Jednom prije, na jedan prekrasan sunčani dan,
takav da je nemoguće izmisliti ljepšeg, rekla sam
danas je nemoguće umrijeti!
Ovakav dan - osunčan, ali ne prevruć,
provjetren lelujastim vjetrom,
plavog neba tek krajem osjenčanog oblačićem
kristalno čistog i mirisnog, kao antlantičkog zraka
čistih boja, flamanskog chiaroscura
i svježih mirisa
popodneva nakon studentske crtaone
i zasluženog mira nakon uspješno iscrtanih papira
dan dobro odabrane odjeće i obuće
širokootvorenosti perspektive
i svježe budućnosti koja čeka biti
napisana
dan u društvu voljenog
dan u zajedništvu, osjećaju da su svi
sada tu i na mojoj strani i
da je sve, ali baš sve moguće -
no da li je moguće na netko umre
baš danas, na ovako savršen dan?
(nemoguće, činilo mi se tada,
gledano iz cipela dvadesetogodišnjakinje)
Puno koraka kasnije
odlučila sam
baš ću na takav
otići.
Jednog dana.
Za početak definicija : Alternative su dvije, a mogućnosti razne. Alternative su isključive i golim okom prepoznatljive, i tek se u svom sljedećem evolucijskom koraku pretvaraju u mogućnosti.
Provjerite da li ste dobri u raspoznavajnju istih, i za početak izbacite nađite netočnu teoriju :
1 - mrak i svjetlo. Mrak je samo jedan i to posve mračan, a sve ostalo je svjetlo koje se potom pretvara u ogroman broj mogućnosti, u boje. T / N ?
2 - mrtav ili živ. Lako prepoznatljiva razlika, samo pomirišite. Kad si mrtav onda si mrtav, a kad si živ onda ti se otvaraju mogućnosti - pa ti biraj! T / N ?
3 - muško ili žensko. Tehnički, možete se roditi kao jedno od ta dva. No nakon toga vam se otvaraju mogućnosti različitih izbora. T / N ?
4 - Il' si s nama il' si protiv nas - nema trećeg. T / N ?
Rješenje testa:
Ako ste zaokružili broj 4 pročitajte ovaj dio, možda će vam nešto poznato zazvoniti. Mogućnosti ne trpe da ih se gura u alternative, bilo kakav pokušaj toga je najobičnije ulično prljavo nasilje. Crtica o prirodi nasilja : nasilje ne mora nužno proizvesti novo nasilje, ali je posve sigurno proizašlo iz staroga. Izbor prve od ove dvije mogućnosti (primjetite, nisu alternative) može potaknuti naš stari dobro poznati prijatelj : strah od smrti! Jedino on vas može natjerati da se bavite svojim, a ne tuđim prljavim pragovima. Upitajte ga, i on će vam podastrti gomilu vaših osobnih mogućnosti kojima možete zamijeniti tuđe alternative, i savjetovati vas da ne mijenjate jedne za druge, ne isplati se.
Zauzimanje stava se od vas očekuje, no isti možete zauzeti i djelom, odnosno propustom istog, odnosno kontinuranim djelovanjem u skladu sa svojom izabranom mogućnošću. I bez ljutog podizanja glasa se može izraziti svoj stav, normalni ton se također računa, provjerite!
Naravno, jedna od izabranih mogućnosti može biti i da se priklonite ljubiteljima alternativa, no ne zaboravite da je njen nusproizvod metar kojim će se i vama mjeriti. Onog jednog dana o kojem danas ne želite razmišljati.
Stoga vam preporučamo da se rađe bojite smrti i ne činite drugima ono što ne bi htjeli da oni vama čine. Time će vam se puno problema riješiti sami od sebe. Takav je taj strah od smrti, kad ga shvatite ozbiljno, vrlo je djelotvoran.
(Ako ste zaokružili neki drugi broj produžite dalje. Sigurno ćete naći hrpu tekstova koji ćete lakše razumjeti.)
Živjeti iza smrti težnja je mnogih. Na primjer, zato imaju djecu, i njihova djeca imaju djecu, pa traju kroz obiteljske crte lica i karaktera. Neki zato ostavljaju pisane i oslikane tragove. Neki druge ubijaju u pojam nadajuć se da ce se tuđi prisvojeni životi nadoštukati na njihove, treći ubijaju za stvarno zato da četvrti ne ostave traga. Ima raznovrsnih pokušaja beskonačnog trajanja.
Jednom kad umreš, a tvoje ime nastavi svoj povijesni put - ostanes li spojen nekako s njim, imenom, štuca li ti se u nekom sljedećem životu, zovu li te da se redovito javljaš na neki nebeski šalter na koji stižu prekjucerašnje dnevne novine, radi li itko gore info update ili press-cliping nastavno na prošle živote?
