Blog.hr

cool

čet

11/24

Aforistikum

stella.blog.hr

U organizaciji Društva književnika Beograda u Biblioteci
„Đorđe Jovanović“, u Beogradu predstavljena je knjiga
" AFORISTIKUM 2" književnika Miše Lazara.

O knjizi i autoru govorili su Olivera Šestakov, Vasa Radovanović
i Anka Stanojčić koja je i vodila ovu književnu večer.

Pored autora, Mišine aforizme kazivali su i ostali učesnici
u programu.

Pažljiva publika ponijela je knjige (Aforistikum 1 i 2) u svoje
biblioteke

ned

11/24

Spisateljice biraju

luki2.blog.hr

Dakle, pročitala sam priču divne Goge ili Konobarice...
Majstorica pripovijedanja još jednom je odabrala - najbolje. I napravila gem-set-meč! Kako se dosjetila tako nečega, samo ona zna - ali, Julijana je to zaslužila...Bravooo! Ostala je Gogina knjiga za čitanje....
Na brzinu sam pogledala - ali ne i pročitala- i ostale priče. Ima tu zaista divnih junakinja -od Ane Karenjine do Pipi Duge Čarape....jedva čekam da pročitam sve.

Razmišljala sam što bih ja napisala....Najbliže meni bila bi Scarlett O Hara. Emotivna, a odlučna. Preživjela je sve moguće nedaće- i ostala jaka i svoja....Čak i na kraju, kad Rhett odlazi, toliko je prisebna da samu sebe uvjerava: sutra je novi dan. Sutra ću razmisliti, kako ću ga vratiti....I uvjerena sam da je tako i napravila, i ponovno ha šarmirala. Takva, tvrdoglava - ali duševna i dobra na kraju....Pa ne bi Rhett s njom bio, da je drugačija...

Spisateljice su izabrale. I to svaka svog knjižnog favorita (lika) i/ili autora. Predivno...Julijana zna....

I za kraj, moram se pohvaliti s Lukasom.

Treći na natjecanju u plesu. Sjajno! A tu je još i dramska grupa i karate.....

Ljubim vas!

pet

11/24

Spisateljice i rukavice

luki2.blog.hr

Još malo Interlibera...i jedna divna knjiga! Bravo Konobarice!!!! Bravo! Svaka čast, Goga!!!

pet

11/24

Inbox

luki2.blog.hr

Sinoć je u Društvu hrvatskih književnika održana još jedna tribina Bez cenzure pod nazivom " Koliko društvene mreže pomažu u promociji književnosti". Voditeljica Lada Žigo Španić je na svoj prepoznatljiv i iznimno zanimljiv način otvorila prostor u kojem su gosti dobili priliku komentirati ovu aktualnu temu. Uz Dariju Žilić, Tomislava Domovića,
Denisa Vidovića te Barbaru Baždarić, govorilo se o percepciji književnosti na društvenim mrežama. U polemiku se uključivala i brojna publika. Osobno sam se naglas zapitala je li Facebook preuzeo ulogu promotora književnost, novih naslova i općenito rada u kulturi, i moraju li autori biti zapravo PR služba za vlastita djela. Čini se da je tako. Kritika je "odumrla" osim tih nekoliko minuta u emisiji za kulturu, gdje autor može biti sretan ako dobije minutu na televiziji. Sramotno, ali tako je.
A možda je to s druge strane dobro, jer autor najbolje zna što je svojim djelom, knjigom ili zbirkom poezije želio reći.
Malo fotografija za djelić atmosfere:

S lijeva na desno: Lada Žigo Španić, Denis Vidović, Barbara Baždarić, Darija Žilić, Tomislava Domović

I nakon zadnje tribine ove godine, druženje u Pinti.

Bilo bi mi jako žao da nisam otišla.

Sinoć nisam bila u stanju pisati, jer sam vadila korijen onog zuba koji je puknut. Bolilo me, ali - preživjela sam.

Također, pošteđene sam danas prijevoda - i eto novog posta iz topline moga stana..

