Samo mjesečev sjaj daje svjetlost u potpuno mračnu sobu, a ona sjedi i razmišlja jer san joj nikako ne dolazi na oči, vrača se mislima u svoje djetinjstvo, svoju mladost, slike su joj jasne ali ih ne razumije jer je umorna od dosta ne prospavanih noći. Ne, nema nemirnu savjest, ona boluje, ali boluje sama jer nema nikoga tko bi s njom pričao barem jednu njezinu besanu noć.
Slike koje vidi ispred sebe u mračnoj sobi mijenjaju se svakih nekoliko minuta i sretna je jer vidi svoje sretno djetinjstvo, svoju sretnu mladost i jedino s tim slikama zaboravi na neizdrživu bol, bol koja snu ne dozvoljava da dođe k njoj.

Dali je jučer dobro prošlo još ne znam i neću znati sve do 08.11. ali koliko sam mogla primijetiti pri izlasku maćehinog odvjetnika i nje same nisu zadovoljni otišli s ročišta a ni ja se baš previše nečemu ne nadam iako svi dokumenti u spisu idu meni u prilog, možda sudac presudi drugačije. Moram još malo čekati pa ću znati dali sam dobila ili nisam ono što me zakonom pripada.
Po njezinom odvjetniku me je otac trebao razbaštiniti.
-Da je pokojnik htio tuženu razbaštiniti mogao je tijekom prijašnjih godina imao je to prilike učiniti ali nije - rekao je sudac njezinom odvjetniku koji je tražio da me sudac na ročištu razbaštini.
Još uvijek ništa ne znam ali studeni je vrlo blizu.

Točno u 12,30 ću se osjećati kao da idem pred vod za streljanje jer imam suočenje s maćehom koja me nikada nije mogla smisliti. Nadam se da je sudac proučio spis i da će nakon današnjeg dana donijeti konačnu odluku jer jednostavna podjela postala je komplicirana s obzirom što maćeha smatra da sve pripada njoj iako dobro zna da je to moj otac stekao u braku s mojom majkom.
Ja nisam kriva što moj otac nije napravio oporuku i tom oporukom opovrgnuo izjavu datu 1984. na ostavinskom postupku moje majke "odričem se svega u ime malodobne kćeri", nisam kriva što je ona uložila svoje novce bez ikakve potvrde o davanju istog mome ocu, a najmanje sam kriva što sam mu kćer.

Glumačka ekipa i kompletan sadržaj ovih 13-ak epizoda pogledanih do sada moram priznati pogotovo Nedeljko i njegova supruga Anđa, tako dobru seriju naše produkcije već dugo nisam gledala i jedva čekam zaplet i rasplet serije zbog koje se mogu smijati, jedva čekam 21 sat da je gledam na stranicihttps://novatv.dnevnik.hr/ jer tv gledam na laptopu.
Zahvalna sam tv mreži i svima koji su unijeli smijeh u moj život.

Ja se danas osjećam kao da za dva dana idem pred vod za streljanje jer iako bi trebalo biti zadnje ročište imam predosjećaj da će se taj predmet još odužiti a tako je jednostavan predmet da ne može biti jednostavniji i sigurna sam da na jedno pitanje koje sam na prošlom ročištu postavila odgovor nisam dobila niti ću dobiti. Možda mi netko od vas odgovori

PITANJE: kako se s 18 tisuća DM može otkupiti stan za tu cijenu, uzdržavati majku koja nikada nigdje radila nije, obnoviti vikendicu spaljenu za vrijeme rata? Da, sve je to maćeha napravila sa svojih 18 tisuća DM.

Ako netko može ovo matematički riješiti neka mi napiše u komentaru jer bih voljela sa samo tristotinjak kuna napraviti nešto slično što je maćeha napravila sa sumom od 18 tisuća DM.

