Blog.hr

cool

ned

02/26

ZEN TIGAR - JEDANAESTI DIO: HIPERBOREJA, C'EST LA VIE!

whiskybar.blog.hr

"Dobro je donjeti ispravnu odluku. Još je bolje donjeti ispravnu odluku i ne žaliti." Zen Tigar, Meditacije o gladi, str 7, Tigarlibris, Tigropolis, 10 AD
"Ono što je ispravno trebalo bi biti poput Hiperborejskog jutra. Vedro, svježe i kristalno jasno."
Apolon – bog istine, razuma, glazbe, sklada i svih lijepih stvari, Akaški arhivi, sekcija "1A-Hiperborejska"

Apolon se probudio. Ugledao je kristalno vedro nebo iznad tla prekritog bijelim nanosom snijega. Bio je u svojoj zimskoj rezidenciji.
Svake godine kada zahladi na jugu, Anatoliji, Pirinejima i na obje jadranske obale, Apolon putuje na sjever.
Putuje na Hiperboreju.
Zemlju gdje se ne stari i gdje ljudi ako umru, umru od dosade.
Zato bi uvijek ponio svoju liru sa sobom, kako ne bi, igrom slučaja, umro od dosade.
Međutim, to ne znači, upravilu, kako je na Hiperboreji dosadno.
Nikako.
Čovjek tamo može uđivati u svakim zimskim aktivnostima, poput grudanja, spuštanja niz padinu stojeći ili sjedeći na dasci, pravjljenja snješka, samo treba biti siguran kako na zimovanje nije pozvao Prometeja koji bi odmah oživio tog snješka te bi Apolonu trebala sva njegova božja vještina kako bi obuzdao snježnu neman.
Domaći ljudi su prosječno za pol metra veći od južnjaka i žive po tisuću godina. Prije negoli umru od dosade vole loviti.
Ima monoštvo zvijeri u hiperboreji, od grifona koji stvaraju vjetrove boreje radi kojih je uopće teško doći običnom čovjeku do ovog mjesta, pa do gene vukova (Apolonovo kušanje u genetskoj modifikaciji bića), sniježnih leoparda i svih vrsta medvjeda. Normalno, ima i polarnih medvjeda.
Apolon se rastegnuo na svježem zraku, upio prve hladne zrake sunca, uzeo svoju liru i zasvirao. Dok je svirao, za njegovo ošto oko strijelca, zapelo je komešanje Hiperborejaca blizu ulaza u Borejsku šumu. Borejevi je hiperborejsko zimzeleno drvo s igličastim listovima. Omiljeno mjesto medvjedima jer ima mnoštvo veprova i jelena. Usredotočen na komešanje, Apolon napravi nekoliko grešaka u sviranju. To ga ozlojedi te se ostavi lire i počne promatrati komešanje.
"Nešto ih je jako uznemirilio." pomisli Apolon
"Idem se malo provozati svojom nebeskom kočijom i izvidjeti." Apolon na sebe nabaci bijelo medvjeđe krzno i brončanim obručom ukroti dugu razbarušenu zlatnu kosu. Stane na nebesku kočiju koju je vuklo pet bijelih i pet crnih labudova.
"Hajmo ptičice moje u nebo!" zapjeva Apolon i zaputi se prema Borejskoj šumi.
Crni labudi su vukli prema dolje, bijeli prema gore, a Apolon kao bog razuma, sklada i istine držao je te veličanstvene ptice u balansu i na taj način održavao ravnotežu na zemlji.
"Cinici to nazivaju srednja žalost, ali ja smatram kako je umjerenost savršenstvo." mislio je Apolon dok je održavao kočiju u balansu koja se pravilom njegovog rođaka, boga koji živi kod velikih piramida Thota, metafizički preslikavala na cijeli svemir.
"Thot i njegovo kako gore tako dolje. A možda je sve to Hermesova izmišljotina. Ha, kad bolje razmislim, nisam još nikada ni vidio Thota, o njemu i njegovom učenju znam preko Hermesa. A Hermi...a on zna dodati ili čak izmisliti priču samo kako bi bio zanimljiv." nasmije se Apolon, ali se onda uozbilji, budući je on bog istine, a Hermesova pretjerivanja nisu u skladu sa istinom.
"Điha ptičice moje!" potjera Apolon labude i za nekoliko trenutaka počeo je kružiti oko ekipe što je stajala na rubu Borejske šume.
"Elrich von Zufrieden, moj stari prijatelj je tu, ali tko je s njim?
Rogovi na kacigi...Loki!
Oh ne, to ne daje na dobro. Loki prevarant mali, zar mu nisam zabranio dolazak na Hiperboreju...uh ne mogu se sjetiti. Vjerojatno me omelo komponiranje one etide u e-molu."
Pomalo zubunjen Apolon se spušti kraj Elricha von Zufriedena i Lokija. Veći kontrast među bićima nije bio moguč . Elrich je bio visoki dva i pol metra. Atletske građe zlatne kose i brade te rumenih obraza. Skoro pa Apolonova kopija. Zeus mu je jednom pijan pričao kako su "navodno" Hiperborejce radili na Apolonovu sliku i priliko. Poslije nikada nije to ponovio.
Za razliku od Elricha von Zufriedena. Loki je bio malen mršavi čovjećuljak (boguljak), tamne kose. Blijed i tanke paperjaste bradice.
Loki je svoj nedostatak u visini i snazi pokušao nadomjestiti grandioznom kacigom s rogovima i krznenom vučjom bundom ispod koje je nosio debeli kožni oklop.
"Alo ekipa, wie gehts!?" obrati im se Apolon autoritativnim glasom mješavinom zajedničkog jezika i hiperborejskog narječja.
Elrich se sramežljivo pokoni : "Es ghet gut meister Apollo! Wie ghet es Ihnen?" zapita još pognut Elrich.
"Gut Elrich, gut. Hajde uspravi se i kaži što radiš s ovim smutljivcem Lokijem?"
"Entschuldigung Meister Apollo. Loki ima neku avanturu im sudern land, ja. Wir sind guten lovci...." Loki ga nervozno prekine:
"Elrich, rekoh ti da se konačno odlučiš za jezik kojim ćeš pričati. Hoćeš li zajednički ili hiperborejski, najgore je kombinirati."
"Opro...stiti her...gospon Loki. Teže mi ideja...ide zajednički...."
"Tek ga učiš, znam već si mi milijun puta rekao....uh. "unervozi se Loki, a zatim se nasmiješi i obrati se Apolonu:
"Apolone, prijatelju moj. Rođače moj od treće sestrične četvrtog koljena i druge podlaktice." cinično se nasmije i nastavi
"Vidiš kako je lijep dan, pa sam odlučio poći u lov i malo povesti sa sobom ove stare momke, koji iako ne izgledaju tako, imaju već preko 900 godina i ubrzo bi mogli umrijeti od dosade. Osim....." podigne ruku i uspravi se na nožnim prstima, tako da se čulo pucketanje snijega.
"Osim ako im ne smisliš avanturu." ispravno zaključi Apolon. Loki pljesne rukama te se nasmije.
"Bravo Apolone! Pa nisi uzalud bog razuma. Krasan primjerak. Uzor svima mladima i starima. Nije li Elrichče?"
Elrich se pokloni Apolonu i kaže:
"Immer!" Loki se nasmije.
Apolon siđe s kočije uhvati Lokija za rame. Bio je višlji od Lokija gotovo za metar. Pogleda ga ravno u oči i reče prijetečim glasom.
"Dosta je cinizma i peckavog izokretanja istine, sada ćeš mi reći točno što radite. Ovo je moja zimska rezidencija i ne želim nikakve smicalice, niti da mi kvariš ljude."
Apolon tada stvori iluziju u Lokijevom umu. Loki je vidio kako Apolonova glava počinje krvariti i mijenjati oblik. Apolonova glava postajala je glava zmaja.
Da je izvan Apolonova utjecaja, Loki bi vjerojatno zaključio kako Apolon samo izokreće njegovu percepciju, ali budući je bio pod Apolonovim utjecajem, Loki je metamorfozu doživljavao stvarnom.
Preplašen, počeo je u dahu govoriti Apolonu istinu.
"Bože nad bogovima. Došli smo uloviti velikog polarnog medvjeda. Onda putujemo na jug niz rijeku Vislu, zatim Volgu. Do Crnog mora i dalje. Idemo ubiti Zen Tigra!
Biće koji remeti operaciju boga Dolosa i još raznih sila što naseljavaše Zemlju od njenih samih početaka. Ne budite bijesni bože uzvišeni. Nemojte me pojesti, neee...." Lokija počne hvatati panika, a Apolon shvati kako je dovoljno plašio boguljka te mu ukloni opsjenu ispred očiju, predstavivši se opet zlatnokosim bogom s lirom.

Loki, kad je povratio normalnu svijest, smrknutog se izraza lica obrati Apolonu
"Rođače. Jeli to bilo potrebno. Ja bih ti sve rekao što treba."
Apolon hladno odgovori: "Je, sigurno i još bi nadodao sto stvari koje bi i najmanji dio istine u potpunosti izokrenule."
"Istina, istina, istina!" nervozno Loki počne nogama udarati snijeg i lamatati rukama
"Kao taj Zen Tigar. Istina laž, sve se to mijenja po potrebi, kao dan i noć. Evo i ti kao bog istine, stvaraš mi opsjenu! Apolone, pa više sam dosljednosti očekivao od boga istine."
Apolon se zamisli, odsvira par tonova na liri i odgovori
"Znaš, na prvi pogled se čini kako si u pravu, ali da biš došao do izvora vode za bunar, moraš iskopati rupu lopatom. Kako bih došao do istine kod boguljka lašca je moram isto iskopati rupu korz slojeve laži. Moja obmana je moja lopata. Korisna kao sredstvo, za dolazak do svrhe, a ne svrha sama po sebi. Tebi Loki i tvom savezniku Dolosu, laž je svrha."
Loki se unervozi i na brzinu odgovori
"Laž, svrha, stalno neke podjele. Ah nek ti bude"
"A što ili tko je to Zen Tigar." upita Apolon pritom udari skladno po žicama.
Loki ga pogleda rezignirano ravno u oči i reče:
"Tigar koji voli filozofiju. Vjerovao mi ti ili ne." kaže Loki i zasikče jer je rijetko kada toliko istine izrekao u tako kratkom vremenu.
"Voli filozofiju kažeš.Eh, ne bi me čudilo kako se Zeus opet prerušio u potrazi za...a možda stvarno tigrovi vole filozofiju. Ima i čudnijih stvari na svijetu."
"Kao preobrazba u zmaja." pecne ga Loki
"Ah, samo sitna opsjena. Ne znam. Čudnije....pandorina kutija, svijet je prepun čuda, tok rijeke, pjev ptica, tigrovi što vole filozofiju."
"Tigar." odgovori Loki
"Singular." zapjeva Apolon uz pratnju lire. Zatim stane i okrene prema Elrichu. Upita ga:
"Prijatelju. Pa očekivao sam veću mudrost od tebe, nego da se pridružiš ovom prevarantu."
"Baš." cinično pomisli Loki "Toliko je mudar da niti ne može naučiti zajednički jezik." Loki se jedva suzdrži od izgovoranja na glas misli koju je smatrao jako smiješnom. Smatrao je kako bi je svi trebali čuti i valjati se od smijeha po snijegu.
Elrich odgovori Apolonu:
"Meister Apollo. Ich und meine freunde...probam univerzalzni...mi...nama dosadno ist. Ja, ferštest, ja. Sehr dosadno i ako tako schon bude, mi umrijeti sein."
"Pa dao sam vam svima ove krasne zlatne lire kako bi ste u dokolici skladali lijepu glazbu." u pozadini se Elrichova družina počela potiho smijati, dok se Loki okrenuo od Apolona kako mu ovaj ne bi vidio bolnu grimasu kojom je jedva suzdržavao navalu smijeha.
"Meister Apollo, kh, kh...." i Elrich je suzdržavao smijeh
"Zlatne lire, sehr schon. Aber wir lovci sein. Ja, jagd, fleisch. Ubiti veliki medu und feuer mit kraut und bier und alles gut. Zlatna lira više za gottern, boži...bogi...bogove."
Apolo ga pomalo razočarano pogleda, namjesti si zlatnu kosu ispod brončanog obruća te kaže.
"Dobro. Pošteno. Vi ste prvenstveno lovci i onda vam ugodan lov želim. Samo zapamti, ako upadnete u nevolju ne računajte previše na mene. Sami ste izabrali, imate slobodu volje. Mogli ste u ovom sjevernom raju skladati glazbu na zlatnim lirama, ali vi ste se odlučili za lov na zvijeri predvođeni kržljavim bogom prevarantom. Samo ne znam kako još niste ulovili tog medvjeda?"
"Meister Apolo, Sie sprechen dobro.... gut. Bar je sehr opasno, već Jurgena i Immanuela getode.... ovaj ubio ist...je." Elrich podigne glavu i prsto prijeđe preko vrata kao da je nožem ga prerezao.
Apolon se namrišti i zatim odgovori Elrichu:
"Pa evo vam ga Loki. Ima Loki svoje varke. Kao kada je riješio konja Slepnira za rođaka Odina."
Loki isplazi jezik Apolonu koji se smijao i penjao se natrag u kočiju.
"Hajde. Još jednom sretan lov i pomalo." zatim se obrati labudima:
"Hajde ptice prema nebu."
Elrich se okrene prema Lokiju i zapita
"Herr Loki du znaš trik?"
Loki složi ljutu grimasu:
"Znam ja bezbroj trikova, jedan se zove mreža, a drugi "dosta zajebancije". Ovaj Apolon nas je samo omeo. Pustio sam vas neka se igrate lovaca, ali kod vas samo....ne znam, neznate kompleksno razmišljati. Samo da i ne imate u glavi."
Elrich ga je začuđeno gledao. Loki zakoluta očima i nastavi.
"Pripremio sam klopku. Mreža je iznad stabla na onoj čistini, vidiš li." Elrich pogleda i odgovori
"Ja!"
"Ok." nastavi Loki "Stani tamo. Uzmi leš ovog jelena, naš današnji ručak. Položi truplo na čistinu a ti se popni na stablo ili stani pokraj. Svejedno.
Evo ti ovaj rog i bubanj. Lupaj, puši u rog i urlaj." Loki mu pruži blijedo smeđi rog i bubanj slične boje te nastavi sa iznošenjem plana
"Kada polarni medvjed dođe na čistinu uzmi ovaj nož. Njime prereži špagu kraj drva. Tada će mreža pasti, i cap, medo je naš....Znam, znam, a što ako se oslobodi?
Neće!
Mreža ima teško kamenje na dnu. Ali i ti i tvoja ekipa tada nastupate. Omotajte medvjeda u mrežu i zavežite.
Onda ga stavljamo u kavez, a za dresuru ću se pobrinuti ja." Kaže mu Loki i doda.
"Ako uspješno to obavite svi ćete dobiti ove lijepe kacige s rogovima." podigne pokrivač s jedne krpe ispod koje su se sjajile brončane kacige što su imale rogove bika.
"Ah, sehr schon Herr Loki. Wir werden das machen!" Uzbuđeni Elrich glasno pozove ekipu i objasni im plan.
Ubrzo je šuma odzvanjala zvucima roga i udarcima bubnja, što je omelo Apolona u sviranju zlatne lire. Ljutito je ponovno pogledao prema šumi te je vidio kako Elrich i njegovi lovci uz krikove oduševljenja dovlače u mrežu svezanog polarnog medvjeda.
Tada im je Loki svima dao rogate kacige, a Apolon je samo zavrtio glavom u nevjerici. Uzeo je svoju formulu sadašnjosti kako bi izračunao stanje u kojem se nalazi.
Pogleda brojku na svom nebeskom pergamentu. St = (P + Se B) × Sc = 0.
Vidjevši rezultat zaključio je: "C'est la vie!".

