Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika21
uto
05/24
O Tijardovicu, simbolu Splita
luki2.blog.hr
Organizatori događaja su:
Hrvatski dom Split i Gradska knjižnica Marka Marulića Split
S osobitim zadovoljstvom sam se odazvala pozivu na predstavljanje novog naslova Bibliothece Spalatine GKMM-a »Ivo Tijardović, život i vrijeme – Memoari slavnog Splićanina«, knjige koju je, na osnovu rukopisa pronađenih nakon pedeset godina, priredio Marin Kuzmić.
Knjigu su predstavili prof. dr. sc. Mirjana Siriščević, muzikologinja, mr. Petar Krolo, povjesničar, urednik izdanja Marin Kuzmić i redatelj Željko Rogošić.
Predstavljanje se održalo u utorak 21. svibnja 2024. u 18h, u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića Hrvatskog doma Split, Tončićeva 1.
U popratnom glazbenom programu s prigodnim izborom iz Tijardovićevog stvaralačkog opusa, sudjelovali su;
- Giorgio Surian, bas bariton: Arija Dioklecijana, iz opere »Dioklecijan«
- Tina Matković, sopranistica: Arija Floramye, iz operete »Mala Floramye«
- Zorana Kačić Čatipović i Pere Eranović, glumci: isječak iz operete »Spli’ski akvarel«
- Izvođači su nastupili uz pratnju Komornog orkestra Tijardović Split, pod ravnanjem Harija Zlodre i uz klavirsku pratnju Zorana Velića.
- Insert iz igranog filma »Ciguli Miguli«, ilustracija Tijardovićeve filmske glazbe (dokumentarno-igrani televizijski serijal »Tijardović«)
- Ulomke iz Tijardovićevih memoara čitao je glumac Trpimir Jurkić.
Tijardovićevi memoari pronađeni su nakon 50-godišnje potrage za rukopisom koji se nalazio u inozemstvu. Tijardović je zapisao svoja sjećanja početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nekoliko godina prije smrti. Rukopis je organiziran u tri tematske cjeline: splitsko djetinjstvo i mladost te Prvi svjetski rat, međuratni period – vrijeme skladateljevog najaktivnijeg stvaralačkog rada i popularnosti (ovo poglavlje daje i sliku tadašnje Europe, od Pariza i Berlina i od Praga i srednje Europe do Jadrana) i period od 1941. do autorove smrti 1976. U ovom dijelu rukopisa vrijedna su svjedočanstva iz 2. svjetskog rata. Konačno, u četvrtom dijelu knjige uvršteni su izvori o Tijardovićevoj intendanturi u HNK-u u Zagrebu, ravnateljstvu Zagrebačkom filharmonijom, predsjedanju Društvu hrvatskih skladatelja i čelniku Hrvatskog glazbenog zavoda, prikazi njegovih opera, kazališnih adaptacija, filmske glazbe i dr. te razna svjedočanstva i osvrti o Ivi Tijardoviću koje su dali oni koji su ga osobno poznavali ili donosili mediji, kritika i kulturna javnost. Memoari Ive Tijardovića govore o njemu kao hrvatskom domoljubu, antifašisti i političkom liberalu naglašene socijalne osjetljivosti.
