Anderlog
| < | svibanj, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ostali linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor
Gmail
Writely
My Yahoo
Flickr
IMDB
elektronička pošta:
anderlon[at]gmail[dot]com
Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor
Gmail
Writely
My Yahoo
Flickr
IMDB
elektronička pošta:
anderlon[at]gmail[dot]com
31.05.2004., ponedjeljak
Apokalipsa danas, raj sutra
Vidjeh ja Whateverov post koji je jučer lijepo bio na Sljemenu, na friškom zraku i grahu. E, a mene već duže vrijeme pali jedno drugo zagrebačko brdo na kojem stalno vidim neke bagere i čujem razne priče. Radi se o romantičnoj atrakciji koju turisti zaobilaze - jakuševačkom brdu smeća! Bijasmo mi jučer tamo. Ak imaš seoski turizam, zašto ne bi prodavao i apokaliptični. Saniraju oni to brdo smeća koje je impozantno i je zapravo nevjerojatno koliko je to blizu neboderima u Novom Zagrebu. Sanira se to sad, pokriva zemljom i jednog lijepog dana, navodno 2010. tamo će biti park i šumica. Biti će to mini Sljeme za stanovnike novog Zagreba. Obišli smo mi cijelo brdo unaokolo, vozeći se, imaš se voziti, tražeći rupu da se možda popnemo gore, al nismo našli. U podnožju brda smeća su oranice s povrćem. Sve je to the circle of life. Maznuli smo par lukeca za večeru. Da ga ispitamo u znanstvene svrhe. Izgleda da je OK. Zasad. |
Ne pišeš - umreš
Gledam svoju statistiku bloga i vidim record low: 41 posjeta u subotu. Nisam postao nekoliko dana i evo. Dakle i to smo provjerili, ne pišeš blog - umireš. Na više načina. A kako stoji Blog u cijelom svemiru možete u grubo vidjeti na Alexa.com. Trenutačno se vodimo kao 260,990. site u svijetu, ali to je zbog zadrške koju Alexa uvijek ima, inače smo znatno iznad 100.000. Recimo, prilično smo bolji od vidi.hr što se može vidjeti ako u rupu za usporedbu (Compare: blog.hr vs.) upišeš "vidi.hr". Inače, da iskoristim tromost Alexe kako bi se pravio važan :) - na listi Where do people go on blog.hr? sam na prvom mjestu (2%), slijede odmah leb (2%), drito (1% kao i svi ostali), dalibor, debela, hal, blue, usagi... P.S. U međuvremenu je došlo do zaslužene promjene u ovoj zadnjoj statistici, leb je prvi (3% svih blogera ide na njega), drito, pa tek onda ja. |
30.05.2004., nedjelja
Free day za čitanje blogova
Otvorio sam si tako gomilu blogova jedno 50-tak valjda, lego se u krevet, stavio laptop na trbuh. Vani je ionako neko pospano vrijeme. I čitam ja to, redom od Cool blogs, pa Almost cool i mogu reć - jako dobro. Naravno, ne treba čitat baš sve, već dobre autore, a sad ih ima 30-tak, možda i 50-tak prepoznatljivih. Već sad. Nakon samo tri tjedna. Kupovao sam ja onu lektiru utorkom uz Jutarnji, al nijednu od tih knjiga još nisam (ponovo) pročitao. A blogove čitam ne samo zato što sam službenik Bloga, već jel mi se hoće. Direktniji su, inspirativniji. Fiction, pa još malo duži, mi je manje privlačan od (polu)dokumentarne proze blogera. Nije važno umijeće, stil, znanje. Ovo je ko sedamdesetsedma i Sex Pistolsi. Čista sirovina, ogoljeni rokenrol, jedino što je važno je energija i želja. Blog ti je ko punk, najdemokratskija forma dostupna svima. Sekretarice, domaćice, osmoškolke, sistemaši, novinari, književnici... svi su ravnopravni. Ono što se računa je grč u želucu, "potreba za pjesmom". Blog je esencija Interneta kao što je punk s tri akorda esencija rokenrola. Dum naslov, dum post, dum slika. Gotovo. Blog nije roman, al ti svejedno možeš biti artist i iznijet svoj point i poruku. Blog je dvominutna pjesma isisana iz pete. I takvih ovdje ima. O, da. Ou je!A kad smo već kod rokenrola jučer smo slučajno naletjeli na Utrina Live i Ivanu Banfić koja je izvela svoju najbolju (jedinu dobru) stvar, onu "Da mu nisam dala ne bih sada znala da si bolji ti..." Nemoj ti sad - ha, ha. To je zanemareni klasik hrvatske trash glazbe. I pazi taj excuse stoljeća. |
