izvorni život

Studeni 2017 (4)
Listopad 2017 (8)
Rujan 2017 (13)
Kolovoz 2017 (19)
Srpanj 2017 (11)
Lipanj 2017 (11)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (15)
Veljača 2017 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (1)
Prosinac 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (5)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (8)
Veljača 2011 (12)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (5)

"Dan bez smijeha je izgubljen dan."
Charlie Chaplin







Ako imate što za reći putem maila, slobodno:
alen1zoric@gmail.com








































alen zorić blog













































Forum Level2






















21.07.2009., utorak

Usred čuda života


Ovaj post je protuteža prošlom postu koji govori o moru žutila u kojem nas se silom želi svakodnevno kupati i u koje nas se svakodnevno mami i uranja, sistematski, na svakom koraku, htjeli mi to ili ne, bez našeg pristanka, brutalno, bezobzirno, hladno, proračunato i podmuklo.
More žutila je kvazistvarnost koja se nastoji nametnuti. Ali ono je samo jedna strana novčića. I to bjedna strana. Lažna strana. Falsifikat.
Samim svojim rođenjem (a vrlo moguće - i prije njega) mi smo, sasvim prirodno i spontano, nježno i s ljubavlju, stavljeni usred čuda života. To čudo je prvenstveno ugrađeno unutar nas samih, u samo srce naših najdubljih dubina. Ono je naša osnova i naša najdublja stvarnost. A kad ga otkrijemo u sebi, kada vidimo da je ono zaista tu, kada ga živimo i doživljavamo, onda ga primjećujemo i u svemu oko sebe. Vidimo da je čudo sveprisutno i gotovo neizbježno.
Te dvije strane novčića u vječnom su sukobu, a danas možda očitije nego ikad. Na svakome je da odabere. Iako, "odabir" možda nije prava riječ. Sigurno nije. "More žutila" ili "čudo života"(?) Tko bi normalan "odabrao" ovo prvo? Nitko. Ali čini se kao da ga mnogi biraju. Ne. Za iole osvještenu osobu dilema ne postoji. Ona spontano ide prema životu, prema svjetlu, prema životnosti, kreativnosti, svjesnosti. Ide prema stvarnosti. Nesvjesna osoba ne bira, ona tupo prihvaća, njome se lako manipulira i lako ju se mjesi u željene oblike i trpa u gotove kalupe. Ona nema svoje mišljenje, ona je po svemu bitnom slična svojoj okolini i radi ono što rade i oni oko nje. Ona se ne buni previše protiv nebuloza koje je okružuju, iako često (a možda i neprestano) osjeća neku mučninu duboko u sebi. Ta mučnina je dobrodošla i poželjno je da postane i jača, jer tako može potaknuti na promjenu smjera kretanja i propitivanje nametnutog života.
Nema, dakle, dileme između fantazije i stvarnosti. Osvještenost je ono što čini razliku. Kao što neosvještena osoba bez puno problema prihvaća besmislice, tako osvještena osoba sasvim prirodno doživljava život kao savršeno usklađenu simfoniju. Na svakom koraku. I ne pristaje na laži, podmetanja, manipulacije, jer vidi kroz njih. Odbacuje ih. I ostaje svoja, usred čuda života.


Upload 24.7.

Evo i jednog od mnogih čudesa ovog genijalnog storytellera, pjesnika, filozofa, pronicljivog interprete dubljih slojeva stvarnosti.
Bob Dylan:





- 11:03 - Komentari (33) - Isprintaj - #