Bitka u Koraljnom moru – zračno pomorska bitka
Tijekom noći protivničke eskadre međusobno su se počele udaljavati, jer Japanci su plovili smjerom sjever, a Amerikanci smjerom jugoistok. Izvidnički zrakoplovi i jedne i druge eskadre poletjeli su prije svitanja u potragu za protivnikom. Bio je nadnevak 8 svibnja 1942., a povijest bitaka i ratovanja zapisat će ga kao dan kada je prvi put primijenjena nova taktika pomorske bitke. U 0830 izvidnici su otkrili protivničke eskadre između kojih je sada udaljenost bila nekih 200-tinjak milja. Snage su bile gotovo izjednačena (Japanci su raspolagali sa 121, a Amerikanci sa 122 zrakoplova – po Athumanunhu). Prvi napad otpočeli su zrakoplovi s nosača USS Yorktown, pa su se u 1030 iznad japanskih nosača pojavili zrakoplovi s USS Yorktown (24 bombardera, 6 lovaca i 9 torpednih zrakoplova – po Athumanunhu). Japanski CV HIJMS Zuikaku sakrio se u kišni pljusak, a s CV HIJMS Shokaku uzletjeli su japanski zrakoplovi. Američki zrakoplovi napad su usmjerili prema CV HIJMS Shokaku, ali su torpedni zrakoplovi prerano otkačili torpeda, pa ih je japanski nosač lagano izbjegao. Jedan američki zrakoplov bombarder pogodio je prednji dio uzletne staze na CV HIJMS Shokaku i tako je daljnje uzlijetanje japanskih zrakoplova sa CV HIJMS Shokaku bilo onemogućeno. Nekoliko trenutaka kasnije pojavili su se i zrakoplovi s američkog nosača CV USS Lexington, te su i oni napali japanski nosač CV HIJMS Shokaku. Još jedna bomba pogodila je japanski CV HIJMS Shokaku. U međuvremenu i japanski zrakoplovi pojavili su se iznad američkih nosača. U napadu je bilo 33 japanskih bombardera i 18 lovaca. Napad se dogodio u trenutku kada se lovačka zaštita američkih nosača spustila na nosače, a druga skupina još uvijek nije uzletjela. Bila je to jedna od američkih grešaka (znali su još tijekom noći da će se sigurno dogoditi napad, a tako su loše iskoordinirali spuštanje i podizanje lovačkih zrakoplova za zaštitu nosača – po Athumanunhu). Japanski zrakoplovi okomili su se na CV USS Lexington, a neometani od američkih lovaca napad su mogli organizirati gotovo idealno. Tako je i bilo. Japanski zrakoplovi podijelili su se u više skupina i u napad na američki nosač krenuli iz više smjerova. Nosač USS Lexington kao veliki brod od 33 000 tone istisnine teško je mogao izbjeći japanska torpeda, jer nije mu bilo lako promijeniti smjer plovidbe, iako su ga pokretali snažni motori od 180 000 KS. Iako je protuzrakoplovna obrana otvorila paljbu iz svih topova na samom nosaču, a u pomoć su mu priskočile i američke krstarice i razarači iz pratnje, japanski zrakoplovi i dalje su mirno letjeli zauzimajući elemente za napad. U prvom naletu dva japanska torpeda jurila su direktno na CV USS Lexington, ali na sreću američkih mornara torpeda su bila preduboko tempirana, pa su oba promašila nosač. No, sreća je bila kratkotrajna, nova dva torpeda jurila su direktno po sredini nosača. Odjeknule su dvije snažne eksplozije. Jedna na pramcu, a druga na sredini, istodobno iz velikih visina prema nosaču obrušili su se japanski obrušavajući bombarderi. Opet su dvije teške bombe pogodile CV USS Lexington. Nakon toga japanski zrakoplovi prekinuli su napad i nestali, a iza njih je ostao nagnut CV USS Lexington u koji je kroz velike pukotine nastale eksplozijom torpeda ulazila sve veća količina vode. Na tri mjesta izbio je požar, a i tri kotlovnice bile su teško oštećene i izbačene iz pogona, a posada CV USS Lexington ulagala je nadljudske napore da ugasi požare. Nakon nekoliko trenutaka posada CV USS Lexington uspjela je zakrpati rupe i tako spriječiti prodor vode, a i požari su ugašeni. Na trenutak je izgledalo da će se CV USS Lexington izvuči i izravnati te da će omogućiti svojim zrakoplovima da se spuste. Drugi američki nosač prošao je mnogo bolje. Nosač USS Yorktown pogodila je samo jedna bomba, a požar koji je izbio brzo je ugašen. Zrakoplovi su se na njega mogli i dalje spuštati i uzlijetati. Za to vrijeme posada CV USS Lexingtona osposobila je sve tri kotlovnice i brod je podigao brzinu na 20 čvora, sve pumpe za izbacivanje vode radile su besprijekorno i ubrzo je nosač bio spreman za prijem svojih zrakoplova. No, u zao trenutak. Posada zaokupljena požarima i popravcima nije primijetila da se u donjim dijelovima nosača nakupilo mnogo benzinske pare (najvjerojatnije je bio oštećen neki dovod ili pak spremnik goriva za zrakoplove. Baš na tom mjestu nalazio se brodski generator koji je iskrio, a kada su pare došle do njega snažna je eksplozija potresla cijeli nosač. Planuo je još veći požar nego prethodni, a eksplozije su se opetovale jedna za drugom. Umorna posada još jednom je spremno potrčala i uhvatila se u koštac s požarima. No, eksplozije su uništile vatrogasni uređaj na nosaču. Razarači iz pratnje uvijek spremni da bilo kako pomognu svojim nosačima ni sada se nisu predavali. Razarači su prišli što je bilo moguće bliže velikom nosaču i požrtvovano ga gađali svojim vodenim topovima, ne bi li pomogli posadi u gašenju. Nakon 5 sati iscrpljujuće borbe s požarima koji se sada više nikako nisu mogli ugasiti zapovjednik nosača USS Lexington uvidio je da će brod u slijedećim eksplozijama koje su prijetile biti izgubljen, pa je zapovjedio svojoj posadi da odmah napusti brod. Gotovo 3000 mornara u najvećoj tišini i stezi napuštalo je svoj brod. Cjelokupna posada je spašena, a nosač USS Lexington padom mraka nestao je u dubinama Koraljnog mora. Bitka u Koraljnom moru je završena. Obije eskadre povukle su se natrag prema svojim bazama, pa bi se moglo kazati da je bitka završila neriješeno. No, Japanci po prvi put nisu uspjeli ostvariti naum iz svojeg Plana, pa je po Athumanunhu to zapravo bila američka prva pobjeda, jer je spriječen pad Port Moresbya, a time je i cijela Australija bila sačuvana od japanske invazije.
Post je objavljen 06.01.2007. u 21:28 sati.