26.05.2004., srijeda
A real web log
Ne znam, ali čini mi se da je ideja Web loga nešto drugo od ovog što većina, uključujući i mene, radi. Piše vlastite dnevnike. Pred dvije godine dok sam vodio svoj Web log bio sam uvjeren da je blog dnevnik surfanja. Surfao bi ludo zanimljivim mjestima i bilježio linkove. Za mene nema korisnije stvari na Webu od toga. To je za mene pravi blog, gomila komentiranih linkova. Ono, linkove koji će ti promijeniti život. Ili recimo omogućiti da zaradiš novac. Jedne noći u ono renesansno doba Interneta 1999-2000-te godine, sam tako zasurfao i otkrio affiliate programe koji su ti davali novac za svaki klik na banner. Ne samo za klikove na bannere već i na normalne korisne stvari poput tražilica. Neko smo vrijeme na Monitoru imali Alta Vista tražilicu koja je plaćala za svaki klik, tj. za svaki traženi pojam, dva, a nešto kasnije čak i četiri centa. Zarađivali smo mi tako zahvaljujući klikovima publike, koju smo hvala bogu uvijek imali, 30-40 dolara dnevno, ni krivi ni dužni, nudeći tuđi sadržaj. Čak je i veliki Google u jednom trenutku davao 1 cent po kliku. Čekovi su uredno stizali. A sve zahvaljujući tome što sam tu noć, umjesto da odem spavati, ostao malo surfati. To je bilo ono doba kad su klinci od 16 godina kupovali zgodne adrese i postajali papirnati milijunaši. mp3.com je vrijedio suludo mnogo. AOL je kupio Time-Warnera, a bio tek prenapuhani balon. Trajali su ti affiliate programi nekih godinu i pol dana. Takva vremena se neće ponoviti, ali siguran sam da na Webu i sad ima zanimljivih, ne toliko profanih stvari. ;) Pretpostavimo da sam tabula rasa, što nije daleko do istine, i da nemam pojma što je to "blog". Pa idem ja malo istraživati taj Web po tom pitanju. Naravno polazna točka je Google. 23:42 je. A blog is basically a journal that is available on the web. The activity of updating a blog is "blogging" and someone who keeps a blog is a "blogger." Blogs are typically updated daily using software that allows people with little or no technical background to update and maintain the blog. OK, možda sam u krivu, linkovi u blogu nisu nužnost, bar se ne spominjnju u temeljnoj definiciji, ali svejedno, najbolji blogovi ih koriste u velikim količinama.Postings on a blog are almost always arranged in chronological order with the most recent additions featured most prominantly. Sve češće primjećujem Ads by Google na gomili siteova i mislim da bi to mogao biti način kako pokušati financirati Blog, ekipu koja ga održava, servere i ljude koji pišu. Vidi jedan filmski blog - The Movie Blog. an elite consortium of individuals who enjoy wasting their time writing their thoughts and opinions on movies and movie news while you, the visitor, get to enjoy the fine pleasure of wasting your time reading it. Tehnički ništa bolji od onog što se može napraviti kod nas. Al nikako mi nije jasno da je ovo official Google blog. Isto tako sam se uvijek čudio Bloggeru kako drži prastare vijesti, mjesecima stare (prije nego ih Google uzeo, sad vijesti više ni nemaju). Moraš svoju zajednicu informirati što se krije unutra. Manjak entuzijazma? Blogwise - Blog Directory and Weblog Research - a new site bringing you a collection of categorised blogs from around the world. Whatever your taste, interest and culture - there's bound to be a blog out there written by a person just like you. If not, then why not start one yourself! A za kraj posta evo i njega - Official George W Bush blog - iritantan grabeći svaku priliku da slavi svoje "uspjehe" vezane uz Irak (Seven Iraqi men whose hands were ordered cut off by Saddam Hussein met with President Bush at the White House on Tuesday, along with a Houston doctor who helped fit them with prosthetics.), a istovremeno neobično temeljito i maliciozno traži svaku mogućnost da popljuje Kerryja. |