sub

02/26

Learovanje

luki2.blog.hr

Ej, danas je zaista odličan dan. Bila sam na jednoj fenomenalnoj promociji, a drugu sam zbog iste - propustila....:((((
Ali, tko bi odolio Shakespearu?!:))) I njegovom kralju Learu.
Nataša Govedič napisala je knjigu "Learovanje".
Draga kolegica s fakulteta, i vršnjakinje (1969.).

Toliko pozitive na jednom mjestu! Nataša predaje na Akademiji dramskih umjetnosti, doktorica je književnosti i teatrologinja. Na Akademiji drži kolegije posvećene adaptacijama Shakespearovih drama.

Priča ove knjige su brijunski intervjui: Nataša je razgovarala sa Radom Šerbedžijom, Ksenijom Marinković, Lucijom Šerbedžijom, Miodragom Krivokapićem, Lenkom Udovički i drugima, koji su sudjelovali u adaptaciji Kralja Leara.
Nakon ovih iscrpnih osobnih doživljaja, tu su i eseji da upotpune čitalačko i gledateljako iskustvo.

Video pozivom su se javile Lenka Udovički iz Londona, Jelena Miholjević - jer nisu bile u mogućnosti prisustvovati osobno.

Puna dvorana F22 na Frankopanskoj (prostor Akademije dramskih umjetnosti)! Nezaboravna je Natašina ispovijed, u kojoj je naglasila kako je proces pisanja i razgovori na Brijunima bilo čisto zadovoljstvo i uživanje, ali i ogromna privilegija, koju nemaju mnogi. Sjaj u očima autorice rekao je sve. Njena radost je obasjala nas, publiku.

Sudionici ove promocije, osim Nataše, bile su i Marija Ott Franolić, Rade Šerbedžija, Boris Senker ...

S lijeva na desno: Nataša Govedić, Marija Ott Franolić, akademik Boris Senker i jedan i jedini Rade Šerbedžija, sa svojim vječnim šeširom....

Autorica Nataša Govedić......

Moj primjerak.knjige....Natašin poklon. I zanimljiva posveta....Ponosna sam!

A što sam propustila? Fraktura i novu knjigu Hide Biščevića.....:((((( Naime, promocija u Frakturi bila je u isto vrijeme......Evo što kaže izdavač o knjizi:

"Novinar i diplomat Hido Biščević u knjizi Veliki slom – Zapad, Rusija i svijet bez poretka nudi provokativnu i zabrinjavajuću analizu svjetske situacije. Ruska agresija na Ukrajinu i nepredvidiva politika nove američke administracije tresu temelje međunarodnog poretka uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata, liberalna demokracija je u krizi i, kako kaže Biščević, “diktatori više ne strepe”. U Velikom slomu Biščević analizira povijest odnosa Rusije, s jedne, i Amerike i Europe, s druge strane. Podsjeća i na odnos Atene i Sparte kao još uvijek aktualne paradigme međunarodnih odnosa. Sadašnja svjetska kriza vjerojatno će se okončati novom podjelom interesnih sfera na koju male zemlje i narodi – u škripcu između “nagodbi (velikih) i (demokratske) pravde” – neće i ne mogu imati utjecaja. Gravitacijska sila moći trajno obilježava međunarodne odnose i sve čemu se možemo nadati jest da će te suprotstavljene silnice pronaći ravnotežu, ako ni zbog čega drugog, ono zbog opstanka civilizacije.

Značajan dio Velikog sloma Biščević je posvetio uspomenama na Rusiju i Tursku, gdje je devedesetih godina bio hrvatski veleposlanik, kao i na Tadžikistan, gdje je bio šef misije Europske unije. Osim što te stranice obiluju anegdotama ugodnima za čitanje, sadržavaju i lucidne analize ruskog, turskog i tadžikistanskog društva. Veliki slom – Zapad, Rusija i svijet bez poretka Hide Biščevića nezaobilazan je udžbenik za diplomate, povjesničare i politologe, ali i zanimljivo štivo svakome tko gaji interes za međunarodne odnose i u današnjem svjetskom kaosu pokušava prepoznati nadu u boljitak i mir."

Prevagnuo je Shakespeare. Moram priznati, baš je bilo teško odlučiti gdje ću.....

Ljubim!

sri

02/26

KRMENADLI PROŠLOSTI 4

huc.blog.hr

Na Glimur su se spustili potajice, prilijepivši se za rep transportnog broda Debeli Berth, dovoljno vješto da ih skeneri uopće ne registriraju. No, iskreno govoreći, čak i da su se spustili frontalno, s upaljenim svjetlima i fanfarama te izišli obučeni kao Miss Universuma, vjerojatno ne bi bilo nikakvog problema: Glimur je bio planet nadaleko poznat po kroničnoj aljkavosti.

Život na planetu svodio se na pet gradova srednje veličine u kojima je, već generacijama, živjela indolentna građanska marva. Ta se tromost očitovala na svakom koraku, u svakoj vražjoj uslužnoj djelatnosti. Nitko ondje nije stvarno radio; sve se odgađalo, razvodnjavalo, toleriralo. Vremena je bilo za sve, a volje ni za što. Život je izvana djelovao stvarno, no iznutra je bio faličan i uzaludan do groteske.

Naposljetku, sve što je stanovnike Šipona zanimalo dolazilo je s radničkog planeta Astra. Reality showovi — i to ne glumljeni, nego brutalno stvarni — ispunjavali su njihove jalove živote. Gledali su, pratili i secirali real life radničke klase na Astri, kao da se radi o egzotičnoj fauni ili dalekom prirodnom fenomenu, a ne o ljudima čiji je znoj pokretao čitav njihov komfor.

Gumigluidi su se brzo adaptirali i krenuli u akciju. Njih nisu zanimali frivolni tv showovi, bijedne ljudske sudbine, natjecanja u osvajanju, zavođenju, natjecanja u ovoj-onoj izdržljivosti, emocionalno smekšavanje u ispovjedaonici, preljub pred infrared kamarama, Fishing with John, Fisting with Johanna i ostale cirkusarije... Njih je zanimalo iće i piće.
Nova sredina imala je, naravno, predvidiv učinak: apetit je rastao, seksualna napetost se smanjivala, a Šipson je počeo nalikovati na fetu ementalera.
Ljudi su nestajali, brzo, tiho i bez svjedoka. Nerijetko u neugodnim situacijama u kojima je sram naprosto pregazio instinkt za samoodržanjem.

Ne bih duljio, no spomenut ću tri slučaja:

Slučaj 1: Duh iz sraonice (primjer blago cenzuriranog teksta)

TV-propovjednik Ž. bio je samoproglašeni čuvar čistoće. Pred kamerama i u salonima nastupao je kao asketa, gotovo svetac: seksualnost je za njega bila bolest modernog svijeta, simptom propasti, prljava rabota koju treba držati pod ključem da se duša ne ukalja. Govorio je o požudi, libidu, o tjelesnoj strasti s mješavinom gađenja i užitka. Sve je bilo grijeh: dodir, pogled, maštarije. Tijelo je, tvrdio je, nesavršeni stroj: žena je zamka! muškarac slabić! užitak sotonski trik! S te uzdignute pozicije, kroz grmljavinu osude, sipao je pepeo po tuđim vatrama…

A ipak, iza vrata sraonice, u kojoj je nestao pred posterom gotovo zaboravljene Marilyn Monroe, seks-bombe dvadesetog stoljeća, njegova je vlastita ruka trzala protiv sveg onoga što je propovijedao. U Merlinkinom polusnenom pogledu vječno izjebane božice, propovjednik Ž(elezny) nalazio je ne samo erotski poticaj nego i uzbudljivu notu povijesne perverzije — nije mogao zagrliti kostur, nije mogao oskrnaviti prah, ali mogao je fetišizirati medijsku ikonu, transferirati žudnju na nemoguć objekt, i tako – u svojoj uobrazilji – očuvati iluziju moralne čistoće.

Merlin.

Nije stajala – lebdjela je, kao duh, kao privid. U drhtavom svjetlu stare neonske cijevi, bedra su joj bila živinska, stamena, čvrsta. A blago korigirane usne — otvorena nada — i raskoš crvenila koje obećava više od šapata: cjelokupnu golotinju, valjanje po grimizno-skliskim plahtama, nabrekle grudi što mirišu na rano, proljetno jutro i svježe pečen kruh. Proboj u drugi svijet! Svijet sunca i vječno plavih neba! Svijet toliko divan da ga se nikada ne poželi napustiti.

Zatim, ištrcaj
i gotovo istog trenutka , unatoč mjeri samozaštite - samoprezir – vlažan taman i opasan.

Ujutro je sraonica bila prazna. Ogledalo — napuklo. Poster je i dalje stajao na zidu. Merlinka je i dalje jebozovno gledala u objektiv, kao da čeka trenutak kad će netko ponovno pritisnuti okidač.
Produkcija je pričala o „zdravstvenim razlozima“. Publika je samo kimnula glavom, gutajući laž kao svježu pastu. Krenuo je novi blok reklama — za parfeme koji oponašaju strast, za čarape koje ne mirišu na život…
A potom je došao novi voditelj, mlad, bez mrlje, sjene. Nitko se nije zapitao kamo je doista nestao Ž.

Slučaj 2: Oltar (primjer cenzure sakralne erotike)

U tišini kapelice, gdje je zrak bio zasićen ustajalim tamjanom, sestra Magdalena, koju su iza njenih leđa zvali Lady Madonna, pronalazila je pukotinu u svojoj vjeri.

Bila je čuvarica svetinja, njezine ruke – bijele i prozirne poput hostije – prale su zlatne kaleže i polirale križ. Ali njezine misli nisu bile čiste. Svaki dan, pred velikim raspelom na oltaru, gdje je Isusovo izmučeno tijelo visilo na klinovima, osjećala bi toplinu koja se nije mogla pripisati svijećama. Gledala bi u bokove, u onu liniju trbuha koja je vodila prema komadiću platna ovijenog oko struka, u ranu na rebrima koja je izgledala poput usana.

A onda bi se, kad bi samostan utonuo u san, vratila.

