Neproslavljeni.
Kažu da istekla voda ne pokreće vodenice, ali da grije srca.
Prolaze godine, pa ko je duže živio to je više nevolja prošao i ima o čemu i pripovijedati.
Prostire se ova naša Divljina pred razorenim pogledom a unutra se čuje samo pucketanje požara, lomljenje zidova, rušenje greda. Krov samo što se nije survao, pa će iz zažarene razvaline poletjeti u zrak, s oblakom dima, jedan veliki mlaz iskri.
Samo da se bijela, vatrom obasjana okolina ne zasvijetli kao zlatni pokrivač obojen crvenilom ....
Zvono, u daljini, počinje zvoniti.
|