S obzirom na to da sam doma već desetak dana uzastopno kako bih mogla dobivenu terapiju redovno uzimati dane i večeri provodim gledajući omiljene serije na netu i ni jedna mi nije dosadna tako da tijekom dana pogledam cijelu sezonu. Nisam se ni nadala da bi netko mogao da dođe k meni ali iznenadio me je danas svojim dolaskom netko kome se ni u snu ne bih nadala da svrati k meni.
- Navratio sam kod tebe jer znam da voliš slušati osobu koja se nađe pored tebe, tražio sam te u gradu pa su mi u tvom kafiću rekli da si sigurno doma jer imaš problema s nogom i zato sam došao danas k tebi jer jedino s tobom mogu otvoreno razgovarati. Znam da znaš što radim da bih živio i da to nije lijep i ugodan posao ali zaradi se jer ako ti netko plati onda znaš da si napravio sve što je od tebe ta osoba očekivala.
- Zašto mi to pričaš? Mene ne interesiraš ni ti niti tvoj način zarade i mislim da si fulao adresu jer nisam voljna slušati sebe a kamoli nekog drugog, tako si odabrao živjeti i ako ti to odgovara tko sam ja da ti nešto sugeriram. Ako hoćeš popiti kavu skuhat ću ali molim te šuti jer šutnja je zlato.
- Znam kriv sam ali takav sam a ona plača a ja dobro živim ali počeo sam se gaditi sam sebi jer nemam više volje živjeti tako došao sam k tebi da mi daš savjet jer nisi glupa i znaš sve iako sam se nadao da nikada saznati nećeš.
- Ja ti savjet ne mogu dati nisi malo dijete nego si muškarac u godinama i imaš mozak pa sam odluči kako ćeš dalje ja sam samo tu da slušam tvoje bljuvotine jer to mi se gadi, da ti skuham kavu i da ti kažem "o svemu u našem životu odlučujemo sami,"

Kada imaš stroge roditelje i moraš ih slušati da ti određuju vrijeme dolaska kući kod izlaska s društvom jer znaš da ako ne dođeš na vrijeme nećeš smjeti izlaziti do mjesec dana osim u školu i nazad tada počneš maštati kako ćeš s punoljetnošću imati svoju slobodu i biti ćeš vani s društvom koliko te volja e i tada griješiš jer moraš se i dalje držati roditeljskih pravila jer još uvijek živiš s njima.
Počinješ razmišljati kako ćeš pronaći srodnu dušu i krenuti živjeti zajednički život bez ikakvih zabrana jer jedno drugom ne branite ništa s obzirom na zajedničko poštivanje i razumijevanje. ali ako ta srodna duša godinama provodi vrijeme s tobom a laže te tada ga ostavljaš i udaješ se njemu iz inata, ne razmišljajući da tvoj inat samo šteti tebi. Počinješ razmišljati kako si trebala imati vjenčanicu istu kao što ima Pepeljuga kada se udaje za princa, ali umjesto takve haljine uđeš u matični ured u trapericama i traper košulji izgovoriš ono da a misliš kako si krivi potez napravila ali ne više povratka nema.
Ostaju ti uspomene na sretne dane jer udajom iz inata a ne iz ljubavi shvatiš da si upala u provaliju iz koje će ti trebati vremena da izađeš jer iz tebi samo tebi poznatog razloga ušla si u brak bez ljubavi i poštovanja jer srodna duša za tebe ne postoji.

da će uskoro trakavica od suda koja već traje četiri i po godine uskoro dobiti svoj epilog jer je konačno određeno kako će se dvije nekretnine podijeliti na dvije osobe jer iako ja od veljače imam Pravomoćno riješenje u cijelosti još uvije se zbog žalbe suprotne strane nije ništa pomaknulo s mrtve točke ali nadam se jer kažu "u nadi je spas".

Od jednom sve krene u krivo jer nisi sposoban gledati ispred sebe pa upadneš u rupu iz koje moraš tražiti izlaz jer se rupa pretvorila u labirint i ti sada stojiš tu na jednom mjestu tražeći izlaz koji nije ni blizu niti će uskoro biti. Tako stojeći pogledom tražiš da li se itko još nalazi u tom labirintu jer treba ti nečija blizina, treba ti smijeh i razgovor da ti misli krenu prema traženju izlaza iz prostora u kojem se nisi trebala naći da si gledala ispred sebe u tom jednom trenu.
Pronaći ćeš izlaz iz tog labirinta ali mora proći vrijeme, mora se sve spojiti što je popucalo jer jedino to je ispravno a ti ćeš u labirintu naučiti gledati ispred sebe, naučiti ćeš ići dalje, naučiti ćeš izbjegavati prepreke u u tom trenu će ono krivo postati ispravno.

