Noć vještica

31.10.2018.

Nadam se da ću se noćas pretvoriti u vješticu, Volim mačke crne boje, obožavam puni mjesec, miris svijeće - možda sam vještica a ja to ne znam.

Mail

29.10.2018.

Moram napisati mail jednom gospodinu i započela sam ga s poštovani gospodine xy navela svoje podatke i zablokirala jer mail toj osobi ne smije biti ni dugačak ni kratak a kako da sve to sročim u pet šest redaka da dotični gospodin mail pročita i naravno da dobijem povratni odgovor bilo pozitivan ili negativan. Mozak mi je stao ali nadam se da će tijekom izlaska do grada proraditi pa ću navečer sročiti odgovarajući sadržaj maila jer voljela bih da me gospodin razumije.

druženje

28.10.2018.

Jeste li obraćali pažnju? Ja jesam ali možda i griješim.
Zbog prirode rada da bih imala za hranu i osnovne stvari svakodnevno sam već dugi niz godina među ljudima pa tako promatram dok se nalazim tamo gdje se nalazim da se druženje događa ovako.
Glumci s glumcima, odvjetnici s odvjetnicima, političari s političarima, nogometaši s nogometašima, novinari s novinarima jedino se političari druže s običnim pukom kada trebaju glas. Kada ih ugledaš kako se lijepo druže na špici u jednom trenutku poželiš da budeš pored njih s njima u društvu ali ubrzo nakon te neostarive želje shvatiš da si ti za njih nevidljiv i da ih možeš vidjeti samo u prolazu kako uživaju, znajući da oni nemaju i neće imati problema kao što ih imaš ti koja prolaziš pored njih i promatraš njihovo ponašanje dok sjede sa sebi jednakima u kafiću.
U jednom momentu shvatiš da si ti sretnija od njih jer možeš komunicirati i komuniciraš sa svima koje susrećeš zbog prirode svog posla a oni da oni koji samo vide sebi slične sretni su samo što kao i ti nemaju financijskih poteškoća pa im je život laganiji od tvojega ili života neke osobe koja je slična tebi.
Vjerojatno kod takvih kao što su glumci, odvjetnici, političari, nogometaši, novinari postoji kodeks druženja ali svi smo mi samo ljudi.

On

27.10.2018.

Ima dušu anđela, osmijeh djeteta, pogled čistih bisera i da drag mi je ali bojim se priznati jer ako nešto pođe po krivu izgubiti ću osobi koja ima kvalitete a ne ja ga ne želim izgubiti jer konačno je pokrenuo moje osjećaje u svom smjeru i moju prošlost vratio u prostor pod ključ a ja se nadam da ću uspjeti ključ zagubiti jer on nije zavrijedio da pored njega mislim o osobi iz moje prošlosti.
Zahvalna sam mu što me prihvatio ovakvu kakva sam i što s njim mogu pričati o svemu, što se mogu smijati, što sam sretna.

Napokon

25.10.2018.

Nakon dosta dugo vremena pojavio se netko u mom životu tko mi je jako drag, netko tko je poseban i kome bih mogla pokazati kako se osjećam kada sam u njegovoj blizini. Nije da ja to ne znam, da ja to ne želim, ali kada se pojavi momenat ja to ne mogu jer pojavi se slika osobe koja mi brani da pokažem što i kako se osjećam u blizini osobe koja je posebna i koja mi je draga, da posebno draga.
Nakon dosta dugo godina pojavio se netko u mom životu, osoba koja ima sve kvalitete, a ja, ja ne mogu pokazati koliko mi znači.

Serija - e knjiga /uživanje/

24.10.2018.

Kad ti dan uljepša knjiga po kojoj je rađena zanimljiva serija tada si ispunjen do zadnjeg atoma jer čitajući zaboraviš svoje probleme i toliko si miran da ti dugo očekivani san zaklopi oči te prespavaš više od polovice dana te ustaneš u četiri ujutro i nisi ni svjestan da je to doba kada se spava jer si se naspavao onoliko koliko ti je bilo potrebno.
Serija rađena po knjizi je o postanku vještica, demona i vampira a takve teme te neprestano privlače iz određenih razloga a ti ne znaš kojih.
Kada gledaš seriju uživaš gledajući što vještica može napraviti i u jednom trenu poželiš biti ona /vještica/, ali svjesna si da je to lik iz serije koju bi mogla gledati cijeli dan bez prestanka kada bi se serija takvog sadržaja prikazivala puna dvadesetčetiri sata.
Sigurna si ga je knjiga bolja od serije i zato ćeš uskoro nastaviti s čitanjem sve dok ti se san ne pojavi na oči a knjigu si pronašla u e obliku i sada ne moraš osjećati pod prstima list papira niti držati knjigu u ruci, jednostavno samo kad pročitaš stranu kreneš strelicom na tipkovnici prema dolje i nastaviš čitati sve dok ti san ne dođe na oči.