25.05.2004., utorak
Dan mladosti na Blogu
Otvaram ja tako, kao i svaki dan, bože mi pomozi, gomilu blogova i uočavam trend - blogeri se sjetili Dana mladosti, rođendana druga Tita. 24 godine nakon što je umro. Nakon 4-5 linkova koje sam ignorirao, počeo sam ih bilježiti. Eh, da, sjećam se i ja dobro tog doba. Štafete, sleta na Stadionu JNA, starci su dobili stan, sagradili vikendicu na kredite... Sve ko u onoj izvrsnoj seriji Grlom u jagode. Nije bilo Interneta, ni MTV-ja, al se više bilo na friškom zraku, na ulici... A bogami tad smo bili i debelo ispred svih ovih zemalja koje su nedavno ušle u EU... Nego, evo linkova:Herostrat(ište) kristal SadisticoShy Barbie Lobotomy Sve5ibezkomentara Plodovi zemlje |
Life is good
Isuse Quintano, skroz sam iznenađen ovim komentarima dragih ljudi. Zar je moj "blues" izgledao toliko strašno? Da je stvarno strašno, vjerojatno ne bih ni pisao o tome ;). Obično čišćenje duše je u pitanju, izbaciš zvijeri van i onda si miran. To je čudo jedno kak to uvijek funkcionira. Neki pišu pjesme, a neki pišu postove... Ponekad pomaže lupit nogom u vrata da ti noga prođe kroz njih... Eto, sretni obiteljski ljudi poput Blue Oyster Cult, napisali su klasik za takva raspoloženja u kojem se, pretpostavljam, stvatko može naći - Veteran of the Psychyc Wars. Obratite pažnju da vas ja ne gnjavim stihovima u postu (grrr!), već lijepo linkam na njih. |
24.05.2004., ponedjeljak
Midnight blues
Mrzovoljan sam i prazan. Čak me ni hrpa novaca ne bi previše razveselila. Valjda sam previše blogova danas otvorio. Ma ne, nije to. Manjak ljubavi ti organizam odmah osjeti. Misliš da neće biti ništa, jer toliko puta si poželio mir i samoću, samostan, pa čak i zatvor, al gle, jedno je dok o tome razmišljaš, a drugo je kad se to dešava. Odjednom je sve duplo teže, lake stvari su teške, normalne - podvizi. I uvijek isto blesavo čuđenje, kako je to moguće. A jednostavno je tako, ljubav je ko zrak, moraš ju osjećati da bi živio, da bi normalno hodao, da se po cesti ne bi popikavao. To znamo oboje. I dok mene ne smeta ponekad osjetiti blagodati rezignacije, ona se u tim situacijama previše troši. Ja se ne borim protiv bluesa na silu, prepustim mu se, plemenit je osjećaj, na koncu. Daje ti malo drugačiji pogled na svijet. Bolje čuješ neke pjesme i vidiš neke filmove. Ja bih sad malo šutio dok me ne prođe. Ali ona ne bi. Kao da ne zna. Kao da ne zna da je ljubav tu, gdje je uvijek bila. Ou, Jesus Quintana, nisam ni sanjao da ću takve stvari pisat po Internetu. |
23.05.2004., nedjelja
Pozdrav flasherima
Hrvatski flasheri su jučer otvorili svoj blog Cro-Skup Flashmob mada već imaju svoju sasvim OK stranicu (na žalost ne i na poželjnoj domeni tipa flashmob.hr). Vidim da je među ostalim medijima koji su pisali o njima citiran Blog, tj. post Jesusa Quintane koji definitivno ima najbolji naslov od svih citiranih - "Jebo ih patak blesave" ili FLASH MOB. Imam neki osjećaj da su blogeri zahvalna publika za takve akcije. Flashmob je dobrim dijelom internetski fenomen, a sve što ima veze s Internetom nije nam strano. Evo, Dario se oduševio kad je čuo - "Šta, gdje, kada?! Joj super!" Pa evo, i mi smo u jednom trenutku rekli nešto naoko besmisleno – ajde pišite blogove - i mnogi su se odazvali. Uglavnom, dragi flasheri, naši resursi vam stoje na raspolaganju. Referenca: na zadnjem "flashmobu" u Tvornici okupili smo oko 700 Forum flashera. Mi baš volimo u besmislu nalaziti smisao. (Odlučio sam svaki dan staviti sliku koju baš taj dan uslikam. Ako može ilustrirat temu - super, a ako ne može, e onda će to biti tek slučajna ilustracija tog dana. Reality show.) |
Kul blogovi odsad na novoj adresi
|
Preslagivanje bloga. Ako zabriješ previše na jednu temu, otvoriš novi blog i rasteretiš postojeći. Kandididati za kul blogove su izbačeni odavde i sada se nalaze na novoj Kul blogz adresi. Da, vodim (najmanje) dva bloga istovremeno. ;) |
22.05.2004., subota
Čitam i čujem ja "znake božje". Evo pregledao sam cijeli jedan dan blogova, od 16h četvrtak pa do 18h petak, a to vam je nekih 300-400 blogova valjda (treba to otvoriti), u potrazi za blogovima koji imaju naznaku kvalitete i nešto više od toga, ali... nisam spremio na vrijeme, već samo kliknuo Objavi post, zaboravivši da sam ulazio u admin sučelje, nakon čega si zapravo odlogiran i tako mi je sve nestalo. A i monalisa overdrive propitkuje smisao toga. Vjerujem da ima smisla, ali neću siliti danas. Dva znaka su mi dovoljna. Tako da nemam novih kandidata. U svakom slučaju, bit će ih manje i bit će kvalitetni, garant. Umjesto linkova, back to reality show. Svojedobno sam redovito slikao klopu. Klopa na stolu je jako fotogenični motiv. A osim toga, to je materija, pored citata iz filmova, glazbe i knjiga, od kojih si zapravo građen. Svojedobno mi se svidio jedan site (ne znam više adresu) na kojem su ljudi objavljivali fotke klope u avionu. Skroz cool. Sjećate se onog lika iz filma Dim koji svako jutro, u isto vrijeme, snima isto raskršće u Brooklynu (Harvey Keitel). Čak ni na dopust zbog toga ne ide. To slikanje daje smisao njegovu životu. Neki čvrst oslonac. |
20.05.2004., četvrtak
Lantana, kakav dobar film!
Žao mi je da vam nisam stigao prije skrenuti pažnju na ovaj film, vidim da ga daju Novoj. Dakle, jedan strašan film, pametan, dobar, sa twistom, za nać sebe i druge u nekom od likova ili više njih. Uostalom, sasvim dobra krimi priča. To je definitivni film o povjerenju, a povjerenje je, rekao bih, važnija stvar od vjere. Temeljitija razmišljanja o tome filmu možete naći na Forumu. Ja potpisujem cijeli Danteov post. ;) |
19.05.2004., srijeda
Panika - Blog ubija Forum! Not!
|
Ali ga i spašava. Jer kako drugačije objasniti iznenadni poziv da Forum gostuje u "Dobro jutro, Hrvatska" nego zahvaljujući Blogu koji je u toj emisiji bio pred nekoliko dana. Godinama nitko nije registrirao Forum, ali pazi sad, Blog pokreće interes za te sadržaje općenito. I prenosim poruku blogerima koji su ovdje došli s Foruma, nemojte zaboraviti sve ljepote i čari Foruma, kad ovdje završite svoje postove i čitanje, jer falite ljudima tamo. Ajmo sad malo interakcije Blog - Forum. Ovdje se nalazi tema s Foruma Kako je Blog utjecao na vaš boravak na Forumu? sa anketom gdje ste više, tu il tamo. Ono što ja propovijedam je da su Blog i Forum komplementarni i da modernom web autoru i biću trebaju i jedan i drugi. Neke stvari nemaju smisla na Forumu, a imaju na Blogu. I obrnuto. Dakle, osjetite temu i izaberite forumu. Ili ih kombinirajte. |
18.05.2004., utorak
Stanje na cestama
Gledam novost na HAK-ovom siteu, snimaju kao stanje na cestama. Čak i današnji Jutarnji ima opširni članak o tome. A tamo zapravo stare slike, od jednog dana do jednog mjeseca. Ide službenik HAK-a na posao i škljocne, pa poslije uploada na Web. Pa kad ide s posla opet škljocne, al možda nema Internet doma, pa nema ni slike. Ažurno praćenje stanja na cestama!? Halo, doktori, to vam se radi Web kamerama, znate. VIP ima sličnu uslugu za par točaka, a svaku MMS fotku naplaćuje 3,65 kuna. Evo, ja for free dajem friško stanje u Šubićevoj 18.5.2004. u 9:14. HAK nikad neće biti tako ažuran, a ni VIP to ne pokriva. Ajde, blogeri snimite i vi stanje na cesti ispred vašeg prozora. Jedna demonstracije sile, da se ovi ne napuhavaju bez veze. Da ne spominjemo da mi imamo moć snimanja iz vožnje. Evo ga, hitar na okidaču mobitela, Trapula je snimio sudar u Zvonimirovoj. Citat dana: (Arthur C.) Clarke's Third Law: "Any sufficiently advanced technology is indistinguishable from magic." |