Konobarica, hvala na razumijevanju. Stiže osvrt na Tvoju knjigu.

Noa, sretan Ti sutrašnji rođendan! Ljubi Te teta!
Noa i Lukas - moji najdraži.....

Ljubim!

sri

11/24

Nataša

stella.blog.hr

Nataša Pejović je jedna od najboljih poetesa u Društvu
književnika Beograda. Predstavila je svoju poeziju okružena
svojim slikama i knjigama.

Njeno autorsko veče bilo je lijepo posjećeno
i vrlo pažljivo slušano.

U predstavljanju poezije Nataši su pomogle Anka Stanojčić
(moderator) i Sladjana Belko.

Sveta Lukić, izvod iz recenzije knjige “Ispod prvog snega”
"Ova poezija je ne samo prožeta, već vođena specifičnom
liričnošću. Ispovedna, ona je to na veoma diskretan način,
uzdržan, gotovo otmen. Umesto da ide, kako se kaže,
“iz sebe”, ona se radije služi slikama i prizorima iz
svakodnevice, iz snova i pokoje halucinacije, izvanredno
odabranim u svakom ciklusu. I, u završnom integralu,
ispevana je gorka suočenost sa životom, ali koja nas ni u
kom slučaju ne ostavlja bez nade i saučešća."

Pesma gitare Pavla Filipovića lepo se uklapala sa Natašinom
poezijom.

Na kraju, Sladjana je uručila Nataši bedž Društva književnika
Beograda

Miša Lazar i Olivera Šestakov iznijeli su svoje impresije.
Svi su prišli pjesnikinji da čestitaju.

I GDE JOŠ…

Tamo
gde pčele mudrost čuvaju

Ispod kamena
Ispod jezika
Ispod krova

U kosi sedoj
U mladom žitu
U kažiprstu ćutanja

Iznad jauka
Iznad samoljublja

I gde još da sklonim dragu reč
od svakodnevne upotrebe

RAM ZA POZNATE SLIKE

Da mogu da se oslobodim rama poznatih slika
ozdravila bih
otisnula se iz luke
u vejavice, nedoumice, nevidelice
licem u lice s vremenom pre i posle nas
sa pčelom bih sakupljala
sa morem se povlačila
odmarala se u podnožju svake reči
pogledima iz hiljadu ogledala
ispod kamena, s tuđeg ramena,
iz hiljadu grla tišine, početaka i krajeva
i ko zna odakle još, s kim i čim
koliko i kako bi se pesma i ja igrale
kojim redom bi umirale

Šumska škola

luki2.blog.hr

Jučer- Đurđica Gatjal u VIP restoranu u Cvjetnom predstavila je svoju slikovnicu za djecu - i napravila pravi ugođaj. I pjesma i odlična hrana nakon promocije.
Tamo je u funkciji voditeljice programa i urednice knjige.Andrea Divić, moja draga prijateljica. koju nisam dugo vidjela, pa sam bila presretna. O knjizi je govorila i Alis Mario, "Čitaj knjigu"...
Ekipa iz snova! Pa još i glazba....Ako me nije srce izdalo kad sam čula: "Sad žalim da, ali što sam znao, ja, Ti si bila još devojčica, daleko od moga oka i mog pera....Drugi bi sve imalo smisao, ma ne bi drugoj pjesme pisao- da sam znao da postojiš Oliveraaa..."
Neka o atmosferi govore fotografije....

Đurđica Gatjal sa svojom knjigom....

Andrea i ja - oduševljenje s obje strane...

Ovo je moj tanjur nakon promocije...Izbor je bio dostojan jednog dobrog restorana....

Slikovnica, koja je zapravo i basna, jer u njoj su glavni junaci životinje, koje se ponašaju i razgovaraju kao ljudi. Divno za djecu, koju nakon čitanja možeš pitati koja životinja im je najdraža. Djeca sude prema postupcima- ne prema veličini ili simpatijama....
Uz slikovnicu, dobili smo i kemijsku olovku na kojoj piše " Smijeh je kao lijek"....pa jedan privjesak za ključeve sa mudrom sovom, koja se nalazi u knjizi, i na kraju jedan bookmark, zapravo bi to bio - straničnik opet s mudrom sovom.