Stajala bi pred oltarom, drhteći. Njezini prsti, umrljani od kutića misala…

Bila je to najdublja hereza, a ona ju je gutala poput najrjeđeg misnog vina. Znala je sve o mističnom braku, o svetoj Terezi i njezinom transverberacijom probodenom srcu. Ali ovo nije bila duhovna ekstaza. Ovo je bila požuda, čista i vlažna, usmjerena prema tijelu na križu.

Jedne noći, više nije mogla podnijeti ... prigušeni krik, drhtaj i psovka… A kada je podigla pogled, činilo se joj – samo časak – da su Kristove noge, onako probijene, lagano zadrhtale.

Ujutro su sestre redovnice pronašle mokru lokvu pred oltarom. – Iščezla!

Slučaj 3

Na ovom mjestu u Atelijer upada Španjolska inkvizicija te u potpunosti cenzurira tekst pod naslovom PapaTrump i bečki dječaci. Umjesto toga prilažemo video uznemirujućeg sadržaja – mijao!

pon

02/26

KRMENADLI PROŠLOSTI 3

huc.blog.hr

I dok je na Zemlji vladala opće histerija, dok su se vodile užarene polemike, sukobljavale se izvitoperene ideje homo theoricusa, ukrštali se mačevi uvjerenja i polumišljenja, na Timoru se dogodila katastrofa: virus koji je najčešće napadao Mimenhote, bića najsličnija delfinovoj kiti, mutirao je i u svega jednoj noći pokosio pedeset ljudskih duša ostavljenih za rasplod. Astrom je ludio pećinom: grmio, urlikao, razbijao, boce, lonce, prevrtao klupe, stolove i ormare.
Katastrofa se dogodila tako brzo da je Grenged ostao zatečen. Nije stigao ni pomisliti cjepivo a, stvar je bila gotova. Odmah se primio kloniranja. Dovukao je sve iskoristive dijelove iz srušenih brodova ali to nije bilo dovoljno da se stvore potrebni uvjeti. Požalio se Astromu.
– Od ovoga neće ništa biti.
– Jesi li siguran?
– Apsolutno. Fali mi mikromanipulator za enukleaciju jajnih stanica. Bez toga ne mogu izvaditi jezgru. Treba mi inverzni mikroskop s fluorescentnim osvjetljenjem, onaj kakav se koristi za SCNT;
Trebam mikropipete za nuklearni transfer, ne ove improvizirane cijevi od rashladnih vodova;
Inkubatori s kontrolom CO2, O2 i temperature na 37,0 °C, ne pećina s vlagom i plijesni;
Gdje su mi bioreaktori za kulturu tkiva? Bez perfuzije stanice umiru nakon 48 sati;
Nemam laminarne komore, sve je kontaminirano;
Fali mi sustav za krioprezervaciju embrija, bez šok-zamrzavanja sve propada;
A i da sve to imam, bez umjetnih maternica, onih biovrećica s kontroliranom amnijskom tekućinom, razvoj ne ide dalje od ranog stadija.
Zastao je, pa dodao tiše:
– Energija. Treba mi stabilan izvor napajanja, ne ovi krpani generatori s brodskih olupina. Fluktuacije ubijaju kulturu.
Pogledao je Astroma ravno u oči.
– Dakle: bez mikromanipulatora, inkubatora, bioreaktora, laminarnih komora i umjetnih maternica nema kloniranja. Zaboravi.
- Da zaboravim? Ljude da zaboravim? Nema šanse – progunđao je i stisnuo čeljust toliko jako da mu se istog trena lice okockavilo.

***

Ionescu, stari poglavica plemena Gumigluida, primio je vijest stoički. Nije podigao glas, nije pokazao ni trunke kolebanja. Obratio se plemenu s uobičajenim, gotovo uspavljujućim mirom:
– Nastavit ćemo živjeti kao i dosad. Ovo je bilo božje iskušenje.
Tišina je potrajala nekoliko otkucaja srca. A onda se Astrom, pretendent na prijestolje nakon Ionescuove smrti i gotovo izvjesni pobjednik nad preostalom dvojicom kandidata, usudio učiniti ono što nitko drugi nije – usprotiviti se.
– To nije iskušenje. To je indolencija, indisponiranostercija, inercija, sve na i! Kako uopće možeš to izgovoriti pred njima, sada kada su upoznali slatkasti okus ljudskog mesa – obrušio se na Ionesca.
Ionescu ga je pogledao bez sjene uvrijeđenosti.
– A što ti predlažeš? – upitao je mirno, kao da razgovaraju o vremenu.
– Seobu! Vrijeme je za seobu patuljaka! – rekao je Astrom s vizionarskim sjajem u očima.
Starješina je odmahnuo glavom.
– To nije moguće. Ovo je naš tisućljetni dom. Kosti naših predaka uzidane su u ove stijene. Ovdje živimo stoljećima. To što su se ljudi zatekli među nama bilo je, ponavljam, iskušenje bogova.
Unatoč poodmakloj dobi – imao je dvjesto četrnaest godina – Ionescu je i dalje uživao neupitan autoritet. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da je i dalje imao najveće spolovilo s kojim je još uvijek povremeno deflorirao pokoju djevicu.
– Uz dužno poštovanje, starješino – obuzdavao se Astrom – mislim da strahovito griješiš.
– Astrome, ja tebe razumijem – odvrati Ionescu – ali ti si još mlad.
Mlad? Sa svojih sto i pet godina? Astromu je krv jurnula u sljepoočnice. Osjećao je da će eksplodirati. Do kada se ovdje biva mlad? Stisnuo je šake. Čeljust. Lice mu je ponovo okockavilo.
– I kada smo već na i – impulzivan – nastavio je starješina. – Imaš vremena shvatiti. Možda ćeš jednog dana biti dobar vođa. Ali naša je sudbina da živimo kako živimo. Ne smijemo izazivati Fatum. Ne smijemo ljutiti bogove. Moglo bi nam se dogoditi nešto strašno. Mogao bi to biti kraj naše vrste. Mogli bi izumrijeti.
– Ali… – izusti Astrom, želeći reći kako je to praznovjerje, strah utemeljen u dogmi, puki izgovor.
Ionescu ga prekinu kratkim pokretom ruke.
– Basta. Rasprava je završena.
– Baš i nije bila neka rasprava – Astrom će za sebe.

***

Astrom je bio odlučan da mijenja stanje. Ili otići — ili srušiti Ionescua. Ipak, odlazak mu je bio draža opcija, a za to mu je bio potreban Grenged. Zato je odlučio doznati kakvo je Grengedovo stajalište u svezi odlaska.
Grenged je izašao u svoju uobičajenu večernju šetnju hodnicima Kvadro, Tutoris, Zoon, Lipsum, Several i Poco. Negdje na sredini Tutorisa Astrom je prišao Grengedu.
– Večer, Grengede.
– Večer, Astrome – odgovori Grenged, pa doda – iako je u nas vazda večer.
– Mogli bismo reći: mrak – nadoveže se Astrom, s očitom aluzijom na današnje događaje.
– Jah – odvrati Grenged u smislu što ćeš.
– Ako nemaš ništa protiv, pridružio bih ti se u šetnji.
– Dapače. Bit će mi drago.
Krenuše polako, s noge na nogu.
– Zapravo – započne Astrom nakon kratke stanke – pretpostavljam da znaš zašto sam ovdje.
– Recimo da imam ideju – odgovori Grenged ne gledajući ga.
– Zanima me tvoje mišljenje o onome što se danas zbilo.
– Ionescu je star i sasvim je logično da razmišlja kako razmišlja. Uostalom, njemu je kristalno jasno da je vračarska klika na njegovoj strani, a to je ozbiljan adut: kler je moćan manipulator patuljačkog raspoloženja i svjetonazora. Nije slučajno što je prethodne događaje proglasio božjim iskušenjem. Negirati volju bogova znači stati na vrlo klizav teren. A logika? Ona tu nema što tražiti. Sve to samo potvrđuje koliko je Ionescu iskusan vladar.
Zastane na trenutak, pa nastavi:
– Ali dovraga i s tim! Nije sporno da možemo nastaviti živjeti u oskudnim — da ne velim asketskim — uvjetima. U tom slučaju naša je budućnost, barem na nekoliko stoljeća, prilično izvjesna. No pravo je pitanje: ima li to ikakva smisla? Je li život puko prihvaćanje sudbine ili težnja da se izađe iz statusa quo?
– Osobno – zaključi – smatram da nije neizvjesnost ta koja ubija patuljka u pojam, već izvjesnost.
– Grengende, dugo se znamo. Zajedno smo išli u školu, zajedno lovili patuljčice… Nadam se da mi ne zamjeraš što sam prvi opalio Makabu…
Grenged je to sjećanje i osjećaje odavno prevladao. Makabu je, doduše, istinski volio, dočim je Astromu ona bila tek prolazna rupa. Da stvar bude tragičnija, nakon što ju je Astrom iskoristio i napustio, strastvena se Makaba objesila u jednom od ovih hodnika. Od toga dana Grenged je postao čisti racionalist. A kako to često biva s onima kojima više ništa ne ostane osim razuma, postao je i iznimno uspješan pronalazač. Tako, vođen isključivo ratiom, sada nikome nije zamjerao ama baš ništa.
– Bit ću izravan – nastavi Astrom. – Želiš li otići iz ove prčvarnice?
Tajac. Grenged je šutio punu minutu. Samo su se koraci lijeno odbijali od stijenki Tutorisa.
– Ja sam za odlazak – rekao je napokon.
Astrom u sebi odahne. Neće biti puča. Neće biti represalija, pokolja, krvi do koljena ni bratoubilačkog rata.
– Ne mogu ti reći koliko mi je drago da to čujem – reče Astrom i gotovo ga zagrli. – Slušaj, kakve su šanse da iz onog krša složiš novi brod?
– Male – odvrati Grenged bez uljepšavanja – ali izvedivo. Ima nekoliko prilično očuvanih modula. Mogli bismo ih paralelno povezati, složiti improviziranu mrežu napajanja i pogona, prespojiti energetske magistrale mimo izvornih specifikacija. Centralne sustave bismo morali zaobići u potpunosti ali to nije nužno loša vijest. Manje automatike znači i manje iznenađenja.
Zadržali bismo osnovnu strukturu trupa, a navigaciju bismo sveli na poluručno upravljanje uz pomoć inercijskih žiroskopa i zvjezdane karte iz sekundarnog memorijskog bloka. Pogon bi radio u pulsnom režimu: kratki skokovi, hlađenje, pa opet. Nimalo elegantno, ali dovoljno da se izvučemo iz gravitacijske rupe Trimora.
Problem su stabilizatori. Bez njih bi brod imao tendenciju uvrtanja pri većim opterećenjima. To se može riješiti dodatnim balastom i ručnim korekcijama, ali netko bi cijelo vrijeme morao biti na komandnoj ploči. I energija — trebat će nam sve što možemo iskopati: kondenzatori, baterije, čak i reaktorski ostaci, ako još uvijek nisu previše ozračeni.
Ukratko, to ne bi bio brod kakav se pamti. Više nešto između polupanog lončića i pokretne katastrofe. Ali letio bi!
Astrom se zaustavi i pogleda ga ravno u oči.
– Reci što ti treba. U svakom trenutku mogu ti osigurati barem petnaest patuljaka. Praznikom i trideset.

***

Grenged se primio posla. Za njega je to bio izazov kakav se ne propušta. Dok je kod većine patuljaka primarna želja bila puna trbušina, njega je morila drukčija glad: sanjao je o laboratoriju dostojnom vlastitog genija! Odlazak bi mu omogućio priliku da se napokon ostvari i dokaže kao radikalni izumitelj. Jedno su samoprocjene, a drugo vanjska validacija. Bio bi to kvantni skok u najdoslovnijem smislu riječi! Nije li to, uostalom, pravi smisao patuljačkog života? Napredak, a ne puko istrajavanje.
Prebirući po spašenim podatkovnim bazama otkrio je da su ljudi fascinantna vrsta. Među njima bilo je umova koji su mu, sasvim moguće, bili ravni, ako ne i nadmoćni. S jednim Einsteinom, recimo, mogao bi mirno piti kavu i satima raspravljati o svemiru, a da pritom ne osjeti ni najmanji poriv da ga smaže, snatrio je.

Nakon godinu i pol dana mukotrpnog rada, varenja, provlačenja kablova, prespajanja žica, lemljenja spojeva, zamjene pregorjelih modula, niveliranja nosača, učvršćivanja oplata, podešavanja ventila, čišćenja filtara, usklađivanja motora, testiranja sustava, ponovnih rastavljanja i ponovnih sastavljanja, Grenged je napokon uspio. Od onoga što je sam nazivao „relativno očuvanim kršem“ sastavio je brod.
Dizajnom brod je bio očekivano smiješan, no pokazalo se, vrlo učinkovit. Astrom je imao čast sudjelovati u prvoj pokusnoj vožnji, u kratkom, ali ohrabrujućem letu do mjeseca Butka.

