Uskoro

31.08.2018.

Još samo nekoliko dana i počastit ću sama sebe s jednom šnitom torte i kuglicom omiljenog sladoleda jer to je samo moj dan, dan kada konačno upotrijebim šminku i sama sebi kažem "sretno dalje". Bilo bi lijepo kada bi taj dan bila sa svima koje volim ali iz određenih razloga svake godine častim samu sebe, a poklon mi nema tko pokloniti jer mojih voljenih nema.

Tema

30.08.2018.

Ima li koja tema o kojoj mogu pisati da zainteresiram čitalački dio? Ne, nemam teme za obraditi pismeno jer nemam volje ni za humor, stihove pisati ne znam, u politiku se ne miješam jer od politike kakva je sada uistinu ništa ne razumijem. Da pišem o njemu ne želim, da pišem o prijateljičinom bivšem mužu gadi mi se i pomisao na koji način zarađuje novac, da pišem o sinovima ne mogu jer previše je bolno, a ako pišem o sebi postat ću egoistična jer pisala bih tada samo hvalospjeve a to nije u redu s obzirom na to da ja nisam bez grešaka. Ima li tema o kojoj da pišem? Sigurna sam da ima ali o kojoj god temi pisala ta tema će biti samo meni zanimljiva i zato ću sada samo da vam poželim ugodan topli dan pun smijeha jer to je jedino što nam svima treba a smijeh i osmijeh s naših lica negdje se izgubio.

Mišljenje

29.08.2018.

Preko bloga pokazuješ i upoznaješ prvenstveno sebe, a onda tako čitajući i komentirajući upoznaš i druge zanimljive ili manje zanimljive, dobre ili loše jer da toga svega ima na blogu. Čak vjerujte mi ima i "napuhanih" ima onih koji lažu sami sebe pa tako i druge ima onih koji pišu istinu i iskreni su prema sebi i prema drugima, ima simpatičnih i manje simpatičnih ima kvalitetnih i ne kvalitetnih svega ima na blogu tako da svatko od nas može birati što će čitati i s kim će preko komentara komunicirati.
Na blogu je isto kao i u realnom životu netko ti se dopada više netko ti se dopada manje, s nekima komuniciraš s nekima ne.
Na blogu uvijek pronađeš zanimljivo štivo bolje no u novinama ili na tv jer da recimo netko bilo tko tko ima smisla i znanja odredi blogerima temu koju će pisati tijekom tjedna ( ne mora napisati tekst isti dan čim je tema zadana) čitajući tekstove na istu temu shvatili bi da svaki bloger ima drugačije mišljenje i drugačiji stil pisanja teksta a to je draž bloga.

Znam da moram ali ne mogu

27.08.2018.

Prvo da zahvalim svima koji mi svojim dobronamjernim komentarima ukazuju da nešto moram a ja ne mogu iz određenih razloga.

Prvenstveno mrzim sebe zato što se nisam znala boriti kada je trebalo, zato što zbog bolesti ne mogu raditi ono što sam nekada radila i u tome sam uživala, bila sam ispunjena, ja sam bila ja a sada sam zarobljena i živim zahvaljujući dobroti ljudi a to, to nije normalan život i nitko baš nitko mi ne može reći da je takav život normalan i da moram zavoljeti sebe jer ja, da ja voljeti sebe ovakvu ne mogu i neću.
Mrzim sebe što nisam mogla pomoći majci, što nisam mogla pomoći bratu, što nisam razmišljala glavom kada sam krenula u vezu s osobom koja je znala dobro lagati, što sam ušla u brak iz inata, što ne mogu svojim sinovima pružiti bolji život, mrzim sebe a to mi nije zabranjeno.
Nikada nisam niti bih nekome željela zlo, nikada nisam niti bih bila na nekoga jalna ja samo tražim da vratim jedan dio sebe što se negdje zagubilo i ne mogu pronaći a znam gdje je. Mrzim sebe ovakvu kakva sam jer koliko god da se trudim dokazati bilo kome da mogu i da želim samo slušam obećanja a od tih obećanja nikada se ništa ne realizira.

Dosta mi je razmišljati o danas, o sutra jer moja budućnost nikada neće biti sjajna kao što je sjajna moja prošlost i zato se želim tamo vratiti a znam da se nikada nitko nije niti će se vratiti u prošlost pa neću ni ja osim što ću se tamo vratiti mislima. Mrzim sebe to je moje pravo jer ja odavno ništa ne mogu samostalno, a to nanosi bol. nesnosnu bol kojoj nema kraja.

Znam da nikome nije lako da svatko od nas nosi teret ali ja, ja želim samo biti što sam bila, želim svoju prošlost nazad iz meni dobro poznatih razloga.

Mrzim sebe

26.08.2018.

