Natjerajte me ako možete
da progutam mali jezik svoj,
iskopam vodene oči svoje,
da bez oružja odem u tuđi boj,
da portret bez boje naslikam svoj.
Natjerajte me ako možete
da u bezdan hladnokrvno skočim ja,
da postanem eventualno bolja,
i da počnem vjerovati u Stvoritelja.
Natjerajte me ako možete da na nepravdu ostanem hladna,
da u precijenjenu ljubav ne vjerujem,
da kraj punog stola ostanem gladna,
da svoju bol sama odbolujem.
Natjerajte me ako možete
da odsječem svoje hladne prste,
da ubijem svoje škrte osjećaje,
da istrijebim sve ugrožene vrste,
da odbacim sve što mi život daje.
Pa hajde,
natjerajte me,
ako možete!!!
Natjerajte me da ja,
više ne budem ja!!!
Da budem kao svi.
Ostali.


P.S. : Ova je pjesma napisana davne 2002. g. i objavila sam je na blogu na početku pisanja bloga.
Sad je re-izdajem kao dopunjenu verziju.