Zima se sa Sjevera spustila u Čikago, pa, šalje mi prijateljica sliku, i tamo lože ogromne panjeve, kao onomad što mi je stric pokazivao da rade podno Aljaske u Whitehorse-u, Yukon. Zapadna hemisfera je hladnija od istočne, čini se da se Zemlja još više zakrivila. Kod nas je toplo, vani i unutra.
Prva jutarnja.
Svijet je premrežen miljama beskrajnih puteva, bez povratka, na kojima se sreću oni kojima nije istekla valjanost karte Sudbine.
Gdje si sada?
Želim znati šta ima novo?
Dođi, iz plave boce se pojavi, bar u Jazzbini ove zemlje crne kao kap iz cafe Tuge.
Kod mene vrijeme se vuče kao teretni voz za Sarajevo.
Klasika:„Konobar, un kafe makijato“
Pa, da.
U svijetu izvitoperenom do neprepoznavanja, prepoznavanje je veoma rijedak i lijep način komunikacije.
"Prepoznavanje je iskustvo rastuće prisnosti, i sva naša iskustva svijeta su forme u kojima gradimo prisnost s tim svijetom. Umjetnost je način prepoznavanja u kojem se s prepoznavanjem produbljuje samospoznaja, a time i prisnost sa svijetom."
izvor: nagovor na filozofiju
… I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo…
Riječ putovanje.
Život je putovanje. Zato mi ne putujemo da bismo pobjegli od života, već da on ne pobjegne od nas.
Putujemo zajedno.
Linkovi
Naše pjesme, Aneta, meditativne i lirske su molitve o sebi za sebe kako bi se spasili od banalnog i predvidivog. Pisati pjesme znači igrati se datim kako bi se pobjeglo od njega.
Potok
"Iza tvojih misli i osjećaja stoji moćni vladar, nepoznati mudrac nazvan jastvo. On živi u tebi, on je ono umno u tebi" Friedrich Nietzsche