Događanje danas: Manja; poznata i kao Čitam i kuham....:)))) Tema je bila odlična, a svatko od nas je govorio o narodnim predajama i bajkama, po vlastitom izboru. Ja sam izabrala Dobšinskog,, uz čije sam priče odrastala. Zbog tih sam knjiga žurila naučiti čitati čim ranije!

Manja se opet potrudila, pa je napravila odlične štrukle, komišku pogaču, kroštule, i zlevanku, a pilo se kuhano vino.

web img

I evo nas, ljubitelja čitanja, knjiga i dobre hranice.

Zadaća za idući mjesec:

I na kraju - nadam se da će Kamala pobijediti onog ludonju Trumpa! Naprijed Kamala!

Ljubim!

Ps: Drag je meni Dinamo, ali suosjećam sa mojim prvim nogometnim klubom u Slovačkoj - Slovan Bratislava. :(((( Žao mi je.....

sri

10/24

Babići

luki2.blog.hr

Nakon devet godina pauze, Hrvoje Šalković vraća se na književnu scenu s novim romanom “Babići”. Predstavljanje knjige održalo se u srijedu, 30. listopada u 18 sati, u kultnom Johannu
Francku, na Trgu bana Jelačića.

Pisan brzim potezima, jednostavnim, ali minucioznim potezima pera, karakterističnim za Hrvoja Šalkovića te neposrednom emocijom, s velikim osjećajem za čovjeka – za čudesa za koja je sposoban, ali i za neminovna životna posrtanja – Babići su roman koji se čita u dahu i koji se ne ispušta iz ruku.

Radi se o obitelji rasutoj po svijetu, koju ponovo okupi tragedija. Tu su i migracije i odnos prema različitosti....Migrantima....

Moje društvo za čitanje.....

S lijeva na desno: Alis Marić, "Čitaj knjigu", Tončica Čeljuska i Sanja Pilić.

Promocija broj dva: Cool u gradu, Sanja Baković i njena gošća Kristina Gavran. Knjižara "Ljevak" - mjesto radnje.

Kul u gradu u jesenskom ciklusu nastavlja s predstavljanjem zanimljivih autorica i autora čija književna ostvarenja temama i žanrovima pogađaju duh vremena. Prva gošća novog ciklusa je Kristina Gavran, dramaturginja i spisateljica. Kristina Gavran rođena je u Zagrebu 1987. godine. Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a doktorirala na Sveučilištu Loughborogh u Velikoj Britaniji istražujući pripovijedanje istinitih priča (True-Life Storytelling). Piše drame za djecu i odrasle, priče, pjesme i romane, surađuje s kazalištima u Hrvatskoj i Engleskoj, te piše za Hrvatski radio. Kristina trenutno živi u Cheltenhamu u Engleskoj, te radi na projektu „Birth Stories“ o pričama s poroda u sklopu CIRCE European Fellowship programa.

Do sada joj je objavljena zbirka kratkih priča Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu (2016) za koji je dobila nagradu Slavić za najbolji prvijenac, te roman Gitara od palisandra (2018) koji je bio u finalu nagrade Europske Unije za književnost, finalu nagrade T-portala, te je osvojio nagradu Mirko Kovač za najbolje djelo mladog autora. Kratka priča Potpis osvojila je prvu nagradu Večernjeg lista. Na tribini Kul u gradu bilo je govora
najviše o njezinom posljednjem romanu Između (Disput, 2022) koji tematizira iskustvo migracije mladog zagrebačkog bračnog para. Isto tako, Kristina Gavran predstavila se kao autorica i govorila o svojim planovima za budućnost.