U tom periodu Astrom je sakupio šezdeset i tri patuljka koji su bili spremni napustiti rodnu grudu. Među njima se našao i mladi fratar Kukuriku. Kod mnogih je njegova pojava izazvala sumnju u špijunske pobude, no ubrzo se pokazalo kao je i on sasvim običan patuljak, samo s izraženom radoznalošću i talentom za metafiziku.

Pod okriljem mraka, 6. siječnja 2004. godine po patuljačkom vremenu, točno u ponoć i trinaest minuta i pet sekundi, frakcija plemena Tiki-turam-guramu zauvijek je napustila Trimor. I tako je započela neponovljiva svemirska Odiseja, koja je potrajala punih pet i pol godina, sve dok patuljci nisu ugledali ciljani planet Glimur.
Šezdeset i tri patuljka snilo je u hibernaciji električne ovce, dok su Astrom i Grenged, naizmjenice upravljali brodom. Je li im bilo teško? Naravno! Bili su to samouki ali tvrdokorni momci. No bila je to i prilika da se, nakon svega ponovno zbliže, ovaj put na samoj ivici (a možda i marici) i svemira.

Naši snovi i nesanice

stella.blog.hr

Nakon radne pauze, iz poznatih objektivnih razloga,
vodila sam tematsko veče Naši snovi i nesanice
u Društvu književnika Beograda.

Svi su dobili riječ, da opišu svoje snove i razloge
nesanica, u stihu ili prozi.

Večer je bila sadržajna i bogata.

Evo jedne od mojih pjesama na tu temu

San

Opet sam te sanjala.

Nije važan sadržaj sna,
ni šta smo radili,
nego što mi uporno
navraćaš u snove
i provjeravaš da li si tu.

A gdje bi bio?
Kako si mogao da pomisliš
da nisi u mojim snovima?

I tko više treba
u njima da bude
od tebe?

ned

02/26

O Tigru i Smrti

whiskybar.blog.hr

Julius Evolin Ride the Tiger (Cavalcare la tigre) zauzima posebno mjesto na mojoj polici – uz figuru arhanđela Mihovila i album Nirvane "MTV Unplugged in New York". Kao što je taj koncert danas epitaf Kurtu Cobainu, tako i zadnje poglavlje Evoline knjige govori o smrti i samoubojstvu – ali ne kao o očaju, nego kao o krajnjoj slobodi.
Evola u tom poglavlju daje konačni smjerokaz za diferenciranog čovjeka – jahača tigra, gospodara Kali Yuge.
Život takvog čovjeka nije priprema za bolji zagrobni svijet, kao što vjeruju religiozni ljudi. Ovaj život nije test. Ovaj život je sada.
Ipak, ne smije se panično bojati smrti – jer strah paralizira. Evola kaže: treba živjeti kao kamikaza.
To znači: svakodnevno obavljati poslove, trenirati tijelo i um, razvijati vještine – iako znaš da te svaki tren mogu pozvati na samoubilačku misiju.
Kad usvojiš takav stav, postaješ neranjiv. To je krajnji cilj diferenciranog čovjeka: postati neranjiv kroz disciplinu uma i tijela.
Živjeti kao da smo već mrtvi.
Samoubojstvo se često osuđuje kao kukavički čin. Evola to odbacuje.
Poziva se na stoicizam i budizam – rijetke tradicije koje opravdavaju samoubojstvo.
Citira Seneku:
„Gdje god ne želiš boriti se, uvijek možeš pobjeći. Ništa ti nije dano lakše od smrti.“
Drugim riječima: kad ti dosadi igra „jahanja tigra kroz Kali Yugu“, možeš je jednostavno napustiti.
Smrt ti je dana kao alat. A jahaču tigra dosadi igri kad je sve obavio u životu – kad više nije vezan ni za što u svijetu.
Tada je slobodan izabrati trenutak odlaska – bez grižnje savjesti, bez straha.
Evola odbija i ono što naziva „metafizičkim samoubojstvom“ kod Dostojevskog – ideju da samoubojstvom možemo „pobijediti Boga“ jer pokazujemo da Ga se ne bojimo.
To je za njega djetinjasta pobuna.
On se poziva na Seneku: diferencirani čovjek je iznad bogova – jer bogovi ne poznaju patnju i teškoće, a čovjek ih poznaje, prolazi kroz njih i ipak prosperira.
Time pokazuje da je moćniji od bogova.
Takav čovjek – nevezan za božanske zabrane i emotivno nevezan za svijet – uvijek ima slobodu napustiti igru.
Na taj način Evola opravdava samoubojstvo kao čin krajnje slobode.
A upravo tom nevezanošću za bogove i za svijet čovjek postaje neranjiv i ostvaruje Evolin ideal „Jahača tigra“.
Ne samo što preživljava najteže okolnosti Kali Yuge – on ih nadvladava, ukroćuje tigra i jaše ga kroz kaos.
Tigar jede i ruši svaku prepreku.
Cilj nije pobjeći od svijeta – cilj je zavladati njime do te mjere da ga možeš napustiti bez kajanja.
Biti nevezan za svijet poput budista i zavladati svijetom poput rimskog stoika – to je, za Evolu, jedini put do prave slobode u ovom najmračnijem ciklusu.

Na kraju, jahač tigra ne umire zato što mora – umire zato što više nema razloga da ostane. I to je, vjerojatno, najviša razina koja se u Kali Yugi može doseći. Kurt ostavlja gitaru, Zen Tigar proždire plijen, a arhanđeo Mihovil s osmjehom gazi demona Kali yuge i put u zlatno doba je već osvijetljen.

sub

01/26

"Jutro poezije" - Maja Cvek

luki2.blog.hr

Maja Cvek, rođena je 1. 5. 1950. u Zagrebu, gdje se školovala i gdje i danas živi i stvara. Piše poeziju na standardnom književnom jeziku i na kajkavskom – zagrebački urbani kajkavski i varaždinski idiom.
Uspješno sudjeluje na pjesničkim natječajima diljem Hrvatske, a pjesme su joj objavljene u više od 70 zbornika, u Časopisu za književnost, umjetnost i kulturu Kaj, te u raznim glasilima. Pjesme objavljuje na Facebooku, u grupama Moj Zagreb i Ujedinjeni kajkavski emirati. Također vodi glazbeno-poetske tribine i surađuje s Knjižnicama grada Zagreba, o kojima je pisala pet godina, u sklopu suradnje s Centrom za kulturu Trešnjevka.
Svoje stihove govorila je na radiopostajama Velika Gorica, Sljeme, Zelina, i Radio Martin, te na HTV-u (Dobro jutro Hrvatska) i TV Mreža u emisiji Prema izvoru.
Također je nekoliko njezinih pjesama uglazbljeno. Članica je ZAMP-a, Hrvatskog sabora kulture, Kajkavskog spravišča i Collegiuma Hergešić.
Uz pjesme na standardnom književnom jeziku i na kajkavskom jeziku, objavljeno je i nekoliko njezinih proznih radova, a 2016 g. natjecala se svojom kratkom pričom za Večernjakovu Nagradu Ranko Marinković.
Osim raznih nagrada, dobitnica je Priznanja i Pohvalnice Hrvatskog sabora kulture za pjesništvo na dijalektu kao i za kratku priču na standardnom književnom jeziku.
Hrvatski sabor kulture dodijelio joj je 2017. g. Plaketu Mihovil Pavlek Miškina za pjesništvo na dijalektu.
Objavila je sljedeće knjige:
Za moju dušu, 2002., Trenuci sjećanja, 2004., Osmijesi srca, 2005., Zagrebački vez, 2008., Zavuzlane senje, 2011., Šprehe zagrebečke, 2017., Nepravde rano stasaju (kratke priče), 2021., Tkanice života, 2023. i Tri istine, 2025.

Tako je Maju Cvek predstavio Željko Buklijaš, voditelj "Jutra poezije".
Maja Cvek je danas predstavila svoju zadnju zbirku poezije"Tri istine". Ciklusi pjesama su o duši, Zagrebu, kajkavski krug.....Urednica je, naravno, divna Darija Žilić. Bravo! Maja je baka Matije Cveka. Eto još jedna umjetnička obitelj:)))

Lijepo, začudno i interpretatovno posebno! Pjesnikinja je odlično napamet govorila svoje stihove. Bravo Majo.....

Fotke:

Maja i Željko.....

Maja i ja....

Baš se ovih dana osjećam dobro.....

Ljubim!

Ps: Hej, skoro sam se zaboravila pohvaliti "ulovom" s Dolca:

Malo cvijeća.....

Banane za 1 euro.....:))) Morat ću češće na Dolac.....:)))))

I smokve (suhe)... Predobro! Šećerko ne luduje, dobro je - pa valjda smijem malo.....Ali, oči...Oči bole.....:((((

Ljub!

pet

01/26

Nova knjiga.....

luki2.blog.hr

Book Club. Dobili smo novi zadatak za čitanje:

Krimić i opuštanje....:)))) Iako, neki su krimići predobri.....:)))))

I jagode....Nisu sa šlagom:))))

A uz tako fine jagode, ide i jedna priča....Prikupio ju je Pavol Dobšinsky, zapisao i tako zauvijek sačuvao od zaborava.

Bila jednom jedna djevojka Maruška, koja je živjela sa maćehom i njezinom kćerkom Holenom. Maćeha nije bila sretna, jer je Maruška bila i dobra i lijepa, a njena Holena ružna i zla. Tako smisli maćeha da po cičoj zimi pošalje pastorku po ljubičice. Jadna Maruška krene u potragu za ljubičicama.....Odjednom, došla je u šumu, gdje je oko vatre sjedilo dvanaestoro ljudi. Dvanaest mjeseci. Maruška im je ispričala svoju muku, prije toga ih lijepo pozdravila i zamolila da pomognu. Bradati Siječanj je žezlo predao dalje, proljetnom kolegi- i Maruška je dobila ljubičice. Zahvalila se i vratila se s ljubičicama kući. Maćeha je samo u nevjerici vrtjela glavom i odmah smislila da se zaželjela - jagoda. I Maruška krene po jagode. Ponovi se u šumi susret sa dvanaestoro oko vatre. "Što trebaš sada?" "Maćeha me ovoga puta poslala po jagode" - tiho je odgovorila Maruška. I opet se žezlo vladajućeg pomaknulo, sve dok Maruška nije dobila jagode....Zahvalila se i otišla kući s jagodama. Maćeha se ovoga puta razgnijevila, jer da je Maruška pojela pola jagoda...Maćeha se spremi i sama krene u šumu....Nedugo za njom krene i Holena....Sretnu njih dvije dvanaestoro ljudi u krugu....Umjesto pozdrava, počnu vrijeđati i omalovažavati ljude....

Siječanj se jako naljutio, pa su i maćeha i Holena ostale zatrpane snijegom....A Maruška je ostala živjeti sretno i zadovoljno - sada u svojoj kućici.

Hoću reći - kako si posijao, tako ćeš i žeti. Dobro se dobrim vraća, a zlo - uvijek zlim.

Ljub!

I još jedan jako važan dodatak:

Knjiga naše Šuške " Ne razumiš" dostupna je u knjižarama "Znanje". Juhuuuu!!!!

čet

01/26

KRMENADLI PROŠLOSTI 2

huc.blog.hr

Bob – sveznajući intergalaktički pripovjedač

Dobar dan (a možda jutro ili večer!), ispričavam se na smetnji. Ja sam Bob, sveznajući intergalaktički pripovjedač i u prethodnom dijelu teksta pojavljujem se više onako, incognito. Oženjen sam rospijom (ime joj je Lilith Teslić) i imamo dvoje djece (Abelaba i Kainbaala; prava su muka!), a ovim se poslom bavim već zavidan broj svjetlosnih godina. Sada imam neodoljivu profesionalnu potrebu da Ti, uvaženi čitatelju, malo pojasnim i dajdžestiram priču, jer suvremeni čitatelj rijetko ima strpljenja za lutanje bez putokaza.
Dakle, Gumigluidi su – kao što si već zapazio – grupa, zapravo frakcija beskrupuloznih patuljaka za koje se (u vrijeme kada su se događali gornji redovi) vjerovalo da postoji samo na planetu Trimor, u Rutunskoj galaksiji, u sazviježđu Balkon. Trimor je planeta poznata kao ružno, mračno i krajnje nepristupačno mjesto. Njegovu površinu čine dugi, šiljati planinski lanci nalik slomljenim, krnjavim narkomanskim zubima, između kojih zjape bezdani toliko duboki da ni najupornija svjetlost ne uspijeva doprijeti na njihovo dno. Učestali zemljotresi, geomagnetske oluje što paraju zrak zelenim i ljubičastim bljeskovima, orkani koji dolaze bez upozorenja, kiše u obliku naglih, nasilnih provala koje u samo nekoliko sati poplave čitave doline, erupcije vulkana kao stalni ispadi kroničnog bijesa planete koja ne zna drugačije komunicirati. Na Trimoru ništa ne traje dugo: ni građevine, ni putovi, ni nade. Čak su i prirodni zakoni ćudljivi, skloni improvizaciji i greškama. Stari gnostici bi rekli: to je mjesto od kojega je i Zli Demijurg digao ruke!
S obzirom na uvjete (koji nisu odvajkada bili takvi), Gumigluidi su se povukli pod zemlju, u relativno stabilne slojeve Trimorove kore gdje su u mreži tunela, šupljina i napola urušenih kaverni pokušavali preživjeti. Da, podzemlje im je pružalo zaklon od mahnite planete ali s druge strane i oskudicu. Hranili su se svime do čega su mogli doći: stjenicama tvrdokornim poput šljunka, masnim gujavicama nateklim od minerala, slijepim mravima kiselog mesa, bezbojnim crvima, ljepljivim larvama koje su svjetlucale u mraku, krticama s degeneriranim udovima, špiljskim puževima bez kućica, gljivičnim spužvarima nalik na meso, sluzavim troglobiontima, dlakavim troglofilima, trogloksenima, slijepim ribolikim stvorenjima iz podzemnih bara, pa čak i rijetkim kolonijama mesoždernih lišajeva koje su s mukom strugali sa stijena. Nisu prezirali ni od strvine: ono što bi stradalo u urušavanju tunela ili geomagnetskom trzaju planete završavalo bi u loncu bez previše pitanja. Proteini su proteini, kako je to volio reći stari Glur. U krajnjoj nuždi jeli su i vlastite bolesne, osakaćene ili jednostavno preslabe, pravdajući to prirodnim poretkom i neupitnom logikom preživljavanja.

