ova godina čisti
pokokala je sve zrelo
za košnju
ono što ne bi očekivao
nikada da padne
posaugala je koješta i tko zna
što će joj još u grotlo
pasti
nešto novo, nešto staro
nešto plavo
nešto posuđeno
većinom neočekivano
i uglavnom iznenadno
ostavila me bez teksta
i bez zraka ponekad
šutnula u trbuh
i pobjegla
- još samo malo još -
nagovorila početak da
se privede kraju
i da se još jednom
rodi
posadi i naraste
ovaj puta
u čisto
nadam se
život kao
polagano umiranje
- nije to o čemu pišem
već
o strahu da je prava smrt
zapravo polagano preživljavanje
ono - bezvrijedno, kenjkavo
ima me / nema me - svejedno
jer jednom kad odeš
ne čini mi se smisleno da bude
kao da te nije ni bilo
da dođeš gore s hrpom
neobavljenog posla
jer se /kao/ nije moglo
/kao/ nije smjelo
i nije /komu, čemu/ dalo
pravi, iskonski strah ove fele
otvara oči za boje i širinu svijeta
tjera na akcije svih vrsta
i ne troši vrijeme na nonsense
kao što je po/lagano i polu/glumljeno
prije/vremeno
umiranje
svijest o vlastitoj
konačnosti
toj je slici
papučica gasa,
a ne kočnice
barem u mom
vozilu
koje samo što nije
skrenulo u
pedesetu
je temperatura na kojoj
kolačići madeleine.
najbolje uspijevaju.
Vaša vozila prislonite ovdje,
dalje se ide
na Proustov način :
zagrizeš, i odnese te!
Do not copy!
fotke i tekstovi su moji,
osim ako nije drugačije naznačeno.
ako su vam tako dragi
da ih želite
linkati, kopirati ili štogod drugo
mailnite mi!
src="http://www.statcounter.com/counter/counter.js">