Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika22
ned
12/24
PAUZA ( kraj )
donabellina.blog.hr
Nema veće agonije od nošenja neispričane priče u sebi."
Maya Angelou
američka književnica i pjevačica , žrtva rasizma i nasilja u obitelj napisala je autobiografiju u sedam tomova
a poznata knjiga izvan ovoga je :
Sva djeca Božja trebaju cipele za put
19
čet
12/24
PAUZA ( lukavost )
donabellina.blog.hr
Hoće li svi koji misle da su lukavi,
jednog dana shvatiti da smo
šutjeli iz pristojnosti??"
( autor citata M.S ) )
Pristojno je prešutjeti : mudri progutaju svoju misao i puste lukave dok govore svoju, dok dokazuju nešto čak i nedokazivo i
dozvoljavaju sebi da budu neuki ne bi li ovi shvatili, da previše riječi izgovorenih nije dar pameti nego nadmetanja u predstavi jednog
lika.
14
sub
12/24
PAUZA ( o laži 5 )
donabellina.blog.hr
Godinama sam želio živjeti u skladu sa moralom svih drugih.
Natjerao sam sebe da živim kao svi drugi, da izgledam kao svi drugi. Govorio sam šta mi je potrebno da se udružimo, čak i kada sam se osjecao izdvojenim od ostalih.. I nakon svega ovoga, došla je katastrofa.
Sada lutam među ruševinama, bezakonik sam, raskomadan, sam, i prihvaćam to biti pomiren sa svojom posebnošcu i svojim slabostima.
I moram ponovo izgraditi istinu – nakon što sam cijeli život proživio u nekoj vrsti laži."
Albert Camus
Postoji više naziva za psihički mehanizam koji je u osnovi oponašanja, kao što su poistovjećivanje ili identifikacija, imitacija, učenje po modelu, uzor, kopiranje itd. U osnovi ovog mehanizma je čulo vida :
ljudi oponašaju ono što vide, ali ne sve nego samo ono što im se sviđa. Na važnost čula vida ukazuju riječi s-viđati, gdje je korijen vid, kao i uzor, gdje korijen zor znači gledati. Na osnovu onoga što se vidi, nastaje želja da se ima ono što drugi ima, da se bude kao drugi, da se ponaša kao drugi.
A zapravo sve sliči varci , ma koliko htjeli biti slični drugima znanjem, odjećom, mogućnostima - sve je to iluzija ili "katastrofa" kako Camus navodi , jer pravi trenutak svačijeg života je shvaćanje življenja u laži.
I to laži, koju sami sebi stvaramo
11
sri
12/24
Pauza 3 ( stid )
donabellina.blog.hr
Još jedna izgubljena vrijednost jeste stid. Da li ste primijetili, da ljudi više nemaju stida, te se tako dogadja da, u društvu časnih ljudi, čovjek može da sretne tipa optuženog za najgoru korupciju, koji pri tom ne skida osmijeh sa lica, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.
U neka ranija vremena, njegova obitelj bi se od stida zatvorila u kuću, ali sada je sve jedno te isto i takvog tipa zovu da gostuje u nekim televizijskim programima, gdje se prema njemu ophode kao prema gospodinu.
"Otpor", Ernesto Sabato
Stid je posljednja brana; kada stid pukne, u čovjeku nije ostalo previše od čojstva.
Gubi se i osjećaj krivnje, koji je važno imati ako smo učinili nešto pogrešno. Osjećamo se krivim jer znamo da smo se trebali ponašati drugačije.
10
uto
12/24
Pauza 2
donabellina.blog.hr
Ma šta rekao, nemoj to dvaput reći,
Nađeš li kod drugog svoju misao, odreci je se.
Ko nije stavio svoj potpis, ko nije ostavio fotografiju,
Ko nije bio prisutan, ko ništa nije izustio -
Kako da ga uhvate!
Zaturi trag!
Postaraj se, kad namisliš da umreš,
Da ne bude nadgrobnog spomenika koji bi odao gdje ležiš
Kakvim jasnim natpisom što te potkazuje
I godinom smrti koja te odaje!
Još jednom:
Zaturi trag!
(Tako su me učili.)
Bertolt Brecht (1898 – 1956)
"Zaturi trag"
....................................................
Brechta stavljam razlogom : ne pišem ja , pa dok se oporavim stavljam ono
što nekome znači barem, koliko i meni
09
pon
12/24
Knjiga i druženje
luki2.blog.hr
Čitam....I još mi fali samo jedna knjiga iz kolekcije: "A Little place in Prague"....