Istina i poštovanje u današnje vrijeme imaju toliko malu vrijednost da se često upitam "zašto mi je majka govorila da istina i zlatna vrata otvara?" ne to nije istina jer danas kada govoriš istinu ispadaš nenormalan odmah ti preporučuju psihijatra jer istinu moraš skrivati i sam od sebe. Malo je osoba koji će te razumjeti koji će htjeti s tobom komunicirati ali i to malo osoba koje kao i ti ne podnose laži čisto je dovoljno da postanete prijatelji do kraja jer jedni druge razumijete, a trudite se razumjeti i osobe koje ne govore istinu ali vam to koliko god se trudite ne polazi za rukom.
Zato je divno imati pored sebe osobe slične vama jer s njima nikada nećete uči u verbalni sukob koji kada krene nema kraja i samo vas iscrpljuje. Budite ono što jeste ali ako ne možete biti iskreni prema drugima budite barem iskreni prema sebi i priznajte sami sebi da vas vaša laž vuče prema dnu i upetljava vas u čvor koji ni vi ni nitko drugi nikada nećete otpetljati.
Istina i poštenje u današnje vrijeme nemaju veliku vrijednost ali zbog vaše istine i vašeg poštovanja imate prijatelje koji su karakterno slični vama i sigurni ste da od njih nikada nećete čuti laž.

Danas mi se piše pa se nadam da mi nećete zamjeriti što ću ovaj tekst koji slijedi povezati s tekstom koji sam napisala jutros.

Kada na uvredu odgovoriš uvredom ti si negativna osoba za njega i zbog njega a on traži zaštitu misleći da je imao pravo tebe uvrijediti
mene su pojedinci vrijeđali zbog moje istine i normalno sam se branila od njihovih napisanih riječi ali nikoga nikada nisam niti ću psovati jer psovkama nije mjesto ni u javnom tekstu niti u javnim komentarima, postoji i kultura govora i kultura pisanja a kada si kulturan na uvredljivi komentar to je bolni udarac za osobu koja uvredljivo komentira ili drugačije komunicira. Braniti se moramo svi od onih koji nas vrijeđaju ali pokažimo takvima svoju kulturu komunikacije. Svi mi manje više mislimo da smo samo mi u pravu da smo posebniji od drugih i nitko od nas ili neki sami sebi pogledaju izraz lica u ogledalo i kažu "stvarno sam sebična osoba, svojeglava i nikada neću nikome dati za pravo pa bilo to i virtualno a o stvarnom životu da i ne govorim".
Vrijeđanjem drugih osoba s argumentima ili bez njih istina budi rečeno pokazujemo drugima svoj pravi karakter jer mi smo tolerantni samo prema sebi a druge ćemo vrijeđati jer dao nam je povoda za isto, a ako ta ista osoba bude nama uzvratila nazvat ćemo ga luđakom i mi smo time pobijedili jer "luđak" se više neće usuditi kontrirati jer moja inteligencija je jača od "luđakove".

Takva komunikacija samo pokazuje koliko smo frustrirane osobe, pokazuje da nam nešto nedostaje, pokazuje nam da se naša inteligencija srozala ispod nedopuštene razine i zato vrijeđanje drugih zbog njegove različitosti od naše nije u redu i nema smisla jer ostati ćemo sami a sami sa sobom nismo sposobni komunicirati.

Ima li smisla ponavljati poput papige da svi mi nismo pisci (nemamo objavljenu knjigu ni pod pseudonimom ni pod vlastitim imenom), nismo novinarske struke, nismo ni vrsni slastičari niti vrsni kuhari, nismo ni fotografi ni putopisci, mi smo samo osobe koje volimo pisati koje vole normalnu komunikaciju, koje vole nešto što je drugačije i nije pisano po standardnoj šabloni, nešto što je naše što smo uistinu mi a to je blog.
Po meni svatko tko voli pisati imao smisla za pisanje ili nemao smisla smije imati svoj kutak da se izrazi onako kako želi da taj svoj izražaj podjeli s drugima na blogu (javnom dnevniku) jer svi smo tu zato što volimo nešto što je drugačije.
Svi mi imamo mišljenje i drugačija viđanja pročitanog teksta ali izrugivati ili vrijeđati nekoga čiji smo tekst pročitali nije u redu, da u redu je napisati svoje mišljenje u redu je kritizirati ako je napisani tekst zaslužio kritiku onoga tko je tekst pročitao ali vrijeđati nekoga zbog napisanog teksta nije ni malo kulturno niti takvim uvredljivim komentarom ne možemo od vlasnika teksta očekivati da će ostati bez povratnog odgovora na naš uvredljivi komentar.