Kada bih mogla ponoviti neke segmente iz svoje prošlosti vratila bih se samo nešto malo više od dvadeset pet godina i ne. ne bih dozvolila sebi da me bilo tko zavede, da bilo tko sa mnom provodi i dane i noći, ne bih dozvolila da ni se dogodi što mi se dogodilo i tada se sigurno ne bih udala iz inata, jer moj inat me doveo u današnju situaciju iz koje se nikada neću izvući jer on, da on je tako htio.
Iako sam bila u braku iz inata od samog početka sam samohrana majka jer osoba za koju sam se udala više je voljela društveni no obiteljski život, ja mu takav naći života nisam zamjerila jer za mene je to bio brak iz interesa, mog interesa s obzirom na to da sam morala zajedno sa djetetom koje je raslo u meni pronaći dom jer sama pomisao da budem bez djeteta kojeg volim, koje nije krivo ništa, koje nije krivo što je njegova majka zavoljela osobu koja nije vrijedna ljubavi, koja ju je gledajući je u oči svakodnevno lagala, ali taj period se vratiti ne može, prolaze godine, prolaze dani, prolaze sati, prolaze minute, sjećanja su ostala i ostat će jer ne ne mogu se vratiti nazad i napraviti drugačije od onoga što je tada bilo.
Zamrzila sam sebe tijekom godina ali svoje sinove volim i oni su ti koji me guraju da idem svojom životnom stazom korak po korak naprijed i onda kada nesvjesno odem nekoliko koraka unatrag.

Ako..

25.08.2018.

Ako ikada odlučiš razgovarati sa mnom potraži me na mjestu gdje sam svakodnevno jer jedino tamo sam nasmijana i imam osmjeh koji pamtiš. Da godine su sustigle tebe i mene, promijenili smo se oboje ti si zaboravio ali ja pamtim, da pamtim sretne dane, sretne sate, sretne minute sve do onog trenutka kada sam odustala, kada sam pustila da odeš i sa sobom povedeš i moju sreću jer koliko je sreća pripadala meni dozvolila sam ti da mi je oduzmeš jer ja mogu živjeti bez nje.

Ako ikada odlučiš čuti što ti imam reći potraži me na mjestu gdje sam svakodnevno jer moram ti reći samo dvije riječi i kada ih izgovorim gledajući te tada će se meni moja sreća vratiti, a ja ću se smijati i onda kada ne budem na mjestu gdje sam svakodnevno.

Ja


Gledam u šalicu prve jutarnje kave i razmišljam hoću li ili neću izaći do grada jer lijena sam i umorna od ne spavanja. da ne spavam jer dok spavam, spavam na desnoj strani a desna noga me još uvijek bol jer ostalo je još pola rane za zacijeliti a to će potrajati iako imam mast na bazi trpuca koja mi pomaže u zacjeljivanju rane. Morala bih izaći, morala bih malo čuti žamor, vidjeti drage mi osobe ali još nisam odlučila kako ću provesti današnji dan.
Odlučiti ću dok popijem kavu slušajući kuću za ptice u novoj verziji lagano pjevušeći da ne probudim sina koji danas mora ići do sljedećeg petka. Sve sam mu pripremila još ću ga malo pustiti da spava, jer tamo gdje ide mora doći do pola sedam navečer.
Kava me spašava da mogu funkcionirati tijekom čitavog dana, serije na netu mi pomažu da mi brže vrijeme prođe, da slušanje glazbe me smiruje da ne poludim jer samo čekam što ne me još zadesiti s obzirom na to da tereta nikada dosta.

U mislima

24.08.2018.

Nemoj se molim te naljutiti na mene kada ćeš čitati ove retke ispisane rukopisom koji je pisan rukom koja drhti ali ja ti ovo moram napisati jer ne mogu drugačije, jer nemam snage da se sretnem s tobom iako bih htio. Nekoliko puta sam pokušao da ti se približim kada sam te vidio preko puta sebe ali nisam imao snage jer znam da sam te povrijedio a nisam trebao.
Kada si saznala za moju laž napravila si potez koji ti se u tom trenutku činio ispravnim ali tim potezom si uništila i sebe i mene ali ja sam takav kakav sam i do današnjeg dana to nikada tebi priznao nisam. Da, ja sam uništen iako misliš da sam sretan, ne nisam jer godinama mislim o tebi, godinama sanjam osmijeh i pogled anđela, čujem tvoj glas a do sada ti to nisam mogao priznati. Nisam ti nikako mogao reći da jedino s tobom znam živjeti i znam za ljubav ali jedino ovako ti mogu napisati da si mi potrebna a znam da neću dobiti odgovor jer zaslužio sam da patim da te sanjam, da čujem tvoj glas, da vidim tvoj pogled a nisam pored tebe jer nanio sam ti tugu i bol s laži svojom koju mi ti nikada oprostiti nećeš iako oboje znamo da voliš me.

samo tvoj nikada zaboravljeni.


Autor priče Andrea Bosak

glupu pamet imam

23.08.2018.

