Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika28
ned
12/25
ZEN TIGAR (priča) - Sedmi dio
whiskybar.blog.hr
„Laž ima kratke noge – sad ima još kraće." - proroćica Agatha o djelovanju Zen Tigra
Dolos skače kroz ogledalo u odaju što je dijeli s Apate. Odaja je prostrana. Svod drže korintski stupovi. Od velikog ogledala, što su Dolosu i Apati ujedno bila i vrata, do centra odaje vodilo je široko stubište. Deset stuba su se prostirale od jednog do drugog kraja prostorije. U centru je gorjela vatra u velikom žeravniku koja je više isticala sjene nego što je obasjavala prostor. Takvo svjetlo prodonjelo je prividu da se bijele mramorne skulpture ljudi postavljene po prostoriji, kreću.
U blizini žeravnika, bili su postavljeni plavi jastuci. Na njima je ležala Apate i smijala se Dolosu. Dolos je ostao bez jedne noge u napadu Zen Tigra dok ga je špijunirao prerušen u pauka.
Budući da je bog, rana mu je zacijelila, ali ne može se noga regenerirati bez dozvole Zeusa. Tako da se sada kreće po stepenicama poskakujući, čime nasmijava svoju sestru.
Apate se smije bez glasa, ona govori tijelom.
"Ne smij se Apate." uvrijeđeno će Dolos "Već mi pomozi pronaći način kako se riješiti onog Tigra što nam proždire sljedbu i umanjuje nam moć. Luđak mi je pojeo nogu."
Na to se Apate počne još tiše smijati. Da, Apate ima stupnjeve tišine, kao što ljudi imaju stupnjeve glasnoće.
"Uh, dobro, smij se." potišteno će Dolos "Ali budi barem korisna i pomogni mi smisliti neku protezu kako bih zamaskirao nedostatak noge, dok mi Zeus ne da dozvolu za regeneraciju." doskakuta do jastuka i nespretno se ispruži pokraj Apate.
Uzme pehar vina i zagleda se po zidovima odaja kamo su visjele tapiserije iz mitskih priča.
"Heroji što se bore protiv zvijeri." pomisli Dolos i u glavi mu se stvori zametak plana.
"Apate, Zen Tigar sebe smatra herojem, jel'?" Apate gracioznim pokretima kaže
"Valjda da, moguće."
"Ok vidi tapiserije, što napada svakog od ovih heroja?" Dolos usmjeri pogled Apati, a ona otpleše odgovor.
"Divlje zvijeri, nemani, divovi, natprirodni jaki ljudi, demoni i titani."
"Da, dobro, dovoljno je reći, u tvom slučaju otplesati divlje zvijeri. A koja je divlja zvijer jača od tigra."
Apate i Dolos počnu razmišljati i vrtiti mogućnosti i uvijek bi ispalo kako je tigar jači od svih. Dok se Dolos ne sjeti kako je kao mladić hodao po Hiperboreji i podučavao jednog mladca Lokija laganju. Sreli su potpuno bijelog medvjeda, koji mu se učinio toliko bezazlenim i pokušao ga je potapšat. Bijeli medo ga je skoro rastrgao. I bi da Dolos nije bio polubog. Jedva su izvukli živu glavu i nikada do Zen Tigra ga nijedno biće nije skoro ubilo.
"Znam!" zadere se Dolos
"Polarni medvjed! Ta zvijer je jača od zen Tigra." Skoči slavodobitno na jedinu nogu, ali kako se još nije naviknuo padne na pod i prolije crno vino po sebi.
Apate se smijala u mrtvačkoj tišini. Ali Dolos je bio sretan.
"Tako ćemo. Moram se čuti s Lokijem da mi nabavi polarnog medvjeda, a imam i specijalan zadatak za Morfeja!"
Apate ponovno otpleše neki pomalo rastrzani ples
Dolos ga govoreći za sebe prevede
"A kako ćemo javiti Lokiju?" zamisli se Dolos "Pa preko glasnika bogova Hermesa."
Apate ode do ogledala i počne plesati isprijed njega. Za tren kroz ogledalo iskoči mršavi mladić sa cipelama s krilima i špićastom kapicom.
"Hermese, prijatelju! Dođi, dođi popiti malo vina!" pozove ga Dolos.
"O bože laži, što je? Skratile su ti se noge?" pokušao ga je podbosti Hermes, ali se Dolos nije smeo te kaže
"Samo jedna. Riješit ću to sa Zeusom, nego imam zadatak za tebe." Hermes se u trenu stvori kraj Dolosa, sjedne na plave jastuke i uzme srebrni pehar vina.
"Dakle Hermese, moraš mi prenjeti poruku do Hiperboreje, do Lokija. Nakon toga mi pozovi i Morfeja."
"Loki, Morfej, Dolos i Apate, skupina varalica. Tko je nesretna žrtva?
"Zen Tigar." odgovori Dolos s gađenjem na licu
"Nisam čuo za njega. Zar te obična životinja ometa, ti bože laži?" nasmije se Hermes i uzme gutljaj. Dolos uzdahne i kaže
"Ovo je Zen Tigar. Tigar koji voli filozofiju.... nemam pojma." zavrti glavom Dolos i nastavi
"To ga učinilo jako pametnim, a pamet u kombinaciji sa snagom čini ga jačim od bogova." Dolos se Hermesu zapilji u oči.
"Tako je brz, izgleda kao da je u jednom trenu na dva različita mjesta."
"Aaaa, refleksi." rastreseno kaže Hermes dok si je već točio drugi pehar vina.
Dolos još nije saznao kako je Zen Tigar svojom meditacijom uspio razviti moć bilokacije.
Nakon što je ispio malo vina Hermes se nasmije i kaže:
"Tigar koji voli filozofiju, kako se to moglo dogoditi?" Dolos se zamisli.
"Bio sam se raspitivao. Ljudi kažu kako ga je kao malog tigrića posvojio prorok Zaratustra. Imao je orla, zmiju, valjda mu je još falio Tigar."
"Zaratustra, kažeš." zamisli se Hermes "On nije naš, ne slijedi nas i Zeusa, on je od nekog boga što se naziva Ahurimazda."
"I protivnik je Ahriman." nasmije se Dolos
"Ahriman?! Misliš li kako bi taj sklopio savez s nama." zapita Hermes
"Moguće. On toliko mrzi kreaciju Ahurimazde, pa bi vjerojatno išao protiv vlastite teologije. Možemo mu dati neku poziciju, kao recimo bog znanosti?" sad Dolos navali na vino
"Uglavnom Zaratustra se ponašao prema tigriću kao prema djetetu, čitao mu je knjige, učio ga je govoriti. Na kraju je počeo jahati na njemu. Zajdeno su lovili. Barem tako pričaju.
Oko njih dvoje se miješa mit i legenda. Ne zna se ako je stari Zaratustra još uvijek živ. Neki smatraju kako Zen Tigar je zapravo agent Zaratustre i Ahurimazde." zaključi Dolos
"Onda, nam treba taj Ahriman, što će nam Loki?" zapita Hermes
"Ahriman je plan B, plan A je Loki. Pozvat ćemo ga neka stvara kaos, a u pozadini ćemo probati sklopiti savez sa Ahrimanom. Uglavnom toplije se obuci, ideš u Hiperboreju, tamo je hladno. Ne možeš doći samo u letećim cipelicama i gačama s krilima, bez tunike i ičega. Stavi krznenu odječu."