Kristina i Sanja

Meni osobno se najviše sviđa roman "Između", koji je, kako autorica kaže, poluautobiografski - jer se i ona selil iz Zagreba u Englesku....Jako me podsjetio na moj "slučaj" : Zagreb - Bratislava. Drugi roman bi svjetlo dana trebao ugledati u siječnju iduće godine.

Divan dan! Ljubim vas!

pon

10/24

R&J

konobarica123.blog.hr

R&J naziv je izvrsne vinarije sa Plešivice. Poznati su po prirodnim vinima i rade ih vrhunski. No ovdje nećemo o vinariji s Plešivice, već o nekim drugima koji nose iste inicijale. R i J su drage žene, umirovljenice, ne viđam ih često, nismo ni osobito nešto povezane, a povezane smo zauvijek i svaki put kad se sretnemo to je veselje i užitak. Nema tu klišeiziranih, ispranih i ispraznih razgovora da prođe eto tih nekoliko trenutaka ili da samo iscuri vrijeme kave.
Ne znam vezale su li nas knjige ili On. I da li bi išta od tih veselja u našim susretima bilo da poveznica nije knjiga koju smatram svojom osobnom Biblijom.
Evo kako ide priča.
U Gradsku sam se knjižnicu, ogranak Zamet učlanila vrlo rano. Negdje u višim razredima osnovne škole. Nisam tada ni bila svjesna da volim čitati, znala sam samo da u knjigama školske knjižnice nema tako zanimljivih štiva kao u Gradskoj, a bilo je očito i da nam je svima u isto vrijeme čitati iste lektirne naslove kojih se ne možemo istovremeno dočepati. I tako eto mene u pravoj knjižnici. A tamo je knjižničarka bila teta R.
Negdje kad je u srednjoj Ćuprija došla na red, znala sam već da volim čitati. Prepreka nije bila ni činjenica da se neki naslovi poput nje ne mogu dobiti na latinici. Pa sam ih rješavala na ćirilici, jer - kako drugačije. A mislim da sam se malo voljela i praviti važna sa tom ćirilicom. Jer naslove koji nisu bili zadani da se čitaju na ćirilici, a koji su bili lektira bez ikakvog sam razloga znala nositi sa sobom u školu. Kao, nek' vidi raja da meni ni ćirilica nije, kao mnogima, tlaka. I u svemu tome, dok sa stranica vrišti ćirilica, a oni mnogi zgražaju se nad čuvenom scenom nabijanja na kolac iz Ćuprije, mene kao morkom krpom po glavi lupa nevjerojatna gustoća pleta pripovijedanja koji teče stranicama. Oborena sam. Ukradena zauvijek. Odradila se Ćuprija, vratila u knjižnicu. Sa polica se uzima isti autor, drugi naslov. Bijele, hrapave tvrde korice, mrvu ohabane, debljina onako, latinica. Milina.
Znakovi pored puta. Jedini primjerak u zametskom ogranku.
Kroz godine što dolaze postaje ishaban, raskupusan, sav podcrtan mojom grafitnom. Uzimam ga, vraćam, opet uzimam. I kroz sve te godine prijetim se mojoj teti R, knjižničarki sa kojom sam si već u frend statusu, da bi se moglo dogoditi da im knjiga nestane iz fundusa. Jer toliko sam ju iscrtala, da je šteta da takva stoji u knjižnici, a i meni će biti lakše no nanovo podcrtavati neku tamo novu. R se samo smješka, ne govori ništa. Jasno joj je da sam zavedena zauvijek. Zna da mi čitateljski fanatici štujemo knjigu na neki naš način, knjige ne otuđujemo, pa tako ni ja svoje prijetnje nikada nisam realizirala. Bijeli primjerak je ostao u fundusu ogranka. Gdje je na kraju završio ne znam. Da je mene i R povezao zauvijek - znam. Kroz ogranke, knjižnice, kave i priče nastavile smo druženje.
Dolaze disibio vremena, prolaze disibio vremena, autor privremeno nestaje sa polica knjižnica, u knjižarama ga sačuvajbože nema ni u mislima prodavača, a i antikvarijati šute Pisca.
Ponešto sam odrasla, promijenila neke poglede na svijet i život. Domogla sam se Sveski, Znakove tražila tu i tamo.
Slučajno u nekom razgovoru, i ne znajući da je J knjižničarka svoje muke po Piscu i naslovu povjeravam joj u nekoj priči o književnosti. A nakon toga, prošla je koja godinica i ona ispisuje jednu od ljepših priča mene čitateljice.
Vraćam se u restoran iz jutarnje nabave sa tržnice. Kolegica mi se osmjehuje i govori da je bila J. Tada, jedna je J moja poslovna partnerica i znam da nema šanse da je bila u restoranu u to vrijeme jer je poslovnim obavezama na drugom mjestu. Kolegica me uvjerava bila je, pozdravila te i ostavila ovo za tebe. Pogledavam zamotuljak. Ništa jasno. Odlažem vrećice, uzimam zamotuljak, trgam ukrasni papir. Sveti Gral mojih potraga ukazuje mi se pod prstima, a meni sine o kojoj se J radi. Fine plave korice uokvirene zlatnim ornamentima sa kojih se koči željeni naslov.
Znakovi pored puta.
Je li knjiga stigla iz fundusa stručne biblioteke u kojoj je J radila ili je izvučena sa polica njene osobne biblioteke ne znam.
Da je ta gesta povezala mene i J zauvijek - znam.
U zadnjih tjedan dana uspjela sam objema sa velikom radošću uručiti naslov iz autorskog fundusa mog prvijenca.
Uz kavu i priču.
Kako i priliči.
Jer,
Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.
A,
priča je život i život je priča.

