|

Pljuskovi su, oduvijek, počinjali i prestajali, pa se opet vraćali. Dan i noć su se oduvijek smenjivali, ali ne i u izmišljenoj stvarnosti ...
Svjetlot i sjene su se oduvijek pratili, samo u izmišljenoj stvarnosti caruju utvare i sjene.
Ali nemaju rješenje.
Ipak, nismo u šupljem stablu, drugačiji su zidovi našeg utamničenja. Čovjek se, na kraju krajeva, na sve privikne.

Slika u (mirnoj) vodi je spoj svjetla i sjene, stvarnosti i njenog realnog odraza koji svojom ljepotom može da zablista i očara.
Prirodno.
Slika u izlomljenom ogledalu je opsjena sa rizikom iskrivljenog mišljenja, prikrivena u odijelu istine, koja u dužem vremenu može stvoriti zabludu.
Zablude nas čine naivcima i smještaju u publiku života, zatečene širom otvorenih usta. A svijet je lukaviji od nas, spretniji i mnogo okrutniji.
Zato treba očekivati udarce. Neprijatelj je, čini se, savladao strah.
Samo blefira.
|