kolačić madeleine

četvrtak, 15.09.2011.

kružno putovanje

sreli se jednom
početak i kraj,
svaki ispred svoje strane
zrcala.

kako mu je kraj namignuo desnom
tako se početak lijevom zaletio,
iz okvira iskočio
i zaplovio
posve nesvjestan
da je krenuo svome
kraju.

srijeda, 14.09.2011.

L Oksitan en Ugljan

Ja opet o smilju.

Negdje u danima smiljobera, dosadilo nam biti na otoku i zaputismo se malo u Grad. Bilo baš ugodno popodne, ne prevruće, pa s laganim vjetrićem, idealno. Prošetali smo tako malo, pregledali Grad (a lijep je Zadar, da), galerijice, portune, odlučili što ćemo komu na odlasku kupiti ... i na jednom trgu ugledam dućan s francuskom kozmetikom.
Dođi dragi, kažem mu, idemo tu da ti pokažem što se sve sa smiljem radi i kako je zapravo dragocjeno!
Naime, u tom dućanu pola filozofije prodaje se bazira na smilju i njegovim blagodatima, no kao svaka kupovna kozmetika traži više novaca nego što nudi muzike.
I uđemo mi, i zasnimi mene (nas) jedna simpatična djevojčica prodavačica, i potrudi se, al baš onako svojski i ispravno da mi sve u dućanu pokaže, objasni i argumentira testerima. Za razliku od većine, za nju zaista samo pohvale imam, naime neizmjerno sam osjetljiva na prodavačice u kozmetikama koje mi se zagledaju u bore oko očiju i preporuče najaktivnije pripravke za prezrelu kožu – male sirotice nemaju pojma koliko riskiraju život : kad bi pogledi ubijali većina njih bi bila pod ledinom. No ne i ova, sve mi je pokazala, objasnila, pripremila tekicu s preporukama i gomilu testerića a bez da me naziva starom babom ... što da kažem, došlo mi je da je zaposlim kao osobnu tajnicu.

Moj dragi je tu cijelu turu odcupkao zamnom, i nadam se shvatio koliko je smilje dragocjen pripravak i kolko štedim ne kupujući predložene mi kremice, i kako je dobro da ne kažem isplativo imati uz sebe ženu koja se razumije u trave, no jedino što je rekao : A zašto se ona tako puno potrudila oko nas? Pa ja sam u starim bermudama i poderanoj majici, ni ti ne izgledaš nešto luksuzno?

Zato dragi, rekoh mu, jer unatoč vrućini izgledamo cool!



Naravoučenje : neke stvari su muškom oku totalno nedokučive. I dobro je da je tako!

utorak, 13.09.2011.

Smilje in love

Sjećate se onog smilja iz prošlog posta, koje se preselilo u Zagreb?
Smilje je zbirna imenica pa niste mogli razaznati koliko je biljčica u pitanju : e pa dvije su, muška i ženska. Znam, znam, smilje nema mušku i žensku biljku ... ali ove naše baš takve jesu. Našli smo ih u isto vrijeme na istom brdu (ne i u istom masliniku, doduše, ali nema veze), i kao posebno lijepe odlučili trajno posvojiti. Strpali smo ih skupa na stan (u jednu teglu), i tek tada primjetili da nisu isti, kao da su dvije varijacije biljke : jedan je oblika kuštravog grmića sa sitnim listićima, a drugi je likom više na ružmarin : čvrstih uspravnih grančica i većih listića.

Ima već mjesec dana da žive zajedno, gledaju kroz isti balkon na istu cestu i piju istu vodu. Ali ponašaju se posve različito : ona prva mala kuštravica se malo proširila, sekundu razmislila prvo bi mogla raditi i dosjetila se : procvjetat ću! , raširila grančice kao da je kuštravu kosu razvezala, i procvjetala svom snagom. A frajer je nabildao listiće, narastao decimetar u vis i svom snagom pozelenio.

Usput, dobili su novo ime : zovemo ih Smii, onako iz milja.

Kako su krenuli, sve čekam da se i odazovu.

ponedjeljak, 12.09.2011.

Smiljober

Znate kako smilje izgleda? To je ona mala sivozelena biljčica sa mirisnim žutim cvjetićima, čupavog izgleda, kao da ju je netko jako nervozan i nestrpljiv dizajnirao. E to malo žuto sprčkano je nevjerojatno plemenito biljno stvorenjce, namočiš ga u uljeco i ostaviš par tjedana, i da vidiš, koža od njeg bude mekana kao da je omekšivačem nasaftana.