Časopis

stella.blog.hr

Nije lako kreirati novi časopis i osmisliti mu vizuelni
identitet i sadržaj. Sa časopisom "Pobednik" (čija sam
glavna i odgovorna urednica) stigli smo do broja 4.
Broj zastupljenih pisaca je impozantan.

Dio uredništva je vodilo promociju časopisa: urednik za
poeziju Rade Kokić, glavna urednica i urednik za prozu
Zoran Škiljević.

Autorica koja je svojom poezijom otvorila broj, a svojom
slikom uljepšala korice bila je Jadranka Bežanović Sovilj

U prisustvu obitelji, odali smo počast našem preminulom
članu Andrija Vujačić Rastočki, o kome je govorila Olivera
Šestakov. Svi prisutni dobili su po jednu njegovu knjigu
u znak sjećanja. Dio knjiga poklonjen je knjižnici.

Autori su nastupili redom objave u časopisu: Mišel Radović.

Svetlana Joksimović

Dragana Ljuna i još 24 autora.

Počinje rad na broju 5, koji izlazi u veljači.

pet

10/24

Tragovi

luki2.blog.hr

Dva predivna događanja danas:

1. "Kultura snova" , predstavljanje novih pjesama u "Crnom mačku", u Mesničkoj. Zdravko Odorčic je zaslužan za ovu krasnu zbirku.

I pjrsma naše drage blogerice nalazi se u zbirci...

A ja sam došla na poziv moje prijateljice Vesne:

Evo Vesne, čita svoju pjesmu...Dama u crvenom je Senka Rupič, glumica i pjesnikinja...Ona ce svoju pjesmu čitati nešto kasnije....

I Ana Narandžic je tu....draga Ana, prekrasna duša, pjesnikinja i umjetnica toliko je puta spominjana na mome blogu da vjet
rujem da su je "prepoznali" i oni, koje poezija inače ne zanima...

Maja Cvek (Matijina mama- Matija C ek) i ja....

Eto i mene...:)))

I drugo događanje, ništa manje vrijedno:

Milanin petak...

U žaru objašnjavanja ....

Jutros sam se bavila i stvarima, za koje je zadužen Mjesni odbor....Prozaično, ali jako važno za ljude koji u njemu žive.
Umorna, ali sretna. Ljubim!