Sjedim i čekam da mi sestra dođe previti ranu i tako čekajuć palo mi na moju blesavu pamet da napišem pismo DOMAGOJU MARGETIĆU koji je prestao konzumirati hranu prije nešto više od mjesec dana i vidim na jednoj društvenoj mreži koliko je propao jer on misli da će uništavajući svoj život nešto pokrenuti a pritom je zaboravio da njegov život ma kakav god bio vrijedi i da se treba boriti na drugi način a ne uništavati sam sebe jer on uništava tim potezom i svoju obitelj.

Poštovani
tvoj život bez obzira kakav je ima svojih vrijednosti a u borbu sa svima zbog kojih bez hrane uništavaš sebe možeš pisanjem jer ti si po struci novinar i možeš se izražavati riječima a ne ovako kako ti radiš jer nikome osim sebi i svojoj obitelji nećeš nanijeti patnju i bol. Znam imaš sigurno dobre razloge za borbu na drugačiji način a ne štrajkom glađu. Dobro me poznaješ i znaš što proživljavam i kako živim, borim se i izborit ću se jer moj život vrijedi više od svih mojih patnji, a isto tako i tvoj. Pametan si i samo skupi hrabrosti ponovno krenuti dalje jer tvoj život ima vrijednost kao i životi sviju nas i od života ma kakav god on bio ne treba bježati nego se treba boriti na druge načine a načina za borbu imaš.
Znam da si tvrdoglav kao jarac ali razmisli dali ovaj tvoj način borbe za tvoja prava i prava ostalih tvojih kolega ima smisla, tvoj život zapamti ima smisla ma kakav god život bio i molim te prestani uništavati sebe i svoju obitelj.


s štovanjem Andrea