Postoje

22.10.2018.

Osobe koje su grube kod izražavanja, jer vole polemiku i ne razmišljaju glavom da u jednom djelu svog izražaja pokazuju svoju bahatost misleći da vrijede više od osoba kojima se obraćaju svojim izražavanjem. Osobe koje svojim izražavanjem pomažu sebi i drugima da se tim drugima ne desi nešto kao što se desilo njima i naravno takve osobe ne skrivaju kroz izražavanje svoju iskrenost. Osobe koje lažu sebe pa i druge jer toliko su navikli na svoje laži i time uspijevaju sakriti svoju stvarnu istinu. Osobe koje kritiziraju druge osobe zbog njihovog izražavanja, a oni kritiku ne podnose.
Sve te osobe imaju svoje razloge zašto su takve kakve su a na nama je da izaberemo osobe koje nama odgovaraju po komuniciranju, po ponašanju i ostalim što osobu čini osobom ovakvom kakva je. Da smo svi isti bilo bi dosadno i ne zanimljivo u svim područjima života i stoga pokušajmo shvatiti zajedljive osobe jer one nas nikada shvatiti neće.

Verglec

20.10.2018.

Oznake: moj fotografski uradak

...

18.10.2018.

Dosta mi je zatvorenog prostora. dosta mi je bolova, dosta mi je tuđih obećanja. dosta mi je čekanja. dosta mi je samoće.

Bez plastike

17.10.2018.

Danas na trgu

Oznake: moj fotografski uradak

KAPILARE

16.10.2018.

Moje pucaju te stvaraju ulcus i sada imam terapiju sa nekom masti i oblogama na bazi srebra, obje noge su mi zamotane.
To se dešava jer od sjedenja u kolicima donji dio nogu nema dobru cirkulaciju ali nadam se da će se to povući jer poslije zamjene zavoja i obloga trpim bolove jer ne mogu više piti tablete za bolove. Nadam se da ću naći lijek /prirodni/ za poboljšanje cikulacije,

Ako netko zna neka mi napiše što je dobro za povratak cirulacije.

RUŽIČASTI CVJETNI TRG

13.10.2018.



potpora ženama oboljelima od raka dojke

Oznake: moj fotografski uradak

Pismo

12.10.2018.

Sjedim i čekam da mi sestra dođe previti ranu i tako čekajuć palo mi na moju blesavu pamet da napišem pismo DOMAGOJU MARGETIĆU koji je prestao konzumirati hranu prije nešto više od mjesec dana i vidim na jednoj društvenoj mreži koliko je propao jer on misli da će uništavajući svoj život nešto pokrenuti a pritom je zaboravio da njegov život ma kakav god bio vrijedi i da se treba boriti na drugi način a ne uništavati sam sebe jer on uništava tim potezom i svoju obitelj.

Poštovani
tvoj život bez obzira kakav je ima svojih vrijednosti a u borbu sa svima zbog kojih bez hrane uništavaš sebe možeš pisanjem jer ti si po struci novinar i možeš se izražavati riječima a ne ovako kako ti radiš jer nikome osim sebi i svojoj obitelji nećeš nanijeti patnju i bol. Znam imaš sigurno dobre razloge za borbu na drugačiji način a ne štrajkom glađu. Dobro me poznaješ i znaš što proživljavam i kako živim, borim se i izborit ću se jer moj život vrijedi više od svih mojih patnji, a isto tako i tvoj. Pametan si i samo skupi hrabrosti ponovno krenuti dalje jer tvoj život ima vrijednost kao i životi sviju nas i od života ma kakav god on bio ne treba bježati nego se treba boriti na druge načine a načina za borbu imaš.
Znam da si tvrdoglav kao jarac ali razmisli dali ovaj tvoj način borbe za tvoja prava i prava ostalih tvojih kolega ima smisla, tvoj život zapamti ima smisla ma kakav god život bio i molim te prestani uništavati sebe i svoju obitelj.


s štovanjem Andrea

Piši mi

11.10.2018.

Voljela bih da mi odlučiš napisati par redaka u kojima će biti napisana istina ali to se neće dogoditi, to je samo moja želja kao i ostale /neostvariva/ iako znam da me nisi zaboravio znam da mi se nećeš javiti ali nadam se a nadu mi ne možeš oduzeti kao što si mi oduzeo sreću jer dala sam ti sve i tek kasnije shvatila da te nisam smjela voljeti ali sada je kasno jer teško je prestati voljeti te nakon toliko godina, a svjesni smo i ti i ja da ljubav zaslužio nisi.
Nadam se pismu i tvojim riječima jer nazvati me nećeš jer ne smiješ, ali napisati u par redaka istinu nikome teško nije pa ne bi trebalo biti ni tebi jer dala sam ti ono najvrednije, dala sam ti sreću svoju a patnja je sa mnom i uz mene, dok noćima izgovaram tvoje ime, i očekujem da ću te čuti, da ćeš me zagrliti.

