|
Kad se iznenada, noću, tiho pojavi
očajna povorka, djelo sudbine klete,
omanulih životnih planova,
beskorisan je lament, ne pomaže;
spremao si se, godinama,
sjeti se i postani zasluženi junak,
spreman stići i uteći, kaži zbogom,
Aleksandriji što odlazi.
Reci kako te je osjećaj prevario, saradnici iznevjerili,
smisli neprijatelje,kao što tebi odgovara,
jer si bio zaslužan takvog jednog grada;
A povrh svega, nemoj se zavaravati,
tužbalicom poput kukavice,
da je to samo prolazan san,
kad si se spremao godinama, kao junak,
uputi joj pozdrav, toj Aleksandriji koju gubiš.
Oznake: Kavafi
|