Da li je Galileo ikada saznao da je zavrsio lansiran u heliocentrični svemir, ili mu to tada više nije bilo vazno?
Kako izgledaju bitke koje su nas koštale glave, gledano bez očiju?
Mozda neki svemirski ostatak nas zaključi da je bitka bila uzaludna, da trebao više mirisati cvijeće i baviti se kalkulacijom oblaka na nebu, a manje talasati.
Tako nevina radnja, to talasanje, a tako letalna.
Svakome od nas kad se rodi na rame sleti ptica smrti. Moguće i nije ptičjeg oblika, prije nekog amorfnog anđeoskog, ali da izbjegnemo religiozne pojmove i debate, nek' se zove ptica. I nije crna niti grozna, mekana je i pufasta kao male sjenice što vam zimi dolaze na hranilište. Ne javlja se iz dna bezdana duboko bačvastim glasom, već cvrkuće. Pjeva o smrti. Vama na uho ili sama sebi pod kljun, ovisno o tome koliko si punite uši vatama ignorancije. Kao neki što su stajali iza leđa velikim rimskim vojskovođama, tako i ona opominje da smo smrtni i da nam vrijeme curi, guguće o trzanju svjesnosti i odlukama koje doslovno život znače.
Koliko znamo iz povijesti, rimski vojskovođe takve nisu posebno obadavali, pa se Rim srokao u porocima i bljuzgi. I koliko isto tako znamo, nitko iz njega nije preživio. Da mi je upitati njihove ptičice što su rekli kad su došli "gore", kako su se vadili iz vlastitih kaša. Iz ove prespektive se čini da su i nama uvalili štafetnu žlicu-palicu, da i mi malo po rimskoj kaši prokopamo.
U biti cijelo vrijeme razmisljam o smrti. Ona je iza svega i povrh svega, jedina koja je posve neminovno nedvojbena, sve drugo je opcionalno.
Kazu da je to zdravo, ne okretati glavu od nje. Da se bolje iskoristi zivot.
Mislila sam o tome davno - da li je zivot od smrti omedjen brojem rijeci, pa kad sve svoje potrosis - gotovo. Tada sam pocela sutjeti, cisto stednje radi. Razgovarala sam se pogledima, rukama i telepatijom, prilicno bezuspjesno. Ukucani su pizdili, mislili da nesto nije poslo dobro u razvoju djeteta, to jest mene, jer dijete odjednom suti. Spara rijeci da mu duze potraje moguce ogranicena zaliha. A vi drugovi trosite svoje na glupa pitanja, tipa - reci teti, baki, uji sto ti je? No kako nisu padali mrtvi, niti pokazivali znakove iscrpljivanja zaliha rijeci posumnjala sam u teoriju i progovorila. Ali mi se primila povremena sutljivost koja me i sada ponekad puca.
Nedavno sam cula slicnu teoriju, ali vezanu za ogranicen broj udaha. Ono, imas ih tolko-i-tolko, ispucas ih odnosno udahnes/izdahnes, i gotovo. To bude to.
Nadam se da nije tocna jer je tesko smanjiti disanje, sto se vise trudis to je glad za zrakom veca. A ako pretjeras u stednji mozes se ugusiti, sto je suprotno od onog sto zelis postici.
nitko me nije znao
najbolje na svijetu
(okidač se baš tu okinuo)
čak niti ja sama
i gotovo da mislim
da to nije zdravo
jer te to znanje drži
zavezanog
za to stanje
a stanje se
stalno mijenja
jer znamo onu
o mijeni
da ne ponavljam
znanje
/moje izlike su moćne/
a možda prirodno
da te treba
netko tako
dobro
znati
bolje od tebe
samog
i prije nego što
pomisliš, on/a
zna
i pruža ono
što tek zaušćuješ
tražiti
?
pitanje to je
povjerenja,
ili ne/postojanja ljubavi
kako kod koga
jer, istina je
tko te ne voli
nema te šanse znati
najbolje na
svijetu
sve ni da hoće
u neznanju si
posve
siguran
je temperatura na kojoj
kolačići madeleine.
najbolje uspijevaju.
Vaša vozila prislonite ovdje,
dalje se ide
na Proustov način :
zagrizeš, i odnese te!
Do not copy!
fotke i tekstovi su moji,
osim ako nije drugačije naznačeno.
ako su vam tako dragi
da ih želite
linkati, kopirati ili štogod drugo
mailnite mi!
src="http://www.statcounter.com/counter/counter.js">