Prije svega, poštovani, ovog trenutka moram reći da vas isključujem iz vidokruga, jer, primjetio sam, smetate mi. Ne, nije ništa osobno, već mi smeta dok vodim svoje bilješke, imam osjećaj ko da mi netko virka iza leđa. Vidim da se ponekad premišljam dok pišem, a to nije dobro. To je kao kad nekom na televiziji okrenu monitor pa se taj stalno gleda u njega i namješta i tek onda izgleda ko kreten. Ako se ikad obratim nekom u drugom licu, onda je to meni samom. Ja u blogu uvijek razgovaram sam sa sobom.
Najprije vizualni dio.
Ugodan i uredan dizajn. Suvisli naslov (naslov spada u vizualni dio). Dobra slika, paziti da ne bude puno detalja u njoj, voditi računa o 200x150 rezoluciji. Ne možeš imat grupni portret u 200x150, ali možeš portret. Ako je slika velika i ima puno detalja, onda izreži samo najzanimljiviji dio, a cijelu sliku ponuditi na klik. Tekst ne predugačak. Jedan screen taman za jedan post. Isto tako tekst nikad ne smije biti ni prekratak, da ne stigne okružiti sliku. Ako mora bit kratak makni sliku. Ako je duži tekst obavezno koristi bold za potcrtavanje bitnih dijelova kako bi se ljudi lakše snalazili i kao tekst ne bi izgledao zastrašujuće. (Ko što bold zna koristiti John Dvorak u onoj svojoj kolumni, jako puno bolda, ali daje vizualnu dinamiku tekstu, olakšava čitanje.)
Tekst.
Ma to mora bit čitljivo i pitko. Ne davi. Budi barem inteligentan, ako već ne možeš bit duhovit i nadahnut. Prije pisanja bi trebao osjetiti neodoljivu potrebu za pisanjem. Da moraš ustati iz kreveta i zapisati to. Pisat treba ko u transu, zato jer moraš. Veliki tekst, veliko zlo. Osim ak nisi Veliki pisac. A nisi. (Al zato imaš drugih jakih strana.)
Linkovi.
Linkovi su najdrocjenija stvar na Webu. Nek te vole zato što im daješ linkove koji će im promijeniti život. Osim toga, linkovi su i važan vizualni element koji naglašava tekst. Al ne natrpavati tekst linkovima.
Redovitost.
Naviknuti publiku na redovitu dozu i nikad ju ne iznevjeriti. Čak ni nedjeljom. Raditi ovisnike. Ne dati previše. Već radije manje, da ostane želja za još. A budući da je blog prilika za priču u nastavcima, onda ostaviti neki upitnik za kraj. Neku neizvjesnost. Dramatiku.
Hm, ja ne ispunjavam gotovo niti jedan uvijet za savršeni blog. Još.
P.S.
Ako vam je ovo bilo dosadno otiđite na današnji Lebov blog, koji, gle koincidencije, obrađuje istu temu. Ali, Lebowski ne zna za trik s linkovima. OK, njemu ni ne trebaju. Linkovi trebaju nama, koji vlastite nedostatke nadoknađujemo linkanjem na dobre blogove. I pazi čuda, sad sam ja bolji i od Lebowskog i DayWalkera, jer ih imam obojicu u svom blogu. A oni su ipak samo solo Leb i solo DayWalker. Još da dodam današnju Placebo, uništavam ih totalno. Plaaaaaaa-cebo!... Debelaaaa-krava!
Post je objavljen 17.05.2004. u 21:34 sati.