Hermes se nasmije i sipa još jedan pehar vina: "Hiperboreja kažeš. Može, ali sutra, danas pijemo."
"Može Hermi. Samo ne zaboravi nakon Lokija otići do Morfeja."
"Da, da, on je na onoj pustari od Mjeseca, ne brini." odgovori Hermes.
Dolos se nasmije i zadere se: "Apate! Dođi i otpleši nam pisma za Lokija i Morfeja!"
27
sub
12/25
Ne razumiš - drugi dio
luki2.blog.hr
Nastavljam gdje sam jučer stala. Deseta priča:Neću vam reći koliko je to velika stvar. I sjajan Marin! Smijala sam se od početka do kraja. Čitat ćete, pa sami vidite.:)))))) Smijeh do......
Sljedeće poglavlje, tata - pravi balans i govori o tatinoj vjeri u Bubu/Ivu. O svom tati. "Volim Te najviše na svitu" kaže Buba svom tati, kad tata završi u bolnici, ne sluteći da je to zadnji put da se čuju....:((( I "Ostala sam sama."....
Tu u Bubin život ulazi jedan mali wuf - Điđi. I Buba više nije toliko sama...
Novi problem - iako je težak svega dvije kile, Đidi ne smije s Bubom na posao.:(((
Radi Đidija se ide i psihijatru, ne bi li uvjerila doktoricu da joj je potreban terapijski pas - tj. Điđi i da če direktor ipak promijeniti svoje mišljenje i dozvoliti da i Đidi dolazi na posao. No psihijatrica ne razumije baš o čemu se radi. Buba, naravno, ne odustaje. Čim sazna da direktor odlazi u mirovinu, odmah vodi Điđija sa sobom na posao.
Na sreću, kolega koji se brine o zaštiti na radu prigrli Điđija, koji tako zapravo dobije dozvolu da dolazi sa Bubom na posao.
Marko i "Ajmo se mi ženiti" je opet toliko humoristično i lijepo, emotivno
- i ja se od srca cerekam, rekla bi Buba....Međutim, događa se tragedija - Marko pada sa skele. Dolazi hitna, ali u bolnici Marko umre. Ispostavlja se da Marko nije baš tako bezazlen - i ima svoju povijest nemilih događaja....Kasnije dolazi i Markova obitelj, koja želi obilježiti mjesto pogiblje. :(((( Bubina asistentica Gorana sređuje svijeće i obilježja ispred kuće - kupi ih i baca u smeće.Markovi roditelji i kćer su od kuće napravili groblje.:(((( Od tada - nepoznate osobe Buba ne prima u kuću. I - nešto što počne kao šala i glupiranje- na žalost se ponekad pretvori u tragediju.
Majstor Šime igra na kartu sažaljenja i slabosti za hendikepiranu djecu kod Bube - koja popusti i prihvati majku, dječaka i psa. Ali - kasnije stiže i zekan, ptičice, ribice, zamorac....Ajme!:(((( Jedino dobro su dijete - Jure i pas Luna....Nakon šest mjeseci žena se ipak seli - jer, što je previše, previše je....No, nakon nekog vremena žena je pronađena mrtva...:(((( Eksperimentiranje s drogama i ne može drugačije završiti....:(((( Jure i pas svoj život nastavljaju sretniji- kod Jurinog tate.
Kraljica burze je opet jedan humorističan, nadasve iskren zapis.....Mnogi su tako prošli na burzi, trgujući.....Ali, opet - Buba ne uzima tragično sve što se događa....Mene bi fras odnio....:))))
Nije bogme ni svakom rođaku za vjerovati....I ne, ne treba svakom dati priliku....Ili ipak ...?!
Kako jedna smrt može čovjeka natjerati da ovjekovječi svoje najdraže...i tetovaža Điđija.
Pogoršanje zdravlja..
O crkvi i jednom seminaru...."Moji ljudi" - divno i dirljivo o anđelima na zemlji...Pomagačima na zemlji. Ne samo na nebu.
Razmišljanje o smrti i odlasku....Možda najtužniji dio knjige....Osim poglavlja o tati....:(((
I tu je za sada kraj priči o jednoj Ivi i jednoj Bubi koje se raduju životu sa svim njegovim izazovima.....
Kad mi bude teško, najteže u životu - pred oči će mi izaći jedna Iva. I zapitati ću se kako je njoj. I što bi ona napravila da me vidi da cmizdrim.
Gdje god Iva odluči napraviti promociju - ja ću biti tamo. Jer razumim.
Ljubim vas, ljudi! Čuvajte se. I sve svoje.
ENES K.
komentatoricamicaa.blog.hr
Mene zapravo
najmanje ima
kad sam u svemu
kad sam u svima.
Samo kad sam sam
ja znam da jesam
I svemir ovaj
biva mi tijesan.
Ovako jedan
Od sebe sam više:
I zrak sam
i onaj koji diše.
Pa ipak me nešto
vuče i tišti;
Da se razbijem
da se sništim.
Što sam ja sebi?
Ništa u svemu?
Ili sam sve
u ničemu?
Enesa sam osobno upoznala: ovu pjesmu ( KAO ) da je napisano za mene.- a nije naravno , jer svih nas nešto vuče i tišti..
26
pet
12/25
Recenzija Ivine knjige "Ne razumiš" - prvi dio
luki2.blog.hr
Dakle, draga Šuška je napisala knjigu, i kako je čitam - tako ću odmah upisivati svoje dojmove.
Ova knjiga je ispovjedna proza, a zapravo želja da autorica sama zabilježi i objasni neka događanja.
Već sam naslov je zanimljiv. Ne razumiš....Puno puta u životu mi se dogodilo da sam morala objašnjavati, pojašnjavati - a meni to ide strahovito na živce. Moram ispričati pet- šest priča da bi objasnila jednu jedinu.:(((( I opet će hiti da oni koji ne žele, neće nikada razumjeti.
U svojoj knjizi, za razliku od toga, Iva strpljivo objašnjava, kako bi smo je na kraju mogli razumjeti. Jako lijepo barata s obratima i iznenađenjima, priča teče lagano.....
Neke ću rečenice citirati, jer samo tako možete steći pravi dojam.
Pa krenimo na putovanje knjigom. Knjiga se sastoji od predgovora, dvadeset poglavlja i kratko predstavljanje autorice.
Citat iz predgovora: "Priča je to o jednoj (ne)običnoj Ivi čiji alter ego leži u Bubi, a njih dvije se pretvaraju u LIS-icu i pobjeđuju bolest i nepravdu. Neki bi rekli da je ona invalid, što na engleskom doslovno znači nesposoban (valid- invalid), a ja bih rekla da je Iva osoba s invaliditetom koja bez obzira na brojne poteškoće i nemogućnost hodanja trči kroz život uzdignute glave. Kad reba je mudra i snalažljiva. Ponekad šarmantna i zavodljiva. Nadasve je iskrena. Gruba izvana, a u duši pahuljica. Nikad ne odustaje."