Sve dok …

Sve dok se istraživački brod Gigant XPLS Zemaljske Vlade, s posadom od 514 duša, nije iz nepoznatog razloga survao u bezdan mračnog Trimora. I tada su, Gumigluidi, avaj, otkrili ljude, tj. ljudsko meso.

Zemaljska Vlada djelovala je promptno prekinuvši istraživanje Bipa, planete što se vrtjela u galaksiji Bib-bop sazviježđa Turip, te na Timor uputila pomoć, istraživački brod Kardan 1 koji se nalazio najbliže Balkonskom sazviježđu i Rutinskoj galaksiji.
No sudbina istraživačkog broda Kardan 1 (218 duša) bila je ista kao Giganta XPLS. Razlog sunovraćenja u bezdan također je ostao zagonetkom.
Zemaljska je Vlada odlučila još jednom djelovati. Poslala je bezljudsku posadu, najnoviji model kiborga Samuraj XL-13, u potragu za preživjelima.

No sudbina krstarice Limeni bila je ista kao i istraživačkih brodova Giganta XPLS i Kardana 1. Što se zapravo zbiva, nitko nije znao. Crne kutije su šutjele, navigacijski zapisi završavali su u savršeno kružnim loopovima, a posljednji telemetrijski podaci podsjećali su više na dadaističku poeziju nego na znanost.
Naučnici su, očekivano, iznijeli niz teorija.
Jedni su tvrdili da se radi o nepoznatom spektru zračenja koje selektivno razara neuronske sklopove, ali ostavlja organske proteine netaknutima — teorija popularna među bioetičarima i vegetarijancima.
Drugi su zagovarali hipotezu o lokalnoj anomaliji prostor–vremena, tzv. Trimorskoj petlji, u kojoj uzrok sustavno dolazi nakon posljedice, što je, prema njima, sasvim dovoljno objašnjenje zašto su se brodovi srušili prije nego što su uopće stigli.
Treći su govorili o masivnoj gravitacijskoj leći skrivanoj u bezdanima planeta koja privlači metal, strah i birokratsku dokumentaciju.
Bilo je i radikalnijih prijedloga:
da se radi o kolektivnoj halucinaciji posade izazvanoj interferencijom Trimorova magnetskog polja s ljudskim osjećajem Smisla;
da su brodovi jednostavno odbili suradnju, umorni od toga da služe civilizaciji koja više ne zna kamo ide;
pa čak i teorije da je netko pogrešno izračunao konstantu, zamijenivši E = mc˛ s eksperimentalnim, ali nikada potvrđenim E = mc hammer˛, što je, prema autoru rada, “moglo imati blage posljedice”.
Kako god bilo, nijedna teorija nije bila provjerljiva, a svaka je savršeno odgovarala nečijem interesu.

Tada je Zemaljska Vlada odlučila zataškati stvar. Zaboraviti na usrani Timor. Jednostavno ga prekrižiti. Spašavanje je gutalo resurse. Novac u Federalnom trezoru topio se kao Gauda na blanširanim prokulicama pećnice s uključenom pirolizom.
Na konferenciji za medije pojavio se znojavi, prištavi PR-ovac Zemaljske Vlade i pročitao službeno priopćenje s blesimetra. „Akcija je, uspješno okončana, ali — na žalost — preživjelih nema“, rekao je.
Proglašen je dan žalosti, izvješene su crne zastave, raspisan je natječaj za idejno rješenje spomen-obilježja, memorijalne skulpture, umjetnici su primili posla... Sve se pomalo vraćalo u normalu.
Istina je ostala zakopana u bunkeru, s oznakom „strogo povjerljivo“.

Ali ne zadugo. Čitav je slučaj iznenada ponovno isplivao na površinu kada je u tjedniku „Žuto naprijed, smeđe straga“ objavljen intervju s tipom koji je tvrdio da posjeduje telepatske sposobnosti, a povremeno — u sunčanim danima s relativnom vlagom zraka između 47,3 i 49,1 %, atmosferskim tlakom stabiliziranim na 1012,6 hPa, koncentracijom lebdećih čestica PM2.5 ispod 11 µg/mł te niskom razinom elektromagnetskog zagađenja kao i blagim jugozapadnim povjetarcem od najviše 2,8 m/s — i moć telekineze. On je to nedjeljno poslijepodne, nakon što je ručao varivo od kiselog kupusa i potom legao da malo odmori, uhvatio telepatski vapaj jednog od 50 preživjelih (25 muškaraca i 25 žena) koje su Gumigluidi ostavili za rasplod.
Pod bombastičnim naslovom „Ljudožderi na Trimoru“ list je objavio da Zemaljska Vlada sustavno skriva istinu: na Trimoru, navodno, žive patuljci-ljudožderi, u vladinim x-filleovima uredno klasificirani pod imenom Gumigluidi.
Toga dana remitende nije bilo.

Konkurencija, vidjevši kakav su rezultat polučili Žuto-smeđi odmah su startali sa svojim fabulacijama.

Uslijedio je šou.

GUMIGLUIDI – NOVA PRIJETNJA ČOVJEČANSTVU?!

Nakon asteroida Longituda, prijetnja se vraća — ali ovaj put ima zube, dlaku i apetit! Prema povjerljivim izvorima, na planeti Trimor obitava rasa patuljastih humanoida poznatih kao Gumigluidi, ekstremno otporna bića koja preživljavaju ondje gdje zakoni fizike odustaju. Hrane se svime. Uključujući i ljudima.
Ako su sposobni opstati u bezdanima Trimora, što ih sprječava da se sutra pojave ovdje?

POTKOŠULJA KOJA PRIJETI CIVILIZACIJI!

Gumigluidi nikada ne skidaju odjeću – stručnjaci upozoravaju na ozbiljne posljedice

Najnovija saznanja o Gumigloidima s planete Trimor otkrivaju zabrinjavajući detalj koji je dosad bio zanemaren: ova dlakava bića čitav svoj život provode u jednoj jedinoj potkošulji. Prema dostupnim informacijama, ista potkošulja nosi se od rođenja do smrti, bez pranja, zamjene ili stanke, što, kako upozoravaju stručnjaci, predstavlja “kulturnu bombu bez presedana”.

Nije jasno radi li se o vjerskom simbolu, seksualnom fetišu ili obliku biološke kontrole, no pojedini analitičari ne isključuju mogućnost da potkošulja ima i disciplinirajuću funkciju. “Ako im oduzmete potkošulju, oduzeli ste im identitet”, tvrdi anoniman izvor blizak krugovima ksenopsihologije. “Ako im je ostavite, riskirate kulturnu kontaminaciju.”

Posebnu paniku izazvale su špekulacije da Gumigluidi potkošulju ne doživljavaju kao odjevni predmet, već kao produžetak tijela — nešto između kože, zastave i bračnog ugovora. Prema nekim tvrdnjama, skidanje potkošulje u njihovoj kulturi znači objavu rata, dok njezino dijeljenje navodno označava poziv na razmnožavanje.
U javnosti se već postavljaju pitanja: što ako Gumigluidi jednog dana stupe na Zemlju odjeveni u iste te potkošulje? Jesu li naše perilice rublja spremne? Ima li čovječanstvo dovoljno zaliha deterdženta? I najvažnije — hoće li itko imati hrabrosti reći im da bi možda, samo možda, trebali obući nešto drugo?

UZBUNA ZBOG “KULTA PLAVIČASTOG FALUSA”: TAJNI OBREDI ŠOKIRALI JAVNOST

Podzemni krugovi i alternativni izvori upozoravaju na postojanje tzv. Kulta plavičastog falusa.
Prema dostupnim informacijama, članovi kulta okupljaju se oko monumentalne skulpture plavičastog (PANTONE® Blue 072 C) falusa visokog i do deset metara, koju smatraju svetim simbolom plodnosti, moći i kozmičke pravde. Obredi uključuju ritualizirane tjelesne radnje, strogo propisanu hijerarhiju uloga te keramičke artefakte.
Svećenice tijekom ceremonija izvode ritualne geste odanosti falusu, dok ostatak zajednice sudjeluje u kolektivnim praksama koje stručnjaci za sektaške pokrete uspoređuju s poznatim povijesnim primjerima kultova plodnosti i zatvorenih duhovnih zajednica.
“Radi se o klasičnom obrascu,” tvrdi anonimni sociolog. “Jak simbol, strogo kontroliran obred, obećanje transcendencije i potpuna suspenzija individualne odgovornosti.”

Paranoja je rasla.

PANIKA U KUPAONICI: “VIDJELA SAM GUMIGLUIDA U WC-ŠKOLJCI!

Jučer u ranim jutarnjim satima mirnu svakodnevicu jedne gradske četvrti uzdrmao je bizaran incident koji je na kratko raspirio strah od navodne izvanzemaljske infiltracije. Kućanica F. T. (47) ustvrdila je kako je prilikom ulaska u kupaonicu ugledala “dlakavo čudovište kako proviruje iz zahodske školjke” te da joj je isto, prema njezinim riječima, “dobacivalo prljave, nepristojne riječi”.

Uslijedio je vrisak, kratkotrajni gubitak svijesti, a zatim poziv službama. Na teren su izašli policija, hitna pomoć i jedan zbunjeni vodoinstalater nietzscheanskih brkova.

Nakon detaljnog očevida, stručnjaci su utvrdili da se, na žalost ljubitelja teorija zavjere, ne radi o Gumigluidu niti o bilo kakvom poznatom ili nepoznatom obliku života, već o – izmetu supruga kućanice, koji nakon obavljene nužde nije pustio vodu.

“U prvom trenutku i meni je djelovalo prijeteće,” izjavio je policijski službenik Vlado K. “Količina izmeta bila je nadljudska, a broj neprobavljenih dlaka koji se nalazio u izmetu bio je, kako da se izrazim, baš kao da je gospodin Timothy provalio u sklonište za nezbrinute životinje i sve furiste redom prožd'o.“

Gospodin Timothy, suprug gospođe F. T. nije želio davati nikakve izjave za medije, no neslužbeno doznajemo da je incident završio bračnom svađom, a ne intergalaktičkom krizom.

Vlada se, očekivano, nije oglasila.

Vlada se nije oglasila, ali što je uopće mogla reći?

Medijsko ludilo doseglo je vrhunac u trenutku kada su Sunčevim sustavom prolaziliEurilogoti — galaktički nomadi, bestjelesna i krajnje šutljiva bića čije se postojanje do tada spominjalo tek u fusnotama astrofizičkih radova.
Pokušaji komunikacije s Eurilogotima pokazao se jedvitim. Na izravna pitanja odgovarali su isključivo s “da” ili “ne”.

To, međutim, nije spriječilo žuti tisak da nastavi s konfabulacijama, špekulacijama i otvorenim izmišljotinama.
Pod naslovom preko cijele naslovnice:

“HUMANOIDI, ČUVAJTE SE TRIMORA!!!”

objavljeno je da je, prema “zaštićenom vladinom izvoru”, održan poduži i krajnje zabrinjavajući razgovor između predsjednika Zemaljske Vlade i Eurilogota po imenu Zlajkan Zozi. Zozi je kategorički ustvrdio kako se humanoidi svih vrsta trebaju pod svaku cijenu kloniti Trimora, jer je riječ o “nestabilnoj zoni i mjestu poremećene stvarnosti”.
Detalji razgovora, naravno, nisu objavljeni. Eurilogoti su, kako se tvrdi, nakon izgovorenog “42” — nestali.
Ako se čak i Eurilogoti klone Trimora — što se, dovraga, tamo stvarno događa?

