kolačić madeleine

ponedjeljak, 28.11.2011.

U vrijeme prije vremena - ukalupljivanje

Tisućuijedan dan je prošao, prošlo je i nekoliko puta po tisućuijedan sat, a minute niti ne brojim.
Da li tvoj sat mjeri drugačije, možda ti većom brzinom ideš?
Neosvojiva sam bila posve namjerno, posve neobjašnjivo mojim mekim likom i tvrdim karakterom. Za tebe ću ih pomiješati, biti ću stvarnija da dotaći i lakša za pokoriti.
Ne zamjeri mi mjere koje su na snazi, oružja će pasti odmah po tvom ulasku ma koliko on nespektakularan i nespretan bio.

Vrijeme je mira unatoč općem nemiru što se okolo širi, vrijeme je da se krugovi zatvaraju, da se prazno ispunjava i da toplina raste, da se ugrijemo kao plus i minus zbrojeni u krug, u loptu, u sferu prožeti, odjednom eterični i bestjelesni, i odjednom sasvim stvarni.

Ukalupljujemo li se to sasvim ugodno jedan oko drugoga?

srijeda, 23.11.2011.

U vrijeme prije vremena 4

Bila su vremena kada smo bliskost tražili, a stajali daleko jedan od drugoga. Bilo je puno takvog vremena, dovoljno da napuni cijeli ormar iskrižanim kalendarima iskrzanih stranica, kalendara ispunjenih likovima i bez njih.

Tako smo i naučili njeno značenje, bliskost – to je ono u grudima smješteno što te boli kad si daleko, što ti se uz grlo penje kad si blizu i što ti na usta izlazi prenaglo i nezadrživo, privučeno mojom istovrsnom željom.
Zaboravimo je, tu bolnu i nedostajuću bliskost nataloženu stoljećima, bliskost koja se putem pretvorila u muklo čudovište koje ti lupa srcem i stišće grlo puštajući glas da samo na mahove izađe.
Pusti je nek izađe i sama prođe, pričekaj me potom na uglu tri dana kasnije pa idemo dalje kao jedan, iako smo dvoje.

Jesi li odabrao muziku za naš izlazak?

subota, 19.11.2011.

U vrijeme prije vremena 3

Istinite stvari se dešavaju u ova lažna vremena, istinite stvari se dešavaju svugdje oko nas.
Paralele se poklapaju odajući istine koje se ne bi smjele vidjeti, otvarajući prostor za prodor novih prostranstava.
Širi se i moje i tvoje, i naše sve se širi, i uskoro će nas zauzeti, prkoseći zakonima fizike.
Dani se ne broje, a da se i broje brojčanik bi zastao, pokvario bi se putujući mehanizam od danas do sutra, a sutra više posve sigurno neće doći.

Nebitno, posve nebitno, jer istina je i tako danas posve otvorena za vidjeti svima koji naše oči imaju ... i tebi i meni.
Hoćemo li sada zauvijek u danas ostati?

petak, 18.11.2011.

U vrijeme prije vremena 2

Bilo je vrijeme odlazaka i vrijeme dolazaka.
Sačekivali smo se kao što se i ovdje sačekujemo, znali smo i što nas čeka i to nije umanjivalo ljepotu.

Ovdje me čekaš i ovdje te čekam, strpljivo ali ne i spašeno, i jedino tvoj rani dolazak oslobađa.
Ovdje te čekam odmah na ulazu, na vratima, jednako kako si i ti meni obećao da ćeš čekati.
Dočekati me svojom mekoćom, kao brdom mekih perina ispod kojih nema podmetnutih graškovih zrna.

Ovdje je dolazak posve neminovan, a o odlasku nema potrebe razmišljati... jer ionako ćemo otići zajedno.

Imaš li u svom džepu ključ od naših vrata?

četvrtak, 17.11.2011.

U vrijeme prije vremena 1

U vrijeme prije vremena, vremena su bila posve drugačija. Nit' je kišilo, nit' je sjalo, ali je svejedno blistalo i grijalo, pletući se samo u duge duge što su se duž svih dužina izduživale.


Sjećaš se, znam, i ti tog vremena ... vremena prije vremena. Zajedno smo lepetavo levitirali leteći - ma ne samo leteći nego lepršajući između dva sjaja, dva bljeska što su se samo za nas spajala u jedan.

Sjećaš se onako kako se samo onaj koji se ne sjeća sjeća, sjećaš se mutno, sjećaš se upitno, sjećaš se sjećanjem čudnim i neuklopivim u današnje tokove koji odavno duž prijevremenskih dužina ne teku.


Pusti da malo proteku, da ispuste patinu, da se promjene iz gusjenice u leptira, pusti da ova falša stvarnost svojim sivilom učini kontrast njihovom sjaju, pa nek' bljesnu i nek' polete ... vidiš li ih sad kako se kondenziraju ... vidiš li nas?

srijeda, 16.11.2011.

o redu letenja

foto mike rosulek


matematičkom jednadžbom
neuračunljivo je
i ne može se
u uzorak
posložiti

red letenja
misli ka
tebi
ne
postoji

utorak, 15.11.2011.

obilje tebe

foto anita


ima li te
i u suhom
lišću
toliko
koliko te
u svemu
drugom
vidim?

ponedjeljak, 14.11.2011.

riječ o stopalima

foto nomoveon


za početak
za temelj svemu
tvojemu i mojemu
za dobar start
za siguran bijeg
za plavu
budućnost
pred nama

zakoračiti ćemo
posve doslovno
i figurativno
se otisnuti
sa obale
u
plavu
pučinu

nedjelja, 13.11.2011.

plavi odabir

foto julika

odabirem plave stvari
za tebe
dragi
moj

jer si mi
velik
kao nebo
i
snažan
kao ocean


odabirem plavo
jer je boja

n e d o g l e d n o g

u konačnici
b e s k o n a č n o g
s v e m i r a

u koji
pripadaš,
nepregledno
plavo prostranog

kao
moja
ljubav

subota, 12.11.2011.

žena sjena

foto julika

odlazeći
ona se ne oprašta
jer ne može oprostiti
niti oprosta dobiti

težak teret
odnosi
a tamo gdje ide
mjerit će joj ga
uduplo

pratim te
mislima
dok sam još
tu
dok si
još tu
i pamtim da
te kasnije lakše otmem
zaboravu


žena u sjeni je
sjena od žene

kao ... kao da
je nije
ni bilo

petak, 11.11.2011.

vidiš malo, vidiš usko

foto anita

živiš u mraku
dragi moj
Ti
vidiš malo
vidiš usko
vidiš tek nešto
kao sjenu vrha ledenjaka

od sunca
ti se čini šparna lampa
a od kiše
tuš pun kamenca

(mora da je tomu kriva
ta tvoja kutijica
iz koje me viriš)

pokušaj još jednom
zatvorenih očiju
vidjeti ćeš

više!

četvrtak, 10.11.2011.

kako bih te mogla sačuvati samo za sebe

foto Gergana

ima li neki način da te
sačuvam
samo za sebe
u nekoj maloj tamnoj kutiji
gdje drugi
nemaju pristupa?

bojim se
da te kutijica
ne formatira
prema svojoj matrici
na malo
blijedo
i ne-snažno
da izgubiš
sve čarobne moći

umjesto da bljesneš
i umnožiš se
svom snagom
proporcionalnm
broju onih
koji te
mogu vidjeti!

umjetna -ica

(prefiks po izboru čitatelja)


foto phillip mertens

uređena
ukočena
zatvorena u
stakleno zvono

valjda da se druge
takve hodajuće
lako prepoznaju
pa stanu
pred izlog
i kažu
aaaa
ovako hoću
izgledati
kad
narastem
velika
gđ-ica

izvana lijepa
a iznutra prazna
žena lutka

što ćeš reći
kad se vratiš pa
te upitaju
kako si putovala?

traveling lite umjetn/ica!

četvrtak, 03.11.2011.

od srca do želuca, i natrag

foto by nellyb

prirodno mi došlo
da te zagrlim
mrkvasta srećice
moja
i da se od tebe ne odvojim

sve dok nas ne
pojedu
zajedno

skupa ćemo
put
od želuca
do srca
naći

09.16 (2)
07.16 (1)
07.15 (3)
02.14 (1)
11.13 (1)
10.13 (2)
09.13 (3)
08.13 (4)
06.13 (1)
05.13 (7)
04.13 (5)
12.12 (2)
11.12 (2)
10.12 (1)
09.12 (5)
08.12 (13)
07.12 (8)
04.12 (2)
02.12 (12)
01.12 (1)
12.11 (2)
11.11 (14)
10.11 (12)
09.11 (23)
08.11 (7)