Voljela bih da mogu s tobom razgovarati kao nekada, da mogu uživati u boji tvoga glasa, da se mogu smijati zajedno s tobom dak na glas razmišljaš o temi za razgovor. Voljela bih da samo na tren osjetim tvoje ruke na svojima jer nedostaje mi dodir osobe koja me je voljela, da volio si me znamo to i ja i ti, ali mi ti ni ja nismo priznati ni sebi. Da s tobom sam bila sretna, naučila sam voljeti i biti voljena, ali onog trena kada sam odlučila da odeš zamrzila sam samu sebe jer znala sam da nikada nitko neće biti kao ti, da razgovori neće imati smisla, da dodiri ruku neće biti puni žara, znala sam da ćeš ostati u mojim mislima, da ću te sanjati, da ću čekati kako bih ponovno čula tvoj glas, kako bih ponovno osjetila dodir tvojih ruku na svojima jer da tebe volim, trebam i želim i jednom, da jednom ćemo ponovno biti zajedno te ćemo tada priznati jedno drugom svoju ljubav koju smo onda skrivali i od sebe jer nismo smjeli priznati sebi.