(nastavit će se...)

Pisci u stisci

luki2.blog.hr

Dakle, danas "Pisci u stosci" sa Karmelom Špoljarić i Sanjom Pilić na polukatu KIC-a.
Jako volim Sanju, koja je navodno dječji pisac. Zaosta, pobrala je sve moguće nagrade vezane za dječju književnost, ali neki su tekstovi i knjige - i za starije generacije.
Pisala sam već o ženama iz te obitelji. Sunčana Škrinjarić je mama Sanje Pilić. Sjećate se? "Sunce na prozorčiću"?
No, jake žene. Zofka Kveder, pa Sunčana, pa Sanja, pa Vladimira (Sanjina kćer).... Svi okupljeni oko umjetnosti. Slikarstvo, fotografija, film, pisanje....Sve!
Sanjin život nije bio bajkovit, kao ni odnos sa majkom Sunčanom. Financijski nisu baš najbolje stajale. Nedostajalo je i financija i emocija. (Prvi put sam shvatila naslov Pisci u stisci!).
Život se zna lijepo našaliti, pa Ti kasnije vrati oduzeto.
Sanja je dobila 25.000 maraka na lutriji, a s tim se tada štošta moglo...
Pa kasnije Ti životna ljubav ( s kojom nisi bio u braku!) ostavi stan u Zagrebu i kuću u Rovinju....
To je ono nešto što zovemo božanska pravda....ili možda životni krimić?!:))
Ova se obitelj, koju jako volim, zaista drži zajedno. Vladimir sin, a Sanjin unuk Rene je direktno iz zračne luke došao podržati baku. Inače živi, radi i snima u Londonu. Radi na popularnim krimi serijama. Sam se izborio. Nikoga nisu imali u Londonu....Predivni svi!
Malo mojih fotkica:

Crnka je Karmela Špoljarić, plavuša je Sanja a i mlada glumica, koja je čitala odlomke iz Sanjinih knjiga je tu....

Vladimira Spindler, Sanjina kćer. Fotografkinja. Savršena. Bila sam na nekoliko njenih izložbi. Jedan lik mi je pred nosom kupio Arsenov portret....:(((((

Sanja.....

Vladimira, Rene, Sanja

Tu je na kraju i Tihana Škrinjarić, u bijelom, s kapicom......

I na kraju:

Moja miljenica Vladimira.....

Eto, dragi ljudi....Život piše romane.

Ljubim!

Ps: Moslavče, drži se!:Mislim na Tebe, razumijem da je ponekad svega dosta- ali zaista držim palčeve.....Volim Te!

sri

01/26

Ljubazne, nježne, predane žene

komentatoricamicaa.blog.hr

"Najpametnije žene koje sam upoznao bile su ljubazne, nježne i predane.
Njihova inteligencija nije mjerena samo akademskim postignućima ili materijalnim uspjehom, već i sposobnošću da se nose s izazovima života na uravnotežen i smiren način.
Biti pametan znači imati emocionalnu inteligenciju, sposobnost razumijevanja i suosjećanja s drugima, te biti svjestan vlastitih snaga i slabosti."

Jean-Paul Sartre

Ne morate komentirati ako držite, da je Sartre vrlo osoban u procijeni ženskih likova koje je upoznao ili ako slučajno znate kako je njegova veza sa Simone de Beauvoir bila stamena na krhkim "nogama" u svojoj opstojnosti do samoga kraja.

Shagal : plava ptica

Besmrtnice danas

luki2.blog.hr

U utorak, 27. siječnja 2026., u 18:30 sati u Knjižnici Marije Jurić Zagorke, predstavljena je nova zbirku poezije Sanje Lovrenčić pod naslovom "Besmrtnice danas".

Uz autoricu, u razgovoru su sudjelovali književna kritičarka i pjesnikinja Andrijana Kos Lajtman te urednik knjige Ivan Herceg.
Sanja piše o antičkim junakinjama (kao okosnice su uzete Penelopa, Arijadna, Tetida i Euridika), i preispituje kakva je situacija sa ženama danas i ima li i danas takvih besmrtnica, koje će odtaviti trag za buduće generacije. Osobito se aktualnim i važnim čini pjesničko otvaranje problematike ženskih uloga i pozicija u ovisnosti od onih muških, tradicionalno dominantnijih, moćnijih i sudbonosnijih.

Sanja Lovrenčić počela se baviti književnošću objavljujući u časopisima poeziju i prijevode poezije s francuskog i engleskog jezika. Prvu samostalnu zbirku pjesama, Insula dulcamara, objavila je 1987. Otad je objavila još deset pjesničkih zbirki; poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, engleski, poljski, ruski, slovenski, švedski, rumunjski, danski i francuski jezik.

Za knjigu Rijeka sigurno voli poplavu dobila je nagradu “Kiklop” 2007. Za rukopis Pišem ti iz daleke zemlje dobila je 2021. nagradu za pjesme u prozi “Tea Benčić Rimay”.

Također, autorica je knjige "U potrazi za Ivanom", koja je pretvorena i u predstavu o Ivani Brlić Mažuranić. Za ovu je knjigu kolegica- prevoditeljica 2007. godine dobila nagradu "Gjalski".....

Evo malo fotki s promocije:

S lijeva na desno: Andrijana Kos Lajtman, Sanja Lovrenčić (inače vlasnica "Malih zvona", književni je nakladnik) u sredini u bijelom i na kraju urednik knjige, Ivan Herceg. Izdavač: Hdp.

Andrijanu obožavam, razmjenjujemo informacije o svojim ljubimcima....Prekrasna je i erudita.

Ivan Herceg, očito, dobro radi svoj posao.

Moj potpisan primjerak.....Predivna naslovnica....Tako mi je drago da su autori konačno počeli obraćati pažnju i na samu estetiku na koricama.

Vrlo brzo sam se prebacila u Knjižnicu i čitaonicu "Bogdan Ogrizović", jer se tamo održala promocija knjige Nebojše Lujanovića "Dnevnik prakse".
Roman koji otvara pitanja o vrijednosti truda, solidarnosti i građanskog otpora, a pritom ne zaboravlja nježnost i humor medietranske svakodnevice.

O knjizi su govorili:
Anita Peti Stančić, Nebojša Lujanović - autor i Nives Tomašić.

Malo opuštenija promocija nego prethodna; iako se čini na prvi pogled da je humoristična - postavlja ozbiljna pitanja o radu, životu i otporu.

Fotke:

Redoslijed s lijeva na desno je kako sam gore napisala: Anita Peti Stančić, Nebojša Lujanović i Nives Tomašić.

I autor i moja malenkost.....

Knjiga br.2 za večeras- i opet raduje potpis autora.....

Ljubim!

uto

01/26

S kamenjem u džepovima...

komentatoricamicaa.blog.hr

25.1.1882. rođena V. Woolf

Kažu da je Virginia, po uzoru na svoju sestru, slikaricu Vanessu Bell, pisala stojeći. Ima u tome neke čudne simbolike.
Riječ je o ženi koja je kroz život koračala s mukom i jedva uspijevala ostati na nogama, često se psihički potpuno slamala i posrtala, da bi na kraju odlučila zaista potonuti.
A ipak, iako duševno krhka, pisala je stoički, u položaju sasvim neprirodnom i neudobnom za takvu radnju. Osim toga se je Virginia koristila olovkama različitih boja za različite tekstove – najviše je voljela ljubičastu, kojom je pisala dnevnik i pisma, uključujući i ona ljubavna Viti Sackville-West. ( dio : čitaj knjigu )

cijelog života živjela je u košmaru s promjenljivim psihičkim epizodama, danas bismo rekli u bipolarnom poremećaju s dugim razdobljima depresije, ali potpuno svjesna svog stanja u trenucima nemoći.
1941. u početku rata ,a nakon oproštajnog pisma suprugu oduzela je život sebi : ušla u rijeku Ouse džepovima napunjenih kamenjem, laganim korakom, vrlo svjesna svoje osobne boli i hladne, mračne rijeke

pon

01/26

KRMENADLI PROŠLOSTI!

huc.blog.hr

Napomena:

postojali su rani Beatlesi i postojao je rani Huc.

Kako sam ovih dana prilično rezigniran, da ne velim apatičan, nisam imao snage za stvaranjem ičeg novog. Stoga sam prošao kroz neke stare datoteke i pronašao neke zaboravljene stvari. Golobradi Huc i Huc u srednjim godinama jedva da imaju išta zajedničkog. Pa ipak, kačim ovdje jedan mladenački tekst zbog historijske i sentimentalne vrijednosti.

Kako se txt rasprostire na petnaestak stranica raspodijelit ću ga u nekoliko postova.

RUPA

Intro

- Ijuuuu – vrisne stara, pripita prosjakinja padajući u rupu što se nenadano prolomila pod njom.
- Imamo je! – uzvikne Astrom, najsnažniji Gumigluid i hitrim pokretom, debelom bakrenom žicom sveže vreću od konoplje.
– Majkudavamjebem, puštajte me van, govnari smrdljivi! Moji će vam sinovi kurac nakosati - uzalud se starica prijeti, batrga kao štene u vreći i psuje kao kočijaš.
– Đaba đipaš baba, iz ovoga se nećeš izvući – progovori Figon, Astromova desna ruka i prodrma vreću.
– Mater vam kurvinsku, jebala vas ona retardirane...
– De baba začmrlji – muževnim basom zabrunda Astrom.
No starica ne haje i nastavlja sa serijom vanrednih psovki ne sluteći da je najsnažniji, ujedno i najtanjih živaca. Dvije minute kasnije on baca vreću na pod te sruči kišu nožno-ručnih udaraca dok ne nastane mir. – Jebate koji davež! – otre znoj sa čela.
– I smrdi ko futa – ojađeno doda Figon.
– Zajeb – natukne Astrom.
– Zajeb – složi se Figon.
– I što ćemo sad?
– Ništa, nosimo ju Grangedu, možda iznađe kakvo rješenje.
Zatim bez riječi požure spletom podzemnih hodnika.

Za to vrijeme na površini

Mjestu događaja prilazi majka sa djetetom.
– Mama, mama kakva je to jupa? – pita dijete pokazujući na rupu u kojoj je nestala stara prosjakinja, svojevrstan gradski ukras.
– Jupa? Nije to jupa! – odgovara njegova retardirana mati.
– Nije jupa?
– Nije.
– A što je onda?
– To je buljdoždero.
– Buljdoždero?
– Je, buljdoždero.
– Jupica.
– Ne jupica! Buljdoždero!
– Jupicabuljdoždero – dijete će.
– Ne jupicabuljdoždero. Buljdoždero.
– Buljdoždero.
– Buljdoždero!

Problem

Astrom i Egon pojavljuju se u podzemnom selu Pakcshu-u. Kada ostali tovariši primijete da nose ulov nastaje mahnito slavlje. Jure ususret ispuštajući divlje krikove.

– Prerano se radujete – namrgođeno će Figon.
– Pozovite Grengeda, brzo – naredi Astrom.
Keron, najmršaviji ali zato najbrži pojuri u Grengedov istraživački laboratorij.
– Što je? – upita Tromput inače najveći gurman.
– Čut ćeš kada dođe Grenged.
Grenged se brzo stvori. – U čemu je problem?
– Zajeb – iznova konstatira Astrom i nemoćno slegne ramenima. – Baba jest punašna, ali smrdi na trinaest nesretnih kilometara. I iznutra i izvana. Odavde vidim da joj je jetra u raspadu. Da su joj svingteri otišli možete i sami osjetiti.
– Možda ima i gangrenu – doda Figon katastrofično. – Što da se radi?
Grenged se približi i onjuši vreću širokim nosom. U istraživačkom zanosu prejako povuče i specifičan miris izmiješanih izlučevina ljudskog tijela oprži mu sluznicu.– Auuuf – izdahne s gađenjem te obriše suzu što mu kanu od reska mirisa. – Zbilja je zvijer!
Astrom mu uputi značajan pogled u smislu ultra gadno, zar ne?
Grenged popravi naočale te značajno stade češkati podbradak, nos, tjeme, zatiljak te naredi: – Odnesite je u labos, vidjet ću što mogu učiniti.
Ali ništa ne obećavam – doda.

Tužna se družba nijemo raziđe.

Za to vrijeme na površini 2

Starac (godina 80) stoji pred rupom. Po sedmi put u životu hvata ga staračka depresija. Njegov unutrašnji solilokvij teče ovako:

Dakle rupa! Rupa! Što ta rupa radi ovdje? Iskopaj i ostavi! To je valjda njihov moto! O tempora, o mores! Sve se raspustilo, opustilo, oglupavilo. Nekoć se znao red! Valjalo bi tužiti grad. Ali tko će ga tužiti? Ja? Ne! Jok! Neću ga ja tužiti. Zašto bi ga tužio? Ja sam star! Ha! baš imam vremena natezati se naokolo po sudovima. No, mogao bi netko upasti unutra. Upasti, i polomiti se! Neko dijete, recimo. Samo je pitanje vremena kada će unutra upasti neko dijete!