Zanimljivo je kako na jučerašnju temu nema kontra komentara a ja se glupača nadala da će se javiti svi koji štite (znam da ih ima) onih šezdeset posto muškaraca ali to je za mene koja inače kukam ozbiljno napisani tekst pa su sigurno ostali zatečeni mojim iskrenim izlaganjem njima ozbiljne tematike koja nikako ne ide uz moje kukanje.
Sigurno bi bilo bolje da kukam jer tada bih bilo sa mnom više komunikacije a ovako čini mi se da me nitko nije razumio ovako su čitajući tekst ostali zapanjeni mišlju da ozbiljna tema izlazi iz moje glupe glave, ali ja znam iznenaditi i ne kukanjem.

Ja tako razmišljam

22.08.2018.

Oko šezdesetak posto oženjenih muškaraca pored zakonite supruge ima ljubavnicu ili plaća neku noćnu damu ili neka druga plača njega za njegove seksualne usluge. Onih četrdeset posto normalnih, privrženih supruzi i djeci, te ostaloj obitelji nazivaju papučarima. Ako se mene bedastu pita ja više podnosim skupinu od četrdeset posto muškaraca ali nikada nisam imala sreće naletjeti na takvog muškarca jer sam izgleda mi magnet za onu drugu skupinu (tako mi je negdje upisano), samo sam mirna jer me već nekoliko godina ni malo ne interesira muški rod i jednostavno uživam u nekim drugim stvarima.
Moja prijateljica koja se rastala od osobe kojoj je druga žena plaćala njegove usluge sada ima isto mišljenje kao i ja i uživa u nekim drugim stvarima, zaokupljena je poslom, odgojem djeteta, razmišlja o sebi i sretna je jer oboje smo odustale od muških dodira ali nismo odustale od muških prijatelja.
Rijetko koji muškarac od ovih šezdeset posto će priznati prevaru supruge a i ljubavnice će rijetko priznati da su bile samo igračka osobi koja voli varati, a ako prizna svoj ljubavnički status tada je kriva ona a ne osoba koja je s njom varala zakonitu suprugu.

Blog

21.08.2018.

Jučer je bio šesti rođendan mog bloga i hvala blogerima na čestitkama za moje pisanje istog.
Sretna sam to neke blogere i osobno poznajem i komuniciramo kada uhvatimo vremena, žao mi je to moju dragu dizajnericu blog stranice još uvijek ne znam osobno ali povremeno se čujemo pa mi to dođe na isto iako znam da nije, žao mi je što NF više ne dolazi sa svojom drugaricom niti jinom ali doći će sigurno kada uhvate vremena, žao mi što više ne postoje druženja poput onog kojeg je jednom organizirao Ribafish na Bundeku, žao mi što nismo organizirali susret sličan onom kod Žnidaršića kod promocije knjige jer toliko žamora, smijeha može se doživjeti samo kada se družimo onako kako smo se onda družili. Žao mi je što Zagrebački dekametrom zbog posla dva puta godišnje napiše tekst jer nema vremena zbog opsega posla, žao mi što Luky i lavica već drže vrijeme nisu s nama sa svojim tekstovima ali obje imaju svoje razloge.
Drago mi je što dolaze novi blogeri što mogu čitati interesantnije tekstove od mojih, da moji tekstovi nisu interesantni da su većinom tekstovi o mojoj prošlosti ali ako ne raščistim prošlost sama sa sobom ne mogu dalje, a pisanje o prošlosti pomaže mi da preskačem greške kojih imam n a pretek ali na greškama se uči.
Znam trebala sam neke segmente svog života izostaviti ali da jesam tada napisani tekst ne bi imao smisla, napisala sam jednom istinu o sebi i bila napadnuta ali taj napad me ojačao i ostala sam ista dostojna sebi.
Blog mi je omogućio da imam prijatelje one virtualne i one stvarne jer me raduje kada pojedine susretnem i malo porazgovaramo a oni vam mogu ako žele napisati kako me doživljavaju.
Znam da će vam sada biti čudno što ću napisati ali blogeri i blog su moji iskreni prijatelji.

Danas je rođendan mog bloga

20.08.2018.

