Kada bih mogla ponoviti neke segmente iz svoje prošlosti vratila bih se samo nešto malo više od dvadeset pet godina i ne. ne bih dozvolila sebi da me bilo tko zavede, da bilo tko sa mnom provodi i dane i noći, ne bih dozvolila da ni se dogodi što mi se dogodilo i tada se sigurno ne bih udala iz inata, jer moj inat me doveo u današnju situaciju iz koje se nikada neću izvući jer on, da on je tako htio.
Iako sam bila u braku iz inata od samog početka sam samohrana majka jer osoba za koju sam se udala više je voljela društveni no obiteljski život, ja mu takav naći života nisam zamjerila jer za mene je to bio brak iz interesa, mog interesa s obzirom na to da sam morala zajedno sa djetetom koje je raslo u meni pronaći dom jer sama pomisao da budem bez djeteta kojeg volim, koje nije krivo ništa, koje nije krivo što je njegova majka zavoljela osobu koja nije vrijedna ljubavi, koja ju je gledajući je u oči svakodnevno lagala, ali taj period se vratiti ne može, prolaze godine, prolaze dani, prolaze sati, prolaze minute, sjećanja su ostala i ostat će jer ne ne mogu se vratiti nazad i napraviti drugačije od onoga što je tada bilo.
Zamrzila sam sebe tijekom godina ali svoje sinove volim i oni su ti koji me guraju da idem svojom životnom stazom korak po korak naprijed i onda kada nesvjesno odem nekoliko koraka unatrag.