Bilo je vrijeme odlazaka i vrijeme dolazaka.
Sačekivali smo se kao što se i ovdje sačekujemo, znali smo i što nas čeka i to nije umanjivalo ljepotu.
Ovdje me čekaš i ovdje te čekam, strpljivo ali ne i spašeno, i jedino tvoj rani dolazak oslobađa.
Ovdje te čekam odmah na ulazu, na vratima, jednako kako si i ti meni obećao da ćeš čekati.
Dočekati me svojom mekoćom, kao brdom mekih perina ispod kojih nema podmetnutih graškovih zrna.
Ovdje je dolazak posve neminovan, a o odlasku nema potrebe razmišljati... jer ionako ćemo otići zajedno.
Imaš li u svom džepu ključ od naših vrata?
Post je objavljen 18.11.2011. u 11:46 sati.