Ne zamjerite što me na blogu nema baš svaki dan - prijateljica je tu, treba se družiti....
Ljubim!
07
sub
12/24
Samoća Stepskog vuka
donabellina.blog.hr
Kako da ne budem stepski vuk, olinjali pustinjak usred svijeta čiji ciljevi nisu moji, čije mi radosti ništa ne znače.
Ono, što se u meni događa u rijetkim trenutcima radosti, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svijet voli i traži možda jedino u pjesničkim dijelima, a u životu smatra ludošću.
I odista, ako je svijet u pravu, ako su ta muzika po kavanama, te masovne zabave, ti amerikanizirani ljudi, zadovoljstva tako sitnim stvarima, u pravu –
onda sam ja kriv, onda sam lud, onda sam odista, kako sam sebe često nazivam, stepski vuk, životinja koja je zalutala u tuđi i nerazumljiv svijet, koja više ne nalazi svoju postojbinu, zrak i hranu."
Hermann Hesse " Stepski vuk"
nismo životinje, kako autor kaže, ali vrlo često se doimamo i sebi i drugima da smo zalutali među život i u život i da prečesto udarac čelom u nevidljive zidove postavljene ni od koga s imenom predstavljaju zaporku pred kojom zgranuti i nijemi pred zgroženim očima mnoštva pokušavamo naći neki svoj pedalj bitka za svoj komadić neometanog prostora u kojem ne smetamo nikome i zbog kojega ništa drugo i ne tražimo
ili - kako kaže pjesnik :.... i odjednom iz tebe
kao mlaz svjetlosti
izbijaju nestrpljenje i nemir ;
uputiš se prema onome
što si osvijetlio....
....
03
uto
12/24
Kad sam bio mali dječak
luki2.blog.hr
Danas odličan "Čitam i kuham". Imali smo divnu knjigu, Ericha Kästnera, odnosno njegovu biografiju, ali u kojoj i sam naglašava da puno toga nije rekao...Napisao...Nije želio.
No, ipak jedna topla obiteljska priča, ali i suočavanje sa Drugim svjetskim ratom i progonom. Naime, Erichova obitelj je židovska....Sudbinu prihvaća bez velike drame, i trudi se, silno se trudi - preživjeti.
Variva od leće i kobasica koje je mali Erich kuhao majci kad je bila bolesna. Recept potpuno preuzet iz knjige "Kad sam bio mali dječak".
Tu su i fenomenalna kolači....
Sa grizom i pudingom.....
Slasno!
Za idući susret lektira je:
Spisateljica će ujedno biti i naša gošća.
A ovog ljubičanstvenog malog sam dobila od gospođe, koja dolazi na Klub. Za svaku članicu je napravila po jednog, samo u različitim bojama....Predivno! Zahvalna!
Ljubim!
02
pon
12/24
Garavi sokak
stella.blog.hr
U Inđiji je 29.studenog održan 35. međunarodni susret pjesnika
"Garavi sokak".
Organizira ga i uređuje entuzijasta, profesor književnosti
Aleksandar Mijalković, predsjednik književnog kluba
"Miroslav Mika Antić", Inđija.
Ne zna se otkud nas sve nije bilo...iz svih zemalja
regiona, iz dalje Europe, iz svijeta...
Treći put sudjelujem u programu i zborniku.
Evo i moje kolegice po peru, Sladjane Belko.
Pa, nadam se da ćemo se vidjeti i na 36. susretu!
30
sub
11/24
Seusovo blago i Drvo
luki2.blog.hr
"Večeras smo zavirili u tajne Seusovog blaga, bogate kolekcije kasnoantickog srebra oko kojeg se vodio sudski proces kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, spor je nerijesen, ostalo je otvoreno pitanje gdje je doista pronadjeno blago, no Madjarska ga je na kraju kupila za sebe i proglasila svojim nacionalnim ponosom. Je li Seuso mogao biti u Hrvatskoj i je li ipak otkriven u Istri, nedaleko Pule, ostaje misterij. O Seusu i njegovom blagu govorio je prof. dr. sc. Dino Milinović, poznavatelj kako kasne antike, tako okolnosti te neobične i zamršene priče. Uživali smo!" - kaže Milana Vuković Runjić. Petak je dan za Književni salon, koji je danas imao gosta - predavača, arheloga.
