Blog.hr

cool

čet

01/26

Dvije knjige i neka Mija....

luki2.blog.hr

Oba knjižna kluba, čija sam članica, rade ponovo punom parom. Evo naše lektire:

Ovo je zadala Manja, Čitam i kuham....

Book club:

Eto veselja i uživanja u knjigama.....

Za kraj, poznajete li vi ovu pesonjicu? Ja nemam pojma zašto mi se utrpava..Kažu da se zove Mija.....

Ljubim!

pon

01/26

HESSE , drugi put

komentatoricamicaa.blog.hr

"Što više volimo i darujemo se, to više naš život dobiva smisao i vrijednost i unatoč patnji, prihvatiti sa zahvalnošću svaki zrak sunca i ni u bolu ne zaboraviti na osmijeh - to je nauk svake prave poezije koji nikada neće zastarjeti i danas je, više nego ikada, potreban i dobrodošao."

Hermann Hesse

„Je mehr wir lieben und uns einander schenken, desto mehr erhält unser Leben Sinn und Wert. Und trotz des Leidens sollten wir jeden Sonnenstrahl mit Dankbarkeit annehmen und selbst im Schmerz nicht das Lächeln vergessen – das ist die Lehre jeder wahren Poesie, die niemals veralten wird und heute mehr denn je nötig und willkommen ist.“

Nema komentara, hvala

ned

01/26

ZEN TIGAR (priča) - Osmi i deveti dio

whiskybar.blog.hr

"Dva čovjeka živješe blizu Zen Tigra. Jedan uvijek laže, a jedan uvijek govori istinu.
Kaže jedan od dvojice: "Svemir je bezgraničan!"
Drugi odgovori:
"Kakva besmislica, svemir nije bezgraničan!" zatim odoše do Zen Tigra i upitaše ga:
"Tko govori istinu Zen Tigre?"
Zen Tigar ih pogleda i u trenu pojede. Kada se najeo kaže: "Sada niti jedan."

Život Zen Tigra, kozmički bard Ja'buka Niramovski, str. 137, Zarathustra press, Perzepolis 333. BC

Osmi dio

Loki sjedi kraj logorske vatre u snježnoj šumi zavaljen ispod stabla. Društvo mu pravi Hermes koji mu je uručio pismo i sada peče neko meso na ražnjiću. Loki čita Dolosovo pismo, teatralno - zafrkantski na glas.
"Dragi moj učeniče Loki – hm on mene smatra svojim učenikom. Nije niti počeo a odmah laže." nasmije se Loki i nastavi čitati:
"Sjećaš li se kako sam te učio varati. Ne samo ljude već i bogove. Kada sam ti pokazao kako uvjeriti najljepšu božicu Freju neka se za zlato i nakit preda ružnim patuljcima.- druga laž. Freju uopće nije trebalo nagovarati, ona je takva. Malo na svoju stranu. Kakav lažov." Loki u nevjerici zavrti svojom uskom glavom, dugačke šiljate brade i crne kose na blijedom licu. Na glavi je nosio kacigu s rogovima.
Hermes se nasmije i progovori.
"Nisi li i ti Loki neka vrsta boga laži, samo iz ovih Hiperborejskih krajeva? Kako vjerovati nekome od dvojice bogova laži. Lažete čim progovorite. Ali ako su vam izjave proturječne, onda bi jedan od vas dvojice morao govoriti istinu." Hermes obučen u vučje krzno pogleda Lokija, jantarne oči su mu se sjajile u vatri.
Loki namjesti kacigu, koja mu je bila malo velika i odgovori.
"Nisam ja, o Hermese klasični bog laži. Ja sam više od toga. Ja sam bog improvizacije, mogli bi reći. Bez sljeđenja pravila, već snalaženja u trenutku. Izvući najbolje od nove i neočekivane situacije.
Hermese ja sam ti de facto bog inteligencije! Pameti.
Samo, jasno ti je kako mi Odin nikada neće dati tu čast, jer..." ustane raširi ruke oponašajući velikog čovjeka produbi glas i progovori "Ja!" lupi se šakom po prsima, nakašlje te nastavi "Odin sam devet dana i noći visio na stablu i žrtvovao oko za mudrost." Loki prestane oponašati Odina i nastavi:
"Ja sebe ne trebam sakatiti kako bi postao pametan. Ja to jesam svakim svojim trenom, bez planiranja, bez učenja. Ja jesam pamet Hermesu."
Hermes kroz glasan smijeh odgovori:
"Ali voliš lagati, kao vjerojatno sada. Eh da, hahahaha....baš....Ti si pamet, hehehehe, dobro je, zabavan si. Nego hajde pročitaj pismo do kraja." Nakon što se ismijao, počne pažljivo puhati u meso koje je ispekao i jesti ga.
Loki ga pogleda ispod oka i kaže siktajućim glasom: "Ja lažem samo kad treba, Dolos laže non stop. On je lažac radi laži. L'arte pul l'arte, govorit će za nekih 2500 godina. Dolos je umjetnik laži, ja sam bog inteligencije." Sjedne ispod stabla, zadovoljnim izrazom lica nastavi čitati pismo.
"Hoće polarnog medvjeda, hahahahaha." Loki se počne valjati od smijeha po snijegu. S glave mu padne rogata kaciga, ostane samo u svom krznenom odijelu, mokre duge crne kose od snijega.
"Polarnog medvjeda kako bi se borio protiv tigra filozofa. Pa mislim tko je ovdje lud.
Ali to je to!" usklikne
"Ja sam majstor improvizacije, snalaženja u nepredvidljivom u kaosu. Ja sam gospodar kaosa!" trijumfalno usklikne Loki. Hermes je počeo primječivati elemente kompleksa superiornosti kod Lokija.
Loki uzbuđeno nastavi: "Ova kaotična situacija je idealna za mene gospodara kaosa. S radošću prihvaćam Dolosovu ponudu." Hermes ga sa ciničnim osmjehom pogleda i zafrkantski mu predloži.
"Pa budi dobar domaćin i izvadi nešto kako bi nazdravili dogovor. Kakvo je to gostoprimstvo Loki?"
Loki se uzvrpolji i dobaci jednu kožnu mješinu punu tekućine. Popne se na najnižu granu stabla prisloni bradu na šaku i počne si mumljati u bradu:
"Gdje da nađem polarnog medvjeda."
Od ispod Hermes je skinuo leteću kapicu otkrivši gotovo zlatnu kosu. Počeo je piti iz mješine:
"Ah dobra medica Loki, lijepo. Imaš li pive?"
"Pivo!" usklikne Loki i skoči s grane
"Pa to, onaj najveći pivopija Elrich von Zufrieden i njegova banda Helrejzera. Oni su lovci na sve živo, oni će mi nabaviti polarnog medvjeda, a ja kao bog inteligencije ću ga dresirati i sve!" ispusti jedan glasni urlik i sa oštrim očima pogleda Hermesa i obrati mu se.
"Javi Dolosu neka mi da oko šest mjeseci. Moram malo dovesti medvjedića u red. Tada ćemo se pomalo iz Hiperboreje spuštati na jug našim dugim brodovima. Dugim brodovima niz rijeku Volgu." zapleše loki po snijegu. Na sav glas priča, ne zna se sebi ili Hermesu ili cijelom svijetu: "Dizat ćemo pakao, pljačkati i širiti ime polarnog medvjeda Velike stijene, Storberga, divlje bande Helrejzera Elricha von Zufriedena i mene boga inteligencije Lokija!" Počeo je skakati okolo stabla i puštati krikove.
Hermes je znao sve što mu je bilo potrebno o Lokiju: "Luđak." mislio je u sebi
"Ali super protuteža za onog uštogljenog Dolosa. Jedino mi je žao Apate što će morati trpjeti ovu dvojicu. Ali ona ne priča, pa se ni ne žali, može mi samo plesati svoje prigovore." nasmije se i kaže Lokiju
"Odoh ja. Uzet ću ti ovu mješinu medice. Dat ću malo Dolosu."
"Da, pozdravi mi mog Dolosa i kaži mu neka ne laže! Nisam ja njegov učenik, a Freja, eh ona je Freja."
"Dobro je Loki. Sad, lijepo se opusti ili odi po medvjedića."