***
„Smatram da je rukopis za knjigu „Ivo Tijardović, život i vrijeme / Memoari slavnog Splićanina“ koji je priredio Marin Kuzmić, a objavljuje je nakladnik Gradska knjižnica Marko Marulić Split, izuzetno vrijedno, aktualno i značajno djelo hrvatske publicistike i memoarske literature. Priredio ga je urednik Kuzmić na vrlo studiozan i skrupulozan način, sukladno metodološkim obrascima suvremene memoarske literature vodeći računa i o pristupačnosti široj publici i puku, kao da ga je u tome vodio duh Tijardovićevih popularnih djela. Također je ovaj rukopis vrijedan prilog suvremenoj hrvatskoj historiografiji.“
Iz recenzije red. prof. dr. sc. Vjekoslava Perice
„Iz muzikološke perspektive rukopis pod naslovom Ivo Tijardović, život i vrijeme / Memoari slavnog Splićanina urednika i priređivača Marina Kuzmića od iznimne je važnosti za daljnje proučavanje kulturnog (glazbenog) života Splita i povijesti splitskog kazališta u prvoj polovici 20. stoljeća te recepcije umjetničkog rada jednog hrvatskog skladatelja i likovnjaka izvan granica domovine. Ova je knjiga poticaj i daljnjem istraživanju Tijardovićevih veza s ondašnjim uglednim imenima zapadnoeuropske (glazbene) kulture, prije svega u Beču, Berlinu i Parizu. Cjelovito razumijevanje identiteta jednog umjetnika neodvojivo je od aktualnih društveno-političkih prilika.
Tijardović u svojim zapisima stavlja naglasak na epizode koje danas svjedoče i o osobnosti jednog umjetnika koji svladava prepreke nametnute društvenim okolnostima i političkim režimom. Intimnija osobna promišljanja, sjećanja članova njegove obitelji i suradnika dragocjeno upotpunjuju crtice iz života svestranog dionika hrvatske glazbene povijesti 20. stoljeća i omogućuju čitatelju stvaranje šire slike o njegovu liku i djelu, kao i vremenu u kojem je živio i radio.“
Iz recenzije dr. sc. Jelice Valjalo Kaporelo
Marin Kuzmić (Split, 1940), koji je uredio i priredio za objavljivanje rukopis „Ivo Tijardović, život i vrijeme/ Memoari slavnog Splićanina“, ima bogato iskustvo na vodećim dužnostima u kulturi. Bio je, između ostaloga, dointendant Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, glavni urednik vodećih medijskih kuća i urednik knjiga kao na primjer Povijest hrvatske književnosti Slobodana Prosperova Novaka, Egzil, memoari dalmatinskog pisca talijanskog jezika Enza Bettize, antologiju enciklopedijskog formata Antifašistički Split, ratna kronika 1941-1945, koja je također i referentno historiografsko djelo i još jedan, također vrijedan prilog kulturnoj povijesti Hrvatske, zbornik Dalmacija – hrvatska ruža svjetova. Teško bi za temu poput memoara skladatelja Ive Tijardovića bilo danas u Hrvatskoj naći pogodnijeg urednika od Marina Kuzmića koji je s motivacijom, strpljenjem i dugogodišnjim naporom prikupio izvore, rukopise, zabilješke i drugu građu za ove memoare, iščitao, dekodirao, povezao i organizirao i doveo do razine njegovih prethodnih uredničkih ostvarenja. Radi se o važnoj publikaciji od strane jednog od danas najuglednijih književnih urednika u Hrvatskoj koji daje izuzetno vrijedne i trajne prinose hrvatskoj kulturi.
Politički se Tijardovic izjašnjavao kao Radicevac i komunist. Sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu, s partizanima.
Slična predivna promocija očekuje se u Zagrebu, u kojem je Tijardovic bio intendant HNK u Zagrebu. I na kraju, promocija se očekuje i u Parizu, gdje je takodjer živio i stvarao, i gdje do današnjih dana živi njegova rodbina.
Promocija koja je spojila glazbu, pjevanje, čitanje ulomaka iz memoara, izvodjenje filmske glazbe i dijelova iz opereta.
"Mala Floramye" - gledala na pozornici i slušala u nekoliko navrata.
Tijardovic je radio u Zagrebu. Ali njegov duh i stvaranje bili su dalmatinski.
Nekoliko fotografija:
Fotografija Ive Tijardovica - iz knjige.
Ljubim!