17.05.2004., ponedjeljak
Teorija ili skica savršenog bloga
|
Prije svega, poštovani, ovog trenutka moram reći da vas isključujem iz vidokruga, jer, primjetio sam, smetate mi. Ne, nije ništa osobno, već mi smeta dok vodim svoje bilješke, imam osjećaj ko da mi netko virka iza leđa. Vidim da se ponekad premišljam dok pišem, a to nije dobro. To je kao kad nekom na televiziji okrenu monitor pa se taj stalno gleda u njega i namješta i tek onda izgleda ko kreten. Ako se ikad obratim nekom u drugom licu, onda je to meni samom. Ja u blogu uvijek razgovaram sam sa sobom. Najprije vizualni dio. Ugodan i uredan dizajn. Suvisli naslov (naslov spada u vizualni dio). Dobra slika, paziti da ne bude puno detalja u njoj, voditi računa o 200x150 rezoluciji. Ne možeš imat grupni portret u 200x150, ali možeš portret. Ako je slika velika i ima puno detalja, onda izreži samo najzanimljiviji dio, a cijelu sliku ponuditi na klik. Tekst ne predugačak. Jedan screen taman za jedan post. Isto tako tekst nikad ne smije biti ni prekratak, da ne stigne okružiti sliku. Ako mora bit kratak makni sliku. Ako je duži tekst obavezno koristi bold za potcrtavanje bitnih dijelova kako bi se ljudi lakše snalazili i kao tekst ne bi izgledao zastrašujuće. (Ko što bold zna koristiti John Dvorak u onoj svojoj kolumni, jako puno bolda, ali daje vizualnu dinamiku tekstu, olakšava čitanje.) Tekst. Ma to mora bit čitljivo i pitko. Ne davi. Budi barem inteligentan, ako već ne možeš bit duhovit i nadahnut. Prije pisanja bi trebao osjetiti neodoljivu potrebu za pisanjem. Da moraš ustati iz kreveta i zapisati to. Pisat treba ko u transu, zato jer moraš. Veliki tekst, veliko zlo. Osim ak nisi Veliki pisac. A nisi. (Al zato imaš drugih jakih strana.) Linkovi. Linkovi su najdrocjenija stvar na Webu. Nek te vole zato što im daješ linkove koji će im promijeniti život. Osim toga, linkovi su i važan vizualni element koji naglašava tekst. Al ne natrpavati tekst linkovima. Redovitost. Naviknuti publiku na redovitu dozu i nikad ju ne iznevjeriti. Čak ni nedjeljom. Raditi ovisnike. Ne dati previše. Već radije manje, da ostane želja za još. A budući da je blog prilika za priču u nastavcima, onda ostaviti neki upitnik za kraj. Neku neizvjesnost. Dramatiku. Hm, ja ne ispunjavam gotovo niti jedan uvijet za savršeni blog. Još. P.S. Ako vam je ovo bilo dosadno otiđite na današnji Lebov blog, koji, gle koincidencije, obrađuje istu temu. Ali, Lebowski ne zna za trik s linkovima. OK, njemu ni ne trebaju. Linkovi trebaju nama, koji vlastite nedostatke nadoknađujemo linkanjem na dobre blogove. I pazi čuda, sad sam ja bolji i od Lebowskog i DayWalkera, jer ih imam obojicu u svom blogu. A oni su ipak samo solo Leb i solo DayWalker. Još da dodam današnju Placebo, uništavam ih totalno. Plaaaaaaa-cebo!... Debelaaaa-krava! |
15.05.2004., subota
Sad čitam pomalo i u miru cool blog kandidate
|
