Bitka u Koraljnom moru – uvod
Već prije napisao je Athumanunh kako je nakon napada na Pearl Harbor samo puka sreća pomogla japanskom brodovlju da se ne sudari s američkim nosačima zrakoplova. Athumanunh opetuje da mu nikada neće biti jasno zašto su japanski zapovjednici bjesomučno udarali po američkim BB i ostalim ratnim brodovima, a nisu se ni za trenutak pozabavili američkim nosačima zrakoplova. Dakako, Athumanunh opetuje da mu također nikada neće biti jasno kako to da su baš samo američki nosači zrakoplova bili van luke Pearl Harbora i to u punoj bojnoj spremnosti, dok su ostali bojni brodovi Pacifičke flote 'spavali' i kao 'janjci' nespremno dočekali napad japanskih zrakoplova. No, dobro možda se sve ipak može pripisati zbunjenosti i jednih i drugih početkom rata. U najkritičnijim trenucima US Navy zapovjedništvo nad Pacifičkom flotom sada preuzima admiral Chester William Nimitz vrlo sposoban mornarički časnik s bogatim mornaričkim i vojničkim iskustvom. Zapovijedao je tijekom Prvog svjetskog rata s više podmornica, bio je zapovjednik Atlantske podmorničke flote, načelnik stožera Atlantske flote, zapovjednik divizije krstarica, zapovjednik divizije bojnih brodova, časnik željezne volje i vrlo hrabar čovjek. Pored svega pobrojanog admiral Nimitz nimalo nije bio obeshrabren dotadašnjim neuspjesima Saveznika, ili uplašen uspjesima Japanaca. Athumanunha je admiral Nimitz na trenutak podsjetio na jednog admirala iz daleke prošlosti – odlučnog Temistokla. Da, baš poput Temistokla i Nimitz je znao da sa svojim slabijim snagama nema izgleda da se obrani ako bude čekao da ga protivnik udari prvi. Zato se admiral Nimitz odlučio za napad. Povijest kao da se opetovala još jednom, baš kao mnogo godina prije u drevnoj Grčkoj, sada na prostranstvima Tihoga oceana. Nakon početnih poraza sve američke posade brodova bile su utučene i bezvoljne, bez borbenog ćudoređa. No, sada se iznenada pojavio admiral Nimitz čija jaka osobnost i željezna volja ubrzo budi iz sna američki mornarički stožer. Odlučnost i samopouzdanje brzo su s Nimitza prelazili na visoke časnike, pa na one niže, onda na dočasnike i završavalo je sve to na mornarima. Američki bojni brodovi odjednom su živnuli i ubrzo su svi vjerovali admiralu Nimitzu. No, admiralova odluka ipak je bila vrlo rizična. Na raspolaganju mu je bilo svega tri CV (USS Lexington, USS Enterprise i USS Yorktown koji je iz Atlantskog oceana stigao kao pojačanje Pacifičkoj floti). Najvećeg i najjačeg nosača zrakoplova USS Saratogu koji je trebao također biti podređen Nimitzu iznenada je torpedirala japanska podmornica tijekom veljače 1942. godine i teško ga oštetila, pa se on morao povući u brodogradilište na popravak. Isto tako i ostale plovne jedinice koje su trebale štititi CV bile su vrlo slabe (7 CA, 2 CL i 20 DD). Od svih tih snaga admiral Nimitz ustrojio je tri NOS. Tako je u prvi NOS ušao CV USS Enterprise, 3 CA i 6 DD, u drugi NOS CV USS Yorktown, 2 CL i 4 DD, a u treći NOS CV USS Lexington, 4 CA i 10 DD. Eskadrom koju je predvodio CV USS Enterprise zapovijedao je energičan mornarički časnik, vrlo uporan i borben admiral Halsey. Poradi svojeg vojničkog iskustva bio je izuzetno cijenjen među časnicima, a poradi svoje jednostavnosti i ljudskosti bio je omiljen među mornarima. (Rijetki su zapovjednici koje istodobno cijene i poštuju kako časnici tako i mornari – po Athumanunhu) Mornari su svog zapovjednika u žargonu nazivali malo ružno 'Bik', no, njemu to nije nimalo smetalo. Njegove posade imale su visoki bojni moral, bile su besprijekorno izvježbane. Eskadru je bojno osiguravala i štitila teška krstarica USS Northampton i USS Chester svaka po 9300 tona istisnine, svaka s po 9 topova kalibra 203 mm. Tu je bila i teška krstarica USS Salt Lake City s 9100 tona istisnine i 10 topova kalibra 203 mm. Vjerno i uporno pratilo ih je i 6 razarača. Bila je to snaga koja se ipak nije ni na trenutak smjela podcjenjivati. No, Athumanunh neće pisati o njima, o njima drugom prilikom, već o eskadrama koje su predvodili CV USS Yorktown i CV USS Lexington.
Post je objavljen 04.01.2007. u 20:01 sati.