Uto se iz dima vatre ipred njih stvori bog Morfej. Izgledao je kao sjena sa dvije blještave plave točke koje su mu bile oči. Dubokim ugodnimglasom progovori: "Mislim kako imaš zadatak i za mene Hermese."
Hermes se trzne: "Uh prepao si me Morfi. Da, da, da, Dolos mi je dao zadatak, ali znaš on laže, no kako god, ionako je sve čudno. Znači tvoj je zadatak Morfi, Zen Tigru ubacivati snove u kojima ga polarni medvjed provocira, napada, prijeti. Snovima izluditi i ako je moguće porestrašiti Zen Tigra. Barem ga izbaciti iz njegova zena, kako bi ga lakše pobijedili." zamisli se u nedoumici i nesigurno nastavi:
"Dolos tom tigru pridaje gotovo božanske moći. Kaže "Sve je to radi zena."....Dolos.... znaš on laže...."
"Hej Morfej." umješa se Loki i prekine Hermesove nedoumice "Stavi i mene u snove, ja sam trener, menadžer polarnog medvjeda Storberga. Imam cijeli koncept." Morfej se ovije oko Lokija, a Hermes odgovori
"Što ću reći Dolosu Morfi?"
Morfi ugodnim dubokim glasom odgovori:
"Kaži kako prihvaćam. Volim snovima utjecati na stvarnost. Doživljavam to kao izazov."ovije se oko stabla, pa se rasprši i nestane. Nedugo zatim opet iznenadi Hermesa i Lokija kada se stvori iz dima.
"Dobro." odgovori Hermes ankon što se pribrao od Morfejevog trika "Sada vas puštam obojicu da se dogovorite oko detalja. Ja letim prema Dolosu u malo toplije krajeve." stavi si zlatnu leteću kapicu na jednake lokne i krene put juga.

Deveti dio

"Niti jedno biće nije mudrije od Zen Tigra, pa Zen Tigar nije ljubomoran. On je samo gladan."
Corpus Tigrinum, Zen Tigar,, str.73, Zarathustra press Perzepolis 333. BC

Poezija Zen Tigra (noktom tigrove šape krvlju napisano "Za Rozaliju" i srce kraj toga)

Božji kalež, sveti gral
Nektar Nousa i borba
u spilji pod vatrom sjena
borba protiv mediokriteta

Akcija radi akcije
Skriva prave misli
Misli Zen Tigra
Ratnika na kraju civilizacije

Roza je samo rekla "Roar." a Zen Tigar je odgovorio: "Pa dobro, nije baš ljubavna, ali vidiš kako je moćna. Kao udarac šapom." ispravno zaključi Zen Tigar, a Rozalija ga lagano bubne šapom po glavi.
"Mislim kako joj se sviđa, samo je preponosna priznati. Ali baš radi tog ponosa...jasno i radi izgleda mi je draga." zamisli se Zen Tigar i zaspi uz Rozaliju.
Po noći je usnio čudan san. Neku veliku bijelu zvijer, koja je izgledala poput igračke za Zen Tigriće, kako mu prijeti da će mu polomiti sve kosti. Uz njega je bio čovjek sa kacigom s rogovina. Imao je dugu crnu kosu i bradicu. Pušio je cigaru pa je izgledalo kao da mu se cijelo lice dimi. Nosio je sunčane naočale i žutu majicu na kojoj je pisalo Dr Intelligence.
On je na svaku prijetnju zvijeri potvrdno mahao glavom i derao se "Da! Jesi ga čuo, a!" , a divovska bijela igračka je govorila "Zen Tigre, znam da si poubijao mnogo ljudi i zvijeri. Ali to nije ništa što sam ja učinio. Ja sam svoju domovinu Hiperboreju skoro ispraznio od svih bića. Nema nikoga, samo eskimi i led. Došao sam ovdje na jug, uzeti tvoju lovinu i tvoje kosti polomiti." na kraju je uspuhani čovjek s rogatom kacigom i cigarom zaključio i zaderao se "Zen Tigre! Dolazimo po tebe. Ja, Doktor Inteligencija i moj bijeli medo Storberg!" dok je iza njega velika bijela igračka napinjala mišiće.
Zen Tigar je ispričao san Rozaliji, a ona je na to rekla "Groar." u smislu "Jak si, riješit ćeš to." a Zen Tigar kaže:
"Znaš što Roza,ispravno si zaključila."
Prije nego što je otišao, noktom umočenim u krv, Zen Tigar je napisao još jednu pjesmu i ostavio je Rozaliji:

