život kao
polagano umiranje
- nije to o čemu pišem
već
o strahu da je prava smrt
zapravo polagano preživljavanje
ono - bezvrijedno, kenjkavo
ima me / nema me - svejedno
jer jednom kad odeš
ne čini mi se smisleno da bude
kao da te nije ni bilo
da dođeš gore s hrpom
neobavljenog posla
jer se /kao/ nije moglo
/kao/ nije smjelo
i nije /komu, čemu/ dalo
pravi, iskonski strah ove fele
otvara oči za boje i širinu svijeta
tjera na akcije svih vrsta
i ne troši vrijeme na nonsense
kao što je po/lagano i polu/glumljeno
prije/vremeno
umiranje
svijest o vlastitoj
konačnosti
toj je slici
papučica gasa,
a ne kočnice
barem u mom
vozilu
koje samo što nije
skrenulo u
pedesetu
Post je objavljen 29.10.2013. u 20:09 sati.