...i vidim da su čak bolji nego što su mi se činili dok sam ih u brzini pregledavao. Ili nešto nije u redu s mojim kriterijima. Bit će da je u pitanju doživljaj Bloga. Naime, kad nalijećeš na mješavinu dobrih i bezveznih blogova (a ima i takvih, naravno) onda je ukupni dojam tako-tako, ali kad otvaraš samo OK i odlične blogove, e, onda je taj subjektivni dojam odličan. Selekcija je vrlo bitna stvar ovdje. Hvala bogu i sa selekcijom ostaje još jako puno blogova. Jer, ideja je da se svi međusobno dižu, da se ugledaju u najbolje, da se "natječu" biti bolji. Da, daju najbolje od sebe. Evo, dolje je popisano 127 zanimljivih blogova (sasvim je moguće da sam previdio neke ili precijenio neke), plus još 30-tak postojećih "cool" blogova, i to je zapravo impresivna cifra za prvih 6 dana koliko Blog.hr postoji. Još uvijek se bojim zamišljati Blog.hr u budućnosti od nekih 3 mjeseca ili čak godine dana, mada sam u ovom Internet biznisu već punih sedam godina i znam mehanizme razvoja i rasta. Jer sve što mi se priviđa izgleda mi prestrašno dobro. Što se mojih priželjivanja tiče, sjajno bi bilo kad bi imali 100 dobrih i ustrajnih blogera... Vidite li vi svoj blog kroz 3 mjeseca ili godinu dana? Ma, zapravo, ne treba se opterećivati brojevima, bitno je da imaš OK formu u koju možeš smjestiti svoj višak kreativne energije. To je smisao bloga. |
14.05.2004., petak
Transkripti, 2. dio
|
Ne znam da li pratite tu sapunicu s transkriptima, čiji drugi dio se danas pojavio u Jutarnjem, ali to je meni priča godine. Koji obrat. U trenutku kad su Granić i Bago doznali da ih se prisluškuje ploča se naglo mijenja - ma ne, nisam ja, kaj bi ja, nisam ja vas tražio. Ma kakvi, ma jok. Idite, molim vas. Ovakvi nepatvoreni uvidi u tuđu konverzaciju daju ti čudesan uvid u stvari. Prije svega to je toliko privatno da se ne bi smjelo javno objavljivati. Ni u kom slučaju. Nakon ovoga, naivac Granić je moralni mrtvac, nikad se neće moći oprati od toga. Bago je to profi odigrao, nema ga nigdje. Čist ko suza. A svima je jasno koja je tu igra bila. Ali ako hoćeš pravnu državu, nije dovoljno znati ko je lopov, trebaš imati i valjane dokaze. Ne pali tu logika, zaključivanje, nego daj ti gospodine čiste dokaze, ovo su sve ostalo insinuacije. Pravna država. To ti je ko demokracija. Najmanje nepravedni oblik uređenja, ali daaaleko od savršenog. Pazi što prijatelj i šogor Bago kaže Dolongi za Granića (za USKOK-ovu snimku i istražnog suca): "Ja sam danas popizdio jer je on meni rekao da nešto s tobom kontaktira, ovo, ono, ja sam popizdio, što ima kontaktirati o poslu koji ja vodim, niti što se ima petljati... lijepo sam mu rekao da to nema nikako drugi naziv nego mito i korupcija, neću da čujem za to, ni da čujem." Dakle, Bago optužuje Granića. On postaje svjedok optužbe. OK, Bago je formalno čist, ali onda Granić nije. A i Granić je oslobođen. Granić se, doduše, može braniti na neuračunljivost i nesuvislost. On praktički nema jednu suvislu rečenicu u cijelom transkripu. Ovo je priča za beskrajnu raspravu o ljudskoj naravi, gluposti. Neverojatan materijal. Obavezno pročitati oba dijela. S druge strane daje uvid u funkcioniranje tajne državne službe kojoj kuverta s nalogom za prisluškivanje luta otvorena. Vele, dostavljačica nije znala kome ide, pa je otvorila kovertu da vidi kome ju upućena. Makar na njoj piše "vrlo tajno". Cirkus. Totalna ludnica. Madness! Madness! (kraj filma Most na rijeci Kwai) |
"Prisluškivanje" (The Conversation)
Evo pročitao sam prvi dio transkipata razgovora Mate Granića i Velimira Dolonge u jučerašnjem Jutarnjem. Jako zanimljivo štivo. Za one koji nisu upućeni radi se o sljedećem: Dolonga je vlasnik dionica Končara u vrijednosti 7,2 milijuna kuna u dionicama i još 1,3 milijuna kuna u pripadajućim dividendama i on je to htio unovčiti, prodati dionice. Ali papirnate novce u toj količini nije tako lako pretvoriti u keš, ali ako je kupac bude Končar onda je tu prilika da netko nešto ušićari. Kupnju dionica može odobriti nadzorni odbor Končara, a Darinko Bago, predsjednik uprave Končara i šogor Mate