Vidiš li onu planinu ispred sebe? Da, sigurna sam da vidiš ali nikada se kao što se nisam ni ja usudila/o popeti na vrh te planine jer uvijek te nešto vrača u podnožje planine i ti samo stojiš i gledaš hoćeš li se jednom moći odvažiti popeti na vrh te planine koja te mami svojom ljepotom. Čuješ li vjetar kako divnu glazbu svira dok drveće pleše jer uz glazbu vjetra kao da plešeš ti doziva te jer tuda moraš proći dio svoga puta ali nešto te zadržava u podnožju i ti samo uživaš gledati u planinu i slušati vjetar. Okreni se oko sebe pogledaj u nebo i vidjeti ćeš kako sunce dozvoljava svojim zrakama da te dodiruju, kako te dotiču i daju ti tako potrebnu snagu da prijeđeš rijeku koja krivudavo teče, ugledaš svoju zvijezdu na vedrom nebu, da se popneš na planinu i kažeš uspjela sam doći do cilja, uspjela sam zavoljeti život i sebe.
Autor priče Andrea Bosak
Post je objavljen 14.08.2018. u 21:12 sati.