Autorica dalje upozorava: "Život je ovdje i sada!"
Svako poglavlje počinje jednim važnim citatom.
Opisi bakine kuće su toliko živi, da imaš osjećaj da ćeš evo sada proći tim vratima....
Sada dolazi onaj teži dio: borba sa bolešću, u koju su uključeni svi članovi obitelji.
Citat: " I kad sve zbrojim i oduzmemo, mogu reći da sam pobijedila LIS ili Locked In Syndrome, moju prvotnu dijagnozu nakon moždanog udara. Sindrom je to čovjeka zaključani u vlastitom tijelu....Začepila se glavna arterija u vratu....Centar za ravnotežu mi je u potpunosti uništen i tako nikada nisam uspjela samostalno hodati."
Pa priča o prvoj ljubavi....Problemi i mobbing na poslu....O mami i vjeri......Lutka Grgo...O poklonjenom životu....Dirljivo o bratu i njegovoj smrti.....
Eto, stigoh do pola - sutra slijedi nastavak....
Uživajte u blagdanima!
Ljub!
24
sri
12/25
Šuška
luki2.blog.hr
.jpg)
Dakle, jako sam ponosna i sretna danas - Šuška je poslala svoju knjigu, koja je danas doputovala do mene.
Toplo oko srca, zahvalna - i s velikom ljubavlju sam je počela čitati.....Hvala Šuška, predivna si!
Kao što sam znala za Vjetra, kao što sam znala za Konobaricu - tako sam odmah znala za Šušku da će objaviti knjigu
Jer sjajno piše - sjajno pišu.....
Eto, ljudi - meni je Božić stigao.....
Ljub!
21
ned
12/25
Zen Tigar - priča - Šesti dio
whiskybar.blog.hr
Šesti dio – Zen Tigrići
(crtice iz života Zen Tigra)
Zhuangzi sanja da je Zen Tigar.
Zen Tigar sanja da je Zhuangzi.
Kad se probude, Zen Tigar pojede leptira. Zhuangzi ostane gladan.
Tko je sanjao koga?
(Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba)
Crtica prva – o paučini znanosti, lošoj glazbi i pauku koji se skriva iza idealnog platonovog ormara
Zen Tigar je često meditirao o događajima u spiljama. Posebice ga je zaintrigirala poveznica između glazbe, koja je poticala ljude da postanu sve gori i znanosti. Točnije kraljice znanosti, filozofije. On često promišlja o filozofskim djelima koji su mu dostupni samim mentalnim uvidom, jer piči ga satori.
Drugi bi rekli, zna sva filozofska djela napamet.
Pa sada, iako je Zen Tigar iznad dobra zla i svega zemaljskog jer je spoznao i nadišao stvarnost i slično i dalje je bio pomalo....reklo bi se neugodno iznenađen da se novi Pseudologoi novače baš iz redova filozofa.
"Suvremena znanost i suvremena glazba je u službi sjena. U službi boga laži, Dolosa." ispravno zaključi Zen Tigar.
"Žele ispuniti svijet obmanama i prividima kako bi njihova izopačenost dobila apsolutni značaj. Doslovno stvaraju lažni svijet koji stvarni svijet prekriva poput paučine nekog divovskog arahnida, hvata naivne i dobronamjerne ljude i hrani tog monstruma.
Uz takvu paučinastu vještu retoriku za učene, neukima daju glazbu koja im doslovno mijenja dušu. Glazbu što ih opsjeda i od njih čini zombije, ljude bez svijesti. A ja volim jesti zombije!" Nasmije se Zen Tigar i nastavi svoja filozofska istraživanja uništavajući svjetlom svojih uzvišenih misli Dolosov svijet sjena prkriven ljepljivom paučinom laži i lošom glazbom.
"Moje svjetlo sjaji,
da sjene odstrani!"
smisli rimu i vidje da je dobro. Zatim ode u grad gdje se odvijao nastup neke pop zvijezde. Pojede zvijezdu i zvijezdine obožavatelje dok se divovski arahnid skrivao u kutu iza idealnog platonovog ormara.
Crtica druga – o vrhunskoj lovini
"Postoji li loša vladavina ili postoji samo strana sukoba koju izabiremo? Ako svatko na različiti način definira lošu vladavinu, znači li to kako nema kriterija za određivanje? Relativizam ili apsolutizam? Samo neutralna strana koju odabirem iz nekog subjektivnog razloga ili je ta strana dobra ili zla, pa ću zauvijek snostiti posljedice svog izbora? Raj ili pakao?
No čak ako je sve relativno, stvar subjektivnog izbora, ne znači kako nismo u pravu. Ma taj relativizam je samo privid i obmana Dolosa, boga laži. To stupnjevanje, tisuće razloga za i protiv i njihovo izjednačavanje su samo tisuća niti arahnidnog Dolosovog oblika koje ću svojim oštrim pandžama uništiti, skupa s tim debelim paukom i idealnim platonovim ormarom." Zen Tigar zamahne svojom šapom, idealni platonov ormar se raspadne na tisuće komadića i rasprši se u salon namještaja u predgrađu velikog grada, a Dolos ostade bez jedne noge. Iz rane mu je tekla zelena krv.
"Kažu da su u laži kratke noge, a sada su i za broj manje." ispravno se našali Zen Tigar te doda:
"Istina se uvijek dokaže upornom tragaču. Kao vrhunska lovina na kraju dana. Paučiću Dolosiću, moja vrhunska lovino! Sad sam te osakatio, a mi mačke se volimo igrati s plijenom, stoga što bolje iskoristi preostale dane jer od sada živiš u vremenu moje milosti i moje zabave." ispravno i potpuno objektivno opravdano zaprijeti Zen Tigar.
Crtica treća – o dilemi; turist ili avanturist
"Jesi li turist ili avanturist?" upitao je Zen Tigar starog čovjeka. Starac se saginjao pod težinom potpuno napunjene vreće. Jedva ju je nosio preko ramena. Ipak, uspio se nekako nasmijati i odgovoriti Zen Tigru umornim i suho tankim glasom:
"Pa....reklo bi se da sam avanturist. Putujem svijetom već dvadeset godina. Namjera mi je hodajući obići cijeli svijet."
"Aaaa." značajno se nasmije Zen Tigar kao u situacijama kada ispravno zaključuje
"Ti si od one -PUT JE CILJ- ekipe. Da, nije važno odredište važan je tijek. Nije važno more, važna je rijeka."
Avanturist potvrdno zamahne glavom, iako mu se analogija sa morem i rijekom nije baš činila jasnom, međutim impozantna pojava Zen Tigra,, sa narančastim krznom i crnim šarama okruženim očnjacima, održala je njegove riječi neizgovorene.
Zen Tigar nije pojeo avanturistu, budući je ovaj bio sama kost i koža. No nije se predugo niti raspitivao o avanturama starca. Dovoljno je bilo vidjeti ga mršavog, pogrbljenog i punog ožiljka kako bi se shvatilo:
"On nije uhvatio satori, satori je uhvatio njega!" Ispravno zaključi Zen Tigar.
Starac je bio lovina, a ne lovac i to ona samoobnavljajuća poput vepra u Valhali. Starca je neprestano jeo upravo njegov put, a ovaj je svako jutro umjesto da konačno odmori, skupljao snage i ponovno se obnavljao kako bi mogao nahraniti svoga lovca. Starčev put.