Prije šest godina sam počela pisati blog pod nazivom Samo nebo zna a nakon nekog vremena sam ga preimenovala u blog pod nazivom U zvijezdama piše a razlog tom nazivu je uistinu meni vrlo jednostavan cijeli moj pa i vaš život zapisan je negdje među zvijezdama a svatko od nas tamo negdje gore ima svoju zvijezdu.
Nisam baš omiljeni bloger i ni malo mi to nije važno jer ja pišem zato što volim pisanu riječ, zato što volim napisati u određenom trenutku ono što osjetim da trebam i mogu podijeliti s drugima.
Na mom blogu je moja istina na mom blogu sam ja onakva kako se osjećam i ne želim i neću biti drugačija, pisat ću onako kako duša moja želi da pišem bez obzira koliko čitalačke publike imala koliko komentara na ispisani i objavljeni tekst dobila pisat ću jer pisanjem pomažem sebi a i drugima (barem se nadam) jer na tuđim greškama se uči ne napraviti grešku a ja sam jednu davno napravila jer nitko mi nije rekao da ću zbog te svoje greške krenuti u krivom smjeru, nitko mi nije rekao bori se i uspjet ćeš zadržati svoju ukradenu sreću ali ja sam tu i idem dalje ma koliko god još na mom putu bilo krivudavih staza.
Sretan rođendan mom blogu i hvala svim divnim ljudima koje sam ovdje upoznala i s kojima komuniciram na ovaj ili neki drugi način.

Ne volim ići doktoru

18.08.2018.

Nisam ljubitelj bijelih kuta iako dobro znam koliko su oni vrhunski u svom poslu koji nema ni praznika ni slobodnih dana jer uvijek u bilo koje doba moraju biti na raspolaganju, kada sam nastradala oni su mi pomogli da se oporavim i prihvatim svoje novo nastalo stanje i hvala im što su uložili i svoje vrijeme i svo svoje znanje da ja danas budem ovo što jesam (sretna što sam živa).
Da mjesecima se mučim sa ranom na nozi ali postoji i prirodan način izlječenja samo što dugo traje a i bolovi će se smanjiti ipak je to ahilova peta trebala bih skakati na jednoj nozi kada idem u kupaonu ali ja to ne mogu i zato je s nogom tako kako je ali biti će bolje sigurna sam.
Teško me je natjerati da idem liječniku jer imam averziju prema bolnicama i bijeloj kuti iz meni dobro poznatih razloga.

Dosadan vikend


Evo stigao je još jedan dosadni vikend, ja ga zovem "vikendom jedne glupače" jer nikuda ne idem, ništa ne kuham, a ležati u krevetu do ponedjeljka mi se ne da iako bih trebala zbog noge jer ranu još uvijek nisam sanirala. Mogla bih otići do Bundeka ali lijena sam se voziti na užarenom suncu po nasipu jer cijelim putem nema hladovine a i sam nasip kada ga ugledam dok idem prema pješačkom mostu budi u meni neke davne slike koje su skrivene i želi da tako i ostanu.
Proći će i ovaj dosadan vikend a o idućem tjednu još ne želim misliti.

Zanimljivo

17.08.2018.

Oznake: moj fotografski uradak

počeli su radovi ispod rotora


Iskopali su radi proširenja rotora staze po kojima sam se vozila u kolicima kada mi se šetalo i sada rade pomoćnu cestu gdje će godinu i po juriti automobili kako bi došli na most a šetnica nama stanovnicima nije bitna, čak će ispod u donjem djelu rotora napraviti tunel da bi ovima s četiri kotača bilo brže doći od točke a do točke b. Sve je prokopano i nadam se da će imati funkciju bolju no sada rotor kada za godinu i po bude dovršen a hoće li nam vratiti šetnicu to ćemo vidjeti.

Svakodnevni susret

16.08.2018.

Lijepa i draga gospođice zar vam nije hladno dok kiša pada po vama? Postoji li netko tko voli ovako divnu gospođicu? Da sam barem malo mlađi bilo bi mi drago da mogu biti pored vas.
Ja vam volim dragi gospon da mi kiša pada jer tada ne razmišljam baš o ničem jednostavno se prepustim kišnim kapima koje padaju niz moje lice umjesto suza.
Koliko vas godina poznajem na vašem licu je uvijek divan osmijeh koji meni starcu daje volje da se krećem jer znam da ću ugledati vas i vašu ljepotu.
Meni je drago vidjeti vas jer znam da ste zdravi a to drugo ćemo ostaviti za razgovor kada sunce grane jer ne bih voljela da vas ne sretnem i sutra.
Prava ste pucka koja zna kaj treba pripovedati jednom starcu koji bi zbog vas volio biti mlajši.


Autor priče Andrea Bosak

Voljela bih, ali ipak neću


Mislila sam ići na more bar jedan dan ali ne neću ići jer sam tako odlučila iako bi mi godila promjena okoline na jedan dan, da istina samo si jedan dan to mogu priuštiti jer ako si priuštim na više dana tada nemam za režijske troškove a to moram platiti jer ne volim dugovanja i gomilanje troškova. Stoga ove godine neću biti u mom omiljenom Splitu na rivi uživajući gledajući more dok pijem u Bobisu omiljeni napitak (kavu s malo mlijeka).
Obećavam Splitu da ću ga posjetiti iduće godine sigurno.

Oznake: moj fotografski uradak

Priča

15.08.2018.