Kolosi borbe

Uvest ćemo svoj brod u mitsku luku spasa
ispod zemlje leda
iznad carstva sunca

I tamo gle! Zlatna vrata stoje
Kolosi se čine
Jedini gosti

Ali mi jesmo kolosi borbe
tražimo proreknuto biće
na kraju civilizacije

Što otvara vrata
Jasno otud svjetlo sja
I rastaljuje tamu crnih opijenih duša

A razborite propušta
uz uređenu glazbu sfera
u novo doba zlata

Koračamo sjajnom stazom
tražimo srcem
i vidimo snagom

"Poznavajući Rozu, sigurno će reći Roar, ili Grrr, možda Arrrggh ako joj je baš odlična." ispravno zaključi Zen Tigar.

sub

01/26

Sa Cesarićem u Maloj kavani

komentatoricamicaa.blog.hr

10.siječanj, Požega , Dobriša Cesarić

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje –
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?

Mjeseče ljubav je ů meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sâm, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći. ( dvije prve strofe )

lijepo je sjesti s nekim bliskim za stol u uglu jer se tim malim činom, susretom - događa nešto više od nas samih

Znači - privremeno zaustaviti svijet, onu običnost koja nedužne guši kad šalice postaju granice tišine u kojoj ništa ne mora biti dokazano, objašnjeno ili ubrzano. Vrijeme se tada ne mjeri minutama, nego pogledima koji se zadrže djelić sekunde dulje nego što bi trebali — i baš zato ti trenuci ostaju.
To je vrijeme bez maske, nema uloga, nema publike. Samo dvoje ljudi koji se susreću točno ondje gdje jesu, i dopuštaju si biti viđeni.

Lijepo je da sve to ostaje u nama i kad se kava ohladi i bude podsjetnik da je bliskost moguća i nježnost stvarna

čet

01/26

SARAJEVSKI NIŠANI (ili BITI LOVINOM)

huc.blog.hr

za Miljenka

Dr. Weis prvo ustrijeli jednogodišnje dijete u majčinom naručju. Pošto starci za odstrjel bjahu „for free”, on skinu dvojicu, a nešto kasnije ubi i sredovječni par. Bio je to dobar ulov. Nekog je sarajliju poštedio tek toliko da se vidi kako je Bog milostiv. Zapravo, Alah. Jer na mladićevu licu bili su jasno vidljivi tragovi turskih gena. Metci su fijukali ponad njegove glave dok je trčao prema pivovari po vodu.

Nakon safarija, zahvali se lokalnom vodiču na usluzi, pa sjede u auto i odveze se u BG, odakle je i došao. Na put zgazi crnu mačku.

U hotelu se otuširao. Vruća je voda godila dok se širio izvan granica tijela. Ispunjavao kupaonicu. Sobu. Grad. Kakav dobar osjećaj! Zatim se obrijao i aftershave kremom polako izmasirao obraze. Iz kataloga koji mu je dao recepcionar nazvao je eskort službu. Odabrao je djevojku koja je najviše nalikovala njegovoj otuđenoj kćeri. Nakon rastave rijetko ju je viđao. Hilda je bila preslika svoje majke. U svakom smislu.

***
Telefon zazvoni.

– Djevojka je stigla – obavijesti recepcionar.
– OK, stižem – odvrati dr. Weis.
Istapša lice kolonjskom vodom, uzme kofer i iziđe. Odjavi se iz hotela te pokupi djevojku u foajeu.

Djevojka je sjajno izgledala, nešto poput Anne de Armas, u Jamesu Bondu iz 2021 . Reče da se zove Bojana ali da je, ako želi, može zvati Palome. On reče da ga podsjeća na nekoga i da bi je rado zvao Hilda. Nemam ništa protiv, odvrati ona. Zapute se u Skadarsku ulicu te sjednu u „Dva jelena” gdje ih spremno dočeka rezervirani stol na ime Beli. Jeli su dobro. Jela s ćumura. Naravno.

Razgovor na engleskom je zapinjao. Bojana se usiljeno smijuckala njegovim pokušajima da bude duhovit. Pa ipak, dr. Weis bio je zadovoljan tim smijuljenjem.

Na odlasku u knjigu utisaka zapisao je rečenicu iz Bhagavad Gite „Sada sam postao Smrt, razarač svjetova.” A zatim dodao nešto autohtonije: „Arbeit macht frei”. Nacrtao je malog čovječuljka s velikim penisom koji trči za psom i u oblačiću govori: „Jebo vas Tito!”

***
Odvezli su se do rijeke. Dr. Weis pusti Straussa, Na lijepom plavom Dunavu.
– Mogu li vas zamoliti za ples? – upita.
–Naravno – odvrati Bojana.

Izišli su iz auta i započeli plesati. Znala je korake. Išla je u fine škole. Klasična gimnazija, balet i to… Vrtjeli su se kao Franjo Josip i kraljica Sisi u rezidenciji monarhije na kokainu, kao dobro uigran tandem, kao otac i kći na maturalnoj večeri… a onda, odjednom –

BAM –

šaka je sletjela na lijepo lice. Odmah zatim snažan udarac u jetru što ju obori na koljena. Njezine velike crne oči gledale su u nevjerici.

Dr. Weis nasrne kao mahnita zvijer.
KURVO, KURVO, KURVO – vrištao je dok joj je zadizao haljinu straga i trgao gaćice – kurvo!
Zgrabio ju je za vrat i gušio.