Zato mu na rastanku Zen Tigar poruči:
"Pozdravi mi Odina!"
Starac je do kraja svojih dana razmišljao o značenju tog pozdrava i nije ga uspio dokučiti. Ali Zen Tigar je znao.
Četvrta crtica – o znanju što traga i Ahilu što lovi kornjaču
"Mudraci tragaju za znanjem, a znanje traga za Zen Tigrom!" ispravno ustvrdi Zen Tigar.
Sve što bi činio rezultiralo bi dodatnom akumulacijom znanja. Iako to Zen Tigru nije bio motiv.
Primjerice, išao bi uloviti jelena i jasno, glad bi mu bila motiv. Međutim, tijekom lova, riješio bi Zenonov paradoks o Ahilu i kornjači. Onako, uz put.
"Ahil trči za kornjačom i nikako je dostići. Onda se sjeti i uzme koplje i njime probode kornjaču. "Eeee, tek sada se ne kreće!" ispravno zaključi Ahil i pretekne kornjaču laganim korakom. A kada bih ja, Zen Tigar, bio na Ahilovom mjestu, ja bih kornjaču još i pojeo." ispravno bi zaključio Zen Tigar dok bi jeo svoju lovinu.
Život je tako jasan kada te piči satori.
Peta crtica – o Rozaliji i Zen Tigrićima
Zen Tigar je često posjećivao tigricu Rozaliju. Nju nije zanimala niti filozofija niti satori. Uglavnom bi se glasala samo rikom, ako bi se glasala uopće. Tako bi izražavala svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo.
S njom je imao četiri tigrića. Giancarlo, Roko, malu Mare i najstariju Katarinu. Katarina je već čitala Marka Aurelija, drugi su još bili premali za filozofiranje, ali su voljeli jesti.
Zvao ih je Zen Tigrići iako još nisu dostigli Zen, no na dobrom su putu, barem Katarina.
Kada bi došao, pričao bi im priče o svojim pustolovinama i spoznajama.
Najviše ih je zanimala borba protiv Dolosa. Bilo im je fora kako je Dolosu u formi pauka odgrizao jednu nogu. Svima je to bilo zabavno posebice kako se raspao idealni platonov ormar i pretvorio u salon namještaja na periferiji velikog grada.
Tigrići su tražili da ih odvede na lov na Dolosa u jednu od brojnih spilja. Željeli su objedovati pseudologoie.
"Tek kada svatko od vas ulovi deset goveda." rekao bi im s pravom Zen Tigar i nadodao
"Ti ljudi imaju mačeve i koplja, duga i oštra poput naših kandži i očnjaka. Treba postati vješt lovac kako bi im se suprostavilo. Roza! Vodiš li ih u lov?"
Rozalija bi samo riknula u smislu "Što me gnjaviš." i pozvala Zen Tigriće na objed goveda.
Kada je bio nasamo s Rozalijom, recitirao joj je haiku poeziju, slagao sonete i citirao Nietzscheove mudre rečenice iz Zaratustre.
Rozaliju bi to smirivalo. Uz lov, to su joj bili jedni od najomiljenijih trenutaka.
Zen Tigar je smatrao kako je Rozalija najljepša na svijetu, a to što ne priča..."A možda i bolje, jer bi se samo posvađali." ispravno je zaključio Zen Tigar
Šesta crtica – o bilokaciji i vječnosti
Tijekom svojih meditativnih stanja, Zen Tigar bi se šetao prošlošću, kao što se tijekom dana šeće njegovom šumom. Osvrtao bi se na događaje i konzumirao ih kao da su lovina.
Ali nije to bilo samo vizualizacija i učenje meditacijom, već su događaji bili konkretni. Ponovno ih je doživljavao, čak bi i mijenjao ishode. Na taj način bi pomalo mijenjao sadašnjost i budućnost. Ipak, nije pretjerivao u tome jer je više volio neka stvari idu svojim tijekom. Naime, on je Zen Tigar a ne Tigar Dominus.
"Ničije greške budalu naučiti neće, običnog će naučiti njegove, a mudraca tuđe greške. No ja, Zen Tigar, nikada ne griješim!" ispravno zaključi.
Njemu bi prošlost također služila kao življenje nekoliko života istovremeno. I na taj nači je Zen Tigar razvio sposobnost bilokacije, a kronike redovnika samostana "Velikih planina" bilježe viđenje Zen Tigra prije nego što se rodio.
Iako takvo biće poput Zen Tigra i nema više dan rođenja. Takvo biće, Zen Tigar, je vječan.
15
pon
12/25
Sunčanik
luki2.blog.hr
Darija Žilić, pjesnikinja, prevoditeljica, aktivistica, urednica u "Vijencu"..... i moja malenkost.....Slastičarna "Zagreb", odlična kava i kremšnite....
Zatim se upućujemo na promociju nove Karakaševe knjige u "Gavelli". Predvorje "Gavelle" je prepuno, a mjesta sva popunjena.....Svi V.B.Z-ovci na broju. Iako to nije njihovo izdanje....Sandra Pocrnić Mlakar, Maja Marching i još mnogi drugi...Darija i ja cijelu smo promociju prestajale - a tko nam je kriv kad smo uživale u kolačima....:))))
Naklada OceanMore , izdavač ove knjige, organizirala je promociju romana “Sunčanik” Damira Karakaša!
U razgovoru su sudjelovali Damir Karakaš, Gordana Farkaš Sfeci i Ivica Đikić.
Glazbeni intermezzo: Željka Somun, saksofon i Juran Oharek, harmonika
O AUTORU:
Damir Karakaš autor je niza književnih djela, od kojih je većina postigla veliki uspjeh te osvojila brojne nagrade.
Za “Sjećanje šume” dobiva Nagradu „Fric“ za najbolji roman u Hrvatskoj objavljen 2017. godine, Nagradu „Kočićevo pero“ te prestižnu talijansku nagradu PREMIO ITAS. “Proslava” dobiva Nagradu tportala za najbolji roman 2019. godine, a 2021. roman “Okretište” osvaja regionalnu Nagradu „Meša Selimović“. 2023. objavljen je roman je “Potop”, a najrecentiji roman “Sunčanik” (2025.) u kratko je vrijeme privukao pažnju kritike i publike
Prozna djela prevedena su mu na arapski, češki, francuski, makedonski, engleski, njemački, slovenski, rumunjski, bugarski, španjolski i talijanski jezik. Živi u Zagrebu.
Novi roman Damira Karakaša donosi slojevitu lirsku priču, istovremeno nježnu i grubu, o putovanju djeda i unuka, o njihovoj potrazi za vragom – postoji li on uopće?
Hodajući kroz zadivljujuću prirodu svjedoče neobičnim događajima i upoznaju osebujne ljude, gradeći međusobnu povezanost i bliskost.
Vrlo zanimljivo i neobično, slažete se? Nisam još pročitala. Navodno su opisi prirode posebni! Trebaš zainteresirati opisima. A nisu svi Proust....i njegovi kolačići...