Dovršit ću priču s nekoliko riječi jer ne želim da bude zabune. Priča je pisana ne zato da u fragmentima pišem o svom životu jer moj život nije priča koja bi trebala biti napisana i čitana od strane čitalačke publike nego je pisana po slikama koje sam tog trena kada sam tipkala slova po tipkovnici imala pred očima. Hvala svima koji su pročitali sva tri djela a onima koji nisu ili su je potpuno krivo protumačili postavit ću je u cijelosti sada jer jedino tako nadam se mogu shvatiti priču koju sam napisala jer sam je imala potrebe napisati kao što je sada imam potrebu ponovno u cijelosti postaviti u današnjem postu.
Znam da neću imati bezbroj komentara jer moje piskaranje interesira mali krug blogera ali isto tako znam da su ti komentari iskreni jer su od strane blogera kojima se sviđa moj napisani tekst.

POČETAK JEDNE PRIČE



Vidiš li ovu rijeku ispred sebe? Ona teče i čini ti se da teče ispravno da nema nikakvih zamki ni krivudavih pokreta, e varaš se ima jer rijeka je poput života krene polako, probija se i teče prema cilju a cilj je daleko jako, jako daleko. I rijeka treba znati teći kao što život treba znati voljeti jer nitko baš nitko nikada nije niti će reći da je život lagan i lagodan. Promatraj tok rijeke koju vidiš ispred sebe i vidjet ćeš život, svoj život koji je divan samo zato što voliš sebe i podnosiš sve zamke koje su pred tobom, a te zamke ti daju snagu da ideš kroz život poput ove rijeke koju gledaš ispred sebe i čini ti se da teče bez zastajanja.

Vidiš li ove zvijezde na nebu? Da sigurno vidiš kako svaka ima svoj sjaj ali jedna zvijezda se posebnog sjaja da ta zvijezda je tvoja, ta zvijezda je tvoj život, ta zvijezda si ti a zvijezde koje okružuju tvoju su tvoji najmiliji oni koji su pored tebe, koji su s tobom u svim situacijama tvog života, te zvijezde ti pomažu da tvoja zvijezda sja najdivnijim sjajem. Ta zvijezda si ti i ona sja posebnim sjajem jer ispunjava ti tvoju dušu, tvoje srce i tvoj um a ove druge zvijezde tvoju zvijezdu vode dajući ti do znanja da i kada si sama uvijek je netko pored tebe, uvijek je netko pored sjajne zvijezde koja kada pogledaš u zvijezdano nebo sja najljepšim sjajem.

Vidiš li onu planinu ispred sebe? Da, sigurna sam da vidiš ali nikada se kao što se nisam ni ja usudila/o popeti na vrh te planine jer uvijek te nešto vrača u podnožje planine i ti samo stojiš i gledaš hoćeš li se jednom moći odvažiti popeti na vrh te planine koja te mami svojom ljepotom. Čuješ li vjetar kako divnu glazbu svira dok drveće pleše jer uz glazbu vjetra kao da plešeš ti doziva te jer tuda moraš proći dio svoga puta ali nešto te zadržava u podnožju i ti samo uživaš gledati u planinu i slušati vjetar. Okreni se oko sebe pogledaj u nebo i vidjeti češ kako sunce dozvoljava svojim zrakama da te dodiruju, kako te dotiču i daju ti tako potrebnu snagu da prijeđeš rijeku koja krivudavo teče, ugledaš svoju zvijezdu na vedome nebu, da se popneš na planinu i kažeš uspjela sam doći do cilja, uspjela sam zavoljeti život i sebe.


Autor priče Andrea Bosak

POČETAK JEDNE PRIČE III

14.08.2018.

Vidiš li onu planinu ispred sebe? Da, sigurna sam da vidiš ali nikada se kao što se nisam ni ja usudila/o popeti na vrh te planine jer uvijek te nešto vrača u podnožje planine i ti samo stojiš i gledaš hoćeš li se jednom moći odvažiti popeti na vrh te planine koja te mami svojom ljepotom. Čuješ li vjetar kako divnu glazbu svira dok drveće pleše jer uz glazbu vjetra kao da plešeš ti doziva te jer tuda moraš proći dio svoga puta ali nešto te zadržava u podnožju i ti samo uživaš gledati u planinu i slušati vjetar. Okreni se oko sebe pogledaj u nebo i vidjeti ćeš kako sunce dozvoljava svojim zrakama da te dodiruju, kako te dotiču i daju ti tako potrebnu snagu da prijeđeš rijeku koja krivudavo teče, ugledaš svoju zvijezdu na vedrom nebu, da se popneš na planinu i kažeš uspjela sam doći do cilja, uspjela sam zavoljeti život i sebe.

Autor priče Andrea Bosak

POČETAK JEDNE PRIČE II

13.08.2018.

Vidiš li ove zvijezde na nebu? Da sigurno vidiš kako svaka ima svoj sjaj ali jedna zvijezda se posebnog sjaja da ta zvijezda je tvoja, ta zvijezda je tvoj život, ta zvijezda si ti a zvijezde koje okružuju tvoju su tvoji najmiliji oni koji su pored tebe, koji su s tobom u svim situacijama tvog života, te zvijezde ti pomažu da tvoja zvijezda sja najdivnijim sjajem. Ta zvijezda si ti i ona sja posebnim sjajem jer ispunjava ti tvoju dušu, tvoje srce i tvoj um a ove druge zvijezde tvoju zvijezdu vode dajući ti do znanja da i kada si sama uvijek je netko pored tebe, uvijek je netko pored sjajne zvijezde koja kada pogledaš u zvjezdano nebo sja najljepšim sjajem.

Autor priče Andrea Bosak

POČETAK JEDNE PRIČE


Vidiš li ovu rijeku ispred sebe? Ona teče i čini ti se da teče ispravno da nema nikakvih zamki ni krivudavih pokreta, e varaš se ima jer rijeka je poput života krene polako, probija se i teče prema cilju a cilj je daleko jako, jako daleko. I rijeka treba znati teći kao što život treba znati voljeti jer nitko baš nitko nikada nije niti će reći da je život lagan i lagodan. Promatraj tok rijeke koju vidiš ispred sebe i vidjet ćeš život, svoj život koji je divan samo zato što voliš sebe i podnosiš sve zamke koje su pred tobom, a te zamke ti daju snagu da ideš kroz život poput ove rijeke koju gledaš ispred sebe i čini ti se da teče bez zastajanja.

Autor priče Andrea Bosak

Veliko ti hvala

12.08.2018.

Preslatki novi dizajn mog bloga napravila mi je moja najdraža blogerica i hvala joj što je odvojila svoje dragocjeno vrijeme da mi napravi dizajn po mojoj želji

bez naslova

11.08.2018.

Nemam snage da joj priđem, da joj pogledam u oči koje su plave poput vedrog neba, da joj priznam sve ono što sam joj napravio jer znam da mer je voljela cijelim svojim bićem, a ja sam joj lagao sve do trenutka kada me je napustila, tada sam shvatio da sam kriv što sam skrivao sebe pred njom. Da, skrivao sam svoje prave osjećaje jer nisam bio samo njen, povrijedio sam je misleći da je samo još jedna u nizu mojih avantura, ali ne ona avantura nije bila, ona je žena koja zna voljeti i pružiti ono što je potrebno a ja sam je povrijedio i ne nikada si to neću moći oprostiti, nikada joj neću moći prići, pogledati joj u oči i reći da je ona ta koju sam oduvijek tražio a izgubio je jer sam je varao. Da, varao sam ženu koja ima dušu anđela, varao sam ženu koja me voljela i sada znam da je ona jedina koja može iskreno voljeti.
Nemam snage da joj priđem i molim za oprost jer moje ponašanje oprost ne zaslužuje, često je viđam kako se igra u parku s malim djetetom i kako je sretna a da je moje to nikada saznati neću jer nemam joj snage prići.


autor priče Andrea Bosak

Zovem se Grinč

10.08.2018.

Oznake: moj fotografski uradak

Sve


Nedostaju mi putovanja, nedostaje mi razgovor, nedostaju mi ljudi, nedostaje mi smijeh, nedostaju mi prijatelji, nedostaje mi sve, baš sve mi nedostaje.
Sve me zaobilazi jer tako mora biti a to što nemam volje biti bez ičega jednostavno moram izdržati.

Blog hr je najbolji internetski dnevnik

09.08.2018.

Zna li tko zašto je nestao brojač bloga hr?
Blog hr je jedini internetski dnevnik koji ima kvalitetu blogera, jer toliko zanimljivih tekstova od humora do tuge, od dobrih vijesti do zanimljivih fotoreportaža i pjesama i zanimljivih priča što tužnih, što veselih pronalazim samo na blogu hr.
Ne spadam u kvalitetne blogere jer pišem ono što osjećam tog momenta kada tipkam slova po tipkovnici ali imam krug ljudi koje obožavam i koji pročitaju moju ispisanu glupost te ostave i svoj trag u komentaru ali za mene komentari nisu niti će biti mjerač kvalitete ispisanog teksta jer moji tekstovi nemaju kvalitetu da bi imali dvadesetak komentara ne uključujući moje odgovore komentatorima.
Naravno lijepo je pročitati komentar ispod ispisanog teksta jer tako možeš komunicirati s osobom koja je kilometrima udaljena od tebe, a možda je i u tvojoj blizini, možda ste susjedi iz istog kvarta, možda ste iz istog grada a ne znate da i osobno poznajete osobu koja piše na jednom divnom blog servisu na kojem možete čitati ili vidjeti sve ono što inače nigdje ne bi ni vidjeli ni pročitali jer nikada vas to nije zanimalo osim kada ste pročitali na blogu koji volite jer volite blogere koji tekst pišu iako ih neke osobno ne poznajete ali ste ih upoznali čitajući tekstove koje su objavili na divnom servisu.
Sada sam malo opširno pisala ali i dalje ostaje pitanje Zna li tko zašto je nestao brojač bloga hr.

Često smo razgovarali

08.08.2018.

"Serbus milostiva kak ste kaj baš me interesira ko bu od nas dvoje brže došel do pasaža ja ovak v kolicima ili vi koja hodate na čeriri noge. Ja bum išla polako za vama meni se nikam ne žuri a Vas tam gospon Bobi već čekaju gospon Tadej i ostali s kojima ste delali dugo let v kažalištu samo mi žal kaj više ni z vami i moj kum Rogulja jer da je sad bi mi moral pripovedati kak Kalimero, a Vi kak Fred Kremenko. Viš ti nje kak je zrasla u lepu pucku stvarno te nis prepoznal sve dok nisi spomenula Rogulju ti si ona malička kaj je on uvek pripovedal da buš glumica kad odrasteš i zato te je vlekel sa sobom v kazalište a tam tebi nigdar ni bilo dosadno jer si z nama bila na bini. Je tak je jemput ste me za potrebu neke predstave oblekli ko kornjaču i na rubu bine sam provela skoro celu predstavu, sreća da sam mogla šuteti jedno vreme, kolko se sećam skotrljala sam se i dol med publiku pa su svi mislili da je to dio kazališne scene i prasnuli su v smeh jer nitko od vas ni primetil da kornjače ni na njenoj poziciji."

Da svoje djetinjstvo sam provela na daskam koje život znače ali nikada nisam postala glumica zbog okolnosti koje su me snašle ali divna sjećanja su ostala jer sam zahvaljujući svom firmenom kumu Ivi Rogulji upoznala krasne osobe pa sam s njima nekoliko godina kasnije mogla pričati o njihovim i svojim lijepim danima, hvala im na tome jer mnogi danas više nisu živi ali žive u mom srcu i mojim sjećanjima.

Omiljena slastica

07.08.2018.

Oznake: moj fotografski uradak

kada bih mogla


Neka mi netko od vas napiše da nisam ćorava jer ni na jednom blogu pa ni na svom ne vidim brojač posjeta i posjetitelja čini mi se da se nešto pošemerilo jer u box-u stoji da ima samo je izgleda mi postao nevidljiv, a ja bih vjerujte mi voljela postati nevidljiva osoba jer kada bi mi bili nevidljivi barem u godinu dana jednom tada bi možda mogli nešto i napraviti da bi nam bilo bolje.
Ja bi recimo nevidljiva otišla po sina i dovela ga kući da bude zajedno sa svojim bratom, nevidljiva bih ih vodila svugdje da upoznaju druge dobre i zanimljive ljude, da mogu biti nevidljiva bila bih sigurno sretnija no sada jer ne bih bila sama i ne bih uz prvu jutarnju kavu više nikada imala monolog jer kavu ne piješ samo da se razbudiš nego je piješ u društvu i slušaš ili pričaš s osobom koja ti pravi društvo kod prve jutarnje kave.

Tako je najbolje

06.08.2018.

Teško je ubiti dosadu ako za ništa nemaš interes osim za šutjeti i poslagivati misli i slike prošlosti što dalje od sebe jer ništa baš ništa promijeniti se ne može osim pokušati ne raditi greške koje si već jednom napravila i sigurno si shvatila da si prestala voljeti sebe svoju prošlost, sadašnjost i budućnost jer koliko god se trudiš promijeniti sebe uvijek si ista. Analiziraš, a nikako ne dolaziš do rješenja te si odlučila mrziti sebe jer ta mržnja je jedina ispravna.

Zagrebačke puce i dečki iz Šestina

04.08.2018.

bez naslova


Znamo svi da smo mi društvena bića, naravno i ja spadam u tu kategoriju, obožavam društvo, obožavam svoju slobodu jer mogu raditi što želim i kada želim i koliko želim a da nikome ne polažem račune gdje sam bila i s kim sam bila. Volim društvo gdje ima raznovrsnih tema i puno smijeha jer smijeh je pola zdravlja. Uživam brbljati, uživam slušati a ako u društvu postane napeto sa povećanim tenzijama tada se jednostavno "isključim" na nekoliko minuta jer ne podnosim napetost ni povišene tonove.
Volim biti u društvu starijih osoba s obzirom na to da imaju više životnog iskustva te su mi njihove priče zanimljive jer saznam nešto što inače saznala ne bi.
Najdivnije je kada krene pjesma jer pjesma liječi sve rane i s pjesmom treba započeti i završiti dan a isto tako bismo trebali pokušati imati lagani osmijeh jer tuge oko sebe vidimo i previše.


Voljela sam

03.08.2018.

