kolačić madeleine

srijeda, 22.05.2013.

strah od smrti/brojač

U biti cijelo vrijeme razmisljam o smrti. Ona je iza svega i povrh svega, jedina koja je posve neminovno nedvojbena, sve drugo je opcionalno.
Kazu da je to zdravo, ne okretati glavu od nje. Da se bolje iskoristi zivot.

Mislila sam o tome davno - da li je zivot od smrti omedjen brojem rijeci, pa kad sve svoje potrosis - gotovo. Tada sam pocela sutjeti, cisto stednje radi. Razgovarala sam se pogledima, rukama i telepatijom, prilicno bezuspjesno. Ukucani su pizdili, mislili da nesto nije poslo dobro u razvoju djeteta, to jest mene, jer dijete odjednom suti. Spara rijeci da mu duze potraje moguce ogranicena zaliha. A vi drugovi trosite svoje na glupa pitanja, tipa - reci teti, baki, uji sto ti je? No kako nisu padali mrtvi, niti pokazivali znakove iscrpljivanja zaliha rijeci posumnjala sam u teoriju i progovorila. Ali mi se primila povremena sutljivost koja me i sada ponekad puca.

Nedavno sam cula slicnu teoriju, ali vezanu za ogranicen broj udaha. Ono, imas ih tolko-i-tolko, ispucas ih odnosno udahnes/izdahnes, i gotovo. To bude to.
Nadam se da nije tocna jer je tesko smanjiti disanje, sto se vise trudis to je glad za zrakom veca. A ako pretjeras u stednji mozes se ugusiti, sto je suprotno od onog sto zelis postici.

09.16 (2)
07.16 (1)
07.15 (3)
02.14 (1)
11.13 (1)
10.13 (2)
09.13 (3)
08.13 (4)
06.13 (1)
05.13 (7)
04.13 (5)
12.12 (2)
11.12 (2)
10.12 (1)
09.12 (5)
08.12 (13)
07.12 (8)
04.12 (2)
02.12 (12)
01.12 (1)
12.11 (2)
11.11 (14)
10.11 (12)
09.11 (23)
08.11 (7)