Granića, može predložiti kupnju dionica. Budući da je logično da se Bago ne smije sastajati s osobom čije dionice planira kupiti za firmu, jer bi umješanost bila preočita, on šalje svog kurirčeka, Matu Granića, čovjeka od ugleda i povjerenja, da posreduje. Granić veli Dolongi da njegov šogor traži za tu uslugu, dakle, za to što će mu Končar otkupiti dionice, polovicu dividende koje pripadaju Dolongi. Dakle za ukupnu isplatu od 8,5 milijuna kuna, Dolonga bi se trebao odreći 650.000 kuna. Dolonga je uspio čak sniziti cijenu na 450.000 kuna i takav deal su u transkriptima i Granić i Dolonga prihvatili. Rekao bih da nekih 5 posto i nije neki prestrašni iznos za takvu uslugu a ima i "fer rezona", jer Bago je ipak predsjednik uprave i zaslužan je za dividende uspješenim vođenjem tvrtke :). No, po zakonu takvo što se zove mito i korupcija, zloupotreba položaja i kažnjiva je. Stoga je Dolonga odlučio da ne da lovu i ozvučio se i sve snimio za Uskok i Jutarnji.A sad da malo analiziramo detalje konverzacije Granić - Dolonga. Bago je izuzetno oprezan i ne želi nikako direktno doći u vezu sa osobom prodaju čijih dionica će predložiti Nadzornom Končara. Njega uopće nema u transkriptu. I on može uvijek reći, ja nemam veze s tim. A kako se doima Granić? On je zanimljiva tragična figura ovdje. Zašto se jedan čovjek koji se uvijek doimao pošten, upustio u nešto takvo, nešto očito i bez svake sumnje nečasno i protuzakonito. Meni je jedini rezon da je bio očajan i da mu treba novac. Više nije ministar ni zastupnik i tko zna ima li kakve prihode. Njegov prijatelj i šogor Bago želi mu pomoći, u poziciji je da radi stvari koje nekome mogu prilično vrijediti, pa je valjda mislio nek se šogor malo pomogne, ali ja ne želim imati ništa direktno s tim. Jer on će dionice kupiti ovako i onako za Končar. A to rekli smo vrijedi nešto. Pa evo ti šogore, iskoristi priliku, ako ti se da, ali mene tu nema. Granić se doima vrlo nespremnim, naivnim, najprije bi da mu se lova isplati preko firme, mada će dioničar Dolonga naravno dobiti novac kao privatna osoba. Pa onda na prijedlog Dolonge pristaje na ono što je jednostavnije i normalnije - da ga Dolonga ipak isplati na ruke. Osim toga, veli Granić u transkriptima, da će mu firma biti registrirana tek za koji dan. Dakle, novopečeni je biznismen. A to nije neka posebno zavidna pozicija. Nije mi jasno, zašto USKOK koji je očito imao kontrolu nad situacijom, nije pustio da se sve doista i dogodi, da novac bude isporučen i da onda uhapse primatelja mita in flagranti, ionako se prvi dio isplate mita trebao desiti prije bilo kakvih akcija u vezi prodaje dionica. Jer su ovako ispali papci. Istražni sudac ih je otkantao kao "nedovoljni dokazi za otvaranje istrage". Mada je prema transkriptima savršeno očito da je postojala namjera, do ralizacije nije došlo. Dakle, veli istražni - nisu krivi. Na što veli Granićev odvjetnik Šeparović "da je ovo dokaz da je Hrvatska pravna država". I nisu krivi, nisu ništa loše napravili, malo se zezali na Mirogoju. Zajebavali USKOK. Ali, pitam se ja, što bi istražni sudac napravio u situaciji kad bi netko na sličan način planirao recimo ubojstvo. Ja nisam pravnik i ne znam je li kažnjivo imati, planirati opasne namjere. Ali me jako zanima. Ne treba li zakon sudjelovati i u spriječavanju kriminalnih djela? Molim pravni savjet. I još jedna stvar mi je upala u oči. Naime, USKOK je morao biti prilično uvjeren da ima dovoljno dokaznog materijala, jer ne mogu opet biti toliki papci. Hapsit poznate i ugledne ljude, stavljat im lisice pred novinarima, a bez da su sigurni, prilično sigurni da imaju case. Pitam se nije li možda neku ulogu odigrala i činjenica, koja se razotkriva u transkriptima, u dijelu gdje Granić kaže "on (Bago) je jako blizak sa sadašnjom vladom", na što mu Dologa potvrđuje "Da, to znam, da je sa Sanaderom prijatelj, sa svima, to sam čuo". Naime, nije li u trodiobi vlasti, izvršna vlast ipak, možda, nedajbože, imala kakavog utjecaja na sudstvo i istražnog suca. |