Neki vragolan! Vražićak! No, što to mene briga? Neka padne i polomi se! Neka padne i polomi se kada roditelji ne vode brigu o svojim mališanima! Pravo im budi! Ne može to tako! Hej-haj i udri brigu na veselje! A ulica neka odgaja dijete! Sve na svijetu traži i vrijeme i pažnju i brigu i ljubav!
Nego, ta rupa tute, koliko je duboka? Mora da je prilično duboko kada joj se ne vidi kraja. Šutnut ću kamenčić da vidim koliko je duboka. (Šutne kamenčić.) – Ah, smiješna li mene, baš ću čuti kada dotakne dno. Pa ja sam gluh kao top u mirnodobju! Već dvije godine gluh sam kao Beethoven i Goya zajedno! Teško je biti gluh. Nikako da se naviknem na to.
Zapravo, kad bolje razmislim, to je nepodnošljivo. Da, nepodnošljivo! Nepodnošljivo do te mjere da mi dođe da se ubijem. Ovog časa da se ubijem! Uostalom zašto se ne bih ubio? Dovoljno sam živio! I to po tuđim standardima. Moj život nije bio nešto. Nije bio nešto, ali nije bio niti ništa. Ili je ipak bio ništa s obzirom da ništa nisam mogao izabrati: niti sam birao gene, niti roditelje, niti državu, a kamo li društveno uređenje ili planet… No mogu odabrati svoju smrt! Da! To mogu! I to je, kada bolje razmislite, jedini STVARAN izbor koji čovjek ima. Prekinuti kada mu je dosta! Kada mu je voda došla do grla! A bogami i prije! Kada mu je voda došla do malega prsta, a svejedno mu je dosta! Jednom je Dostojevski rekao: da mi je netko ponudio život pod ovakvim uvjetima nikada ga ne bih prihvatio! Igrica je stvarno loša. Dva za zaplet, deset za grafiku jer Maja, taj usrani pričin, dosita izgleda uvjerljivo.
Dakle, čini se da je došao taj trenutak. Da, napokon je došao taj trenutak!
- ZBOGOM! usrani, prljavi ružni, zli svijete, kupaj se i dalje u svojim govnima - reče i baci se na glavu. Krc!

Gozba i dramski program

Negdje oko 17.05.05 sati Grenged pošalje obavijest kuharu Gluru da je proces «neutralizacije» tj. stabilizacije mirisa i aroma u tijeku te da se lagano počne pripremati za babu na lešo. U 18.17.45 sati Gluru je na svom stolu imao posve «neutraliziranu» babu. U 20.30.34 započela je gozba. Grenged je tim činom još jednom potvrdio status najvećeg istraživača u povijesti Gumigluida. Kuhar Glur je pak potvrdio dominaciju na kuharskom prijestolju. Tromput u između zalogaja imao puna usta hvale za Glura – Ovo bi i fufi (isto što i kod ljudi anđeli) jeli samo kada bi imali zube! Oduševljenje je uzimalo maha. U rezervama je nestajalo piva i krumpira. Znat će te koliko je bilo sati kada je Astrom, inače vječno ozbiljan Gumigluid, u ponoć predložio da svi muškarci obriju tijela, što oni bogami i učiniše. Nakon toga spontano se dogodi jedna avangardna predstava bazirana na slobodnom tijeku misli, improviziranom dijalogu i književnom enformelu. Predstava je u više navrata prelazila iz komedije u tragikomediju iz tragikomedije u burlesku i natrag, da bi na kraju završila kako je i počela – kao vodvilj za voluharice. Glumci su se često mijenjali na pozornici, to jest na stolu, jer su što od umora, što od pijanstva, što od prežderanosti završavali pod istim.

Evo kratkog prikaza jednog prizora:

IGON (penje se na stol): Promjena kursa za osam stupnjeva južno... (cerek)
KERON (pokušava staviti nogu za vrat): Pokaži mi cimer!
IGON: Ona ga ljubi, ona ga ljubi... trala-lala-la...
KERON: Vječno i zauvijek.
STEBIT: Al' ga ne jebe pol posto.
KERON: Možda ga jebe tri frtalja posto?
STEBIT (rezolutno): Ni frtalj od tri frtalja!
KERON: Voli ga, voli!
STEBIT: Ma nema šanse, ni tri frtalja od frtalj tri frtalja!
KERON: Gospodine doktore, uvjeravam vas – ona ga voli. Voli ga ljubavlju koji nevina, čista, da ne kažem sveta. Ubit će se ako joj ga oduzmu!
STEBIT: Sve su to, dragi moj gospodine Luka, djevojačka preseravanja. U njenim godinama svojstveno je da radi dramu iz koječeg.
KERON: Možda ste u pravu, ali ovo je definitivno nešto drugo. Vjerujte mi. Znam točno nanjušiti pravu ljubav!
STEBIT (cinično odmahuje rukom): Zar smrdi? Ma dajte dragi moj, ženama je svejedno. Važno im je samo da se imaju primiti za nešto čvrsto. Znate što hoću reći…
TURIP (dobacuje iz gledališta): Geodezija je njihovo oružje! Uzmi im to i uzeo si im sve. Kad mamuta nema, žabe kolo vode!
GLAZ (koji se do sada držao po strani, uživajući u babinoj potkoljenici, a kojeg bije glas najboljeg glumca improvizatora, ustane, te se polako, u slow motionu pope na pozornicu. Prosvjetiteljski raširi ruke dajući do znanja da traži tišinu. Apsolutnu tišinu. Kada zavlada tajac taj se kršni patuljak (gotovo jednake snage kao i Astrom) skrši, padne ničice i zajeca uvjerljivim ženskim glasom): Kako je teško riječima opisati i izreći sve ono što u meni stoji. Gole su riječi za sve osjećaje koji u meni plamte. (Gomila divlja, vrišti: Bravo! Marvellous! C'est fantastique!). Dugo sam ti odlagala pisati jer me je stalno nešto sprječavalo da to učinim...
ASTROM (pijanim i prodornim glasom lupa šakom po stolu): A NE! NE! Nećemo to slušati, čuješ li me Glaz? Ne večeras! To nejako, sentimentalno sranje! A možda i nikada više! Nama to ne treba! Goni se i ti i ona i svi vi u kurac! Znam ja kako to ide! Nikad više! Nama treba nešto punokrvno, životno, snažno... muški... avantura... akcija... Treba nam – nadpatuljak! Nadpatuljak par exellence! To je ono što nam očajnički treba! Pričaj nam o kozmičkim putovanjima, pričaj nam kako ste ti i tvoja družina na planeti Bibik pažljivo usmjerenim prdcem oslijepili kiklopa Orifa. To nam pričaj!
(Svjetina odobrava Astromu na razne načine)
GLAS 1: Tako je vala. Dobro govori Astrom.
GLAS 2: Više nego dobro.
GLAS 3: Glaz, mijenjaj repertoar.
SVJETINA (svi u isti glas): HOĆEMO NADPATULJKA. HOĆEMO NADPATULJKA PAR EXELLENCE!
GLUR: Ok – ok. Mijenjam repertoar. No, najprvo mali intro u slijedeći komad. Glas naratora: Prije nego li se otisnuo u svijet Berek je bjesnio ulicom psujući na sav glas – Pa pička joj materina, mater joj jebem! Smeće jedno sebično! Ona će mene paliti na guranje! Zar se tako postupa sa živim ljudima? Kako li odjedanput blažena djevica ima amneziju? Samo tako, kao da si ugasio svijetlo. Klik! Legla u krevet i probudila se sa blaženim zaboravom, jednom ciljanom rupom u pamćenju tako finom i preciznom kao da ju je rezala laserom. Tko ste vi? Što to pričate? Kakve li objede, kakvih li bezočnih laži! Gospodine! Dragi moj gospodine! Vi i ja - ljubavni oganj? Pa to je nemoguće, posve nemoguće! Moje grudi nisu plesale na vašim dlanovima, u vašem oku nikada nije osvanula moja dražica, niti su moje male požudne usne ikada sa vama čavrljale o budućnosti i bijegu u bijeli svijet. I to da je vaš polni organ ili kako volite reći – dobra debela kurčina! – bio u mojim ustima, a sjemeni sok tekao poput potoka medovine niz moje grlo plod je vašeg poludjelog ili izopačenog mozga! Ja nisam Mesalina niti Grofica od Sluzave Vagine! Jadni čovječe vi mora da ste posve izgubili razum. A ta razvratna pisma koja držite u ruci nisu moja iako, priznajem, postoji određena sličnost sa načinom na koji pišem slova.
ASTROM: NEEEE, boga da mu jebem! Što sam rekao? (baci kriglu piva prema Gluru koji je vješto izbjegne). Jel' ti to mene provociraš?
GLUR (ne da se smesti): Ne bejbi, život nije jeftini ljubavni roman... nije za nejač... nije... mater ti samoživu, marvo licemjerna malograđanska... smeće bjelosvjetsko...zapamtit ćeš ti mene još...
ASTROM (pijan doživi ove uvrijede osobno): Ma, kome ti to …. (Hoće ustati, ali ga spriječi vrtoglavica i dvojca okolnih patuljaka za stolom). Kome? (Ovog puta mu uspije da se osovi na noge i razgrne spomenutu dvojcu kao prhki snijeg, napravi dva koraka, zapne, pade na pod te ostane ležati bez svijesti. Gomila se podrugljivo cereće.)
GLUR: Verum je sjeo na parobrod i otisnuo se u svijet...

I tako se to odužilo u noć.

Negdje oko pet izjutra Semper, sasvim običan Gumigluid rekao je na neuobičajen način – Ne mogu vjerovat'! – i zaspao posljednji.

(nastavit će se...)

ned

01/26

ZEN TIGAR (priča) - 11. dio

whiskybar.blog.hr

Zen Tigar – Meditacije o gladi

Uspinjanje na ljestvici vlastitih ciljeva. Volja + disciplina + izvedba.
Svo troje treba vježbati!
Aktualiziraj se u prostoru i vremenu!
Bez discipline izvedba je loša. Bez volje izvedba je nemoguća.
Budi sada, budi uvijek.
Stoga jačaj volju i disciplinu.
Izvedba; nju također treba jačati. Ona ne dolazi automatski, samo ako smo voljno i disciplinom ojačali. Valjalo bi svaki dan napraviti neku radnju koja nam nije draga, kako bi vježbali izvedbu.
Istina, izvedbu možemo jačati činjenjem stvari koje su nam drage, ali moramo uvijek samog sebe izazvati i učiniti nešto što nam je teško.
Jasno, ne činimo ono što nam nije u skladu s moralnim zakonom, već nešto što je korisno ali nam pričinjava napor, bilo fizički, bilo mentalni.
Ulovite neki veliki plijen, mamuta, nosoroga ili debelog maharadžu.
Evo na primjer ja! Vidio sam te spilje, ali mi ih se nije dalo istraživati, jer lakše utažim glad loveći jelene. Ali, jednog dana sam se izazvao i sve se promijenilo. Otkrio sam jedno posve novo lovište, jedan posve novi svijet i ušao u sukob sa samim bogovima.
A kako sam postao Zen Tigar, a ne više obični, meni sada uopće ništa nije teško.

