Jednom prije, na jedan prekrasan sunčani dan,
takav da je nemoguće izmisliti ljepšeg, rekla sam
danas je nemoguće umrijeti!
Ovakav dan - osunčan, ali ne prevruć,
provjetren lelujastim vjetrom,
plavog neba tek krajem osjenčanog oblačićem
kristalno čistog i mirisnog, kao antlantičkog zraka
čistih boja, flamanskog chiaroscura
i svježih mirisa
popodneva nakon studentske crtaone
i zasluženog mira nakon uspješno iscrtanih papira
dan dobro odabrane odjeće i obuće
širokootvorenosti perspektive
i svježe budućnosti koja čeka biti
napisana
dan u društvu voljenog
dan u zajedništvu, osjećaju da su svi
sada tu i na mojoj strani i
da je sve, ali baš sve moguće -
no da li je moguće na netko umre
baš danas, na ovako savršen dan?
(nemoguće, činilo mi se tada,
gledano iz cipela dvadesetogodišnjakinje)
Puno koraka kasnije
odlučila sam
baš ću na takav
otići.
Jednog dana.
Post je objavljen 31.05.2013. u 15:11 sati.