Pojedinci misle da su oni jedino stvoreni za pisanje, da jedino njihov tekst valja i da svi jedva čekaju da se njihov tekst pojavi na naslovnici bloga kako bi bili vidljivi širokom auditoriju te samo sebe i svoj tekst smatraju kvalitetnima a njihova kvaliteta i njihov karakter upoznamo tek kada ispod svog teksta pročitamo njihov komentar na naš tekst koji nikako nije zaslužio vrijeđanje a kritiku možda jest. Svi smo različiti i volimo razne stilove pisanja, možda se ne znamo izraziti onako kako se izražava netko tko ima objavljene knjige ali nismo manje vrijedni zbog toga.

Jednom sam čula ovako "čim više pjevaš bilo gdje naučit ćeš pravilno pjevati" tako je isto i s pismenim izražavanjem barem se meni čini i zato vas molim nemojmo vrijeđati jedni druge, kritizirajte koliko vas volja ali pazite na riječi kritike jer nitko pa ni vi koji vrijeđate nekoga zato što nešto radi drugačije od vas nije dužan trpjeti vaše uvrijede.

Sada sam se maloprije probudila, konačno sam se naspavala ali sjedeći u kolicima jer kada sam u krevetu spavam na desnoj strani a tako me luđački boli noga pa se prebacim u kolica i tako spavam u krivom položaju ali spavam, Dobila sam neku mast od doktorice i nadam se da ću to izliječiti jer stvarno dugo traje ali sretna sam jer bolovi više nisu tako jaki kao što su bili,
Lijepo je spavati i biti odmoran iako san trebam nadoknaditi ovo današnje spavanje je uspjeh za mene u posljednjih nekoliko mjeseci.

Sjećate se dobro znam da sam vam puno puta pisala o ranama na nozi e jučer sam saznala da je to kožni herpes koji se pojavljuje zbog gubitka imuniteta i sada su mi noge pune masti tako da doma sjedim u donjem vešu jer ništa kruto ne smijem imati na nogama.
Zna li tko što li je još dobro za povratak imuniteta osim MG-a?

Nekada su naše bake s veseljem radile zimicu i stanovi ili kuće mirisali po raznim vrstama voća i kiselog octa s dosta papra, teglice su se grijale u pećnici te se tako spravljena zimnica spremala u špajzu ili ostavu, a to se radilo samo zato što cijele godine nije bilo određenog voća ili povrća te si tako imao omiljeno voće ili povrće konzumirati u drugačijem obliku.
Danas tih kiseliša i pekmeza ima po svim tržnim centrima tijekom cijele godine i ukusno je iako nije kao kada su zimnicu radile naše bake. Na dolcu ima jedna kumica koja prodaje domaći kiseliš, ukiseljene paprike punjene zeljem, ukiseljenu mrkvu, ciklu, karfiol, a ima dosta kumica koje prodaju fino kiselo zelje. Nije ni skupo jer se može kupiti po komadu ili na deke pa imate osjećaj da konzumirate bakinu zimnicu.

Pravljenje zimnice iziskuje puno vremena a mi moderne domaćice vremena nemamo na pretek tako da zimnicu kupujemo u tržnim centrima ili na placu kod kumica, a ako nam netko dođe u goste možemo mu i takvu zimnicu ponuditi jer je naviknut na okus s obzirom na to da istu ima u svom domu.

Hvala ti majko što si mi podarila život, što si me naučila svim vrijednostima istog, hvala ti što postojim.

