Fuzijom dragog blogera Dide i mene stvoreno je sljedeće:

Mala noćna erotika

Dok svlačim lagano odjeću sa sebe

maštam o strasnim dodirima pod sjajem mjeseca

na koži osjećam znojnog tebe

dok mi tijelo zaneseno u transu jeca.

Moja mala noćna erotika

uz tihe zvukove vječnog Chopina

moja je drugima nepoznata taktika

vladar svih mojih tjelesnih dubina.

I dok si dodirujem nemirno tijelo

vjetrić me ovlaš hladnim poljupcima miluje

gledam noć s nadom da doživjet ću ljubavi djelo

da će požuda tijelo moje da otruje.

Maštam da me u život vrati

mala noćna erotika

kao da vrijeme nikad neće stati

pamteći snažne obrise tvog zamišljenog lika.

Dok se kapljice znoja

spuštaju niz toplu kožu

znam da ova erotika ostat će samo moja

zaključana u mog maštanja najskuplju ložu.

Dok mi uzdasi paraju zrak u zanosu

dodirujem samo mjesečinu

odjednom se gledam na balkonu bosu

probuđenu, uzbuđenu, postiđenu



I reče Dida:

Chopin i Chanel ...

I moja drskost na koljenima vatre

U dnu pogleda urlik pijanih mirisa

I vrisak čipke na tebi od tankih niti plamena tkana

Iako su na radiju rekli

Da noćas kiše neće biti

Dok gledam kako svlačiš zanesene jecaje

Sa rasplesanog tijela

Mokre kapi požude raskopčavaju moje grlo

Klize krote i vežu glad i žeđ u meni

Zamotana u poljupce vjetra

Izvijaš se tražiš lomiš i drhtiš

Bokovi mi tvoji iz ruku žele pobjeći

A dva pijana grozda

Rasplesana nježna topla i meka

Ljepotom njihovom kao da su moje ruke opijene

Pa ih hvataju miluju i stišću

A oni zrelinom svojom sami se u dlanove vraćaju

I podmeću usnama vrelim pupove rascvjetale

Maštom otrovanom tobom

Zalijevam gospodaricu tvojih dubina

I pečatim

Zločesto možda i divlje svakako razuzdano

Nemire vrele

Pa ih razlijevam utiskujem ispod Chanela

Gdje tvoja mala noćna erotika širi bedra tvoja

I znam

O kako dobro znam

Da moju drskost na koljenima pred tobom

U svojoj loži želiš kao nikada do sada.

Zastala sam samo na tren u vlastitom dahu,
poskliznuvši se možda na nečijem tuđem strahu,
bojajući svakodnevicu ...
u Crveno.
Dani su prolazili tihi i magloviti,
naši srazovi bijahu siloviti,
bojajući bijele zidove ...
u Crveno.
Puhnuo me netko rastreseno poput maslačka,
sa usana se oteše ciganska stara vračka,
bojajući moj mladi život ...
u Crveno.
No, ta godina makova,
lopova i starih vlakova,
dočekala me bez najave i obojila baš danas ...
u Crveno.
Ne stoji mi loše ta boja.
Uopće.