Danas mi se piše pa se nadam da mi nećete zamjeriti što ću ovaj tekst koji slijedi povezati s tekstom koji sam napisala jutros.

Kada na uvredu odgovoriš uvredom ti si negativna osoba za njega i zbog njega a on traži zaštitu misleći da je imao pravo tebe uvrijediti
mene su pojedinci vrijeđali zbog moje istine i normalno sam se branila od njihovih napisanih riječi ali nikoga nikada nisam niti ću psovati jer psovkama nije mjesto ni u javnom tekstu niti u javnim komentarima, postoji i kultura govora i kultura pisanja a kada si kulturan na uvredljivi komentar to je bolni udarac za osobu koja uvredljivo komentira ili drugačije komunicira. Braniti se moramo svi od onih koji nas vrijeđaju ali pokažimo takvima svoju kulturu komunikacije. Svi mi manje više mislimo da smo samo mi u pravu da smo posebniji od drugih i nitko od nas ili neki sami sebi pogledaju izraz lica u ogledalo i kažu "stvarno sam sebična osoba, svojeglava i nikada neću nikome dati za pravo pa bilo to i virtualno a o stvarnom životu da i ne govorim".
Vrijeđanjem drugih osoba s argumentima ili bez njih istina budi rečeno pokazujemo drugima svoj pravi karakter jer mi smo tolerantni samo prema sebi a druge ćemo vrijeđati jer dao nam je povoda za isto, a ako ta ista osoba bude nama uzvratila nazvat ćemo ga luđakom i mi smo time pobijedili jer "luđak" se više neće usuditi kontrirati jer moja inteligencija je jača od "luđakove".

Takva komunikacija samo pokazuje koliko smo frustrirane osobe, pokazuje da nam nešto nedostaje, pokazuje nam da se naša inteligencija srozala ispod nedopuštene razine i zato vrijeđanje drugih zbog njegove različitosti od naše nije u redu i nema smisla jer ostati ćemo sami a sami sa sobom nismo sposobni komunicirati.