Priznati sebi

10.10.2018.

Voljela bih da mogu s tobom razgovarati kao nekada, da mogu uživati u boji tvoga glasa, da se mogu smijati zajedno s tobom dak na glas razmišljaš o temi za razgovor. Voljela bih da samo na tren osjetim tvoje ruke na svojima jer nedostaje mi dodir osobe koja me je voljela, da volio si me znamo to i ja i ti, ali mi ti ni ja nismo priznati ni sebi. Da s tobom sam bila sretna, naučila sam voljeti i biti voljena, ali onog trena kada sam odlučila da odeš zamrzila sam samu sebe jer znala sam da nikada nitko neće biti kao ti, da razgovori neće imati smisla, da dodiri ruku neće biti puni žara, znala sam da ćeš ostati u mojim mislima, da ću te sanjati, da ću čekati kako bih ponovno čula tvoj glas, kako bih ponovno osjetila dodir tvojih ruku na svojima jer da tebe volim, trebam i želim i jednom, da jednom ćemo ponovno biti zajedno te ćemo tada priznati jedno drugom svoju ljubav koju smo onda skrivali i od sebe jer nismo smjeli priznati sebi.

Samo uspomene


Nježna glazba svirala je negdje iz daljine dok si laganim koracima išla stazom kojom si inače šetala s njim u njegovom nježnom zagrljaju. Suze su ti klizile niz obraze jer više nikada nećeš vidjeti njegov nježan pogled, nećeš čuti njegov smijeh, gledati njegov nježan pogled, pogled voljene osobe. Ne više nikada nećete šetati stazom koja je uvijek bila vaša. Glazba te mami da dođeš da plešeš u ritmu jer to je glazba koju ste zajedno slušali koja je bila vaša, da samo vaša, ali on, da on otišao je na sretnije mjesto, a tebi je ostala tuga, tebi je ostala bol, tebi su ostala sjećanja, ostala si ti s uspomenama koje nikada neće nestati jer on je bio tvoja sudbina.

Razmišljaš

09.10.2018.

Znam da bih voljela nekuda otići na nekoliko dana ali kuda još uvijek nisi odlučila jer ima mjesta koja bih voljela posjetiti i boraviti bar jedan dan ali umjesto putovanja prioritet ti je nabaviti nekakav trosjed koji ima i rukohvate ali današnji trosjedi su moderni i umjesto rukohvata imaju jastuke a s druge strane toliko su skupi da ćeš uskoro tražiti staru fotelju s obzirom na to da si se naučila spavati u sjedećem položaju.
Ima u oglasima ali nisi sigurna jer tako si kupila jedan koji treba na otpad i sada umjesto o putovanju razmišljaš o kupnji trosjeda koji ima rukohvate a ne jastuke.

trpim bol

08.10.2018.

Od kada imam rane na nozi doma sam većinu vremena jer mora rana biti zamotana i svaka dva dana prematati, ispirati, mazati i zamotati ponovno, mišići me bole od sjedenja u kolicima jer jedino tako mogu do kupaone i kuhinje jer sve moram raditi sjedeći samo zato što se bojim da rana ne pukne kao neku večer pa sam krv skupljala po kupaoni, jer sam se svom težinom naslonila na nogu da se zadržim po sklizavim pločicama i izbjegnem pad. Masiram mišiće ali bol je nesnosna jer cirkulacija je slaba a toliko svega imam da sam napravila kućnu apoteku kako bi mi sve što trebam bilo na dohvat ruke.
To je dermatološki a ne kirurški problem.

Bojiš se

07.10.2018.

Gledaš iz prikrajka misleći da ne primjećuje tvoju blizini, da te ne osjeti. Tražiš način kako da joj priđeš nakon toliko godina, ali ne ti nemaš snage priči ženi koju uistinu voliš, koju si uvijek volio. Nemaš snage ni da prođeš pored nje, da ju tiho pozdraviš jer znaš da će prepoznati tvoj glas, da će te pogledati kao i svakog prolaznika koji prolaze pored nje. Znaš da će ti pokloniti osmijeh bez i jedne riječi, da neće izgovoriti tvoje ime, znaš da će i dalje biti ma mjestu gdje ju vidiš svakog dana i vidjet ćeš snagu i volju u njenim očima, a nikada joj nećeš priči i priznati istinu jer se bojiš istine svoje.
Boli te njen osmijeh koji daruje svima koji prolaze pored nje jer znaš da je taj osmijeh davno pripadao samo tebi, a sada taj osmijeh promatraš iz prikrajka jer nemaš snage priči.