Dok sam bila zdrava zarađivala sam radeć u kafiću i vikendom čuvajući djecu čiji su roditelji htjeli nekoliko sati provesti zabavljajući se vani i ne razmišljajući da se moraju brzo vratiti kući. Uživala sam dok sam radila jer nisam bila ovisna o džeparcu svojih roditelja i uvijek san dio zarade stavljala u zajedničku kasu a na kraju mjeseca bi mi majka odvojila dio i kupila nešto što je smatrala korisnim (knjige).
Zahvaljujući knjigama zanimljivog sadržaja počela sam i ja stavljati slova na papir te sam pisala romane za jedan časopis i moram priznati imala sam izvrstan honorar (naravno pisala samih pod pseudonimom) jedino je redakcija znala moje prave podatke. Nije mi bilo teško složiti tekst jer dok radiš u kafiću ne svojom voljom čuješ razgovor društva koje sjedi tik do šanka uključiš misli i od njihovog zanimljivog razgovora napraviš priču koja se naravno svidi ili ne svidi uredniku a morala je biti napisana u obliku kartice jer znalo se koliko imaš prostora u časopisu za koji pišeš.
Voljela bih da mogu ovdje prenijeti dio svojih priča ali sadržaj nije namijenjen za ovu formu tako da će te priče ostati spremljene za neka bolja vremena.

Jučer sam pisala kako bih voljela otputovati u Manilu i pokušati uz pomoć iscjelitelja vratiti svoj hod jer kada bih ponovno prohodala radila bih posao koji sam voljela i u kojem sam uživala, možda bih bolje prošla da sam se ovako bolesna angažirala u politici pa bi danas uživala u blagodatima političke mirovine a ovako bez angažmana tu sam gdje sam i sretna sam što imam ljude koji me vole i koji mi pomažu koliko mogu i kako mogu.

kada bih barem mogla

02.08.2018.

Voljela bih ponovno otići do Manile kod ljudi koji liječe rukama bez dodira i ikakvih medicinskih pomagala ali to mogu samo sanjati jer je totalno neizvedivo. Put, smještaj i ostalo iznose preko 100 tisuća kuna.
Znam da bi mi pomogli jer mi je davne 1982 pomoglo ali išla sam tamo zahvaljujući donaciji zaposlenika mamine i tatine firme, te tome što je omogućeno mojoj majci da tamo radi tijekom našeg boravka i tako je mogla podmirivati troškove koje smo imali. Vrijeme koje sam provela tamo s majkom bilo je i još uvijek je nezaboravno. Vraćena mi je ravnoteža i ponovno sam mogla stati i osjetiti svoje noge, da se nakon našeg povratka nije dogodilo što se dogodilo ja bih danas zahvaljujući iscjeliteljima bila bez pomagala i moj život bi bio lijepiši i ugodniji jer kada si zbog svog zdravstvenog stanja vezan za bilo koje pomagalo tada te većina izbjegava jer ti si jedan teret više u njihovo blizini koji im nije potreban i rijetko tko gleda i vidi tvoje sposobnosti koje imaš te ostaješ sam, potpuno sam samo sa slikama svoje divne prošlosti i boriš se svakodnevno da dokažeš sebi i drugima da imaš svoje prednosti usprkos svojim nedostacima.
Tada sam rekla svojoj majci da želim završiti novinarstvo i uživati u pisanju i putovanjima jer volim se pismeno izražavati, ali morala sam naučiti i drugačije komunicirati jer nisam od njenog poduzeća mogla dobiti stipendiju za novinarstvo ali za pravo i ekonomiju da. Završila sam pravo i sada već godinama to imam samo na papiru jer kome bilo gdje treba osoba u kolicima koja voli i želi raditi.

zna li tko?

01.08.2018.

U koje doba pisati blog da bi bio interesantan čitalačkoj publici?
Koju tenu odabrati (znam nedostaje humora) ali treba znati biti smiješan
Treba li pisati političke teme na svoj način ili nešto treće?

Mislima vračam sreću


Pokušavam već pola sata svoje misli okrenuti u drugom smjeru i koliko god se trudim one stoje na jednoj slici i ne, ne žele ići dalje. Vjerojatno trebam razraditi svaki detalj zasebno pa tek onda vidjeti nešto drugo (a meni se neda ništa a još manje analizirati misli) ali znam kada to razradim da ću onda vidjeti nešto ljepše i zanimljivije.
Moje misli tjeraju me na razgovor sa osobom s kojom uistinu ne želim razgovarati na bilo koji način ali ta osoba komunicira sa mnom svojim mislima i ma koliko se to meni ne dopada jedino na taj način s njim mogu komunicirati. Da znam da je to blesavo ali takva komunikacija postoji i vrlo je učinkovita pogotovo ako na taj način vračate davno izgubljeni dio sebe.
Te slike koje su se pojavile sada nestati će jer ja ću napraviti analizu i krenuti dalje uživati u danu jer te su slike tu da bi me vratile u prošlost baš tamo gdje je ostala moja sreća.