Velika masa vode lijeno je oticala prema jugu.
Nikada ne možeš dvaput ući u istu rijeku…
Crni talas. 1. crni tal a s 2.
nikad ne možeš… 3.

Tucao ju je, a madame Smrt je sve to promatrala postrance.
Zatim je svršio, pridigao se i zakopčao.
Djevojka se upinjala da dođe do daha.

Vidio je kamenčugu pored nje. Pogledao na sat.
Ipak, bio je milostiv, jer Bog je milostiv. A ponekad i Alah.

Sjeo je u auto i odvezao se.
Djevojka se osovi na noge te briznu u plač.

***
Dr. Weis obavi check-in.
Pričeka sat vremena pa uđe u avion.
„Dragi putnici, fasten your seat belts…”
Avion s jedinstvenim identifikatorom zrakoplovnog leta 666 grabio je u smjeru Tajlanda.

Prvi dan godišnjeg, a dr. Weis već se odlično zabavljao.

pon

01/26

A.CAMUS

komentatoricamicaa.blog.hr

Sjećanje na Alberta Camusa. Umro je na današnji dan 1960.

Kada je Albert Camus 1957. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, imao je samo 44 godine - jedan od najmlađih koji je ikada dobio tu čast. Svijet ga je hvalio kao moralni glas za njegovu generaciju, autora Stranca, kuge i Sizifovog mita. Njegovo pisanje je seciralo apsurdnost postojanja i borbu za smisao u slomljenom svijetu. Ipak, kada je stigao telegram koji objavljuje njegovu pobjedu, Camus nije mislio na slavu, filozofiju ili slavu.
Mislio je na svog učitelja.
Te večeri sjeo je i napisao pismo Louisu Germainu, učitelju osnovne škole koji je vjerovao u njega kad nitko drugi nije.
Camus je rođen u siromaštvu u Alžiru 1913. godine u Mondovima. Otac mu je poginuo u Prvom svjetskom ratu kada je imao samo godinu dana, a majka, gotovo nepismena i djelomično gluha, radila je kao čistačica kako bi obitelj ostala živa. Njihov dom nije imao struju, tekuću vodu, niti knjige. Po svakom očekivanju, mladom Albertu nije bilo suđeno da ode daleko.
Ali Louis Germain je vidio nešto u njemu.
Primijetio je tihu inteligenciju, oštar um i znatiželju skrivenu iza dječakove tišine. Ućitelj ga je ohrabrivao da čita, piše, preispituje svijet. Kada je došlo vrijeme za prijemni ispit u srednju školu - nešto rijetko za dijete iz radničke klase - Germain je osobno podučavao Camusa nakon škole, odbijajući dopustiti da siromaštvo definira dječakovu budućnost.

Desetljećima kasnije, kada je Camus saznao da je dobio Nobelovu nagradu, napisao je svom starom učitelju:
"Bez tebe, bez te nježne ruke koju si pružio malom siromašnom djetetu koje sam bio, bez tvog učenja i tvog primjera, ništa od ovoga se ne bi dogodilo." "
Završio je jednostavnim riječima koje su nosile težinu života:
"Grlim te svim srcem." "

Bio je to duboko ljudski trenutak. Filozof koji je pisao o apsurdnosti svemira nije odgovorio odvojenošću ili ironijom, već zahvalnošću. U svijetu u kojem intelektualci često jure prestiž, Camusova prva misao bila je o čovjeku koji ga je naučio dobroti i vjerovanju.
Ovaj mali čin - pismo zahvale - otkriva više o Albertu Camusu nego možda svi njegovi eseji zajedno. Pokazuje da za njega veličina nije bila u nagradama, već u ljudima. Radilo se o sjećanju, dugu i poniznosti.
Camus nikad nije zaboravio odakle je došao, niti ruke koje su ga podigle.

ned

01/26

O prevođenju i ostalome

luki2.blog.hr

Blagdani se bliže kraju, i ja ponovo radim. Puno prevodim, oči će mi ispasti:)))) Glava boli od svog tog bljeskanja i gledanja u ekran....Ali - što se mora nije teško. Jel? :))))

Kad razmišljam o kolumni o prevođenju (da, dobila sam zadatak napisati kolumnu o prebodenju, zamisli!), sjećam se svog prvog prijevoda. Jedna lijepa češka knjiga. Svaki dan zadajem si određeni broj stranica - drugačije ne ide. Postoji nešto što se zove - rok do kojeg trebaš predati prijevod.
Najprije čitam knjigu u izvorniku, a tek onda počinjem prevoditi. Ništa na ovom svijetu ne smije biti ometač. Nema televizije, nema radija. Koncentracija mora biti stalna, jer - kako bi to izgledalo da jednu te istu riječ počnem prevoditi na različite načine....Ne ide. Prevodi se u kontekstu priče, novele, romana - ne u doslovno značenju.
Zato je prevođenje najteži posao koji sam ikada u životu radila. Moraš prenijeti misao, kulturu, kontekst - a ne samo značenje riječi. Inače, čitatelj neće imati pravi doživljaj. Priča neće imati svoj tijek i svoje pravo značenje, čitatelj neće imati pravi doživljaj.
Također, kod prijevoda imamo riječi koje se zovu "lažni" prijatelji. To znači da riječ u jednom jeziku ima jedno značenje, a u drugome sasvim drugačije.
Evo primjera. Dok sam radila na Slovačkom veleposlanstvu, nazvala je jedna prijateljica. Nisam bila u kancelariji, pa su joj rekli da ću se vratiti "za jednu hodinu." Zahvalila se, spustila slušalicu. Srela me za dva dana i kaže da me treba biti sram da joj nisam rekla da negdje putujem i to na godinu dana! Jedva sam je uvjerila da hodina na slovačkom znači sat vremena, a ne godina dana.
Nikada se nisam osudila prevoditi poeziju, samo romane, priče i novele. Poezija bi baš trebala biti prepjev, a to je već malo teže postići.
Ipak, prijevod i prevođenje su vrlo uzbudljivi, i uvijek otkrijem nešto novo. O autoru, o djelu, o sebi....Divno je kad se prevodi živući autor, pa ako baš kod neke riječi ili rečenice zapne - možeš se konzultirati....Fraze se moraju prevoditi u kontekstu i kulturi jezika na koji se prevodi, da se pravilno shvati od strane čitatelja.
Dobar prevoditelj će u okviru svog prijevoda ostati neprimjetan, nenametljiv a savršeno jasan i razumljiv. Nikako mijenjati originalne misli autora, iako u jednu ruku prevoditelj postaje sukreator teksta. I baš zbog toga mora biti jako pažljiv.
Hoće li Al zamijeniti prevoditelja pitanje je koje se često postavlja. Neće. Nikada. Jer Al ne zna i ne može prenijeti - emociju.