Priču napisala Andrea Bosak

Ona

06.10.2018.

Voljela si druženje, ples, putovanja i smijeh, ali odjednom je to sve nestalo zbog nesreće. Više ne možeš plesati, ne putuješ jer putovanja koštaju, smiješ se srcem samo onima kojima vjeruješ a takvih, da baš takvih je jako malo. Više se nitko s tobom ne druži jer "imaj drugih obaveza". Nekada si imala prijatelje a sada imaš samo uspomene i uživaš u slikama prošlosti jer tamo si ti bila uistinu ti a sada, da sada živiš s borbom da dokažeš svima da je život divan iako više ne plešeš, ne putuješ a smiješ se samo kada sretneš osobe koje su ti slučajno prirasle srcu.
Sve što ima, ima sebe i sama da sama uzdignute glave ide dalje putem koji ima više provalija ali raduje se životu i nikada nikome zamjerila nije iako su je mnogi napustili kada joj je najviše bio potreban razgovor i zagrljaj.

KOSA

05.10.2018.

Ajme, što si to napravila od ovako lijepe valovite guste kose? Tebi ne stoji crna boja jer si bijele puti, sada ovu divnu kosu moram rezati na bubiko i nije mi lako jer uživala sam da ti radim frizure s tvojom divnom gustom, valovitom kosom a sada moram maknuti ovo crno ruglo s tvoje glave. Obje su plakale dok su škare rezale pramen po pramen njene kose koju je uništila bojom jer je htjela vidjeti kako bi izgledala kao crnka.
Od tada pa do danas uvijek ima polu dugu kosu jer da je dulja mogla bi doći u iskušenje da se pofarba u crno a ta boja kose joj ne pristaje zbog izrazite bijele puti.

put bez povratka

03.10.2018.

Laganim koracima išla je prema parkiralištu, u ruci koja je drhtala držala je kofer, odlučila je otputovati ali nije imala odredište. Mora otići što dalje jer nije htjela biti u gradu gdje je on, da on koji joj je bio sve a sada da sada to sve ne pripada njoj. Noć prije odlaska na put bez odredišta shvatila je da mora biti sama jer jedino tako odlaskom spasit će život koji raste u njoj i to će je spasiti da nikada ne zaboravi voljeti, spasit će je da ne mrzi sebe jer on da on nju varao je a sada neka vara sam sebe jer ona odlazi na put bez povratka, svjesna da je negdje čekaju sretni dani.

Autor priče Andrea Bosak

Priča bez naslova

02.10.2018.

Udobno se smjestila u separe, lagana glazba svirala je na radiju i u tom trenu poželjela je da nije tu na ovom dogovornom mjestu jer nije znala kako da s njim započne razgovor kada se on udobno smjesti na mjesto pored nje. Kada je provodila vrijeme s njim osjećala se voljenom, željenom ali sada nakon saznanja njegove istine mora skupiti snage i maknuti se od njega jer on kojeg voli uistinu nije nikada bio njen iako se to nije moglo primijetiti.
-Što ćete popiti mlada damo?
-Molim vas navratite za desetak minuta čekam društvo pa ćemo naručiti pića, nadam se da vam neće biti teško doći malo kasnije.
- Nema beda evo vam sada malo kikirikija da imate zanimaciju dok čekate. - stavio je zdjelicu na stolić i otišao dalje.

Sjedila je tako sama još pet minuta, ustala i krenula prema šanku da uzme kavu za van jer on doći neće a to je i bolje za nju jer nije znala kako da mu kaže da je sve gotovo, da odlazi jer ne želi uništiti tuđe živote a njen život tek počinje jer ima za koga da živi i nakon raskida s osobom koja nikada uistinu nije bila njena...


Autor priče Andrea Bosak

Pisati ću

01.10.2018.

Sada tek vidim kako je lijepo spavati i biti odmoran od dobrog sna jer osjećam se smušeno i za ništa volje nemam i koliko god se trudim ne mogu spavati a to ne valja jer spavati se mora.
Pisala bih nešto njemu, pisala bih majci ali ni on ni ona moje napisano ne mogu pročitati i ako i napišem nešto za njega ili za nju tada mi većina govori da se ne vraćam u prošlost, ali vezana sam za prošlost iz jednog razloga i zato ću možda pisati noćas dok vi spavate a ja ne jer još uvijek spavati ne mogu a morala bih.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>