Malo mojih fotkica:
Autor u elementu: čita ulomak iz svoje knjige....Iza njega naviruje Gordana Farkaš Sfeci....
Potpisivanje knjige....
Ljub!
IZ PUTNOG DNEVNIKA
huc.blog.hr
Somewhere in Romania (on my way to Sibiu)
(excerpts from a travelogue)
Nighttime, about 2 a.m.
alone in a coupe
I stood up and opened
the window
to let in some fresh air
… full moon
…the wide plain
… endless fields of corn and oilseed rape
I breathe in — breathe out…
In America,
young Knut Hamsun
is on his way back home,
after
a doctor tells him
he has only
two months
left
due to
active consumption
of the lungs.
He is returning
to die in his
motherland.
With no money,
he crosses America,
riding the rails atop boxcars,
wanting to reach Seattle —
or Cisco,
shivering, instinctively
breathing deeply in
— and out.
Suddenly,
some twenty kilometers
from the train,
I notice a small yellow light
in the window
of a lonely, white, traditional house.
I detach myself from the window
and fly there.
A man sits on a chair,
smoking a pipe.
"I should take a trip
somewhere —
Venice, perhaps.
I have never been there.
Venice is one of those places
almost everyone
has on their checklist,
something you must see.
Like Rome. Yes.
All roads lead
to Rome.
Our ancestors
came from Italy,
didn't they
Livius?"
He speaks
to his grandfather's
ghost.
"Surely they did,"
the dead man
replies.
I fly back
to my seat.
Knut Hamsun
finally reaches the port of Cisco
and boards a ship.
The ship departs, and after several days at sea,
Knut steps onto the Norwegian coast,
miraculously healed.
"I deeply believe
that the time I spent
on the roof of the train
saved my life,"
Knut would say
later.
Wim Hof —
before Wim Hof
"The train lets out a sound
for no reason,
as if it wants to say hello
to the man
in the white
house."
14
ned
12/25
Neka vam zvijezde obasjavaju lica!
whiskybar.blog.hr
Ostvarujemo se kada se naš predegzistentni ja spoji sa transcedentalnim ja. Kada naše predispozicije, ostvare najveću moguću svrhu za koju su stvorene, objasnimo to ovako eudaimonistički.
Poput dva dijela mača. Primjerice Aragornova Andurila.
Tada postajemo novi i bolji. Upgrade, rekao bi Neo matrix.
Evola bi rekao; "Ovladavamo Kali Yugom jahanjem tigra."
Ponovno postajemo dio višeg metafizičkog svijeta iz kojega smo poslani na zemlju kako bi ostvarili svrhu utiranja puta za novo Zlatno doba i konačni kraj zle Kali Yuge.
Uz pomoć ukroćenog tigra vladamo stvarnošću, gradimo novo zlatno vrijeme.
Borci za slobodu od uvjerenja masa.
Aristokrati duha!
Spoj dva svijeta što iskri životom i govori:
"Kada je vitez krenuo u potragu za gralom,
nije se pitao što dobiti treba,
već kako do toga doći?!"
Način dolaska do nagrade je naša nagrada.
Ako živiš herojski, ponosan si i sretan. Radi samog načina vlastitog života.
Transcendiraš i spajaš slomljeni mač.
Carstvo je lijep pokrov za smrt.
Vavik živi ki zgine pošteno.
Bolje živjeti jedan dan kao lav, nego sto godina kao ovca.
Bolje biti kralj u paklu, nego sluga u raju.
Izreke koje nam pokazuju kako je važnija kvaliteta života, a ne kvantiteta života. Kako je važniji način života,a ne dužina života.
Izreke koje su izrekle povijesne osobe od bizantske carice Teodore, do Miltonovog izmišljenog Lucifera. Osobe različitih moralnih kvaliteta, ali zajednički im je bio višak ponosa.
Budi ponosan, pjesma moje mladosti.
Kao što kaže William Blake u "Vjenčanju Raja i Pakla": "Dobro je pasivno što sluša razum, zlo je aktivno što izvire iz energije."
Blake za razliku od vjere (kraj 18 stoljeća Engleska, vjera je kršćanstvo) ne odbacuje energiju kao zlo, već prihvaća energiju kao izvor života i stvaralaštva. Dakle to nije za Blakea zlo.
Dok dobro kao poslušnost razumu, po Blakeu guši ljudsku slobodu.
Poanta Blakeove kritike religije jest kako bez suprotnosti nema napretka. Višak ponosa je ne samo opravdan već i nužan za napredak.
Sličnu tezu donosi Jung u svojem remek djelu, Crvenoj knjizi.
To je knjiga vizija i snova koju je pisao od 1913. sve do 1930. godine. Prepuna je apokaliptičnih vizija u kojima je, smatra se, najavljivao 1. svjetski rat.
Napisane su srednjevjekovnom kaligrafijom, na tri jezika. Njemačkom, latinskom i grčkom.
Umjesto papira je pergamena.
Knjiga, kao pojedinačni artefakt je umjetničko djelo. Ona je IDOL, a ne ALAT, da naopkao parafraziram Jaques Le Goffa. Knjiga je vrijedna baš zato što je unikatna i baš zato što se ne bi trabala reproducirati i desakralizirati udžbeničkim korištenjem kao alat za naobrazbu.
Ipak, ima sadržaj i taj sadržaj je sličan Blakeovom. Jung je bio upoznat s Blakeom (vidio je paralele u vizionarskom pristupu), a neki analitičari (npr. June Singer) vide Blakea kao preteču Jungovih ideja o kolektivnom nesvjesnom i arhetipovima.
Dakle što je slično?
Jung, poput Blakea, zagovara spoj suprotnosti u viziji Salome i proroka Ilije (Elijah) što se pojavljuje se u dijelu Liber Primus, u poglavlju "Misterij. Susret.".
Jung susreće starog proroka Iliju i slijepu mladu ženu Salomu (njegovu kćer). Salome, koju smatramo zlom jer je kao plaću za svoj erotski ples od kralja Heroda zatražila glavu Sv. Ivana krstitelja na pladnju, je istovremeno i dobra, budući je alat u božjim rukama. Osim toga ona je kćer i spojena u vječnosti sa svojim ocem, u viziji prorokom Ilijom. Ilija je dobri pasivni aspekt razuma, a Salome zli aktivni aspekt energije. Salome je slijepa i koristi Ilijine oči, ali ona pruža ljubav i njih dvoje su nerazdvojni u vječnosti. Ta vizija je poslužila Jungu kako bi ga naučila o uzajamnom odnosu i spoju dobra i zla. Spoju suprotnosti.
Tako se i kod mene javila ideja za spajanjem moja dva lika Johna Buddhe i Zen Tigra pod nazivom "DUALIZAM NESVJESNOG". Ipak, ideju sam na kraju odbacio. Zen Tigar je prejak za Johna Buddhu. Zen Tigar ne treba protutežu. On bi to pojeo. Zen Tigar je monist.
Poput Tolkienovih likova, što se pozdravljaju: "Neka vam zvijezde sjaje na licu. May the stars shine upon your faces."
Za mene je to jedna od najljepših rečenica što sam pročitao u životu.
U Tolkienovu imaginariju ta rečenica je karakteristični vilenjački oproštaj.