Jeste vidjeli što radi ludi Trump? Hapsi Madura. I Ameri će kao privremeno vladati Venezuelom. My ass....:((((( Ne kažem da Maduro nije zaslužio zatvor, ali ovako se to ne radi. :(((( I što sad? Hoće li tako upasti Mađaru i oteti ga?! Molim?! I pikira na Grenland! Danska se odmah oglasila....Da ne bi bilo zabune....Pa da, rude, zračna baza Thule koja je Trumpu upala u oko i ne može bez nje - sve su to zgodni resursi za Ameriku. Jer - zašto ne?! Ima Trump onaj nuklearni gumbić....Lako je tako prijetiti....:(((? Uglavnom, čovjek je bolestan u glavici....:((((

Ljub!

Skroviti vrt

litterula.blog.hr

Premda mi čitanje ide sve teže – još uvijek bez naočala vidim dobro sve što mi je pred očima na dohvat ruke, ali koncentracija mi tijekom čitanja popušta i misli mi vrludaju - svaki dan nastojim pročitati po nekoliko stranica neke zanimljive knjige. A nedavno je to bila knjiga "Skroviti vrt" Luke Paljetka, za koju je taj iznimno plodan hrvatski pjesnik, virtuozan prevoditelj, esejist, feljtonist, dramatičar, antologičar, pisac za djecu te likovni kritičar, autor pedesetak knjiga, dobio književnu nagradu "Ksaver Šandor Gjalski" za najbolje prozno djelo objavljeno od rujna 2004. do rujna 2005. godine.
Paljetak je podatke prikupljao i knjigu pisao punih devet godina, a na koricama knjige piše sljedeće: "Dubrovačka plemkinja Cvijeta Zuzorić (1552.-1648.) svojom je zanosnom ljepotom i zagonetnim životom oduvijek privlačila književnike.
Potaknut istom fascinacijom Luko Paljetak, u Cvijetino ime, u knjizi "Skroviti vrt, dnevnik Cvijete Zuzorić, plemkinje dubrovačke", ispisuje njezin imaginarni dnevnik kao suptilnu analizu raskošnoga, složenog prostora njezina bogatog intimnog i javnog života: od njezine petnaeste godine, kada dnevnik počinje, pa sve do posljednih dana u devedesetšestoj godini.
Ovaj je roman istodobno i široka freska stvarnih i izmaštanih društveno kulturnih zbivanja šesnaestoga i sedamnaestoga stoljeća na bogatom i kulturno poticajnom prostoru između Dubrovnika, Ancone, Firenze i Venecije, pa i cijele Europe toga doba. Nadgradnjom škrtih arhivskih podataka Paljetkov tekst prerasta u intrigantno žensko pismo pisano muškom rukom. "

Izvor ilustracije: internet, autor slike: Marko Murat

Da, divno je to napisao Paljetak, prekrasna knjiga, pojedine dijelove čitala sam po nekoliko puta. Osobito mi je draga i stoga što se spominje poznati arboretum u Trstenom, predivan vrt pun egzotičnoga bilja, vrt koji ja nisam vidjela i nisam se po njemu šetala, ali sam o njemu čitala. Nadam se da ću ga jednom vidjeti i uživo. Bar ono što je od njega ostalo.
A evo sad i jednog odlomka iz ove divne knjige koju bih voljela imati u svojoj radnoj sobici na novoj polici za knjige:

1. prosinca (1578.)
Htjela bih biti voljena i cijela, a to za sada nisam. Voljena jesam, ali ne i cijela. Htjela bih ponovno okupiti svoje u sjeti, samoći i nekoj zimi duše raspršene i izgubljene predjele i objekte, ostvariti cjelovitost, onako kao da se piše sonet.
Htjela bih između riječi pronaći prostore za onaj dio svoga bića koji sam sve govori unatoč ograničenjima stvarnosti, ostvariti prostor uzoran i dičan, u kojem svaki čin postaje svjedočanstvo mojih napora da opet osjetim sebe kao jedinstvo, kao površinu unutar koje ubačeni svijet samo potvrđuje tajnu. Ona je uvjet bez kojeg tu ništa ne može ni nastati ni nestati.
Htjela bih biti prostor mogućnosti, stanje trajne pjesmovnosti u kojem treba reći samo riječ, melodioznosti u kojoj treba samo ozvučiti ton, a sve će onda doći samo po sebi u svijet u kojem onda može prići svemu, jer smo ga izlučili iz sebe.

čet

01/26

Richard Brautigan, ta luda

huc.blog.hr

beatničko-hipijevska zvjerčica,
taj divni brkati morž,

jednog sparnog ljetnog poslijepodneva
u svojoj ukletoj kući na rubu šume,
s pogledom na Tihi ocean,
zapisao je:

“Da je barem tri i pol posto ljepša...”

I doista —
da je samo tri i pol posto ljepša,
da nema one široke bokove
poput Venere Wilendorfske
i onu merlotsku bradavicu
iznad gornje usne —

već bismo se, i ja i zidovi,
užareno znojili
u polumraku kamene otočke kuće
koju je, poput Jeffersa,
kamen po kamen,
gradio njezin djed.

Djed, također pjesnik
trapističkih tišina.