Repetitio est Mater studiorum
dvitririchi.blog.hr
ženijalno
...i još jednom ;) za usporedbu
i treći put: prodano! o la la
20
pon
05/24
Posljednja postaja Köln
nachtfresser.blog.hr
Znam da moje blog čitateljstvo uglavnom ne prati avangardnu glazbu, pa o tome neću ni pisati, samo ukratko o povodu posta. Poznati međunarodni autor te vrste glazbe i svestrani umjetnik Janko Jezovšek javio mi je početkom tjedna da je preminuo njegov umjetnički brat blizanac Silvio Foretić. Ne može se reći da nije bio poznat i u hrvatskim krugovima. Primio je već teško bolestan i 2021. Porina za životno djelo.
Janka J. sam pak upoznao kao starijeg slovenskog kolegu prevoditelja Struwwelpetera (Janka Raščupanka), kojeg je u svojem stilu i ispjevao i uglazbio, europski projekt mu je zapeo baš na hrvatskom prevoditelju, mojoj malenkosti, jer mu ja, poslovično lijen i nemuzikalan, nisam našao nekog tko bi mu dao primjer hrvatskog pjevanja mog pjevljivog prepjeva Raščupanka, ja sam mu samo odgovorio, da mi se sviđa, kako je on to kao primjer otpjevao na hrvatskom, s tim nije bio zadovoljan, a Silvio mu nije mogao pomoći, jer je već ostajao bez glasa.
Kraj svog radnog vijeka je u Kölnu dočekao i Emil Cipar, dugogodišnji urednik "Hrvatskog glasa Berlina", tamo mi je objavio neke priloge. Vodili smo i privatnu korespodenciju, započetu s temom sličnosti i razlika ta dva njemačka grada, meni je naravno Berlin bio ipak nešto bliži, njemu ovaj drugi. On se pak završivši radnu karijeru u Njemačkoj, vratio mirovinu uživati u svojoj Slavoniji, no to nije dugo trajalo, prvo je ostao bez psa originalnog imena Cuko, a onda je otišao i on. Silvio, iako s puno više priznanja u Hrvatskoj, nije se vraćao. Njegov prijatelj Janko je zadnje dane bio u njegovoj blizini, danas će se oprostiti na svoj način na Mirogoju od njega.
Svjedoči da je ovaj ostao do kraja vjeran onoj svojoj, iako voljen od obitelji i prijatelja,:"Sve je glupo!"
Ne znam...
dvitririchi.blog.hr
Kako embedati video s mobitela, pa...
flowers
Ne pita me kako sam nego me pita koja je ocjena danas. Pa joj dam mot rukom, onaj što znači "li-la". Inzistira na brojčanoj ocjeni pa kazem: "Ne znam, dva do tri."
Onda ona kaze: "Standardno, ali bit će to sve dobro". Ocijenim li se sa četvorkom, stane, pa me gleda... (ima ljudi što vide dušu kroz oči, i sva njezina stanja, rijetki su ali ih ima) ...i samo kaže: "ooooOoOo...".
I nasmije me.
A kad ja nju pitam kako je, zastane, pogleda me upitno, a ja joj kazem: "Opisnu, molim".
Pa se nasmijemo obje.
...
Za one koji ne znaju ništa, a ipak žele znati više, sličica; selfie:
19
ned
05/24
Nedjeljom u 2 - povodom tisucite emisije
luki2.blog.hr
"Najgledanija "Nedjeljom u 2" bila je ona kada je gostovala Lepa Brena. Gledalo ju je 1.200.000 ljudi u Hrvatskoj. Bila su to vremena kada su glazbenici iz Srbije tek počeli dolaziti u Hrvatsku i Brena se tu činila kao neki egzotični primjerak. Brena je u jednom dijelu populacije nepravedno nosila pridjev neprijatelja Hrvatske, a znam i da su me neke drage kolegice s HRT-a tada napale da poseljačujem HTV. Naravno, nisu bile u pravu. Brena je još uvijek bila velika zvijezda što je i potvrdila gledanost emisije. Sjećam se i da nije mogla proći hodnicima HRT-a od neprestanih povlačenja za rukav i zaustavljanja i želje ljudi da se slikaju s njom ili, ne znam, da im da autogram - rekao je Stanković pa pustio isječak iz te emisije koja se odvila 2009. godine."
Izvor: Večernji list
Treba li što dodati?:))))) Svaka ti čast, prijateljice!
Njoj je slavu prorekao jedan čovjek, kojeg je
njena mama primila i nahranila. Izjavio je da ce Brena biti poznatija i od Tita.
A baba Vanga joj je opisala u tančine Bobu, kojeg tada nije ni poznavala, kao buduceg supruga....
...
Ljubim!
18
sub
05/24
nema naslova
donabellina.blog.hr
''Danas me neka tiha njeznost peče...''
Jesenjin
Kasno poslijepodne...
16
čet
05/24
Nebinarnost i još malo o tome by Rudarka
rudarka.blog.hr
Nakon pobjede malog Švicarca na Eurosongu, mislim da je vrijeme da malo pojasnimo pojmove koji se spominju u kontektstu dečka u ženskoj haljinici. A i Rudarki da malo istraži tu problematiku, čisto da vam ne pišem gluposti.
Uglavnom, ja ću ga i dalje u postu zvati "mali" jer se radi o osobi rođenoj kao muško. Istovremeno se oblači kao curica. Doslovno. A službeno se izražava kao tzv. nebinaran. Da vidimo što to znači. 
Službeno se nebinarnost smatra svi oni rodovi koji ne spadaju u službena dva roda - muško i žensko. Ne bi vjerovali, no to je onaj Q u famoznoj LGBTQ+ krartici. Nisam znala do sada. 
Osim što nebinarnost ulazi u širu ideju transrodnosti - kad se netko ne osjeća dobro u svojem tijelu po rođenju. Doduše, obično se to može provjeriti odnosom testosterona (većeg od 9,9 nmol/L kod muškaraca) i estrogena kao ženskih spolnih hormona. No stvari se ovdje kompliciraju jer neki od njih žele promjenu spola, neki ne žele, neki žele samo vanjska obilježja (npr. ženska), no i dalje zadržavaju spolne organe koje su dobili rođenjem i tako se sve komplicira. 
Da još spomenemo i onu zastavu kojom je mali Nemo mahao u finalu Eurosonga - zastava žutih, bijelih, ljubičastih i crnih pruga predstavlja zastavu nebinarnih. Moram priznati da sam ju prvi put vidjela. No, eto... čovjek uči dok je živ. 
Kako ne bi mislili da je stvar jednostavna, pronašla sam još neke zastave - zastava rodnog kvira, zastava arodnih ljudi, zastava rodne fluidnosti, zastava birodnosti... a ima toga još. 
E sad ono zbog čega sve ovo pišem. Postoje zemlje gdje su povjesno i kulturološki prihvaćene transrodne osobe - npr. Indija. No, statistički gledano sve u famoznoj kratici LGBTQ+ se nalazi u onom spektru od ispod 5% čovječanstva. Pa mi sva ova preseravanja idu na živce. 
Možda sam (pre)stara, možda mislim da su današnja djeca previše razmažena, pa na svakakve gluposti pomišljaju - no sve u svemu protivim se agresiji malobrojnih nad višebrojnima. Uključujući agresiju da ja moram "njih" nazivati "oni". Ili je "on" ili je "ona" (mijenjaj brate spol koliko god želiš no pusti me na miru). Ne priznajem treći rod i točka. 
Navodno su sad "in" na zapadu wc za rodno neodlučne. Ili rodno nebinarne. Ili kako god to nazvali. Halo? Za onih ispod 1% čovječanstva. Da piške i kakaju u svojem prostoru? Meni je ovo malo "too much". 
Da rezimiramo - nemam ništa protiv da se netko javno predstavlja istospolno orjentiran (čak mislim da u HR određeni broj javnih osoba ne želi izaći "iz ormara", no to je sad neka druga priča) i/ili bilo što od palete transrodnosti i nebinarnosti i onog nečeg trećeg o kojem mi se sad ne da istraživati. 
No, smeta mi kad se agresivno napada sve "normalno" - kojega je u ovoj priči onih više od 95%. Eto.
Ahoj od Rudarke
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr