U vrijeme prije vremena, vremena su bila posve drugačija. Nit' je kišilo, nit' je sjalo, ali je svejedno blistalo i grijalo, pletući se samo u duge duge što su se duž svih dužina izduživale.
Sjećaš se, znam, i ti tog vremena ... vremena prije vremena. Zajedno smo lepetavo levitirali leteći - ma ne samo leteći nego lepršajući između dva sjaja, dva bljeska što su se samo za nas spajala u jedan.
Sjećaš se onako kako se samo onaj koji se ne sjeća sjeća, sjećaš se mutno, sjećaš se upitno, sjećaš se sjećanjem čudnim i neuklopivim u današnje tokove koji odavno duž prijevremenskih dužina ne teku.
Pusti da malo proteku, da ispuste patinu, da se promjene iz gusjenice u leptira, pusti da ova falša stvarnost svojim sivilom učini kontrast njihovom sjaju, pa nek' bljesnu i nek' polete ... vidiš li ih sad kako se kondenziraju ... vidiš li nas?
je temperatura na kojoj
kolačići madeleine.
najbolje uspijevaju.
Vaša vozila prislonite ovdje,
dalje se ide
na Proustov način :
zagrizeš, i odnese te!
Do not copy!
fotke i tekstovi su moji,
osim ako nije drugačije naznačeno.
ako su vam tako dragi
da ih želite
linkati, kopirati ili štogod drugo
mailnite mi!
src="http://www.statcounter.com/counter/counter.js">