Zen Tigar, Meditacije o gladi, str 87, Tigarlibris, Tigropolis, 10 AD

Zen Tigar je razmišljao o čudnom snu što ga je usnio. Bijeli medvjed i neki umišljeni čovjećuljak s rogatom kacigom.
"Prijete mi. Zašto?" pitao se.
"Kažu žele moje lovište. Žele li spilje pseudologoia? Ili me žele zaustaviti u lovljenju pseudologoia?
Aha, tu smo! Žele obraniti Dolosov kult." ispravno je zaključio Zen Tigar.
Nakon toga se zapita, jesu li ti likovi iz sna stvarni ili je to samo odraz njegovih nesigurnosti.
"Nije li san možda moja grižnja savjesti što toliko ubijam?" pomislio je i onda ispravno odbacio tu misao kao potpunu besmislicu.
Nasmijao se sam sebi kako mu ponekad na pamet padnu stvari nedostojne Zen Tigra i onda je ponovio meditaciju
"Volja+disciplina+izvedba.
Aktualiziraj se u prostoru i vremenu!
Budi sada, budi uvijek."
Meditaciju je razvio kao zadatak kojeg mu je dao njegov učitelj Zaratustra.
Stari čarobnjak, ali jači nego bilo koji dvadesetogodišnjak.
Imao je orla i zmiju, pa je rekao zašto ne bi imao i tigra kada je pronašao Zen Tigra, malog i nemoćnog izgubljenog u snijegom prekrivenoj sibirskoj šumi.
"Osovio me je na noge stari, naučio loviti, čitati, pisati, misliti." sa sjetom se prisjetio.
"A tek priče koje mi je pričao! Poučne ali prepune herojskih djela, bitki, sukoba, razrješenja sukoba, junačkog razvoja. Poput one o nastanku svijeta."
Zen Tigar legne na svoju stijenu kraj potoka i utone u meditaciju, kojom se vrati u djetinjstvo. Vrijeme kada ga je Zaratustra podučavao.
Prikaže mu se livada ispod planine sa snijegom prekrivenom borovom šumom. Na livadi stoje jak i visok čovjek bijele duge kose i brade u crnoj tunici i smeđim hlačama. Nosio je duge čizme i palio vatru. Kraj vatre je stajao mali tigrić grijao se. Čovjek progovori.
"Jesam li ti pričao priču o stvaranju svijeta, o tigriče?" pogleda Zaratustra malog tigra. Ovaj ga je sa čuđenjem promatrao
"A nisam, a?" nastavi Zaratustra
"Dakle, ovako...Jednom davno, nakon što je bog Ahura Mazda stvorio svijet, bio je umoran." nasmije se Zaratustra, zatim se uozbilji izravna svoju dugu bijelu kosu, podigne prst prema nebu i strogim glasom nastavi priču.
"Sada dolazimo do problema. Znamo kako je bog savršen, pa kako je onda umoran? Umor remeti savršenstvo jer je to patnja. Patnja je nešto što je suprotno dobru. Dakle patnja je zla, a savršen bog je apsolutno dobar, ne može biti zao. Stoga se prema zakonima metafizike kozmosa taj se umor odvojio od dobrog boga Ahura Mazde i pretvorio se u divovskog zmaja Ahrimana."
Tigriću se oči zacakle. Zaratustra se nasmiješi i kaže:
"Aha, vidim kako imam tvoju pozornost sada. Što je zmaj, pitaš me tigriću. To ti je kao ogroman gušter sa velikim šišmiševim krilima, vatrenog daha. Daha kojeg može puhnuti preko dvije tisuće stopa, možda i više, nikad nije točno izmjereno." tigriću se oči pretvore i dva crna kruga.
"Budući je Ahriman nastao iz božjeg proturječja, drugim riječima zla, postao je zli bog Ahriman"
Tigrić proba riknuti, no iz njega izađe samo mijauk. Zaratustra ga potapša po glavi i nastavi s pričom.
"Kako je zao, Ahriman je krenuo činiti zla djela. Jeli razumiješ tigriću, kakav si takav si." tigrić mahne glavom, jedna od prvih stvari koje ga je naučio stari Zaratustra, mahanjem glave reći da ili ne.
"Bravo tigriću." reče Zaratustra i baci mu komad mesa, kojeg tigrić odmah proguta
"Sada kada si pojeo, vratimo se na priču. Zli bog Ahriman, drevni crno crveni zmaj. Svojim vatrenim dahom palio je prekrasne, bogate gradove prvih ljudi. Prvih ljudi koji su znali jedino za dobro i nikako se nisu mogli suprostaviti tom zlu.
Na koncu je došao do najvećeg grada ljudske rase, ponosa Ahura Mazdine kreacije zvanog "Ahurapolis". Tamo živjaše prvi od privh ljudi koje je vodila glavna svećenica.
Glavna svećenica se sjeti obećanja dobrog boga, kada je na početku stvaranja rekao ljudima kako će im uvijek biti od pomoći. Zato im ostavi Roga spasa."
Izrekavši Rog spasa, Zaratustra napravi nekoliko pokreta rukom po zraku kao da nešto crta nevidljivim stilusom.
"Dobri bog im tada reče." Zaratustra se uspravi, udahne izbaci jaka prsa i široka ramena oponašajući božju moć i gromkim glasom kaže:
"Kada zla kob pruži kandže k vama, puhnite u ovaj Rog spasa. Ja ću se tada pojaviti na nebu sjajeći u zlatnom oklopu i sa velikim krilima od bijelog perja. U ruci će mi biti ognjeni mač te ću svom silom udariti na sve što vam prijeti čak i na samom zlog zmaja Ahrimana!" Zaratustra prestade oponašati boga, na tren sjedne na panj koji mu je služio za cijepanje drva. Pogleda tigrića na čijem se licu bilo netrpljenje za daljnjim nastavakom priče.
"Da tigriću mali. ako Tim je obećao. Glavna svećenica je znala za to obećanje jer ja svaki dan čitala iz drevnih spisa.
Zvala se Sofija. Bila je prekrasna djeva. Kažu kako je bila direktni božji potomak. Da bila je prekrasna." na trenutak zastane Zaratustra sa sjetom u očima. Uzdahne i nastavi.
"Sofija je uzela Rog spasa i na vrhu kamene tvrđave Ahurapolisa puhnula u nj.
Od zvuka roga zatresla se zemlja. Zapuhaše vjetrovi jaki što joj nosaše kosu.
Ahriman, koji je svom silom krenuo prema Sofiji, naglo zastade užasnut.
Na nebu se pojavio sjajni Ahura Mazda. Baš kao što je obećao u zlatnom oklopu sa velikim bijelim pernatim krilima i plamtećim mačem.
Odmah je zadao nekoliko udaraca Ahrimanu i spriječio ga u naumu da ozlijedi Sofiju i spali Ahurapolis." tigriću se sva dlaka nakostriješi, a Zaratustra se već ustade s panja i ušeta se po livadi koju je prekrivao sumrak.
"No Ahriman je bog, iako je zao. Zao bog. Dobri bog i Zli bog, razumiješ li tigriću." tigrić potvrdno zamahne glavom. Zaratustra nastavi
"Ahriman je zli bog. Tako su on i Ahura Mazda započeli mitski dvoboj na nebu.
Ahriman je puhao vatru, dok je Ahura Mazda zlog boga probadao mačem.
Neki od malodušnih ljudi su se uvukli u brodice i željeli su pobijeći iz Ahurapolisa koji se tresao od božanske bitke.
No Sofija je i dalje puhala u Rog spasa. Primijetila kako zvuk roga smeta Ahrimanu. Ometa ga u letu i remeti mu ravnotežu. Osim toga, taj zvuk je davao snagu Ahuramazdi koji je jače udarao svaki put kada bi se začuo zvuk roga. Vrhunac svega je bilo to što svaki put kada bi puhnula u rog, iz neba bi se pojavili gromovi što gađaše Ahrimana."
Zaratustra kaže glasno "Buum!" tigrić odskoči
"Ne boj se mali." nasmije se Zaratustra. Baci jednu cjepanicu u vatru što je gorjela na livadi sada u potpunosti natkrivenom zvjezdanim nebom noći.
"Malo svjetla i topline nam je potrebno kako bi smo završili s pričom.
Gdje sam stao....
Ah da, gromovi.
Tako izboden od Ahura Mazdina mača, neki kažu da je imao čak i dva, moguće....Ahriman ostade bez snage i sruši se na glavni trg Ahurapolisa.
Ahura Mazda se pernatim krilima spusti na trg popločan bijelim kamenom koji sada bijaše zaprljan zmajevom krvlju. I Sofija dotrči sa kule do trga. Te njih dvoje pogledaju Ahrimana.
Zmaj Ahriman je bio iscrpljen. Prekriven spaljenim mesom i bez pola crno crvenih ljuski što su bile od obsidijana i rubina.
Izgubivši snagu Ahriman je izgubio i ponos. Počeše moliti za milost hroptavim glasom.
"Moliš sada za milost gade, a pola mojeg grada si razorio i mene si htio ubiti! Nema milosti za te!" Izdere se u puna pravedničkog bijesa Sofija na umirućeg zmaja. Uzme Rog spasa kako bi posljednji put puhnula i konačno ubila zlog boga, ali Ahura Mazda je zaustavi." tigrić zamjauće.
"Znam tigriću, kako pokazati milost zlu biću. Ali znaš, Ahura Mazda je dobar bog i kao takav je i milosrdan. Njemu je žao svakog stvorenja, pa i tog izopaćenog zmaja Ahrimana. Na koncu Ahura Mazda je tvorac svega što postoji i on ne želi uništiti svoju kreaciju, već ako je neki njen dio pokvaren želi popraviti to. Tako je želio poraviti Ahrimana. "
Zaratustra se zagleda u nebo, malo se zamisli, nasmije se na koncu i nastavi pripovijedati.
"Osi toga znao je da ako Sofija ubije Ahrimana, radi tog čina ljudska rasa će postati zla. Naime, tim činom bi užitak dobiven od pravednog ubojstva počeo voditi njihova srca. Postali bi krvožedni i željeli bi samo smrt drugim bićima. Vođeni užitkom u ubijanju ljudi, uništavali bi sve pred sobom i na koncu uništili cijelu kreaciju.
Bijaše to lukavi Ahrimanov rezervni, podli plan.
Čak i ako izgubi u bitci, to što bi bio ubijen od Sofije, uništilo bi cijelu Ahura Mazdinu kreaciju.
A upravo je to cilj zlog boga moj tigtiću." pogleda ga Zaratustra i osbiljno kaže:
"Cilj zlog boga nije vladanje nad svijetom, već potpuno uništenje svijeta." Mjesec je bio pun iznad planine prekrivene šumom što se uzdizala na kraju livade.
""Ne!" poviče Ahura Mazda" tigrić koji je ležao grijući se uz vatru se trzne jer je Zaratustra opet počeo oponašati i glasom i stasom boga.
"Ahriman istrgne Rog spasa Sofiji iz ruke."Ahriman želi da ga ubiješ Sofijo! Tada bi svo njegovo zlo prešlo u vas ljude. Postali biste ubojice divlji razaratelji svega, bilo to lijepo ili ružno, dobro ili zlo. Na biste mirovali u razaranju i ubijanju sve dok na koncu ne biste zajedno sa svijetom i sebe uništili.
Nego ovako ćemo." reče dobri bog Ahuramazda: "Tebi Ahrimane ne samo što darujem život, već te i oslobađam. Neću te zarobiti. Samo jedan uvjet imam. Nemoj više napadati gradove ljudi.
A što se tiče vas ljudi, više nećete biti samo dobri, kao što bijaste do sada. Već ovim činom Sofija, ti si potrgala strune vječne dobrote koju su glazbu međuljudskih odnosa držale u harmoniji.
Ljudi, od sadašnjeg trenutka imat ćete slobodu volje." tada eruptira vulkan koji se nalazio na udaljenom otoku. "Neka mi ovo garavo nebo, dim iz mora, plamena voda budu svjedoci." uzvikne Ahuramazda. Sofija ga gledaše sa strahopoštovanjem, a Ahriman nije znao niti gdje se nalazi sve ga je bunilo.
"Ljudi vaša sloboda će se sastojati u tome kome ćete se odlučiti prikloniti. Meni, dobrom bogu Ahuramazdi ili zlu bogu Ahrimanu. A na kraju ciklusa povijesti svijeta, nečega što će se nazivati Kali Yuga ili željezno doba, srest ćemo se ponovno u bitci. Ahrimane!" obrati se tada zmaju koji je krvario iz mnogih rana.
"Vidjet ćemo tada tko ima više vojske. Ja ili ti. Vidjet ćemo što ljudi više vole, dobro ili zlo.
Time će pokazati zaslužuju li uopće kreaciju ili je ništavilo baš ono čemu njihova srca žude."
Tada ispusti zlatnu zraku prema Ahrimanu kome se povrati dovoljno snage te odleti iz Ahurapolisa. Smjesti se u jednu duboku spilju gdje do kraja zalječi rane. U toj spilji je kovao i dan danas kuje svoje paklene planove.
Kada mu se u potpunosti vratila snaga ponovno je počeo opsjedati svijet svojim zlom. Po svijetu je širio laži i ljudima nudio slavu i bogatsvo za služenje lažima i zlu, odnosno za služenje njemu bogu zla Ahrimanu."
Zen Tigar se vratio iz vizualizacije uzrokovane zen meditacijom i ispravno je zaključio kako iza spilja sjenki ne stoji Dolos. On je samo marioneta, Ahrimanov potrčko. Možda to niti ne zna.
Pravi gospodar spilja sjenki je ni manje ni više nego drevni zli bog Ahriman.
"A ja sam baš gladan." pomisli Zen Tigar i ode loviti drevnog zmaja Ahrimana.
"A više o Ahrimanu gdje se nalazi ili bolje gdje bi se mogao nalaziti, reći će mi stari Zaratustra." ispravno zaključi i nastavi tijek misli
"Ipak, ne smijem u goste praznih ruku, a kako se moram pripremati, osim za obračun sa zmajem i za obračun sa medvjedom, idem sebi i starom Zariju uloviti jednog medvjeda za objed." ispravno isplanira Zen Tigar.

1 2 Naprijed

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

facebook

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum

novi korisnik

kreiraj blog!

postojeći korisnik

prijavi se!

facebook korisnik

spoji se!

Kreativni odjel

cool

whiskybar.blog.hr

luki2.blog.hr

huc.blog.hr

huc.blog.hr

stella.blog.hr

whiskybar.blog.hr

luki2.blog.hr

luki2.blog.hr

huc.blog.hr

luki2.blog.hr

komentatoricamicaa.blog.hr

luki2.blog.hr

komentatoricamicaa.blog.hr

huc.blog.hr

whiskybar.blog.hr

Zadnja 24h

Trenutno