12.05.2004., srijeda
Miran kućni tip
Silom prilika danas sam gledao televiziju. Dan odmora za tijelo, ne baš i za dušu. I tako sam po prvi put uspio vidit te nove kvizove. Dakle, koji je bolestan kviz ta Najslabija karika. Ne kužim te ljude, ovce, koji dozvoljavaju Violićki da ih onako vrijeđa. Ne kužim kako nitko od njih ne reagira prirodno i kaže joj nešto u stilu - Fuck you too stupid borosana bitch. A Violićka i nije prava bitch, glumi ko u lošem domaćem filmu. Za to moraš biti bitch u duši. Ili jaaaako dobra glumica. Izbace ljude na ponižavajuć način (aj bok kretenu) i onda ih još tjeraju da budu bad luzeri i ružno pričaju o ljudima koji su ostali. Ma bolesno. I naravno da nećeš glasati za najslabijeg već za najopasnijeg konkurenta, ako ti je stalo do novca. A drugog motiva u ovom prljavom kvizu ne vidim.Pa sam gledo Veto punih pet minuta. Pitali tipa kakvo je sunce kad je zima, veli "zubato" da bi se odmah zatim ispravio u definitivno "kosmato"... A na sljedećem pitanju (Svakih koliko godina dolazi prestupna godina?) sam shvatio da je to kviz za mentally challenged. Jel oni plaćaju i licence za to? Dajte ljudi vratite Kviskoteku. Koji je to super kviz bio! Zapravo, ja mislim da je to neka urota. Poblesavi, pa vladaj. Jedino što ti ostaje gledat na televiziji su filmovi. Eno, HTV je pripremio odličan izbor jednog od najvećih redatelja, ma jednog od najvećih ljudi općenito, Francoisa Truffauta. Mislim da će biti devet filmova. Svaka čast. Vijesti. Otvoren festival u Cannesu. Sanjam jednom biti tamo, prisustvovati festivalu, imati akreditaciju. I pisati o tome u Blogu. Bilo je i prednatjecanje Eurovizije. Onaj naš je prošo. I Dinamo i Hajduk pobijedili. Iračani smaknuli nekog slučajnog Amerikanca i pokazali to svijetu. I ja to ne mogu osuditi. Nisu ga ubili Iračani, ubio ga je Bush. Taj nesretni Amer je jednako slučajna žrtva kao što je i cijeli Irak slučajna žrtva. Da su tamo na Floridi drugačije brojali glasove (preporučujem pročitati Michael Moorovu knjigu "Stupid White Men"), da je kojim slučajem Al Gore postao predsjednik, ne vjerujem da bi uopće bilo rata u Iraku. Par glasova s Floride je odlučilo sudbinu Iraka i tog Amerikanca. Možda čak ne bi bilo niti 11. rujna. Butterfly effect. Everything counts. Treba paziti na sitne stvari. Sutra ću kupiti Jutarnji zbog transkripta razgovora Granića i Dolonge, prema kojem Granić i nije baš sasvim čist. A u današnjem Jutarnjem smo Blog, Dario i ja dobili tekst i sliku. Slikala nas Vlatka na balkonu. Još se čudim Blogu. Ima toga za čitati. Hiperprodukcija. Čitam Lebowskog, Blog bi imao smisla već da samo on piše. A ima ih puno dobrih i zanimljivih. |
11.05.2004., utorak
Troy spoiler
Ma zapravo jedini povod za današnji blog je da isprobam stavit sliku s Motorole V500 u blog, snimljenu u otežanim uvjetima. Evo ga Hektor u Troji. Ovoga puta nam nisu rekli da ne smijemo slikati u kinu. Može proć, zar ne? 640x480 slikice radi. Hellomoto je postao "službeni" mobitel u Monitoru (5 nas ga sad ima). Da, da, Usagi ga je prva otkrila. Bar će bit punjača.Sorry, za spoiler, ali trebali bi znati da Hektor umire u Ilijadi (doduše, ja nisam znao :)). A film? Ma, joj, radije ne bih o tome. Ljudi su bili ljubazni, pozvali nas na novinarsku projekciju i nije u redu reć nešto loše o filmu. A dobro baš ne mogu. Da, svidio mi se onaj trk-skok-kill Ahileja (Brad Pitt). |