Njome se izražava nada i želja neka nas svjetlost zvijezda vodi putem. Također se izražava želja neka naš put bude lijep, a naša djela putem slavna pa će nam lica ponosno sjati kao da odražavaju sjaj zvijezda. Zvijezde ne samo da osvjetljavaju vanjski put, već i "lice" – unutarnje biće, psihu, dušu.
Navedena rečenica je iz druge knjiga Družine prstena iz 3. poglavlja "Prsten putuje na jug".
Izgovara je Elrond na oproštaju od družine.
Prozirna plava noć sa srebrnim zvijezdama na licu u srcu tamno zelene šume djeluje jako mistično.
Neka zvijezde obasjavaju vaša lica. Rečenica nudi želju za uspjehom nauma i za dobrom srećom. Isto pruža mističnu sliku, arhaičnih prvih ljudi u potrazi za domovinom. Vrijeme prapovijesno, kada je svaki dan bio pustolovina, a jedino noćno svijetlo jesu bile zvijezde i mjesec.
Vrijeme epskih pothvata u gustim šumama Europe. Šumama u kojima je vladala magija i gdje su junaci generacijama iskušavali svoje vještine.
Herojsko doba!
Neka vam zvijezde obasjavaju lica! Kao što su našim pretcima prije 6000 i više godina. Kada su se probijali gustim šumama i oslobađali svijet od zmajeva, vampira, vještica, trolova, vukodlaka...
Ljudi dugih kosa i sjajnih lica ponosa i zvjezdanog blještavila.
Vitlaju kopljima u noći, pritajeni u zasjedi ili suočeni sa đavolskom nemani jurišaju na vještice i vješce. Shvaćaju kako takva demonska bića mogu riješiti samo nadnaravnim načinom. Mole se njihovom bogu, nebeskom ocu Dyeus Pateru i on im šalje... KRSNIKE. Oni su svjetla bića, svjetle poput zvijezda što osvjetljavaju tamu. Tako i krsnici osvjetljavaju tamu, ubijaju zla bića tame. Krsnici su bića koja se bore protiv zla u astralnoj dimenziji.
Ratnici snova.
Zen Tigar bi rekao: "Moje svjetlo sjaji, neka sjene odstrani!"
Oni su šamanski borci. Krsnik se bori noću pod zvijezdama, u astralnom svijetu tame. Zvijezde su simbol nade i unutarnje svjetlosti koja vodi kroz borbu (kao Eärendilova zvijezda u Mordoru). Blagoslov bi za krsnika bio molitva da zvijezde (unutarnja imaginacija, božanska vatra) obasjaju njegovo "lice" (psihu) dok se astralno bori protiv štriga, integrirajući energiju i razum da pobijedi tamu.
"Neka vam zvijezde obasjavaju lica!" govore si krsnici prije nego što će ući u trans i suočiti se sa demonskim bićima tame, kako bi svojem plemenu osigurali plodnu godinu i spokojan život.
"Neka vam zvijezde obasjavaju lice dok vaša duša, poput krsnika, leti kroz astralnu tamu, vjenčavajući energiju i razum u vječnoj borbi za svjetlost."
09
uto
12/25
Domaćinstvo RU (9.raz.)
mcmlx.blog.hr
Domostroj (aka - Domaćinstvo) je knjiga, spomenik ruske (moskovske) književnosti 16. stoljeća, koja predstavlja zbirku pravila, savjeta i uputa u svim područjima ljudskog života i obitelji.
Najviše pažnje privlačili su oni dijelovi teksta u kojima su opisane preporuke za okrutno kažnjavanje članova obitelji:
muž je morao "biti prijetnja svojoj ženi",
a također se preporučivalo strogo kažnjavanje djece i žene za razne grijehe,
uključujući "lomljenje rebara neposlušnima", "šibanje bičem do priznavanja krivnje".
Okrutnost opisa ženinih kazni postala je poznata kao primjer morala Moskovske kneževine u 16. stoljeću.
Novi ruski udžbenik društvenih znanosti za 9. razred, koji je uredio Vladimir Medinski, promiče ugovornu vojnu službu s oglasima koji ističu pogodnosti poput preferencija za upis na sveučilište i izravnog raspoređivanja u specijalne operacije bez novačenja, a istovremeno hvali vojnički život za izgradnju snage volje, hrabrosti i zapošljivosti, izvještava #Verstka (outlet istraživačkog novinarstva).
Udžbenik navodi Domostroj kao tradicionalni obiteljski vodič o upravljanju kućanstvom.
Putin se spominje 27 puta (u prethodnom izdanju iz 2022. samo 5 puta),
što je više od Petra I., Puškina i Boga zajedno.
Obzirom kako su kod nas obožavatelji lika i djela ruskog predsjednika i s lijeve i s desne strane političkog spektra preporučam im svakako pročitati e-izdanje ovog djela koje se može pronaći na stranicama knjižare:
#BuchhandlungKleinRottweill
06
sub
12/25
MIRIS DUNJA I KOMPOTA
agness.blog.hr
Soba miriše na dunju. Miriše, podsjeća me na tebe. Dolaze mi uspomene.
Željela bih tako sada da mogu pričati s tobom. Da ti mogu reći, bako oprosti. Oprosti što te nisam zvala češće, ostajala više, cijenila bolje.
Oprosti mi što sam te cijeli život uzimala zdravo za gotovo. Obećajem da ću doći i stajati, samo da sam ti blizu. Bez obzira na tvoje stanje.
Kad je prva baka otišla, dio djetinjstva u meni je umro s njom. Dio za koji sam se nemilosrdno držala. Onaj nevini i naivni dio. Dio sigurnosti i lagode.
A ti, ti si ovdje, a nisi. To ne mogu podnijeti. Ti to ne bi voljela, užasno je.
Kad te vidim, sve je tu, a ništa nije.
Pokušavavaš mi nešto reći, ali kojim umom, dječjim ili tvojim.
Jer riječ ne izlazi iz tvojih usta, samo nerazumljivi zvuk.
Znaš li ti tko sam uopće i da sam ti bila najdraža? Jednom. Dugo, najduže.
A ti si meni još uvijek. I voljet ću sebe u tvoje ime, onako kako i ti.
Vodit ću zamišljene razgovore, čisto da znam što bi mi rekla kad se s "nekim" posvađam i da nema veze što mi je prvi kruh sezone nerazabran.
Miris kompota od jabuka. Dolaze mi uspomene. I znam gdje ću ići.
Uskoro izlazi "Ne razumiš!"
bubuleja.blog.hr
Kažu da je čovjek u potpunosti ozdravio od neke traume, lošeg života ili događaja tek onda kad može ispričati svoju priču, a da ne pusti ni jednu suzu. Nisam ozdravila, ali svoju priču sam ispričala u kratkom autobiografskom romanu naslova “Ne razumiš!”.
Znam da sad ne razumiš ništa, ali ako mi dopustiš, objasnit ću ti.
Svoj život sam ugurala na stotinjak stranica romana.
Nisam imala namjeru napisati knjigu, ali kako volim pisati, upisala sam radionicu Kreativnog pisanja kod književnice Nataše Skazlić. Već nakon drugog susreta trebala sam odlučiti o čemu ću pisati. Uhvatila me panika jer ja nisam spisateljica niti imam ikakvu ideju. Na pamet su mi u isto vrijeme pali Blogy i moje loše zdravlje.