Što je to Seusovo blago? Predivni setovi posuđa, datiraju navodno iz četvrtog stoljeća nove ere. U jednom trenutku su se našli u jednoj Švicarskoj banci. Tu je cijelu zbirku otkupio jedan engleski lord.
Međutim, izgleda da zbirka dolazi odnosno da je bila nađena u Barbarigi. Kako je dospjela do Švicarske, ne zna se. Zbog čega zbirku svojataju Mađari, koji su na kraju uspjeli otkupiti veći dio zbirke, pa se sada i nalazi u muzeju u Budimpešti? Navodno je na posuđu pronađen znak, koji simbolizira Balaton.
Mi drugi dio nismo uspjeli otkupiti, jer je cijela priča bila vrlo aktualna kada je u Hrvatskoj počinjao rat.:(((( Nije bilo financija, a vjerujem ni volje - jer su prioriteti morali biti drugačiji.
Dogovoren je i jednodnevni izlet u Budimpeštu, kako bi posjetili njihov dio zbirke, i uživo vidjeli tu ljepotu.
Milana...
Prof. dr. sc. Dino Milinović, odličan današnji predavač
Nakon Milane, samo sam se "preselila" nekoliko koraka dalje, u Knjižnicu i čitaonicu "Bogdan Ogrizović", gdje se održala promocija knjige "Drvo".
Knjigu su predstavili:
autori tekstova Staša Aras,
Miljenko Jergović,
Nebojša Lujanović,
Dejan Stojiljković,
Korana Svilar i
Ivana Šojat,
priređivač Đorđe Matić,
urednica knjige Ana Brnardić
te skladatelj i pjevač Zlatan Stipišić Gibonni.
Sjajna promocija, misaoni i poseban Gibonni.
Rekao je nešto što sam dobro upamtila: "Govorite dragim ljudima da ih volite. Nikada ne znate kada oni vas ili vi njih gledate zadnji put. Ja sam bio zato miran kad se radilo o mome najboljem prijatelju Oliveru. Sve sam mu rekao za života..."
O čemu se radi? Radi se o knjizi "Drvo", koja je naslov dobila prema jednoj Gibonnijevoj pjesmi. Kao kod Julijane Matanović i "Spisateljice biraju" , u ovoj knjizi su autori bili pozvani da napišu po jednu priču, temeljenu na jednoj od Gibonnijevih pjesama. Naravno, nastale su male minijaturu, divotice, divne priče. Gibonni me iznenadio u pozitivnom smislu; čovjek ima petlju i izuzetno brze, inteligentne reakcije. Volim njegove pjesme, ne sve - ali neke su stvarno pravo uživanje....mala remek djela...
Preporuka najtoplija za čitanje knjige! Jedna od autorica priče je i Julijana Matanović. Prenosim dio njene priče, koju je objavila javno:
"...nakon razgovora o terapijskoj moći književnosti i neočekivanom dolasku pisaca po stručnu pomoć, poželjela popiti pelinkovac, razlijevao se ugodan pjevačev glas. Odnedavno sam o tom sjajnom glazbeniku, upoznavši ga u ukusno uređenom uredu salona automobila, počela govoriti i kao o dobrom čovjeku. A to mi je, u mom sistemu vrijednosti, jednako važno koliko i sama činjenica da je jedan od najvećih u svom poslu. Njegov talent i predanost svakoj noti mogu biti zaustavljeni pred nesavladivim zidom koji je za naše genijalne glazbenike izgradio manje talentiran europski svijet stručnjaka, ali taj svijet nema pojma od kojeg se materijala gradi dobrota duše koja je u stanju ispisati snažne stihove i naznačiti povisilice na pravim mjestima. Da bi se pjesmom lakše uspinjalo stubama.
I onda je konobarica učinila nešto o čemu se trudio govoriti i psihoterapeut. Pojačala je radio. I ja sam po zna koji, ili zapravski možda prvi put, jasno čula Činim pravu stvar, ne spominjem te ja. Čula sam sasvim običnu izjavnu rečenicu, magičnu u svojoj postojanosti. Od tog trenutka počela sam o Činim pravu stvar govoriti kao o svojoj životnoj himni...."
Ostatak Julijanine predivne priče možete pronaći u knjizi "Drvo" ....
Savršenstva ne postoje, ali - ova je promocija bila najbliže tome.
Na divnoj fotografiji zahvaljujem Korani Svilar.
Ljubim vas!
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr