Tisućuijedan dan je prošao, prošlo je i nekoliko puta po tisućuijedan sat, a minute niti ne brojim.
Da li tvoj sat mjeri drugačije, možda ti većom brzinom ideš?
Neosvojiva sam bila posve namjerno, posve neobjašnjivo mojim mekim likom i tvrdim karakterom. Za tebe ću ih pomiješati, biti ću stvarnija da dotaći i lakša za pokoriti.
Ne zamjeri mi mjere koje su na snazi, oružja će pasti odmah po tvom ulasku ma koliko on nespektakularan i nespretan bio.
Vrijeme je mira unatoč općem nemiru što se okolo širi, vrijeme je da se krugovi zatvaraju, da se prazno ispunjava i da toplina raste, da se ugrijemo kao plus i minus zbrojeni u krug, u loptu, u sferu prožeti, odjednom eterični i bestjelesni, i odjednom sasvim stvarni.
Ukalupljujemo li se to sasvim ugodno jedan oko drugoga?
Post je objavljen 28.11.2011. u 11:32 sati.