Pojedini izbjegavaju dati odgovor na postavljeno im pitanje ali dobro znaju povrijediti druge i pri tome ostati tajanstveni sami sebi pa i drugima, osjete se povrijeđeni a kada oni nekoga povrijede očekuju normalnu komunikaciju sa svima jer njihov ego je takav. Svi smo mi svojeglavi ali znamo se kontrolirati i ne tražimo nešto što bi moglo povrijediti bilo koga a da pri tome mi ne ostanemo okrznuti.

Osoba sam koja i govorim i pišem ono što mislim i iza svake svoje izgovorene ili napisane riječi stojim i imam svoj stav, ne ja ne podnosim sebičnost, bahatost, oholost ali ako se netko prema meni ponaša oholo tada ću se braniti i neću dozvoliti da oholost pobjedi. Možda bi koji puta trebala šutjeti na tuđe uvrijede jer ako znaš tko te vrijeđa tada bolje razmišljati o bilo čemu a uvredu zanemariti znajući da ti je uvrjeda namijenjena samo zato što si istinom bilo izgovorenom, bilo napisanom povrijedio ego osobe kojoj izrečena istina ne ide u prilog.
Svi mi imamo svojih problema i svatko se drugačije ponaša ja ih recimo bar jedan dio iznesem pišući neki tekst jer znam da će mi netko dati dobronamjerni savjet koji ja mogu ili ne moram prihvatiti jer na vlastitim greškama naučimo najviše.

Znam da je ovaj tekst, tekst koji se neće dopasti nikome ali morala sam to napisati i ostaviti kako bih barem ja shvatila zašto nisam dobila odgovor na jedno postavljeno pitanje osobi koja misli da nitko nije iznad njega, da je tuđa inteligencija puno slabija od njegove jer on je poznati a ti glupačo (pod ovim glupačo mislim na sebe) jednostavno nisi dorasla njegovoj inteligenciji i njegovom izraženom egu.

Ovo anketno pitanje je dobro i baš će biti interesantno vidjeti komentare blogera jer pišem već šest godina i primjećujem da mali postotak blogera cijeni iskrenost nekog blogera ali i taj mali broj puno znači kada znaš da tvoja iskrenost ipak nekog interesira i naravno tebe onda interesira taj bloger.

Oznake: moj fotografski uradak

Hodaju Fata i Mujo držeći se za ruke jer su stari pa da ne padnu dok prelaze ulicu
Bolan Mujo deder da te nešto pitam
Pitaj bona
Kada ćemo ti i ja pre oltar?
Fato bona, a tko bi nas sada ovako stare uzeo?

Oznake: malo smijeha

Prespavala sam danas pola dana zahvaljujući tableti koju mi je prepisala doktorica i hvala joj na tome jer sada mogu reći da sam spavala usprkos nesnosnoj boli u mišiću čak do buđenja nisam osjećala nikakvu bol šteta što je ne smijem piti svaki dan, baš sam lijepo spavala konačno nakon dužeg vremena. Sretna sam što imam zalihe tako da sam danas preskočila ručak a o večeri razmišljam iako znam da nije preporuka jesti iza 18 sati, možda popijem samo čašu toplog mlijeka.

Svi koji su imali neki prijelom ili operativni zahvat imaju i svoj privatnu prognozu vremena pa im nije potrebno ni na vijestima čekati meteorološki izvještaj jer bolovi su tako jaki da jedva čekamo da se vrijeme promjeni. Ugodnije nam je kada je vrijeme lijepo, kada ne moramo s bolovima čekati da padne kiša koja nam se užasnim bolovima najavila a još uvijek je nema i trpimo bol koja neće prestati sve dok ne padne tako dugo najavljena kiša.Ti bolovi nas toliko umore ali ne možemo ni spavati jer bolovi su nesnosni i takvi će biti sve do početka padanja najavljene kiše.

Bilo mi dosadno pa sam malo preuredila sobu a za preuređenje mogu biti zahvalna jednoj dobroj obitelji koji su mi kupili bijeli dvokrilni i trokrilni ormar jer se moj već raspadao, pa sam ja neki stari namještaj prebojala s crnim lakom za drvo i sada mi je soba crno bijela poput šahovske ploče, i raspore je malo drugačiji pa sada imam više mjesta za kretanje u kolicima.

Oznake: moj fotografski uradak