Silom prilika danas sam gledao televiziju. Dan odmora za tijelo, ne baš i za dušu. I tako sam po prvi put uspio vidit te nove kvizove. Dakle, koji je bolestan kviz ta Najslabija karika. Ne kužim te ljude, ovce, koji dozvoljavaju Violićki da ih onako vrijeđa. Ne kužim kako nitko od njih ne reagira prirodno i kaže joj nešto u stilu - Fuck you too stupid borosana bitch. A Violićka i nije prava bitch, glumi ko u lošem domaćem filmu. Za to moraš biti bitch u duši. Ili jaaaako dobra glumica. Izbace ljude na ponižavajuć način (aj bok kretenu) i onda ih još tjeraju da budu bad luzeri i ružno pričaju o ljudima koji su ostali. Ma bolesno. I naravno da nećeš glasati za najslabijeg već za najopasnijeg konkurenta, ako ti je stalo do novca. A drugog motiva u ovom prljavom kvizu ne vidim.
Pa sam gledo Veto punih pet minuta. Pitali tipa kakvo je sunce kad je zima, veli "zubato" da bi se odmah zatim ispravio u definitivno "kosmato"... A na sljedećem pitanju (Svakih koliko godina dolazi prestupna godina?) sam shvatio da je to kviz za mentally challenged. Jel oni plaćaju i licence za to? Dajte ljudi vratite Kviskoteku. Koji je to super kviz bio! Zapravo, ja mislim da je to neka urota. Poblesavi, pa vladaj.
Jedino što ti ostaje gledat na televiziji su filmovi. Eno, HTV je pripremio odličan izbor jednog od najvećih redatelja, ma jednog od najvećih ljudi općenito, Francoisa Truffauta. Mislim da će biti devet filmova. Svaka čast.
Vijesti. Otvoren festival u Cannesu. Sanjam jednom biti tamo, prisustvovati festivalu, imati akreditaciju. I pisati o tome u Blogu. Bilo je i prednatjecanje Eurovizije. Onaj naš je prošo. I Dinamo i Hajduk pobijedili.
Iračani smaknuli nekog slučajnog Amerikanca i pokazali to svijetu. I ja to ne mogu osuditi. Nisu ga ubili Iračani, ubio ga je Bush. Taj nesretni Amer je jednako slučajna žrtva kao što je i cijeli Irak slučajna žrtva. Da su tamo na Floridi drugačije brojali glasove (preporučujem pročitati Michael Moorovu knjigu "Stupid White Men"), da je kojim slučajem Al Gore postao predsjednik, ne vjerujem da bi uopće bilo rata u Iraku. Par glasova s Floride je odlučilo sudbinu Iraka i tog Amerikanca. Možda čak ne bi bilo niti 11. rujna. Butterfly effect. Everything counts. Treba paziti na sitne stvari.
Sutra ću kupiti Jutarnji zbog transkripta razgovora Granića i Dolonge, prema kojem Granić i nije baš sasvim čist. A u današnjem Jutarnjem smo Blog, Dario i ja dobili tekst i sliku. Slikala nas Vlatka na balkonu.
Još se čudim Blogu. Ima toga za čitati. Hiperprodukcija. Čitam Lebowskog, Blog bi imao smisla već da samo on piše. A ima ih puno dobrih i zanimljivih.
Post je objavljen 12.05.2004. u 23:36 sati.