Anderlog

24.05.2004., ponedjeljak

Midnight blues

Prazan ko raskršće u ponoć Mrzovoljan sam i prazan. Čak me ni hrpa novaca ne bi previše razveselila. Valjda sam previše blogova danas otvorio. Ma ne, nije to. Manjak ljubavi ti organizam odmah osjeti. Misliš da neće biti ništa, jer toliko puta si poželio mir i samoću, samostan, pa čak i zatvor, al gle, jedno je dok o tome razmišljaš, a drugo je kad se to dešava. Odjednom je sve duplo teže, lake stvari su teške, normalne - podvizi. I uvijek isto blesavo čuđenje, kako je to moguće. A jednostavno je tako, ljubav je ko zrak, moraš ju osjećati da bi živio, da bi normalno hodao, da se po cesti ne bi popikavao.

To znamo oboje. I dok mene ne smeta ponekad osjetiti blagodati rezignacije, ona se u tim situacijama previše troši. Ja se ne borim protiv bluesa na silu, prepustim mu se, plemenit je osjećaj, na koncu. Daje ti malo drugačiji pogled na svijet. Bolje čuješ neke pjesme i vidiš neke filmove. Ja bih sad malo šutio dok me ne prođe. Ali ona ne bi. Kao da ne zna. Kao da ne zna da je ljubav tu, gdje je uvijek bila.

Ou, Jesus Quintana, nisam ni sanjao da ću takve stvari pisat po Internetu.

- 23:49 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>