Administrator blog.hr mi je oduvijek davao podršku na način što je moje postove objavljivao na naslovnici i to me silno veselilo, a moje sve lošije zdravlje me tjeralo na razmišljanje o smrti i o mom odlasku. Odluku sam donijela: Napisat ću svoju priču iskreno i bez zadrške. Neka nešto ostane iza mene.
Gospođa Nataša me podržala u avanturi pisanja romana. Tako sam napisala kratkih 20 priča od ranog djetinjstva pa do danas, ništa opširno, ali onako baš iz duše. Samo sam zapisivala događaje iz svog života. Nisam imala pojma koliko je dug put od rukopisa do knjige, ali ipak sam uspjela. Svoj cilj sam ostvarila i napisala sam knjigu koja je još uvijek u procesu tiskanja. Ne krijem svoju sreću zbog toga, ali (neki) ljudi se ne znaju ili ne žele radovati tuđem uspjehu. Posprdno me pitaju što mi je to trebalo. I nije mi trebalo da svoju intimu prosipam pred svima, ali ja sam to željela. Pisanje ovog romana (zbirke priča) je na mene imalo terapeutski učinak. Čitateljima sam poslala više poruka, a temeljna je: Život je ovdje i sad! Svi vjerujemo i nadamo se da će sutra doći, ali ono uopće ne mora osvanuti.
Neke od ostalih poruka su:
- Osobe s invaliditetom nisu invalidi.
- Nikad nemoj odustati, svoju zvizdu slidi.
- Obitelj je najvažnija karika u životu.
- Materijalne stvari su samo stvari, nisu najva“ nije.
- Samo je jedan Bog- i moj i tvoj!
- Sve je u životu prolazno.
- ........
I ono što je za mene najvažnije:
Oživjela sam moje najmilije tako što sam ih smjestila među korice mog prvijenca jer knjiga je živa sve dok ju netko čita.
Biste li vi pročitali “Ne razumiš”?
.jpg)
Prijelomna vijest
huc.blog.hr
„Kamion koji je prevozio Sreću
prevrnuo se na autostradi, pri čemu je
poginulo troje ljudi i jedno
maloljetno dijete.“
Ovu vijest objavljujem samo zato što moram ažurirati In memoriam neznanom patuljku. Naime, iz zagrobnog života javio se Noćni Patuljak i zatražio da objavim njegovu priču, uz prijetnju da će mi zagorčavati život do samoga kraja ukoliko to ne učinim. A kako poltergeist zna biti izrazito nesnosan fenomen – evo teksta bez ikakvih umanjenica.
Life is Short
Dakle, postojim. Stojim tu pred vama. Živi fosil iz kabineta GROTESKE. Nazovite kako hoćete: PATULJAK, KRŽLJAVAC, KEPEC, ČUDOVIŠTE od mesa i kostiju, greška u genetskom laboratoriju prirode. Vaša imenice su jeftini pokušaji da pojednostavite svijet svodeći ga na svoju mjeru. Ja nisam iznimka koja potvrđuje pravilo. To je tako glupa tvrdnja. Kako bi uopće iznimka mogla potvrđivati pravilo? Ne, ja sam živući dokaz da se svijet ne da svesti na vašu mjeru. Ja sam mrlja koju ne možete izribati, crna rupa u vašem katalogu normalnosti, izdrkotina koja se inati da ostane.
Rođen? Da, rođen! I odmah – šapat. Liječnički šapat i bilješka na marginí knjige: "Ali..." Ja sam Taj-Koji-Nosi-„Ali“. Sve drugo – ime, prezime, krštenica – to je farsa za matične knjige. Za svijet sam koordinata u atlasu patologije, slučaj za endokrinologa, a ne subjekt s biografijom.
Djetinjstvo? Ha! Za mene je djetinjstvo imalo topografiju kazamata. Stolice previsoke, stolovi još viši. Svijet kao tvrđava podignuta za gorostase, koju sam ja osvajao centimetar po centimetar. I ruke... ah, te ruke! Odrasle ruke, pune samozadovoljne samilosti, koje su me gladile po kosi kao psa s ulice. Pa zatim dječje ruke, male i okrutne, što uz povike poruge bacaju kamenje na mene! Put od škole do kuće bio je pravi gerilski rat, izbjegavanje okupacione vojske normalnosti.
A oči... ne daj Bože očiju! One koje me sijeku na komade, anatomski, bez anestezije. Gledaju moja stopala, moja kriva bedra, vrat... bilo gdje, samo ne u moje oči. Jer u očima stoji čovjek. A oni ne žele vidjeti čovjeka.
Odrastanje? Što je to odrastanje za nas kepece? To je shvaćanje da ću zauvijek ostati dijete. Da će moja strast biti smiješna, moj bijes – komičan, moja ljubav – nepodnošljiva. "Kako se to usudi voljeti?", čuješ iza leđa. Čitao sam po forumima, u tim modernim jazbinama, neofašističke gluposti: "Takvi ne bi smjeli imati potomstvo!" Ja – kao biološka opasnost. Ja – kao prijetnja čistoj krvi. Treba me sterilizirati povijesnom sviješću.
I posao? Ha! Svijet rada za mene je bio neprekidni ispit iz nemogućeg. "Kultura tvrtke"... „Client Impression“… Eufemizmi za jednu istinu: Gle, stari, kvariš sliku uspješnog kolektiva. Strpajte ga u neki podrum, neka radi na Centrali s onim slijepcem Vojinom. Tko je ikad vidio patuljka kao sliku uspješnosti? Jedino u filmovima tip kao ja može biti neki faktor — kao Peter Dinklage u I Care a Lot, opak do kostiju.”
Znam ja, čovječe, kako se osjećao Frankensteinov stvor. I on je tražio drugačiji jezik, drugi oblik dijaloga sa svijetom. I njemu su odgovorili bakljama i vilama. Mjesto da štuju različitost. Prema nekim procjenama u posljednjih 100 godina ljudi su uzrokovali nestanak najmanje 200 vrsta kralježnjaka. Ponekad mi u snovima naiđe posljednji bijeli nosorog i priča sa mnom. Telepatski. Naiđe i tasmanijski tigar pa kaže – Najebi im se majke, prijatelju. A ja odgovaram: hoću! Istrajat ću do kraja svijeta. Ostat ću zadnji čovjek na svijetu. Jer u mojoj su glavi katedrale misli, jer volim miris kiše kad spere prljavštinu sa zagrebačkog asfalta i zato što neopisivo uživam u urmašicama. Moj humor je crn, oštar, i to je moja vrsta samoodržanja.
Ja sam, u svojoj upornosti da opstanem ovdje Najveći! Svaki je moj dan na barikadama. Svaki moj korak je pobjeda nad vama koji me poričete. Moje postojanje je neprestani, uporni, fanatični NE vašem svijetu smrtonosnog uklapanja.
