iz posade HIJMS Akagi plakali su kada su prateći japanski brodovi uništili torpedima teško oštećeni nosač koji se ranjen vrtio u krugu.

subota, 13.01.2007.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Bitka kod Midwaya – bitka nosača zrakoplova II. dio

Ni CV HIJMS Akagi, zastavni brod japanske eskadre nosača zrakoplova, s kojeg je zapovijedao admiral Nagumo sa svojim stožerom, nije prošao puno bolje. U trenutku napada s palube HIJMS Akagi zrakoplovi su se poredali za uzlijetanje. Kad je prvi zrakoplov uzletio iza njega je pala prva američka teška bomba od 450 kg i ostalih 40 japanskih zrakoplova koji su se poredali na palubi pretvorila je u hrpu ruševina. Požar se HIJMS Akagijem munjevito širio i ubrzo je cijeli nosač bio u plamenu, a preostala 4 američka bombardera koji su se spremali napasti HIJMS Akagi u drugom naletu odustali su od napada, jer su vidjeli da je brod ionako uništen. Svoje smrtonosne terete izbacili su na jedan japanski BB i jednu CL. Skupina za napad na CV HIJMS Soriu također je bila uspješna. Japanski nosač HIJMS Soriu pogodile su čak tri teške američke bombe, a pritisak eksplozije pobacao je zrakoplove s palube u more. Jedan japanski razarač iz pratnje HIJMS Soriu hrabro se upustio u bitku s američkim obrušavajućim bombarderima. Dok su ostali japanski brodovi manevrirali za izbjegavanje napada taj razarač se približio svom nosaču i iz svih topova otvorio paljbu ne bi li na sebe skrenuo pozornost i tako pomogao svom nosaču. To mu je i uspjelo. Zamijetio ga je jedan od američkih bombardera i pogodio ga bombom u strojni dio. Hrabri razarač ostao je bez pogona, ispao iz bitke i bespomoćno ostao plutati na moru. Iako je američki napad trajao kratko uspjeh je sada bio višestruki. Iz bitke je izbačeno tri četvrtine japanskih zrakoplova, a tri japanska nosača, uključujući i zapovjedni HIJMS Akagi, nepovratno je uništavao plamen. Japanci nisu izgubili volju za bitku, bili su gnjevni i željni osvete. Najprije su iz gorućeg HIJMS Akagia na silu odvukli admirala Nagumu koji nije želio napustiti svoje uništeno zapovjedno mjesto. Kada su ga napokon odnijeli i prebacili ga na jedini preostali nosač HIJMS Hiriu, bilo je vrijeme za odgovor na američki napad. Hidrozrakoplovi s krstarica lansirani su i oni su pratili američke zrakoplove koji su se vračali na CV USS Yorktown. Sada su japanci znali gdje je protivnički nosač. S palube HIJMS Hiriu poletjelo je 18 bombardera i 6 lovaca prema američkoj eskadri koja je sada bila udaljena svega 80 milja. Ubrzo su se japanski zrakoplovi pojavili nad CV USS Yorktownom u zao trenutak. Njegovi zrakoplovi baš su se pripremali za uzlijetanje i popunjavali se gorivom i streljivom. Kako japanski zrakoplovi nisu otkrili nosače USS Enterprise i USS Hornet i svu silinu napada usmjerili samo na CV USS Yorktown, s CV USS Yorktown zamoljena je pomoć u odbijanju napada. Američki lovci koji su bili u zraku spremni da zaštite svoje nosače sada su pojurili u pomoć napadnutom CV USS Yorktown. Lovci s nosača USS Enterprise i USS Hornet stigli su u trenutku kada su lovci s CV USS Yorktown već tukli tešku zračnu bitku s japanskim zrakoplovima. Sada su japanski piloti pokazivali snažnu volju i neviđenu hrabrost. Najprije su se probili između lovaca unatoč teškim gubicima, a onda su hrabro uletjeli u baražnu paljbu koju su otvorile američke teške krstarice USS Astoria i USS Portland koje je pratilo još 5 američkih razarača. Japanski zrakoplovi hrabro su nadirali i padali pogođeni, ali ih se 6 ipak probilo do CV USS Yorktown. Svih 6 japanskih zrakoplova otkačilo je teške bombe. Prva je pala i pogodila CV USS Yorktown, te izazvala požar koji je posada odmah ugasila. Druga japanska bomba bila je mnogo kobnija. Naime, bomba je pala kroz dimnjak i pogodila kotlovnicu gdje je eksplodirala. Nosač USS Yorktown ostao je bez pogona i njegovi su vijci (propeleri) stali. Treća japanska bomba probila je palubu i eksplodirala u potpalublju. Požar koji je nastao opasno se primaknuo spremištima streljiva i spremnicima goriva. Posada CV USS Yorktown radila je doista brzo, hrabro i požrtvovano. Tako su spremišta streljiva odmah poplavljena vodom, a spremnici goriva zaštićeni ugljičnim dioksidom. Do kobne eksplozije nije došlo. Na CV USS Yorktown uništena je bila i radio-postaja, pa je prateća krstarica pristala uz oštećen nosač kako bi se na nju prekrcao zapovjednik admiral Fletcher sa svojim stožerom i s nje nastavio daljnje zapovijedanje. Admiral Spruance vidio je da je njegov kolega teško napadnut, pa mu je u pomoć odmah poslao svoje 2 krstarice i 2 razarača. Ti brodovi plovili su izuzetno brzo i za tili se trenutak priključili napadnutoj američkoj eskadri. Sada je oštećeni CV USS Yorktown bio branjen s 4 krstarice i 8 razarača. Posada CV USS Yorktown radila je grozničavo, požrtvovano i doista dobro. Za samo jedan sat nakon oštećenja paluba za uzlijetanje na CV USS Yorktown bila je popravljena i osposobljena za uzlijetanje zrakoplova., a za samo sat i pol popravljeni su i pogonski strojevi, pa je CV USS Yorktown sada imao brzinu od 20 čvora. U 1420 nad CV USS Yorktown doletjela je druga skupina japanskih zrakoplova. Japanski zrakoplovi podijelili su se i napali su s četiri različita smjera. Opet je obrana CV USS Yorktown s pratečih krstarica i razarača otvorila žestoku paljbu i japanski zrakoplovi padali su redom, ali opet su se probila 4 torpedna zrakoplova koji su odbacili torpeda. Manevar za izbjegavanje torpeda koji je poduzeo CV USS Yorktown uspio je izbjeći dva japanska torpeda, ali su ga dva pogodila. Sada je CV USS Yorktown izgubio kormilo i nagnuo se za čak 26 stupnja. Svakog trenutka mogao se prevrnuti. Posada je opet radila brzo, odlučno, hrabro i požrtvovano. Puštena je voda s druge strane kako bi se nosač poravnao. No, ovaj put iako su uspjeli izravnati svoj brod nisu mogli osposobiti pumpe za izbacivanje vode koje su ostale bez pogona. Ubrzo su stali svi pogonski strojevi i CV USS Yorktown bespomočno je plutao. Njegove krstarice i razarači iz pratnje nisu ga napustili i kružili su oko njega želeći pomoći bilo kako. No, spasa za nosač više nije bilo, pa je njegov zapovjednik Eliot Bookmaster izdao zapovijed da se brod napusti u 1457. Posada se stala spuštati konopcima prema moru u kojem su već bili bačeni čamci za spašavanje. Dio mornara (odličnih plivača – po Athumanunhu) skakalo je u more kako bi smanjili gužvu i time omogućili sigurnije spuštanje kolegama koji su nešto lošiji plivači. Razarači su se odmah našli na usluzi i požrtvovano stali izvlačiti mornare iz mora dok su krstarice primale čamce za spašavanje. Svi zrakoplovi uzletjeli su s CV USS Yorktown i krenuli prema nosačima USS Enterprise i USS Hornet, a i cjelokupna posada s CV USS Yorktown bila je spašena.

petak, 12.01.2007.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Bitka kod Midwaya – bitka nosača zrakoplova

Nakon američkih iznenadnih napada koji nisu polučili nikakve rezultate, japanske posade na nosačima zrakoplova ubrzano su pripremale zrakoplove za nove napade. Istoga trenutka dok je nad japanskim eskadrama vladao mir i zatišje, onaj izvidnički zrakoplov koji je lansirala japanska krstarica HIJMS Tone sa zakašnjenjem poradi manjeg kvara na istom, sada je bio jedini japanski izvidnik u zraku, jer su svi ostali potrošili gorivo i spustili se na svoje matične krstarice. Taj zrakoplov sada je otkrio američke nosače zrakoplova, ali im se nije usudio priči bliže u strahu da ne bude otkriven i napadnut od američkih lovaca. No, ta daljina od američkih nosača u mnogome je otežavala motrenje i točno izvješćivanje. Tako je pilot izvijestio da vidi 5 krstarica i 5 razarača, a kasnije opet dodao da mu se čini i da vidi jedan nosač zrakoplova. Takvi nepotpuni i površni izvidnički podaci stvorili su kod admirala Nagume posljedicu da on zaključi da je američka eskadra i slabija nego je on očekivao. No, da li je to baš bilo tako uskoro će postati kristalno jasno. Bilo kako da bilo svi daljnji japanski napori sada su okrenuti u svrhu uništenja američke eskadre. Japanski brodovi sada su plovili jako raštrkano i dosta razvučeno, jer su ih američki napadi natjerali da svoj gotovo paradni složaj malo izmjene. Kolona japanskih brodova razvukla se na 15 km, a po Athumanunhu to je sada vrlo rizično, jer je tako dugu kolonu teško braniti japanskim lovcima. Sada se japanskoj eskadri približavala nova američka napadna skupina zrakoplova, no, sada ti američki zrakoplovi imaju lovačku zaštitu. Tako je eskadrila lovaca letjela ispred skupine torpednih zrakoplova koji su uzletjeli s CV USS Enterprise. Athumanunh ne može vjerovati koliko propusta čine američki zapovjednici. Naime u trenutku naleta američkih lovaca japanski lovci bili su na palubama i popunjavali se gorivom i streljivom, pa ih sada nema u zraku iznad nosača. Kad su američki lovci vidjeli da nema u zraku japanskih lovaca oni izvještavaju torpedne zrakoplove da mogu slobodno napasti, a oni se vračaju na svoje nosače. No, u trenutku kada su američki torpedni zrakoplovi došli u pozicije za napad iznenada se podižu japanski lovci koji su sada popunjeni i gorivom i streljivom. Opet su se 'oči u oči' našli američki torpedni zrakoplovi bez zaštite lovaca protiv japanskih lovaca. Tako je 14 američkih torpednih zrakoplova odmah napalo 26 japanski lovaca tipa Zero. No, sada japanska obrana svu svoju žestinu usmjerava na američke torpedne zrakoplove, ali ne vide opasnost koja je na oko 6000 metara u zraku iznad njih. Bili su to američki obrušavajući bombarderi kojima je zapovijedao američki kapetan korvete (odgovara činu bojnika HKoV – po Athumanunhu) Mac Clusky. Američki obrušavajući bombarderi lijepo su mogli vidjeti tragove torpeda koje su izbacili američki torpedni zrakoplovi, ali i manevre za izbjegavane koje su poduzimali japanski nosače. Svi su bili zauzeti s američkim torpednim zrakoplovima, a nitko nije obraćao pozornost na njih. Gotovo idealno i američki obrušavajući bombarderi krenuli su u napad. Kapetan korvete Mac Clusky podijelio je zrakoplove za napad: zrakoplovi s CV USS Enterprisea napast će HIJMS Soriu i HIJMS Kaga, a zrakoplovi s CV USS Yorktowna napast će HIJMS Akagi. Sada su američki obrušavajući bombarderi krenuli u napad kao da su na vježbi, ili možda na paradi, u idealnom složaju na točnim odmacima i razmacima između zrakoplova i još ničim ometani. Odjednom strašan zvuk motora obrušavajućih zrakoplova zapara nebo iznad japanskih nosača. Svi japanski mornari iznenađeno podignu pogled u visine. Zlo i naopako! Američki piloti mogli su vidjeti grč na licu japanskih topnika koji su grozničavo okretali pedale na svojim topovima ne bi li ih podigli u visinu. Američki piloti ciljači na napravama za izbacivanje bombi čvrsto su stiskali ručice i ne trepnuvši motre palube japanski nosača kroz ciljničke naprave. Zapovijed za otkačivanje bombi nikako da stigne, a znoj izbija već na sve pore. Kapetan korvete Mac Clusky želio se približiti što bliže i izazvati što veću štetu na palubama japanskih nosača. Poput jahača apokalipse jurili su američki obrušavajući bombarderi japanskim nosačima. Mornari na japanskim nosačima shvatili su svu opasnost i počeli trčati palubama tražeći najpogodnije zaklone, a tada kratki trzaj i bombe su otkačene nastavile svoj put prema palubama koje su bile krcate japanskim zrakoplovima, a motori američkih bombardera zaurlaju još strašnije izvlačeći zrakoplove iz obrušavanja u naglo podizanje. Prve bombe pale su u vodu i podigle visoke stupove dima, a druge su izazvale strašne eksplozije na palubi HIJMS Kaga. Tridesetak japanskih zrakoplova razletjelo se na sve strane, a zatim druga eksplozija u hangaru gdje je bilo još 40-tak japanskih zrakoplova. Prije nego se posada HIJMS Kaga snašla odjeknula je i treća eksplozija i pogodila zapovjedni most HIJMS Kaga. Japanski zapovjednik i cijeli njegov stožer bio je mrtav, a japanski najveći CV HIJMS Kaga zahvatili su mnogobrojni požari. Na HIJMS Kaga gorjelo je tisuće litara goriva, vatra je zahvatila spremišta torpeda i zrakoplovnih bombi, gorjeli su zrakoplovi, a od vrućine vatre počelo je praskati i zrakoplovno streljivo. Bio je to prizor strašniji od onoga koji vlada u paklu. Zrna iz rasprsnutih metaka letjela su na sve strane, kao da iz plamena gađa nevidljivi neprijatelj. Mrtvi japanski mornari ležali su na sve strane, ranjenima nije imao tko pomoći, a na mnogim mornarima su gorjele odore i stvarale teške opekotine po tijelu. Brod je potresla još jedna snažna eksplozija i CV HIJMS Kaga više nije imala izgleda za spas. Brod je bio osuđen na propast i potonuće, a s njime i njegova cjelokupna posada od gotovo 1000 ljudi.

četvrtak, 11.01.2007.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Bitka kod Midwaya – američki slabi rezultati

Američki torpedni zrakoplovi tipa Curtiss Avenger odmah su prešli u napad na japanske nosače. Dva zrakoplova odmah su oborena (ovi zrakoplovi izuzetno su spori – po Athumanunhu), a ostali su uspjeli odbaciti torpeda koja ni jedno nije pogodilo japanske brodove. Izuzetnu hrabrost pokazali su japanski piloti lovačkih zrakoplova koji su se zalijetali na američke zrakoplove kroz baraž vlastite protuzrakoplovne vatre s nosača. Svi američki zrakoplovi oboreni su, a samo je jedan pilot preživio. Američki zrakoplovi počinili su tešku pogrešku, jer su napadali japanske nosače onako kako su dolazili umjesto da se prikupe i izvrše napad iz više smjerova – po Athumanunhu. Tako je sada naletjela eskadrila američkih bombardera tipa B – 26 četiri zrakoplova s po jednim torpedom i odmah prešla u napad. Američki piloti hrabro su napali nosač HIJMS Akagi unatoč snažnoj obrani s nosača i japanskih lovaca koji su iz zraka štitili nosače. Opet nije bilo pogodaka, a srušeni su svi američki zrakoplovi. Nekoliko minuta kasnije pojavila se i treća američka eskadrila obrušavajućih bombardera od 16 zrakoplova. Ovi bombarderi usmjerili su svoj napad na nosač HIJMS Kaga. Bombe su padale opasno blizu nosača i napokon tri pogotka zabilježili su američki bombarderi na palubu nosača HIJMS Kaga. Japanski zrakoplovi odmah su ih napali i otjerali, a polovicu zrakoplova srušili. Nekoliko trenutaka kasnije još 15 američkih 'letećih tvrđava' napalo je japanske nosače, pa onda još 11, ali su ih japanski lovci odbili od nosača, pa su američke 'leteće tvrđave' svoj teret istresle na jedan japanski BB koji je pretrpio dva teška pogotka i opasno se okrenuo na stranu. U svom tom metežu pojavila se i američka SS USS Nautilus, ispalila torpedo i promašila, a potom je opažena od japanskih razarača i zasuta podvodnim bombama. Američki napadi nisu polučili ama baš nikakve rezultate što je silno zabrinulo admirala Nimitza. Što sada da učini? Japanci nisu zaustavljeni, a Midway više nema zrakoplova za ozbiljnije suprotstavljanje japanskoj invaziji. Američki zrakoplovi koji su poletjeli s nosača sada su već bili pri kraju s gorivom, a još nisu otkrili japanske brodove. Japanski zrakoplovi koji su se vratili s bombardiranja otoka spustili su se u rekordnom vremenu i japanski nosači promijenili su smjer svoje plovidbe, a američki zrakoplovi koji su doletjeli pronašli su samo praznu pučinu. Neki američki zrakoplovi spustili su se na Midway, neki su pali u more, a oni koji su vodili računa o svom gorivu sada su se vračali na nosače. Bila je to jedna skupina torpednih zrakoplova s CV USS Hornet, a tip zrakoplova bio je već zastarjeli Douglas Devastator. Dok su piloti proračunavali hoće li stići do svojeg nosača iznenada se pred njima pojavila japanska eskadra nosača zrakoplova. Zapovjednik američkih torpednih zrakoplova satnik Weldron odmah je izvijestio admirala Spruancea o otkrivenoj protivničkoj eskadri nosača i zatražio da ne ulazi u napad jer mu nestaje goriva. Sada se admiral Spruance našao pred dvojbom. Ako zrakoplovi oštete japanske nosače on će ih lakše stići, pa je admiral zapovjedio satniku Weldronu da napadne. Američki torpedni zrakoplovi hrabro su se upustili u napad, ali su redom padali pogođeni jer nisu imali nikakvu lovačku zaštitu. Admiral Spruance po Athumanunhu ovdje je bez ikakvog razloga žrtvovao svoje zrakoplove i iskusne pilote. Bili su to zrakoplovi čiji napad je Athumanunh opisao na početku ovog teksta (zrakoplovi tipa Curtiss Avenger koji su izuzetno spori – po Athumanunhu i nemaju nikakve šanse bez lovačke zaštite). Kao što je Athumanunh već prije napisao, samo je jedan pilot preživio.

srijeda, 10.01.2007.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Bitka kod Midwaya – uvodne bitke

Nakon primitka obavijesti o otkrivanju japanskih brodova na Midwayu je podignuta uzbuna. Prvi su poletjeli američki četveromotorni bombarderi tipa B – 17, ukupno 9 zrakoplova. U 1704 ti bombarderi otkrili su japanske prijevozne brodove i odmah prešli u napad s visine od 3000 metara. Bombarderi su bacili velike količine bombi, ali one nisu pogodile japanske brodove. Prvi američki napad ostao je bez uspjeha. U drugi napad krenulo je tijekom noći četiri američka hidrozrakoplova tipa Catalina. Ni Cataline nisu bile puno uspješnije, a samo jedan torpedo pogodio je japanski tanker HIJMS Akebono Maru, ali ga nije znatnije oštetio, te je tanker nastavio plovidbu. Američki napadi na daljinu od oko 1000 milja od otočja Midway nemalo je iznenadio japanske časnike koji nisu očekivali američke napade na ovako velikim daljinama. Kako je zapovjedništvo obrane Midwaya izvijestilo admirala Nimitza o poduzetim napadima, američkom zapovjedništvu na Havajima postalo je jasno da to nije glavnina japanskih brodova, pa su stigle zapovjedi da se potraži glavnina brodova. Prošao je cijeli dan, a američki izvidnici ništa nisu otkrili. S druge strane japanski prijevozni konvoj imao je nemalu sreću što ga uzbuđeni i preumornu američki piloti nisu pogodili. Naime, na tim japanskim brodovima bio je ukrcan veliki broj kopnenih vojnika namijenjenih za provedbu desanta na otočje Midway. U međuvremenu američke NOS TF – 16 i TF – 17 stigle su na oko 200 milja sjeveroistočno od otočja Midway. Kada je nadnevka 4. lipnja 1942. svanulo nad pučinom Pacifika japanski zrakoplovi uzletjeli su u napad na Midway. Poletjelo je 100-tinjak zrakoplova od kojih je trećina bila lovačkih. U istom trenutku jedan američki hidrozrakoplov tipa Catalina našao se iznad japanskih nosača. U gustim oblacima američki hidrozrakoplov primjetio je nepoznati hidrozrakoplov. Bio je to japanski hidrozrakoplov tipa Kavanishi 94 koji su bili katapultirani s japanskih krstarica. Američki zrakoplov pratio je japanski i tako otkrio glavninu japanskih brodova. O primijećenom odmah je izvješteno zapovjedništvo na Havajima, a poruku je uhvatio i zapovjedni brod admirala Spruancea. Odmah su u zrak podignuti zrakoplovi s američkih nosača USS Enterprise i USS Hornet. Istodobno drugi američki hidrozrakoplov tipa Catalina primijetio je japanske zrakoplove koji su se kretali u napad na otočje Midway. Odmah se uzbunila obrana otoka, a bombarderi i torpedni zrakoplovi, s otočja Midway, poletjeli su u napad na japanske brodove. Svih 26 američkih lovaca, s otočja Midway, koji su mogli poletjeti odmah su se našli u zraku pripravni da se u zraku sukobe s dolazećim japanskim zrakoplovima. Američki lovački zrakoplovi doista su hrabro napali japanske zrakoplove, ali napad nisu mogli zaustaviti. Japanski bombarderi s visine od 3000 metara zasuli su bombama otoke Midway. Obrušavajući japanski bombarderi obrušavali su se na izabrane ciljeve, a japanski lovci tipa Zero strojničkom paljbom djelovali su po svemu što se micalo. Protuzrakoplovna obrana Midwaya djelovala je iz svih topova, ali ni ona nije mogla zaustaviti japanski napad. Na otoku su počinjena strašna razaranja, a samim čudom ostala je netaknuta slijetna staza za zrakoplove. Nakon pola sata napada japanski zrakoplovi okrenuli su se prema svojim nosačima, a američki zrakoplovi mogli su se spustiti na popunu gorivom. Od 26 američkih lovaca spustilo se samo njih 11, a i ti su bili teško oštećeni u strahovitim bitkama s japanskim zrakoplovima. No, i japanski zrakoplovi pretrpjeli su znatnije gubitke, a oboreno ih je 30. Istodobno na japanskim nosačima još nisu ni slutili da im se približavaju američki zrakoplovi bombarderi i torpedni zrakoplovi koji su uzletjeli s Midwaya, a s druge strane dolazili su i američki zrakoplovi koji su poletjeli s američkih nosača USS Enterprise i USS Hornet. Kako je admiral Nagumo izvješten od japanskih zrakoplova da je izvršeno bombardiranje otoka Midway, ali da ga je nužno opetovati, on zapovijeda da se japanski zrakoplovi na nosaču opreme bombama za napad na otok iako su već svi ti zrakoplovi bili opremljeni torpedima i bombama za napad na moguće pojavljivanje američkih bojnih brodova. Sreća po Japance opet je bila to što im se jedan izvidnički zrakoplov pokvario, pa je uzletio nešto kasnije, a upravo taj zrakoplov opazio je nadolazeću opasnost s američkih nosača. Admiral Nagumo odmah je promijenio svoju zapovijed i opet zapovjedio da se njegovi zrakoplovi opreme za napad na brodove. E, ovo je sada napravilo kod japanskih oružnika takovu pomutnju, zbrku, strku i zabunu, te više nikome nije bilo jasno čime se to moraju opremiti zrakoplovi. U tom trenutku nad japanske nosače stižu američki zrakoplovi koji su poletjeli s Midwaya.

utorak, 09.01.2007.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Bitka kod Midwaya – obostrane priprave

Za provedbu operacije kodnog naziva 'Mi' japansko zapovjedništvo ustrojilo je pet flotnih sastava (eskadri – po Athumanunhu) pod zapovjedništvom admirala Jamamota. Tako su tri eskadre imale zadaću provesti napad na Midway, jedna eskadra prema Aleutima i jedna eskadra imala je zadaću opće potpore ostalim eskadrama. Desantni odred namijenjen za iskrcavanje na otočje Midwaya bio je pod zapovjedništvom admirala Nobutake Kondoa, a u svom sastavu imao je 2 BB, jedan CVL, dva nosača hidrozrakoplova, 8 CA, 2 CL, 24 DD i znatniji broj pomoćnih i desantnih brodova na kojima se nalazilo 5000 kopnenih vojnika. Operativni odred nosača zrakoplova bio je pod zapovjedništvom viceadmirala Nagume a sastojao se od 4 CVA HIJMS Akagi (63 zrakoplova), HIJMS Kaga (83 zrakoplova), HIJMS Hiriu (63 zrakoplova) i HIJMS Soriu (63 zrakoplova), bojnu zaštitu nosačima pružaju 2 BC HIJMS Haruna i HIJMS Kirishima, 2 CA, jedna CL i 11 DD. Za topnički udar po obrani Midwaya bila je ustrojena Udarna eskadra koja se sastojala od 2 BC HIJMS Kongo i HIJMS Hiei, 3 CL i 16 DD. Za opskrbu gorivom japanskih ratnih brodova na moru japansko zapovjedništvo ustrojilo je dvije skupine od po 4 tankera svaka. Odred od 15 japanskih podmornica, jedna CL i dva matična broda za podmornice trebao je djelovati po prilazima Midwayu. Glavnina japanskih brodova bila je pod zapovjedništvom osobno admirala Jamamota, a sastojala se od 7 BB, jedan CVL, 2 nosača hidrozrakoplova, 3 CL i 21 DD. Na drugoj strani američko zapovjedništvo ustrojilo je dvije eskadre, odnosno po Athumanunhu NOS (TF Task Force – po USN). Tako je TF – 16 pod zapovjedništvom admirala Spruensa u svom sastavu imala CV USS Enterprise i USS Hornet, 5 CA, jednu CL i 9 DD. NOS TF – 17 pod zapovjedništvom admirala Fletchera, koji je ujedno i glavni zapovjednik oba NOS, imao je u svom sastavu CV USS Yorktown, 2 CA i 6 DD. Podmorničkim odredom zapovijeda admiral R. English. Iako su američki zrakoplovni izvidnici tražili japansku eskadru na 700 milja od Midwaya japanski brodovi imali su sreću, pa su plovili rutom na kojoj je bila magla te su neopaženi od američkih zrakoplova. Američki zapovjednik imao je premale snage da se kvalitetno suprotstavi japanskim brodovima, ali sreća je opet bila što je to bio admiral Nimitz. Tako je Nimitz pokušao posuditi jedan britanski nosač zrakoplova (u to doba tri britanska nosača zrakoplova nalaze se u Indijskom oceanu – po Athumanunhu), ali Britanci su otezali, pa je na kraju Nimitz odustao. Pokušaj da se pošalje jedan nosač zrakoplova iz Atlantskog oceana također je propao, jer taj nosač ne bi stigao na vrijeme da se uključi u bitku koja samo što nije počela. Tako je Nimitzu ostalo da za 48 sati osposobi svoj nosač USS Yorktown koji je 27. svibnja stigao oštećen iz bitke u Koraljnom moru. Uz nadljudske napore mornarički mehaničari osposobili su CV USS Yorktown i on se mogao pridružiti u bitki drugim američkim nosačima. Admiral Nimitz odmah je na Midway uputio teretne i opskrbne brodove koji su posade obrane Midwaya popunili preko ustroja. Američke podmornice, njih 12, stvorile su zapadno od Midwaya baraž u kojem su čekale japanske brodove, a još 13 američkih SS razmjestilo se na pogodna područja i u plavim dubinama tiho čekale svoje prilike da napadnu japanske brodove. Sve je bilo pripremljeno, ali američki zrakoplovi nikako nisu mogli pronaći japanske eskadre koje su krenule prema Midwayu. Pojavila se sumnja da se možda ipak američki obavještajci nisu prevarili za mjesto japanskog napada, a admiral Nimitz bio je sav van sebe: Kako napasti protivnika kojeg ne vidi?! Onda je 03. lipnja 1942. dvomotorni izvidnički zrakoplov tipa Catalina kojim je zapovijedao poručnik Ride na oko 700 milja jugozapadno od Midwaya otkrio japanske eskadre: 'Eno ih! To su japanski brodovi koje čekamo! – obradovao se poručnik Ride. Iako to nije bila glavnina japanskih brodova, već prijevozna desantna eskadra, sada je američko zapovjedništvo znalo gdje je protivnik.

ponedjeljak, 08.01.2007.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Bitka kod Midwaya – dvoboj nosača zrakoplova

Midway je atol u skupini Havajskih otoka kojeg u južnom dijelu plitke i vrlo široke lagune čine niski pješčani otoci Send i Estern površine 13,12 kilometra četvorna, a mogući prilaz je kroz Bruksov kanal koji je širine 100 i dubine 10 metara. Midway je otkrio 1859. godine kapetan N. C. Brooks, a SAD su ga vojnički zaposjele 1867. Tijekom II. Svjetskog rata to je strategijska baza USN koja bojno osigurava Havajsko otočje sa Zapada i pruži izuzetnu pomorsku potporu američkim podmornicama koje bojno djeluju po japanskim pomorskim komunikacijskim crtama. Otoke brani jaka topnička posada bojno osigurana s 3000 vojnika, 12 ophodnih brodova, 12 torpednih čamaca i 128 zrakoplova. Japanska namjera je bila osvojiti ove otoke i tako odbaciti američke podmornice dalje od svojih komunikacijskih crta, ali Athumanunh promišlja i da je želja japanskih časnika bila da se oslabljena Pacifička flota izvuče na otvoreno more, prisili na bitku i u toj bitki bude uništena. Kodirani naziv tog japanskog plana bio je 'Mi'. Taj japanski plan kodnog imena 'Mi' predviđao je i demonstrativni napad na Aleutske otoke kako bi se skrenula pozornost američke mornarice. Tako su Aleutski otoci trebali biti napadnuti 03061942, a Midway tek sutradan. Dakle, američki mornarički časnici bili su obaviješteni na vrijeme o predstojećem japanskom napadu, samo je bilo pitanje gdje će Japanci udariti. Admiral Nimitz pozvao je sve svoje podređene admirale i upoznao ih s predstojećim japanskim namjerama, a tada je jedan od admirala upitao admirala Nimitza da li se zna kamo će udariti Japanci. Nimitz mu je hladno odgovorio: 'Midway.' Svi nazočni američki admirali i visoki mornarički časnici ostali su zapanjeni: 'Zar će se Japanci doista usuditi na taj potez?' Američki admirali i visoki mornarički stožerni časnici jednostavno nisu mogli povjerovati, pa se pojavila sumnja nisu li možda japanski obavještajci nadmudrili američke i naveli ih na pogrešan zaključak. Ako se američke eskadre pošalju prema Midwayu, a japanski brodovi udare nekamo drugamo bit će to kobna i sudbonosna greška, ali ako je podatak točan i ne pošalju se američki brodovi prema Midwayu bit će to još veća i daleko kobnija greška. Što napraviti?! Onda se jedan američki obavještajni časnik dosjetio i predložio: 'Pitat ćemo Japance, pa neka odgovore.' Visoki mornarički časnici u prvom trenutku pomislili su da se njihov kolega šali, ali tada je on objasnio: 'Preko podmorskog kabla treba poslati na Midway poruku da se na otocima pokvarilo postrojenje za preradu vode, pa neka se onda sa Midwaya pošalje nešifrirana poruka u zapovjedništvo na Havaje o istome.' (Dakako, japanske prislušne postaje nisu znale za postojanje podmorske veze s kablom između Havaja i Midwaya – po Athumanunhu) Učinjeno je baš tako i ubrzo su američke prislušne postaje uhvatile kodiranu japansku poruku 'nekoj eskadri' da 'neki objekt' ima poteškoća u opskrbi s pitkom vodom. Stožernim američkim mornaričkim časnicima sada je sve bilo kristalno jasno: Japanska eskadra sigurno ide u napad na Midway.

subota, 06.01.2007.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Bitka u Koraljnom moru – zračno pomorska bitka

Tijekom noći protivničke eskadre međusobno su se počele udaljavati, jer Japanci su plovili smjerom sjever, a Amerikanci smjerom jugoistok. Izvidnički zrakoplovi i jedne i druge eskadre poletjeli su prije svitanja u potragu za protivnikom. Bio je nadnevak 8 svibnja 1942., a povijest bitaka i ratovanja zapisat će ga kao dan kada je prvi put primijenjena nova taktika pomorske bitke. U 0830 izvidnici su otkrili protivničke eskadre između kojih je sada udaljenost bila nekih 200-tinjak milja. Snage su bile gotovo izjednačena (Japanci su raspolagali sa 121, a Amerikanci sa 122 zrakoplova – po Athumanunhu). Prvi napad otpočeli su zrakoplovi s nosača USS Yorktown, pa su se u 1030 iznad japanskih nosača pojavili zrakoplovi s USS Yorktown (24 bombardera, 6 lovaca i 9 torpednih zrakoplova – po Athumanunhu). Japanski CV HIJMS Zuikaku sakrio se u kišni pljusak, a s CV HIJMS Shokaku uzletjeli su japanski zrakoplovi. Američki zrakoplovi napad su usmjerili prema CV HIJMS Shokaku, ali su torpedni zrakoplovi prerano otkačili torpeda, pa ih je japanski nosač lagano izbjegao. Jedan američki zrakoplov bombarder pogodio je prednji dio uzletne staze na CV HIJMS Shokaku i tako je daljnje uzlijetanje japanskih zrakoplova sa CV HIJMS Shokaku bilo onemogućeno. Nekoliko trenutaka kasnije pojavili su se i zrakoplovi s američkog nosača CV USS Lexington, te su i oni napali japanski nosač CV HIJMS Shokaku. Još jedna bomba pogodila je japanski CV HIJMS Shokaku. U međuvremenu i japanski zrakoplovi pojavili su se iznad američkih nosača. U napadu je bilo 33 japanskih bombardera i 18 lovaca. Napad se dogodio u trenutku kada se lovačka zaštita američkih nosača spustila na nosače, a druga skupina još uvijek nije uzletjela. Bila je to jedna od američkih grešaka (znali su još tijekom noći da će se sigurno dogoditi napad, a tako su loše iskoordinirali spuštanje i podizanje lovačkih zrakoplova za zaštitu nosača – po Athumanunhu). Japanski zrakoplovi okomili su se na CV USS Lexington, a neometani od američkih lovaca napad su mogli organizirati gotovo idealno. Tako je i bilo. Japanski zrakoplovi podijelili su se u više skupina i u napad na američki nosač krenuli iz više smjerova. Nosač USS Lexington kao veliki brod od 33 000 tone istisnine teško je mogao izbjeći japanska torpeda, jer nije mu bilo lako promijeniti smjer plovidbe, iako su ga pokretali snažni motori od 180 000 KS. Iako je protuzrakoplovna obrana otvorila paljbu iz svih topova na samom nosaču, a u pomoć su mu priskočile i američke krstarice i razarači iz pratnje, japanski zrakoplovi i dalje su mirno letjeli zauzimajući elemente za napad. U prvom naletu dva japanska torpeda jurila su direktno na CV USS Lexington, ali na sreću američkih mornara torpeda su bila preduboko tempirana, pa su oba promašila nosač. No, sreća je bila kratkotrajna, nova dva torpeda jurila su direktno po sredini nosača. Odjeknule su dvije snažne eksplozije. Jedna na pramcu, a druga na sredini, istodobno iz velikih visina prema nosaču obrušili su se japanski obrušavajući bombarderi. Opet su dvije teške bombe pogodile CV USS Lexington. Nakon toga japanski zrakoplovi prekinuli su napad i nestali, a iza njih je ostao nagnut CV USS Lexington u koji je kroz velike pukotine nastale eksplozijom torpeda ulazila sve veća količina vode. Na tri mjesta izbio je požar, a i tri kotlovnice bile su teško oštećene i izbačene iz pogona, a posada CV USS Lexington ulagala je nadljudske napore da ugasi požare. Nakon nekoliko trenutaka posada CV USS Lexington uspjela je zakrpati rupe i tako spriječiti prodor vode, a i požari su ugašeni. Na trenutak je izgledalo da će se CV USS Lexington izvuči i izravnati te da će omogućiti svojim zrakoplovima da se spuste. Drugi američki nosač prošao je mnogo bolje. Nosač USS Yorktown pogodila je samo jedna bomba, a požar koji je izbio brzo je ugašen. Zrakoplovi su se na njega mogli i dalje spuštati i uzlijetati. Za to vrijeme posada CV USS Lexingtona osposobila je sve tri kotlovnice i brod je podigao brzinu na 20 čvora, sve pumpe za izbacivanje vode radile su besprijekorno i ubrzo je nosač bio spreman za prijem svojih zrakoplova. No, u zao trenutak. Posada zaokupljena požarima i popravcima nije primijetila da se u donjim dijelovima nosača nakupilo mnogo benzinske pare (najvjerojatnije je bio oštećen neki dovod ili pak spremnik goriva za zrakoplove. Baš na tom mjestu nalazio se brodski generator koji je iskrio, a kada su pare došle do njega snažna je eksplozija potresla cijeli nosač. Planuo je još veći požar nego prethodni, a eksplozije su se opetovale jedna za drugom. Umorna posada još jednom je spremno potrčala i uhvatila se u koštac s požarima. No, eksplozije su uništile vatrogasni uređaj na nosaču. Razarači iz pratnje uvijek spremni da bilo kako pomognu svojim nosačima ni sada se nisu predavali. Razarači su prišli što je bilo moguće bliže velikom nosaču i požrtvovano ga gađali svojim vodenim topovima, ne bi li pomogli posadi u gašenju. Nakon 5 sati iscrpljujuće borbe s požarima koji se sada više nikako nisu mogli ugasiti zapovjednik nosača USS Lexington uvidio je da će brod u slijedećim eksplozijama koje su prijetile biti izgubljen, pa je zapovjedio svojoj posadi da odmah napusti brod. Gotovo 3000 mornara u najvećoj tišini i stezi napuštalo je svoj brod. Cjelokupna posada je spašena, a nosač USS Lexington padom mraka nestao je u dubinama Koraljnog mora. Bitka u Koraljnom moru je završena. Obije eskadre povukle su se natrag prema svojim bazama, pa bi se moglo kazati da je bitka završila neriješeno. No, Japanci po prvi put nisu uspjeli ostvariti naum iz svojeg Plana, pa je po Athumanunhu to zapravo bila američka prva pobjeda, jer je spriječen pad Port Moresbya, a time je i cijela Australija bila sačuvana od japanske invazije.

petak, 05.01.2007.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Bitka u Koraljnom moru – protivnici se uzaludno traže

Japansko mornaričko zapovjedništvo odobrilo je nove Planove za daljnje osvajanje područja Pacifika. No, tijekom usvajanja tih planova japanski visoki časnici iznenada su se podijelili, pa su se pojavili oni koje bi Athumanunh nazvao realni i trezveni, te oni koje bi opet nazvao nepromišljeni i ratoborni. Dok su prvi isticali i upozoravali da su opskrbne i druge komunikacijske crte sada već postale previše duge i da će one još više opteretiti flotu na izdvajanje većeg broja brodova za zaštitu istih. Oni drugi pak su bili glasniji i mnogobrojniji, a američki zračni napad na Tokijo iskoristili su za svoje stavove da su američke baze još uvijek preblizu japanske prijestolnice i da ih treba odbaciti još dalje. Tako se prvi na udaru našao Port Moresby, a daljnji Plan predviđao je upad u područje Solomonskih otoka. Opijenost početnim pobjedama i iznenadnom slavom zahvatio je veliki broj japanskih operativnih stožernih časnika, pa su oni načinili mnoge propuste i Plan izradili na brzinu bez prethodne procedure stožernog rada svih časnika. Potpuno je zanemarena činjenica da sada japanska flota mora braniti veliki broj uporišta koja su dobili tijekom osvajanja, a broj ratnih brodova nije se povećao. Zaboravili su da sada više ne mogu računati na početno iznenađenje koje su postigli početkom rata, jer sada su američki zrakoplovi provodili masovna izviđanja i japanski smjer napada vrlo lako mogli su predvidjeti američki operativni časnici. Na kraju japanski časnici nisu bili svjesni da američki obavještajci već duže vrijeme posjeduju ključ japanskih šifri. (U svibnju 1940. američki ophodni brod u Beringovom moru pronašao je truplo japanskog mornaričkog časnika kod kojeg je bila knjižica s ključevima za šifriranje. Najvjerojatnije je to bio neki mornarički časnik stradao tijekom japanskih vježbi koje su se odvijale po tim sjevernim ledenim morima. Američki obavještajci uspjeli su taj događaj održati u najvećoj tajnosti i sada im se konačno isplatilo. – po Athumanunhu) Najgore pak po Japance, po Athumanunhu, je bilo to što su sada njihovi časnici počeli podcjenjivati protivnika. (Nikada, ama baš nikada, bez obzira koliko protivnik bio slab, zbunjen ili iznenađen, ne smije se ni na trenutak, ni u snovima, podcijeniti! – po Athumanunhu) Tako su sada u napad krenule vrlo skromne japanske flotne snage. Dakle, obije protivničke eskadre, nakon kraćeg vremena zatišja opet su opasno pokrenule svoje strašne i predivne ratne brodove. Bila je to zora 05. svibnja 1942. godine. Dvije američke NOS predvođene CV USS Yorktown i CV USS Lexington spojile su svoje plovne sastave. Pratile su opasne krstarice (6 američkih i 2 australske), te veći broj brzih razarača. Prema njima kretala se japanska eskadra koju su predvodili CV HIJMS Zuikaku i CV HIJMS Shokaku (svaki od njih nosi po 63 borbena zrakoplova – po Athumanunhu), a prate ih ništa manje opasne japanske krstarice HIJMS Mioko i HIJMS Haguro i određen broj razarača. No, ubrzo je nastao problem. Vrijeme kao da se poigravalo s protivnicima. Iznad Koraljnog mora bilo je izuzetno lijepo vrijeme gotovo idealno za veličanstvenu bitku, ali na nekim područjima bjesnili su olujni oblaci i padala je snažna povremena kiša. Upravo ta područja skrivala su protivničke eskadre jednu od drugih. Časnici su postajali sve nemirniji i nervozniji, pa gdje je taj protivnik!? Grozničava potraga i veliki broj izvidničkih zrakoplova u zraku koji traže protivnika stvorilo je veliku i nezapamćenu zbrku. Ne da ništa nije išlo onako kako treba, nego je sve išlo baš onako kako ne treba. Ni jedna eskadra nije bila svjesna koliko su blizu jedni drugima. Zrakoplovi su cijele dane bili u zraku više puta naletjeli jedni na druge, pa je znalo doći i do vrlo žestokih zračnih sukoba izvidnika. Sve to je jasno govorilo da su tu negdje veliki ratni brodovi, ali pa gdje su??? Polako se spuštala mirna večer, a izvidnički zrakoplovi i njihovi umorni piloti vračali su se na svoje nosače. Iznenada su japanski zrakoplovi nadletjeli američke nosače, no, kako su i japanski nosači bili na samo desetak milja od američkih, a spustila se večer, japanski piloti bili su uvjereni da su to njihovi nosači. Odjednom su se pojavili američki zrakoplovi i pomiješali se s japanskim. Jedni i drugi zauzeli su smjerove za spuštanje na nosače. Dakle na američke nosače sada se žele spustiti i japanski i američki piloti. Nitko od posade i operativnih časnika na nosačima nije primijetio ništa sumnjivo. Sve je bilo podređeno spuštanju zrakoplova. Posada je užurbano provodila rutinske procedure za spuštanje, a onda su i zrakoplovi počeli signalizirati svjetlima da se spuštaju. Odjednom zlo i naopako! Neki od zrakoplova ne signaliziraju ugovorenim signalima! Dežurni časnici na palubi zbunjeni su: dio zrakoplova signalizira dobro, a dio krivo. Onda pak: UZBUNA! Motritelji na protuzrakoplovnim topovima prepoznali su protivničke zrakoplove. Nastala je silna zbrka. Obrambena protuzrakoplovna paljba otvorena je iz svih topova. Sada pak su iznenađeni i japanski i američki piloti. Nije im jasno zašto njihovi nosači djeluju po njima. Na nosačima više nitko nije razlikovao vlastite od protivničkih zrakoplova. Japanski i američki piloti napokon su shvatili da su oko nosača protivnički zrakoplovi, ali nikome od pilota nije bilo jasno trebaju li braniti ili pak napasti brodove, ili možda zrakoplove. Slučaj je htio da se i japanski i američki nosači rabili iste frekvencije, pa je i u eteru vladala neopisiva zbrka. Doista, više nikome ništa nije bilo jasno, a onda su japanski nosači upalili sve svoje reflektore ne bi li tako na sebe naveli svoje zrakoplove. Bilo je to u posljednjem trenutku jer već je mnogima zrakoplovima nestalo goriva, pa su padali u more. Dvije eskadre sada su se mogle prepoznati, ali nitko se nije želio upuštati u noćnu bitku. Zato su obije eskadre počele s noćnim pripravama za predstojeću dnevnu bitku.

četvrtak, 04.01.2007.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Bitka u Koraljnom moru – uvod

Već prije napisao je Athumanunh kako je nakon napada na Pearl Harbor samo puka sreća pomogla japanskom brodovlju da se ne sudari s američkim nosačima zrakoplova. Athumanunh opetuje da mu nikada neće biti jasno zašto su japanski zapovjednici bjesomučno udarali po američkim BB i ostalim ratnim brodovima, a nisu se ni za trenutak pozabavili američkim nosačima zrakoplova. Dakako, Athumanunh opetuje da mu također nikada neće biti jasno kako to da su baš samo američki nosači zrakoplova bili van luke Pearl Harbora i to u punoj bojnoj spremnosti, dok su ostali bojni brodovi Pacifičke flote 'spavali' i kao 'janjci' nespremno dočekali napad japanskih zrakoplova. No, dobro možda se sve ipak može pripisati zbunjenosti i jednih i drugih početkom rata. U najkritičnijim trenucima US Navy zapovjedništvo nad Pacifičkom flotom sada preuzima admiral Chester William Nimitz vrlo sposoban mornarički časnik s bogatim mornaričkim i vojničkim iskustvom. Zapovijedao je tijekom Prvog svjetskog rata s više podmornica, bio je zapovjednik Atlantske podmorničke flote, načelnik stožera Atlantske flote, zapovjednik divizije krstarica, zapovjednik divizije bojnih brodova, časnik željezne volje i vrlo hrabar čovjek. Pored svega pobrojanog admiral Nimitz nimalo nije bio obeshrabren dotadašnjim neuspjesima Saveznika, ili uplašen uspjesima Japanaca. Athumanunha je admiral Nimitz na trenutak podsjetio na jednog admirala iz daleke prošlosti – odlučnog Temistokla. Da, baš poput Temistokla i Nimitz je znao da sa svojim slabijim snagama nema izgleda da se obrani ako bude čekao da ga protivnik udari prvi. Zato se admiral Nimitz odlučio za napad. Povijest kao da se opetovala još jednom, baš kao mnogo godina prije u drevnoj Grčkoj, sada na prostranstvima Tihoga oceana. Nakon početnih poraza sve američke posade brodova bile su utučene i bezvoljne, bez borbenog ćudoređa. No, sada se iznenada pojavio admiral Nimitz čija jaka osobnost i željezna volja ubrzo budi iz sna američki mornarički stožer. Odlučnost i samopouzdanje brzo su s Nimitza prelazili na visoke časnike, pa na one niže, onda na dočasnike i završavalo je sve to na mornarima. Američki bojni brodovi odjednom su živnuli i ubrzo su svi vjerovali admiralu Nimitzu. No, admiralova odluka ipak je bila vrlo rizična. Na raspolaganju mu je bilo svega tri CV (USS Lexington, USS Enterprise i USS Yorktown koji je iz Atlantskog oceana stigao kao pojačanje Pacifičkoj floti). Najvećeg i najjačeg nosača zrakoplova USS Saratogu koji je trebao također biti podređen Nimitzu iznenada je torpedirala japanska podmornica tijekom veljače 1942. godine i teško ga oštetila, pa se on morao povući u brodogradilište na popravak. Isto tako i ostale plovne jedinice koje su trebale štititi CV bile su vrlo slabe (7 CA, 2 CL i 20 DD). Od svih tih snaga admiral Nimitz ustrojio je tri NOS. Tako je u prvi NOS ušao CV USS Enterprise, 3 CA i 6 DD, u drugi NOS CV USS Yorktown, 2 CL i 4 DD, a u treći NOS CV USS Lexington, 4 CA i 10 DD. Eskadrom koju je predvodio CV USS Enterprise zapovijedao je energičan mornarički časnik, vrlo uporan i borben admiral Halsey. Poradi svojeg vojničkog iskustva bio je izuzetno cijenjen među časnicima, a poradi svoje jednostavnosti i ljudskosti bio je omiljen među mornarima. (Rijetki su zapovjednici koje istodobno cijene i poštuju kako časnici tako i mornari – po Athumanunhu) Mornari su svog zapovjednika u žargonu nazivali malo ružno 'Bik', no, njemu to nije nimalo smetalo. Njegove posade imale su visoki bojni moral, bile su besprijekorno izvježbane. Eskadru je bojno osiguravala i štitila teška krstarica USS Northampton i USS Chester svaka po 9300 tona istisnine, svaka s po 9 topova kalibra 203 mm. Tu je bila i teška krstarica USS Salt Lake City s 9100 tona istisnine i 10 topova kalibra 203 mm. Vjerno i uporno pratilo ih je i 6 razarača. Bila je to snaga koja se ipak nije ni na trenutak smjela podcjenjivati. No, Athumanunh neće pisati o njima, o njima drugom prilikom, već o eskadrama koje su predvodili CV USS Yorktown i CV USS Lexington.

srijeda, 03.01.2007.

Baze padaju redom

Japance više nište ne može zadržati, Savezničke baze redom padaju: Singapur, Filipini, Bataan, Corregidor, Guam, Wake, Borneo, Celebes, Rabaul, Bougainville, Java… Japanci su u potpunosti postigli svoj ratni cilj i do kraja ispunili svoj Plan. Ogromna područja jugoistočne Azije, sa svim svojim prirodnim bogatstvima i resursima, pala su im u ruke. Japanska privreda bila je osigurana i s dobrom opskrbom razvila je ratnu proizvodnju potrebitu za daljnje vođenje rata. Japan se više nije trebao bojati nestašice nafte kao ni drugih potrebitih sirovina. Za svega 3 mjeseca izvanrednom i do tada neviđenom umješnošću Japan je postigao ono što je planirao. Svijetu je zastao dah. Pojavila se neočekivana i nenadana opasnost koju su svi do tada podcjenjivali. Veličina japanskih uspjeha zapanjila je Svijet, a poraz Saveznika bio je kudikamo strašan poradi činjenice da je to Japanu uspjelo uz minimalne gubitke. Japanci su ukupno za ta tri mjeseca izgubili 15 000 vojnika, 400 zrakoplova, 5 razarača, 8 podmornica, jedan stari bojni krstaš, te 5 malih podmornica. Izgubili su oko 50 teretnih brodova ukupno oko 200 000 BRT, ali im je u ruke palo Savezničkog teretnog brodovlja oko 300 000 BRT. Sve oštećene japanske brodove japanska brodogradilišta popravila su u rekordnom vremenu. Na drugoj strani Saveznici su platili visoku cijenu: izgubili su vrlo bogata područja, onesposobljena je američka Pacifička flota, preko 300 000 savezničkih vojnika je zarobljeno, zauvijek je izgubljen cijeli niz velikih i skupih ratnih brodova, preko 1000 zrakoplova i već narečeno 300 000 BRT teretnog brodovlja. Velika opasnost nadvila se nad Kinu, Indiju i Australiju. Više nigdje nije postojala niti jedna Saveznička flota koja bi se mogla ozbiljnije suprotstaviti Japancima. Svoje poraze Saveznici nisu mogli opravdati pred svojim nacijama, jer nadmoć Japanaca nikada bila velika. Istodobno njihove snage izvršavale su cijeli niz zadaća, njihove opskrbe su bile spore i dugotrajne, a ponekad su toliko dugo zadržavale borbene flote da je samo ijedan odlučniji i ozbiljniji Saveznički napad sve mogao preokrenuti. (Baš poradi toga japansko zapovjedništvo ulaže toliko napora da se unište plovni sastavi Saveznika prije nego bi se ovi dokopali prijevoznih i teretnih brodova – po Athumanunhu) Nevjerojatno je koliko su Japanci malo pridavali pozornosti Savezničkim opskrbama. Japanske podmornice kao da nisu ni postojale, osim za izviđanja i ophodnje. Athumanunh drži da su Japanci počinili i brojne velike greške, što oni donekle mogu opravdati da je to tek početak rata i da njihovi časnici nisu imali ratnoga iskustva (japanska mornarica nije vodila rat punih 36 godina – po Athumanunhu) Japanci su i primijenili novu pomorsku taktiku u kojoj su glavni nositelji zadaća bili CV, a tijekom ta prva tri mjeseca rata izuzetno su ih dobro čuvali, te nisu ni jednoga izgubili. Nevjerojatnom vještinom i preciznošću sve je bilo isplanirano, svi zapovjednici točno su znali svoje ovlasti i nadležnosti. Provodili su temeljita izviđanja, a za razliku od savezničkih zapovjedništava, japansko zapovjedništvo stalno je bilo u tijeku događaja i na svaku novonastalu situaciju brzo je i pravodobno reagiralo. Sve to, uz već prije narečenu i opisanu tešku, zahtjevnu i šovinističku obuku, uvjetovalo je kod nižih časnika, dočasnika i vojnika izvanrednu požrtvovanost, potpuno jedinstvo djelovanja i čvrstu volju da se zadaća obavi maksimalno. Na drugoj strani prema Saveznicima Athumanunh će biti još kritičniji. Saveznici su sve priprave proveli bahato, površno i slabo, zapovijedanje i zapovjedni sustav (C2 vole danas kazati vojni znalci što Athumanunh prevodi kao zapovijedanje i nadzor, uf valjda comand control) bio je trom, površan i krajnje neodgovoran, a obuka je bila nedostatna. Visoki saveznički časnici i zapovjednici u svoj svojoj bahatosti vjerovali su u zablude (npr. po Athumanunhu – Havaji nikada neće biti napadnuti, Singapur nikada neće pasti), a najveća im je glupost što su potpuno podcijenili ulogu zrakoplovstva. Nadalje Saveznici nemaju zajedničko zapovjedništvo nego odluke donose 'tu i tamo' nepovezani i bez ikakvih operativnih planova. Američka torpeda iz toga doba bila su katastrofalna, a podmornice, kojih je bilo u dostatnim količinama i unatoč slaboj japanskoj protupodmorničkoj zaštiti, nisu odradile gotovo ništa. Najgore je što se ne poduzimaju nikakva izviđanja, pa često plovni sastavi plove 'naslijepo' i ne znaju kamo idu. Na kraju svima je bilo jasno da će Japanci pokrenuti nove napade, a nepoznati su samo bili smjerovi i nadnevci istih. Na to se nije trebalo dugo čekati, ali kao mitski veličanstveni ratnici, koji dolaze uvijek kada je sve izgubljeno, pojavljuju se američki nosači zrakoplova i prvi otpori japanskom nadiranju počinju. Tako će slijedećih dana Athumanunh pisati o pomorskim bitkama u kojima glavnu ulogu imaju nosači zrakoplova.

utorak, 02.01.2007.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Posada na glavnu palubu! Napustite brod!

Sve je to trajalo vrlo kratko, jer dolazio je novi val japanskih zrakoplova. Napadači su se podijelili u dvije skupine, a svaka od tih skupina sada je napadala po jedan veliki britanski brod. Britanski razarači i dalje su ostajali netaknuti, a japanski zrakoplovi kao da ih nisu ni primjećivali iako su ova tri razarača svom žestinom djelovala po napadačima. Sada su oba britanska broda dobila torpedne pogotke. Jedan japanski zrakoplov nakon što je izbacio torpeda zabio se u bok HMS Prince of Wales. (Athumanunh skreće pozornost da ovo još nisu kamikaze. U zanosu bitke japanski piloti željeli su sigurno pogoditi brodove, pa su prilazili opasno blizu, a tada se nisu mogli izvući iz napadajnog naleta.) Nakon nekoliko trenutaka isto je učinio još jedan japanski zrakoplov. Ovaj napad japanskih zrakoplova trajao je samo 8 minuta, ali je bio najžešći do tada i njegovi udari bili su teški. HMS Prince of Wales sada se već opasno nagnuo, pa mu je paluba bila već blizu površine mora. Sada se počeo naginjati i HMS Repulse. U 1220 stigao je novi val japanskih zrakoplova. Sve se opetovalo, japanski zrakoplovi letjeli su vrlo odlučno, mirno i sigurno, a britanski brodovi, iako oštećeni, uzvraćali su žestoko i vrlo hrabro. Borba je bila zadivljujuće veličanstvena, ali i sve strašnija. Iako su britanski brodovi rigali ubitačnu paljbu po japanskim zrakoplovima, ovi su ipak bili u manjoj prednosti. Naime, japanski piloti dolazili su stalno novi i odmorni, a britanski topnici sada su već počeli osjećati borbeni umor. Tako su britanski brodovi trpjeli pogotke i dobivali udarac za udarcem. Ti udarci bili su sve kobniji i bilo je samo pitanje vremena kada će postati katastrofalni. HMS Prince of Wales pogođen je još tri puta, ali i dalje se održavao na površini. (Britanski brodograditelji ovim su sasvim sigurno položili uspjeh – po Athumanunhu) HMS Repulse pretrpio je još tri pogotka. Jedan u pramac, drugi točno po sredini, a treći u krmu. Brodovi su sve više tonuli, ali su britanski topnici i dalje pružali neviđeno hrabar otpor i redom postizali pogotke. Mornarima više nije bilo ništa važno, više se nitko nije bojao za svoj život, a posade su radile kao savršeni mehanizam, a kod svakog oborenog japanskog zrakoplova čuli su se snažni povici britanskih mornara koji su i tako bodrili svoje topnike. HMS Repulse ipak nije bio čvrst kao HMS Prince of Wales i tonuo je sve brže. Tada se na zvučniku začuo glas zapovjednika HMS Repulse: 'Posada na glavnu palubu! Napustite brod!' Iako je dobio upola manje pogodaka od HMS Prince of Wales, HMS Repulse bio je star 25 godina i nije više mogao izdržati. Postalo je jasno da se bitka bliži kraju, HMS Repulse je potonuo, a HMS Prince of Wales još uvijek je pružao otpor očajnika koji je također tonuo. Japanski zrakoplovi dolazili su sada sa svih strana i svi se obrušavali na HMS Prince of Wales. Još 5 direktnih pogodaka pretrpio je HMS Prince of Wales. No, zapovjednik HMS Prince of Wales uvidio je da ni njegovom brodu više nema spasa, pa je i on zapovjedio posadi da napusti brod. Nakon što je HMS Repulse potonuo, 20 minuta kasnije potonuo je i HMS Prince of Wales. U moru je bilo nekoliko stotina britanskih mornara. Britanski razarači prekinuli su svaku bitku i krenuli da spase što više svojih suboraca iz mora koje je bilo prekriveno dizel gorivom i uljem iz potopljenih brodova. Sva sreća, pa se to nije zapalilo. Japanski zrakoplovi viteški su napustili bojište ne napadajući britanske razarače, već im dopuštajući da pomognu brodolomcima. (Iako je to bila viteška gesta, japanski piloti ne bi ni povećali svoj uspjeh da su potopili i ta tri mala britanska razarača. Najveće britanske plovne jedinice bile su na dnu, sva slava pobjede u bitki pripala je Japancima, ali po Athumanunhu isto toliko slave pripada i hrabrim posadama britanskih brodova. Doista su se borili hrabro i do posljednjeg trenutka) Razarači su ulagali velike napore u spašavanju i nakon što su pokupili sve preživjele, nakon nekoliko sati, zaplovili su prema luci Singapura. Među preživjelima nije bilo zapovjednika HMS Prince of Wales, a ni admirala Toma Philipsa. Dakle, samo tri dana nakon teškog udarca kod Pearl Harbora, Japanci su Saveznicima nanijeli još jedan težak udarac kod rta Kuantan. Ništa ih više nije moglo zadržati, a vrata Jugoistočne Azije sada su im širom otvorena.

ponedjeljak, 01.01.2007.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Bitka sasvim ravnopravnih protivnika

Na drugi napad japanskih zrakoplova nije trebalo dugo čekati. Na svim brodskim zvučnicima začuo se glas operativnog časnika: 'Neprijateljski zrakoplovi nas prate. Brod spreman za borbu!' Japanski piloti promijenili su taktiku napada. Sada su brodove napadala po dva zrakoplova iz raznih smjerova. No, glavna opasnost po britanske brodove tek se približavala, a bila je to eskadrila japanskih bombardera koji su poletjeli s uzletišta u Indokini, a na samo sat leta iza njih dolazile su i sve druge japanske eskadrile. Britanski časnici postali su svjesni opasnosti. Odjednom opet se pojave dva japanska torpedna zrakoplova. Svi protuzrakoplovni topovi s britanskih brodova odmah su po njima otvorili paljbu. Japanski zrakoplovi vješto su izmicali stalno mijenjajući smjer leta. Britanska baražana vatra nikako nije zaustavljala japanske zrakoplova, a onda kada su došli u područje iz kojeg su trebali krenuti u napad, japanski zrakoplovi naglo su se okrenuli i stali napuštati britanske brodove. Britanski topnici i operativni časnici ostali su zbunjeni. Zrakoplovi nisu ništa bacili u vodu, nije pala ni jedna bomba, niti jedan torpedo nije pljusnuo u vodu. Što to treba značiti i kuda sada odlaze ova dva zrakoplova? Još uvijek su sve oči topnika pratila udaljavanje japanskih zrakoplova preko ciljnika, a dvogledi časnika još uvijek bili su usmjereni prema odlazećim zrakoplovima. Odjednom strašna se eksplozija prelomi i potrese HMS Repulse. Jedna teška bomba pala je na hangar za hidrozrakoplove, probila krov, eksplodirala i raznijela tri hidrozrakoplova. Svi britanski pogledi istoga trenutka podignu se u visinu. Zlo i naopako! Iznad britanskih brodova bila je cijela japanska bombarderska eskadrila na visini negdje do 5000 m. Svima je istoga trenutka postalo jasno da su ona dva japanska zrakoplova zapravo samo bili varka. Oni su samo odvukli pozornost od bombarderske eskadrile koja je neprimjetno stigla iznad britanskih brodova. Druga je bomba zatresla cijelo nadgrađe HMS Repulsea. No, sada se velikom brzinom sve cijevi protuzrakoplovnih topova okrenu i podignu u visinu. Sve britanske topničke posade radile su grozničavo, brzo, složno i hrabro. Za samo nekoliko desetaka sekundi japanski bombarderi bili su zasuti paklenom paljbom i nova baražna vatra jurila je u visinu. Sada se opet pojave ona dva japanska zrakoplova spuste se vrlo blizu površini mora i krenu prema britanskim brodovima. Časnik za obranu zapovjedi da sve teške Wickersove strojnice prihvate bitku s nadolazećim japanskim zrakoplovima, a svi topovi neka i dalje sipaju baraž po japanskoj bombarderskoj eskadrili. Wickersove strojnice stanu rigati 2000 metaka u minuti i uopće nisu prestajale, neke cijevi strojnica već su se zažarile, ali su i dalje djelovale. Japanski zrakoplovi sada su već bili na udaljenosti od 1000 metara i još su se približavali. Odjednom jedan od tih dva japanskih zrakoplova dobio je direktan pogodak, otpala mu je donja oplata, a potom ga liznuo plamen. Trenutak kasnije udario je u morsku površinu podignuvši visoki vodeni stup. Na HMS Repulseu posada je klicala od veselja. Bio je to prvi oboreni japanski zrakoplov. Drugi japanski zrakoplov odmah se povukao, a potom su se povukli i zrakoplovi bombarderi. Nastalo je novo zatišje. Sada se začuje glas operativnog časnika iz zvučnika HMS Repulsea: 'Brod u plamenu!' Posada je ovu zapovijed vrlo dobro poznala, a gotovo do besvijesti vježbali su postupke u takvim situacijama. Zato nastane trka po palubi. Vatrogasne cijevi brzo su se odmatale, a ventili se brzo odvrtali. Za nekoliko trenutaka mlazovi vode udare po plamenim jezicima. Sitne rasprsnute kapljice vode koju je raznosio vjetar činile su osvježenje na užarenim licima topnika koji su i dalje ostali na svojim borbenim položajima. Bilo je 1125, osim protupožarnih skupina na HMS Repulseu, svi ostali mogli su predahnuti nakratko. Ni jedan drugi britanski brod nije bio pogođen. Zapaljene su cigarete i živo su se komentirali posljednji događaji. Svim britanskim mornarima i dalje je bilo jasno da ih japanski zrakoplovi neće ostaviti na miru i bilo je samo pitanje trenutka kada će se opet pojaviti. Nije se trebalo dugo čekati. U 1210 začula se sirena za uzbunu na svim britanskim brodovima. Nova japanska eskadrila od 12 zrakoplova pojavila se sasvim nisko i krenula u napad na brodove. Ubrzo je postalo jasno da je to torpedna eskadrila i da je svoj napad usmjerila isključivo na HMS Prince of Wales. U zbijenom složaju japanski torpedni zrakoplovi brzo su se približavali. Strašna buka britanskih protuzrakoplovnih topova potresla je cijelo područje, a zrak su išarali novi tragovi svjetlećih metaka i crni oblačići rasprsnutih granata. Svjestan nadolazeće opasnosti zapovjednik HMS Prince of Wales zapovjedio je da paljbu otvore i najteži topovi. Teške kule kao da su to jedva dočekale. Sve njihove cijevi okrenule su se u trenutku prema boku broda, a potom se cijeli brod zatresao. Iz svake teške cijevi poletjela je granata od 1000 kg. No, japanski piloti i dalje su letjeli u zbijenom složaju kao da ih se sve to ne tiče. Britanski časnici i mornari bili su na trenutak zbunjeni i zadivljeni japanskom hrabrošću i odlučnošću. Svašta su oni već vidjeli tijekom bitaka s njemačkim pilotima, ali ovo sada. U najtežoj i najubitačnijoj baražnoj vatri japanski piloti lete mirno kao da su na nekakvim manevrima. Niti jedan japanski zrakoplov ni na trenutak, ni za milimetar nije promijenio smjer. Japanski piloti sada su već bili tako blizu da su mogli raspoznati lica britanskih topnika. Prvi je zrakoplov otkačio torpedo. Pljusak u vodu, jedva primjetan pjenušavi trag i nedugo potom snažna eksplozija koja je podigla visoki stup vode i bijelog dima na samom kraju desnog boka HMS Prince of Wales. Sada su i ostali japanski zrakoplovi otkačili svoja torpeda. Pet torpeda krene prema HMS Prince of Wales, a šest prema HMS Repulse. Dok je HMS Repulse vješto izbjegavao oštrim manevrima nadolazeća torpeda, HMS Prince of Wales zapao je u probleme. Onaj prvi torpedo oštetio mu je glavno kormilo i jedan brodski vijak (propeler). HMS Prince of Wales više nije mogao održavati zadani smjer, a i brzina mu je bila prepolovljena. Cijeli se britanski bojni složaj ovime poremetio, ali obrambena paljba sa svih britanskih brodova nije ni za trenutak popuštala. Svi britanski brodovi i dalje su se hrabro branili. Japanskim zrakoplovima postalo je jasno da ni britanski mornari nisu baš mekušci i da se bore izuzetno hrabro i žilavo. Bitka je bila potpuno izjednačena. Tukla su se dva podjednako hrabra, izdržljiva i odlučna protivnika. U međuvremenu HMS Prince of Wales primio je dva torpedna pogotka. Počeo se sve više naginjati na bok. HMS Repulse smanjio je brzinu i hrabro ostao uz svoj admiralski brod. Isto su učinili i britanski razarači koji su se na krajnjim granicama izdržljivosti trudili svojim paljbama zaštititi velike brodove i na sebe privući japanske zrakoplove. No, japanski zrakoplovi baš su se okomili na velike brodove. Japanski zrakoplovi opet su nestali. HMS Prince of Wales uputio je signalima upit prema HMS Repulseu: 'Javite svoje stanje! Jeste li pogođeni?' HMS Repulse odmah je odgovorio: 'Za sada smo nepogođeni. Izbjegli smo ukupno 19 torpeda!' Opet je nastupilo kratkotrajno zatišje.

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!