|
Između nas i tamo negdje … vijesti, šta kažu vijesti.
Ko bar malo okusi rat već je upao u grijeh, grešan je onoliko koliko je tog iskustva stekao …
Mi smo kao sitne, kratkorožne buše, smeđe gubice, dobro prilagodljivi na nepovoljne i oskudne uslove.
Između nas i tamo negdje njih je okean.
Smrt je obukla poslovno odijelo.
I sada to više nismo mi, nije život, već čudovište, prah, pepeo … smrt, tamo negdje …
„Ne smiješ više gledati vijeti“ (naređuju djeci).
Vijesti uvijek nekome daju lažnu nadu.
Zar da nam otmu i nadu?
Nada, međutim, širi krila nad okeanom, ona je „najviši stepen mudrosti u ljudskom životu“ (Crnjanski).
|