Ovako —
tri i pol posto
odvaja me od Raja,
i od mogućnosti
da si potpuno sjebem život.

uto

12/25

ONI I MI

huc.blog.hr

svi su oni bili vani na prednjem trijemu
i razgovarali:
Hemingway, Faulkner, T.S. Eliot,
Ezra Pound, Hamsun, Wally Stevens,
e. e. cummings i nekolicina ostalih.

"čuj," reče moja mati, "možeš li ih
pitati da prestanu govoriti?"

"ne," rekoh.

"ono što govore teško je smeće," reče moj
otac "bolje bi im bilo da nađu neki
posao."

"imaju oni posao," rekao sam.

"imaju vraga," reče moj
otac.

"upravo tako", rekao sam.

baš uto naiđe Faulkner
posrćući.
pronašao je viski
u ormaru i izišao van
s njim.

"užasan čovjek,"
reče moja mati.

zatim ustade i ode ćiriti
što se događa na trijemu.

"sa njima je i neka žena,"
reče, "samo što izgleda kao
muško."

"to je Gertruda,"
rekao sam.

„ima jedan tip koji napinje
mišiće“, rekla je, „tvrdi da
može prebiti bilo koju trojicu od
njih.“

"to je Ernie," rekao sam.

"i on (italic)", moj otac upre prstom u mene,
"želi biti kao oni (italic) !"

"zar je to istina?" upita moja mati.

"ne kao oni," rekao sam, "već jedan od
njih."

"nađi si vražiji posao,"
reče moj otac.

"začepi," rekoh.

"što?"

"rekao sam 'začepi', slušam o čemu pričaju ti ljudi."

moj otac pogleda svoju ženu:
"ovo nije moj
sin."

"stvarno se nadam da nisam", rekoh.

Faulkner posrćući ponovo stupi
u sobu.

"gdje je telefon?" upita.

"kog će ti vraga telefon?"moj će otac.

"Ernie si je upravo prosuo
mozak", reče.

"vidiš li što se događa ljudima kao što
su oni?" zavrišta moj otac.

ustao sam
polako
i pomogao Billu da pronađe
telefon.

c. bukowski - them and us
(The Last Night of the Earth Poems)

preveo i prilagodio: meister huc

ned

12/25

ZEN TIGAR (priča) - Sedmi dio

whiskybar.blog.hr

„Laž ima kratke noge – sad ima još kraće." - proroćica Agatha o djelovanju Zen Tigra

Dolos skače kroz ogledalo u odaju što je dijeli s Apate. Odaja je prostrana. Svod drže korintski stupovi. Od velikog ogledala, što su Dolosu i Apati ujedno bila i vrata, do centra odaje vodilo je široko stubište. Deset stuba su se prostirale od jednog do drugog kraja prostorije. U centru je gorjela vatra u velikom žeravniku koja je više isticala sjene nego što je obasjavala prostor. Takvo svjetlo prodonjelo je prividu da se bijele mramorne skulpture ljudi postavljene po prostoriji, kreću.
U blizini žeravnika, bili su postavljeni plavi jastuci. Na njima je ležala Apate i smijala se Dolosu. Dolos je ostao bez jedne noge u napadu Zen Tigra dok ga je špijunirao prerušen u pauka.
Budući da je bog, rana mu je zacijelila, ali ne može se noga regenerirati bez dozvole Zeusa. Tako da se sada kreće po stepenicama poskakujući, čime nasmijava svoju sestru.
Apate se smije bez glasa, ona govori tijelom.
"Ne smij se Apate." uvrijeđeno će Dolos "Već mi pomozi pronaći način kako se riješiti onog Tigra što nam proždire sljedbu i umanjuje nam moć. Luđak mi je pojeo nogu."
Na to se Apate počne još tiše smijati. Da, Apate ima stupnjeve tišine, kao što ljudi imaju stupnjeve glasnoće.
"Uh, dobro, smij se." potišteno će Dolos "Ali budi barem korisna i pomogni mi smisliti neku protezu kako bih zamaskirao nedostatak noge, dok mi Zeus ne da dozvolu za regeneraciju." doskakuta do jastuka i nespretno se ispruži pokraj Apate.
Uzme pehar vina i zagleda se po zidovima odaja kamo su visjele tapiserije iz mitskih priča.
"Heroji što se bore protiv zvijeri." pomisli Dolos i u glavi mu se stvori zametak plana.
"Apate, Zen Tigar sebe smatra herojem, jel'?" Apate gracioznim pokretima kaže
"Valjda da, moguće."
"Ok vidi tapiserije, što napada svakog od ovih heroja?" Dolos usmjeri pogled Apati, a ona otpleše odgovor.
"Divlje zvijeri, nemani, divovi, natprirodni jaki ljudi, demoni i titani."
"Da, dobro, dovoljno je reći, u tvom slučaju otplesati divlje zvijeri. A koja je divlja zvijer jača od tigra."
Apate i Dolos počnu razmišljati i vrtiti mogućnosti i uvijek bi ispalo kako je tigar jači od svih. Dok se Dolos ne sjeti kako je kao mladić hodao po Hiperboreji i podučavao jednog mladca Lokija laganju. Sreli su potpuno bijelog medvjeda, koji mu se učinio toliko bezazlenim i pokušao ga je potapšat. Bijeli medo ga je skoro rastrgao. I bi da Dolos nije bio polubog. Jedva su izvukli živu glavu i nikada do Zen Tigra ga nijedno biće nije skoro ubilo.
"Znam!" zadere se Dolos
"Polarni medvjed! Ta zvijer je jača od zen Tigra." Skoči slavodobitno na jedinu nogu, ali kako se još nije naviknuo padne na pod i prolije crno vino po sebi.
Apate se smijala u mrtvačkoj tišini. Ali Dolos je bio sretan.
"Tako ćemo. Moram se čuti s Lokijem da mi nabavi polarnog medvjeda, a imam i specijalan zadatak za Morfeja!"
Apate ponovno otpleše neki pomalo rastrzani ples
Dolos ga govoreći za sebe prevede
"A kako ćemo javiti Lokiju?" zamisli se Dolos "Pa preko glasnika bogova Hermesa."
Apate ode do ogledala i počne plesati isprijed njega. Za tren kroz ogledalo iskoči mršavi mladić sa cipelama s krilima i špićastom kapicom.
"Hermese, prijatelju! Dođi, dođi popiti malo vina!" pozove ga Dolos.
"O bože laži, što je? Skratile su ti se noge?" pokušao ga je podbosti Hermes, ali se Dolos nije smeo te kaže
"Samo jedna. Riješit ću to sa Zeusom, nego imam zadatak za tebe." Hermes se u trenu stvori kraj Dolosa, sjedne na plave jastuke i uzme srebrni pehar vina.
"Dakle Hermese, moraš mi prenjeti poruku do Hiperboreje, do Lokija. Nakon toga mi pozovi i Morfeja."
"Loki, Morfej, Dolos i Apate, skupina varalica. Tko je nesretna žrtva?
"Zen Tigar." odgovori Dolos s gađenjem na licu
"Nisam čuo za njega. Zar te obična životinja ometa, ti bože laži?" nasmije se Hermes i uzme gutljaj. Dolos uzdahne i kaže
"Ovo je Zen Tigar. Tigar koji voli filozofiju.... nemam pojma." zavrti glavom Dolos i nastavi
"To ga učinilo jako pametnim, a pamet u kombinaciji sa snagom čini ga jačim od bogova." Dolos se Hermesu zapilji u oči.
"Tako je brz, izgleda kao da je u jednom trenu na dva različita mjesta."
"Aaaa, refleksi." rastreseno kaže Hermes dok si je već točio drugi pehar vina.
Dolos još nije saznao kako je Zen Tigar svojom meditacijom uspio razviti moć bilokacije.
Nakon što je ispio malo vina Hermes se nasmije i kaže:
"Tigar koji voli filozofiju, kako se to moglo dogoditi?" Dolos se zamisli.
"Bio sam se raspitivao. Ljudi kažu kako ga je kao malog tigrića posvojio prorok Zaratustra. Imao je orla, zmiju, valjda mu je još falio Tigar."
"Zaratustra, kažeš." zamisli se Hermes "On nije naš, ne slijedi nas i Zeusa, on je od nekog boga što se naziva Ahurimazda."
"I protivnik je Ahriman." nasmije se Dolos
"Ahriman?! Misliš li kako bi taj sklopio savez s nama." zapita Hermes
"Moguće. On toliko mrzi kreaciju Ahurimazde, pa bi vjerojatno išao protiv vlastite teologije. Možemo mu dati neku poziciju, kao recimo bog znanosti?" sad Dolos navali na vino
"Uglavnom Zaratustra se ponašao prema tigriću kao prema djetetu, čitao mu je knjige, učio ga je govoriti. Na kraju je počeo jahati na njemu. Zajdeno su lovili. Barem tako pričaju.
Oko njih dvoje se miješa mit i legenda. Ne zna se ako je stari Zaratustra još uvijek živ. Neki smatraju kako Zen Tigar je zapravo agent Zaratustre i Ahurimazde." zaključi Dolos
"Onda, nam treba taj Ahriman, što će nam Loki?" zapita Hermes
"Ahriman je plan B, plan A je Loki. Pozvat ćemo ga neka stvara kaos, a u pozadini ćemo probati sklopiti savez sa Ahrimanom. Uglavnom toplije se obuci, ideš u Hiperboreju, tamo je hladno. Ne možeš doći samo u letećim cipelicama i gačama s krilima, bez tunike i ičega. Stavi krznenu odječu."
Hermes se nasmije i sipa još jedan pehar vina: "Hiperboreja kažeš. Može, ali sutra, danas pijemo."
"Može Hermi. Samo ne zaboravi nakon Lokija otići do Morfeja."
"Da, da, on je na onoj pustari od Mjeseca, ne brini." odgovori Hermes.
Dolos se nasmije i zadere se: "Apate! Dođi i otpleši nam pisma za Lokija i Morfeja!"

sub

12/25

Ne razumiš - drugi dio

luki2.blog.hr

Nastavljam gdje sam jučer stala. Deseta priča:Neću vam reći koliko je to velika stvar. I sjajan Marin! Smijala sam se od početka do kraja. Čitat ćete, pa sami vidite.:)))))) Smijeh do......

Sljedeće poglavlje, tata - pravi balans i govori o tatinoj vjeri u Bubu/Ivu. O svom tati. "Volim Te najviše na svitu" kaže Buba svom tati, kad tata završi u bolnici, ne sluteći da je to zadnji put da se čuju....:((( I "Ostala sam sama."....

Tu u Bubin život ulazi jedan mali wuf - Điđi. I Buba više nije toliko sama...
Novi problem - iako je težak svega dvije kile, Đidi ne smije s Bubom na posao.:(((
Radi Đidija se ide i psihijatru, ne bi li uvjerila doktoricu da joj je potreban terapijski pas - tj. Điđi i da če direktor ipak promijeniti svoje mišljenje i dozvoliti da i Đidi dolazi na posao. No psihijatrica ne razumije baš o čemu se radi. Buba, naravno, ne odustaje. Čim sazna da direktor odlazi u mirovinu, odmah vodi Điđija sa sobom na posao.
Na sreću, kolega koji se brine o zaštiti na radu prigrli Điđija, koji tako zapravo dobije dozvolu da dolazi sa Bubom na posao.

Marko i "Ajmo se mi ženiti" je opet toliko humoristično i lijepo, emotivno
- i ja se od srca cerekam, rekla bi Buba....Međutim, događa se tragedija - Marko pada sa skele. Dolazi hitna, ali u bolnici Marko umre. Ispostavlja se da Marko nije baš tako bezazlen - i ima svoju povijest nemilih događaja....Kasnije dolazi i Markova obitelj, koja želi obilježiti mjesto pogiblje. :(((( Bubina asistentica Gorana sređuje svijeće i obilježja ispred kuće - kupi ih i baca u smeće.Markovi roditelji i kćer su od kuće napravili groblje.:(((( Od tada - nepoznate osobe Buba ne prima u kuću. I - nešto što počne kao šala i glupiranje- na žalost se ponekad pretvori u tragediju.

Majstor Šime igra na kartu sažaljenja i slabosti za hendikepiranu djecu kod Bube - koja popusti i prihvati majku, dječaka i psa. Ali - kasnije stiže i zekan, ptičice, ribice, zamorac....Ajme!:(((( Jedino dobro su dijete - Jure i pas Luna....Nakon šest mjeseci žena se ipak seli - jer, što je previše, previše je....No, nakon nekog vremena žena je pronađena mrtva...:(((( Eksperimentiranje s drogama i ne može drugačije završiti....:(((( Jure i pas svoj život nastavljaju sretniji- kod Jurinog tate.

Kraljica burze je opet jedan humorističan, nadasve iskren zapis.....Mnogi su tako prošli na burzi, trgujući.....Ali, opet - Buba ne uzima tragično sve što se događa....Mene bi fras odnio....:))))

Nije bogme ni svakom rođaku za vjerovati....I ne, ne treba svakom dati priliku....Ili ipak ...?!

Kako jedna smrt može čovjeka natjerati da ovjekovječi svoje najdraže...i tetovaža Điđija.

Pogoršanje zdravlja..

O crkvi i jednom seminaru...."Moji ljudi" - divno i dirljivo o anđelima na zemlji...Pomagačima na zemlji. Ne samo na nebu.

Razmišljanje o smrti i odlasku....Možda najtužniji dio knjige....Osim poglavlja o tati....:(((

I tu je za sada kraj priči o jednoj Ivi i jednoj Bubi koje se raduju životu sa svim njegovim izazovima.....

Kad mi bude teško, najteže u životu - pred oči će mi izaći jedna Iva. I zapitati ću se kako je njoj. I što bi ona napravila da me vidi da cmizdrim.

Gdje god Iva odluči napraviti promociju - ja ću biti tamo. Jer razumim.

Ljubim vas, ljudi! Čuvajte se. I sve svoje.

ENES K.

komentatoricamicaa.blog.hr

Mene zapravo
najmanje ima
kad sam u svemu
kad sam u svima.
Samo kad sam sam
ja znam da jesam
I svemir ovaj
biva mi tijesan.
Ovako jedan
Od sebe sam više:
I zrak sam
i onaj koji diše.
Pa ipak me nešto
vuče i tišti;
Da se razbijem
da se sništim.
Što sam ja sebi?
Ništa u svemu?
Ili sam sve
u ničemu?

Enesa sam osobno upoznala: ovu pjesmu ( KAO ) da je napisano za mene.- a nije naravno , jer svih nas nešto vuče i tišti..

pet

12/25

Recenzija Ivine knjige "Ne razumiš" - prvi dio

luki2.blog.hr

Dakle, draga Šuška je napisala knjigu, i kako je čitam - tako ću odmah upisivati svoje dojmove.

Ova knjiga je ispovjedna proza, a zapravo želja da autorica sama zabilježi i objasni neka događanja.

Već sam naslov je zanimljiv. Ne razumiš....Puno puta u životu mi se dogodilo da sam morala objašnjavati, pojašnjavati - a meni to ide strahovito na živce. Moram ispričati pet- šest priča da bi objasnila jednu jedinu.:(((( I opet će hiti da oni koji ne žele, neće nikada razumjeti.

U svojoj knjizi, za razliku od toga, Iva strpljivo objašnjava, kako bi smo je na kraju mogli razumjeti. Jako lijepo barata s obratima i iznenađenjima, priča teče lagano.....

Neke ću rečenice citirati, jer samo tako možete steći pravi dojam.

Pa krenimo na putovanje knjigom. Knjiga se sastoji od predgovora, dvadeset poglavlja i kratko predstavljanje autorice.

Citat iz predgovora: "Priča je to o jednoj (ne)običnoj Ivi čiji alter ego leži u Bubi, a njih dvije se pretvaraju u LIS-icu i pobjeđuju bolest i nepravdu. Neki bi rekli da je ona invalid, što na engleskom doslovno znači nesposoban (valid- invalid), a ja bih rekla da je Iva osoba s invaliditetom koja bez obzira na brojne poteškoće i nemogućnost hodanja trči kroz život uzdignute glave. Kad reba je mudra i snalažljiva. Ponekad šarmantna i zavodljiva. Nadasve je iskrena. Gruba izvana, a u duši pahuljica. Nikad ne odustaje."

Autorica dalje upozorava: "Život je ovdje i sada!"

Svako poglavlje počinje jednim važnim citatom.

Opisi bakine kuće su toliko živi, da imaš osjećaj da ćeš evo sada proći tim vratima....

Sada dolazi onaj teži dio: borba sa bolešću, u koju su uključeni svi članovi obitelji.

Citat: " I kad sve zbrojim i oduzmemo, mogu reći da sam pobijedila LIS ili Locked In Syndrome, moju prvotnu dijagnozu nakon moždanog udara. Sindrom je to čovjeka zaključani u vlastitom tijelu....Začepila se glavna arterija u vratu....Centar za ravnotežu mi je u potpunosti uništen i tako nikada nisam uspjela samostalno hodati."

Pa priča o prvoj ljubavi....Problemi i mobbing na poslu....O mami i vjeri......Lutka Grgo...O poklonjenom životu....Dirljivo o bratu i njegovoj smrti.....

Eto, stigoh do pola - sutra slijedi nastavak....

Uživajte u blagdanima!

Ljub!

sri

12/25

Šuška

luki2.blog.hr

Dakle, jako sam ponosna i sretna danas - Šuška je poslala svoju knjigu, koja je danas doputovala do mene.

Toplo oko srca, zahvalna - i s velikom ljubavlju sam je počela čitati.....Hvala Šuška, predivna si!

Kao što sam znala za Vjetra, kao što sam znala za Konobaricu - tako sam odmah znala za Šušku da će objaviti knjigu

Jer sjajno piše - sjajno pišu.....

Eto, ljudi - meni je Božić stigao.....

Ljub!