Delfin
luki2.blog.hr
Danas sam otišla na promociju knjige "Delfin" Milane Vuković Runjić. Knjiga je posvećena pjesniku Ivanu Gučetiću (1451.-1502.). Gučetića Milana upoznaje preko njegovog prijatelja, latiniste Ilije Crijevića. Gučetić, dakle, predlaže Crijeviću kakav će mu nadgrobni govor složiti, te da od očiju svijeta sačuva njegov roman Delfin, zbog osjetljivosti teme.
Milana je pokušala rekonstruirati "Delfina", a nije isključeno da se jednoga dana pronađe originalni tekst Ivana Gučetića.....
Malo fotki sa susreta:
Rožatu napravila Milana.....Prefina!
Odmah nakon završetka ove promocije, otišla sam na drugu promociju. "Fraktura - najbolja literatura" . Autorica: Ksenija Prohaska. Glumica, koja je svoje stihove pisala od svojih srednjoškolskih dana, i nastavlja pisati i u Americi, gdje ju je odvela karijera glumice. Takva emocija, čitanje vlastitih stihova savršeno i toliko dobro, da bi Ksenija od svoje prve zbirke stihova "Gingola" mogla napraviti monodramu.
Uz Kseniju, tu su još bili i Kresimir Dolenčić i Monika Herceg - ali zbog nevjerojatne Ksenije nisu baš mogli doći do izražaja. :)))))
Zašto je meni osobno ova promocija važna? Zato jer je Ksenijna sestra Ina bila moja profesorica njemačkog. Na žalost, Ina je nedavno izgubila sina, mlađeg od mene.:(((((( Teško.....:(((((
Fotkice moje:
S lijeva na desno: Monika Herceg, Ksenija (stoji i izgovara svoje stihove) i na kraju blaženi među ženama - Krešimir Dolenčič, redatelj.
Ne zamjerite što nekoliko dana neću biti u mogućnosti biti na blogu, ali čim se vratim - slijede utisci s puta.
"Zaljubit ću se, odlučih iznenada. Zima je, doduše, ali malo sam prestar da bih čekao samo na proljeća…”
netko . nečija . odlična misao. - kaže Annaboni u svom predzadnjem postu. E, pa ja znam čija je ovo divna misao. Mislim da je u pitanju "Jedan od onih života" tog (ne) voljenog - Đorđa Balaševića. Drago mi je!:)))))
Kako ono? "Tako to biva kad se previše sniva, a stvarno se malo zna...."
Što bi Đole rekao: Ej, ma ej......:))))) Neki ljudi sami sebi skaču u usta .....
Ljubim!
02
uto
12/25
Svijest o ništavilu vraća svijet u normalne gabarite
huc.blog.hr
– iz uputa za život –
Svaki put kada si na mukama
i osjećaš kao da ne postojiš,
kad su svi tvoji napori sprdnja,
sve tvoje akcije opstruirane,
kada tvoj posao ne ide nikuda
i čini ti se da stalno krećeš
iz početka,
kad ti struka okrene leđa
i ne želi ni pljunuti na tvoje ime,
kad tvoje srce, ogromno
kao Andromeda,
ostane nevidljivo,
a neumoljivi debeli bankari
i njihovi krvoločni psi,
legalni utjerivači dugova,
pišaju po tvojim osjećajima
i cere se tvojoj dobroti
kao da je neka šala,
kada se tvoj genij raspada u kutu
poput Dalita punog crva
na ulici neke indijske prčije,
kada te ignoriraju,
omalovažavaju gdje god se pojaviš,
kad si satran očajem,
razbijen,
i niskost te gazi
s namjerom da te svede na svoju razinu,
kad na tebe gledaju kao na bijednog parazita,
kao na beskorisnog smrada,
luzera bez šanse,
tipa koji samo troši kisik –
otiđi na groblje.
Ili samo udahni duboko i sjeti se:
Sve je ovo samo privremeno.
Sve je ovo uber-kratko.
U kozmičkim okvirima kraće nego
jedan skromni prdac.
Svake godine
Zemlja se nekoliko centimetara
odmakne od Sunca,
koje se ionako gasi.
Oceani će se jednom smrznuti,
život će se zalediti i crknuti.
Od čovjeka neće ostati ništa.
Ni tvoja bol, ni tvoj trud, ni tvoje lažne nade.
Ni Bijela kuća.
Ni Sikstinska kapela, ni vatikanska kupola, ni Kineski zid.
Ni piramide.
Ništa od Biblije, Talmuda, Veda, Upanišada.
Ništa od tvoje slomljene duše
koja stenje, izmučena, na križu vlastitog života.
Ništa.
Možda prah.
I zrno prašine.
I onda će odnekud pristići crna rupa
i sve to fino dokrajčiti.
Ili će se cijela jebena Mliječna staza urušiti u samu sebe
pa neće ostati ni prah,
ni zrno prašine.
Ali ni tu nije kraj.
Svemir ubrzava i nastavit će se širiti
sve dok ne popucaju gravitacijske veze,
dok se ne raspadne posljednja međumolekularna
i atomska veza,
dok se i zadnja elementarna čestica
ne svede na nulu.
Dok Sve ne svede se na Nulu —
na Hladno, Mračno Mjesto
u kojem se ama baš ništa ne Zbiva.
Stanje Maksimalne Entropije!
Doduše, može doći i do sažimanja u Početnu
točku, ali prema svim pokazateljima
šanse da se takovo što dogodi neznatne su.
No kao da to išta mijenja na stvari.
Svijest o Ništavilu
naprosto vraća čovjeku mir.
Sjeti se toga
svaki put kada pokušaju da ti uvale nešto
poput Časti,
Prava, Dužnosti i Obaveza,
Odanosti Domovini,
Vjernosti Tvrtki,
Vođi,
Zastavi…
Kad ti govore o “Pravim Vrijednostima”,
o Našoj Stvari, Našem Putu,
o Pravovjerju,
o Čuvanju Tradicije,
o Krvi i Tlu,
o Braniteljima Nacije
(…)
Sjeti se toga kad ti u lice bacaju Parole:
„Kupuj domaće“
„Zajedno smo jači“,
„Narod nikad ne griješi“,
„U svakome od nas krije se Heroj“
(…)
Kad ti mašu motivacijskim govnima:
“Yes, We Can”,
“Dream Big”,
“No Limits”,
“Follow Your Passion”,
“Grind, Hustle, Repeat",
„No Pain No Gain“
(…)
Kad ti guraju Samoizrabljivanje kao Krepost,
i govore da se moraš Žrtvovati,
Raditi Više, Jače, Dulje,
“Dati 110%”,
“Izaći iz zone komfora”,
“Postati najbolja verzija sebe”
(…)
Kad ti serviraju
njihove Svetinje, simbole,
njihove vizije,
njihove Velike Narative,
njihove Zastave
i kolektivni ponos
(…)
Da nabrajam do termalne smrti Svemira
ne bi uspio obuhvatiti Totalitet
svih njihovih Podvala i Laži!
Uglavnom — sjeti se, Dragi moj!
Pounutri i ugradi tu misao
u Temelj svog bića.
Pa Spokojno i Dokono, bez suvišnih kretnji,
u žutom Skloništu od Stvarnosti,
ispijaj svoje piće bez griže savjesti.
T i s i s a v r š e n !
U karnevalu luđaka što si umišljaju da su Bogovi
jedino to još ima smisla.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr