Sve oko nas su ogledala, pokazuju slike kakvi smo bili i kakvi smo sada.
Stojim ispod 80 tona bronze i ne osjećam težinu, samo vidim dubinu. Ogledalo je takvo da se u njemu ne odražava lik posmatrača, već samo spomenik. Prošao je kroz ogledalo i sada živi sa druge strane stvarnosti.
Između božanske mudrosti i vladarske moći titra mistična tama stvarnosti. Gledam u dubinu zemlje i mislim kuda me to vodi? Pomišljam na zakopana ogledala Omleka i Totonaka čija je svrha bila da pokojnika vode na put ka podzemnom svijetu. Zbunio me ovaj nepotrebni detalj dubine.
Sve oko nas je korida: zavodnici, napadači i žrtve.
Priča u ogledalu vodi užasnoj spoznaji da je borba s bikovima početak izvjesne smrti. Spona i pukotina sa jednom od najstarijih ceremonija čovječanstva: ritualne smrti neke od svetih životinja.
|