Smilje i ja koegzistiramo u istom prostoru i vremenu već godinama, i tek smo se sad pošteno sreli i upoznali. Naime, ničim izazvana završih školu za travarenje u kojoj mi je ovo isto smilje prilično zapelo za uho, i odlučih ga naći, nabrati, potopiti u uljeco i omekšati i sebe i sve druge koji mi se budu u ruke dali. Prvo sam malo proguglala da ga bolje prepoznam, potom sam informirala dragog da počinje sezona smiljobera, i da je to baš kul, i da će uskoro biti mekan ko majčina dušica, naravno ako mi pomogne u pronalaženju smiljova. Na svu sreću, čovjek mi je prirodni tip pa ga nije bilo problem nagovoriti.
Potrajalo je dok nismo našli prvu biljčicu, a kasnije nas je krenulo i smilje nam se doslovno samo bacalo pred noge vičući : mene, mene, mene beri! U nastavku sam sve sam po pe-es-u odradila, pobrala, umočila, ocijedila, isprobala, omekšala... i zaljubila se usput u tu malu smotanu biljčicu.

Na kraju smo ih nekoliko donijeli s brda (čitaj : ukrali) i posadili u vrtu. A sa najljepšim primjercima u tegli smo se vratili u Zagreb, i oni su, kao pravi dalmatinci u Zagrebu, od izobilja (sunca i vode) došli na svoje, pozelenili pa procvjetali!

subota, 10.09.2011.

O mladosti u Mladosti / ili o nikad prežaljenom snijegu

Nepoznati Zg hvala za inspiraciju

Sporo sam odrastala, a ni sada baš nisam uvijek tamo gdje druge žene mojih godina jesu. I čitala sam uvijek bajke, dječje knjige, stripove , sajensfikšn – ma sve nespojivo sa realnošću „okrutnog svijeta“ koji uz takvu literaturu gubi prizemnu crtu i dobiva mistično-nepredvidivu. Nemojte reći da to niste mogli i sami pretpostaviti. A najdraže mi je takvu pomjerenu stvarnost odgledati u kazalištu, vidjeti saživljeno ono što je na cesti nemoguće sresti. Sada takvu predstavu ne propuštam .... i svaki put se sjetim one koju sam propustila. Čovjek / dijete/ srednjoškolac misli da mu je svijet u džepu , zajedno sa svim prilikama, slikama i ponavljanjima istih kojima se može domisliti, tek kasnije naučiš da se neke stvari rijetko ponavljaju – životna je lekcija koja me tada dopala i koju očito nisam zaboravila.

Trgovine, naročito one velike, sam uvijek doživljavala kao galerije stvari, lijepih, ružnih, poželjnih, skupih, priuštljivih, sjanih ... novih. Stanovala sam u centru grada i nakon škole bi se redovito prošetala po svojim omiljenim dućanima, a kako ih je tada bilo samo par „dobrih“ znala sam napamet sve što je u njima bilo.

Jednom tako, šećući kroz „Mladost“ iznenadio me lutkarski igrokaz za strane na dječjem odjelu – nije to bilo redovito stanje ponude trgovine, vjerojatno je neka mlada entuzijastična lutkarska grupica dobila svoju priliku pokazati se u javnosti u jednom od većih i prometnijih zagrebačkih knjižara. Ovo zadnje o lutkarima mogu dokučiti tek danas, meni su se tada činili posve stari i odrasli – i začudilo me to kako su neozbiljni (za razliku od mene same koja sam se sebi činila vrrllooo odraslom i ozbiljnom osobom).
Manimo sad moje trenutne uvide koji se, dok ovo pišem, nižu i pojavljuju kao da se sve ovo prekjučer desilo, dakle ja sam stala kao ukopana sa nekim netom kupljenim papirima u ruci, iza sitne djece koja su se gurala ispred plahtice koja je dijelila lutkare od publike, i gledala – prvo kao nezainteresirano, kao slučajno sam zastala, ali oni su bili dobri, baš dobri i uživljeni sa lutkama na rukama i glavama koje su virile iznad razdjelne plahtice – a priča je išla po stihovima koje sam već poznavala dovoljno da poželim vidjeti kako oživljavaju, a i izvedba je bivala sve bolja i bolja – i negdje do pola predstave sam tako stajala iza vrtićke dječice i gledala otvorenih usta, i bila sam jedina osoba ne-dječje visine koja ih je stala pogledati, svi ostali su žurili, jurili i nemali vremena za djetinjarije, i uživila sam se (izgleda) potpuno jer sam, između ostalog, na priče o kraljevima i princezama uvijek (i tad i sad) bila slaba – a ova princeza (Krizantema slatka kao krema) je bila posve svojeglava i zaljubljena u pastira koji je odlučio svijet gledati svojim a ne tuđim očima!
I taman se radnja zapetljala, kad sam skužila da jedan od glumaca lutkareći sve u mene gleda, uživa u mojoj uživljenosti i podjetinjenosti, i lako moguće samo za me igra svoj dio predstave.

Dođavola, i sad mi je još uvijek krivo što sam taj tren skočila k'o da me je netko nogom u dupe opalio ili vrućom vodom pofurio, i izjurila iz Mladosti.

Lude li i nezahvalne mladosti!



(btw čika Gugl kaže da je Grigor Vitez radio u Mladosti ... no prije nego što sam je ja stala pohoditi)

petak, 09.09.2011.

u pauzi

intermezzo

između dva
pogleda

(no dobro je da goriva ima)


kemijsko reaktivna instalacija se vrti
--------------------mobili plešu u očima ----


do novog viđenja

četvrtak, 08.09.2011.

pogled u prazno

isprika tebi, prozore
jer nema pogleda
na koji gledaš više
amputacija je polovnih vizualizacija
odnijela perspektive
a i aksa se klima


isprika plavoj dubini
jer oseka mašte joj odsjekla treću
dimenziju


to se desi
kad ti oči odlutaju
za mislima


a trebalo bi
biti

obrnuto

08.09.2011. u 10:28 • 7 Komentara • Print • #

srijeda, 07.09.2011.

ogled u oku

... utopljen u očima priča sam za sebe prebrojavajući trepavice, obleći uglove, otkrivajući nove točkice sjaja u davno ugledanim ... predavno, gotovo posve zaboravljenim – a tako poznatim, iskričavim, iskreno zaiskrenim tako da bi se i krijes sam ugasio pred njima –

- zamišljenima, nesvjesnim ljepote koja im sramežljivo virucka sa strane, ljepote već viđene, no kao nove, i nikad do kraja upoznate, ljepote zahtjevne toliko da proširuje

v i d n o p o l j e

nebili bila sva obuhvaćena, a opet toliko smjerne da skreće pažnju sa sebe same na ... njeno oko napola sakriveno zaigranim pramenom kose.


(... tek jedan od upitno uspješnih pokušaja opisa, možda nedostojim i sekunde njenog zamišljenoudaljenog pogleda)
- njegovom oku pozadinska misao sumnjom zatitra kapak.

07.09.2011. u 09:38 • 2 Komentara • Print • #

utorak, 06.09.2011.

perspektivno-devijantna prognoza

Izobličenje trajnih vrijednosti smjerne skale, s tendencijom proširenja
i s p r a z n e š u pl j i n e ,
nastupilo je, naskočilo, naslonilo se i slomilo čvrsta krila lukobrana.

Ne očekuje se povratak na toplo, meko i sigurno, piši kući propalo je kao ponornica,
istrgnulo se i suicidno zaletilo niz okomice,
ostavljajući ne-zdrav razum sam da uvjeri oči da vjeruju njemu,
a ne sebi.

06.09.2011. u 10:10 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 05.09.2011.

bez-perspektivno

Zatvorenih li pogleda, zavrnu se ono oko sebe iznenadno, zavjesasto padajući pored.
Ispred nije bilo ničega što nije priječilo, i sve je poprečno sputavalo vid.
Neizmjerno je bilo n e d o s t i ž n o, kao da se ni pojam o njemu tu nikada nije naslutio.

Zatvorenih ...
patvorenih ...
odjekivalo je komorasto se upijajući.

Lažne slike ukradenih vizura bez-perspektivno su polijegale uokolo, guleći se sa pobočnih membrana.


Lažno ... lažno je očima danas posve vidljivo.

05.09.2011. u 21:09 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 04.09.2011.

treptaj ili o razdvojenosti jedinstva

oči - u njima je stvar, odnosno odraz iste.

_________________ stvari koje pune konačno dimenzioniran prostor_


treptaj kao razmak između dvije slike stvari
---------------------------tren bez slike ucjelovljuje granično u b e z g r a n i č n o .


kad trepnemo u istom trenu zajedno smo jedno.

04.09.2011. u 07:07 • 3 Komentara • Print • #

subota, 03.09.2011.

o koraku u ritmu (ogled o izgledanju)

kad te život izvrne,
presloži,
u s p o r i
pa ubrza,

baci jednim mahom tri koraka nazad
i deset unaprijed najbolje je

šutiti,
smješkati se
i pritom što bolje izgledati.



bar dok mu ne uhvatiš korak

03.09.2011. u 08:00 • 4 Komentara • Print • #

petak, 02.09.2011.

kao u starim ljubavnim romanima

nakon što se dvoje ljubavnika burno rastanu, jedan od njih, onaj neiskusniji koji je bio pohlepniji za svijetlom budućnošću, shvati da trava nije zelenija niti iza ove niti iza one ograde, već na njegovom starom travnjaku.
ako bude sreće i mudrosti u travnjaka, i takva ljubavna priča može imati sretan kraj.


što je sa izgubljenim vremenom?
može li se i njemu pristupiti u nekom vremeplovu, noseći buket ruža, sa riječima :
oprosti, nisam te dovoljno cijenio i nisam znao uživati u tvojoj ljepoti, volim te, hoćeš li me primiti nazad?

02.09.2011. u 00:13 • 8 Komentara • Print • #

četvrtak, 01.09.2011.

i-na-uzaludno

nek ti
pre-ispričam ovu
ne-pre-prepričanu storiju
možda ću malo pobrkati
redoslijed
likova i ulete
to će na kraju
biti posve druga priča
u kojoj ništa
neće biti
pod-ispričano i polu-rečeno
moram tako jer
inače bi bilo
uzaludno i na
na-porno

kako je uostalom i bilo

01.09.2011. u 09:44 • 2 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.