nitko me nije znao
najbolje na svijetu
(okidač se baš tu okinuo)
čak niti ja sama
i gotovo da mislim
da to nije zdravo
jer te to znanje drži
zavezanog
za to stanje
a stanje se
stalno mijenja
jer znamo onu
o mijeni
da ne ponavljam
znanje
/moje izlike su moćne/
a možda prirodno
da te treba
netko tako
dobro
znati
bolje od tebe
samog
i prije nego što
pomisliš, on/a
zna
i pruža ono
što tek zaušćuješ
tražiti
?
pitanje to je
povjerenja,
ili ne/postojanja ljubavi
kako kod koga
jer, istina je
tko te ne voli
nema te šanse znati
najbolje na
svijetu
sve ni da hoće
u neznanju si
posve
siguran
Post je objavljen 22.05.2013. u 16:58 sati.