Sad su i zime postale varljive, nema kiše da oživi osjećaj nestajanja.
Vrijeme odlazi putevima koji se granaju nepoznatom, a lica koja nam dolaze u susret imaju čudne poglede koji se ljuljaju između sumnji i umirivanje, između pitanja bez odgovora i uvelih nada. Oči ih zadržavaju.
Može taj čovjek biti bilo ko.
Zima.
Možda je i ona razumjela da se priču mora pričati dan za danom, jer onaj ko ne umije da se pretvori u glumca, nikada neće moći od svoga života napraviti umjetničko djelo.
|